ABRAHAM, Ella (Brod, 5 - Stribor U. Schwendemann

Blizu crkve, u kući na kojoj se nalazi figura sv. Florijana, nalazilo se jedina javna kupaona u Brodu,
ĉiji je vlasnik bio Fridman. Sa ţenom i dva sina, Ezrom i Otom, uspješno je obavljao djelatnost „javne
higijene“, što nije bilo nimalo lako ako se uzme u obzir ĉinjenica da u Brodu nije bio izgraĊen vodovod sve
do Drugog svjetskog rata. Snabdijevanje vodom je vršeno iz vlastitih bunara. Ni otpadne vode nisu uklanjane
na higijenski naĉin. Odrţavanje javne kupaone pod takvim uvjetima bio je pothvat dostojan poštovanja.
Velika Rozahegijeva drvara snabdijevala je graĊane ogrjevom.
U okolini grada nalazila se velika ciglana Armina Bergera, vrlo poţrtvovnog i aktivnog ĉlana
ţidovske općine. Uspio je s porodicom preţivjeti strahote Drugog svjetskog rata i ĉim se vratio u Brod,
odmah je preuzeo brigu o ostatku preţivjelih – svega 14 ĉlanova naše ţidovske općine. Sve do svoje smrti
bio je predsjednik preostale, tragiĉno uništene ţidovske zajednice.
Ervin Miler, iz Starĉevićeve ulice, imao je veliki parni mlin. Za svoja dva sina, Eriha i Freda, pozivao
je odgojitelje iz Francuske i Engleske, pa su djeĉaci odliĉno govorili oba jezika. To je bilo malo neobiĉno za
našu provincijsku sredinu, ali je znanje tih jezika spasilo obojici ţivot.
Mnogi moji sugraĊani su imali male trgovine mješovitom robom. U njima je bilo prehrambenih
proizvoda, nešto tekstila, metraţnog i konfekcijskog, galanterijske robe, ali i petroleja za osvjetljavanje,
budući sela nisu bila elektrificirana, pa i mnoge kuće u gradu još nisu bile uvele elektriĉnu struju. Bilo je tu i
kolomasti za podmazivanje toĉkova na seoskim kolima, zatim i gustog ulja neprijatnog mirisa kojim su
premazivani podovi u radnjama i školama. Jedna od takvih malo većih radnji bila je u Širokoj ulici i
pripadala je Ignacu „Kesi“ Vajsu.
„Sve po sedam“ bio je naziv Švarcove radnje na Korzu jer su svi artikli u toj radnji stajali po sedam
dinara. Engelova radnja u Mesićevoj ulici zvala se „K' anĊelu“. U Širokoj ulici se nalazila mala radnja Marka
Stetlera; njegov sin Sigismund zvani Bobi postao je ĉlan KPJ još kao student i borio se u redovima
Španjolske republikanske armije. Uspjelo mu je da se 1939. godine prebaci u Francusku, a zatim u
Jugoslaviju. Ustaše su ga uhvatile 1941. godine, odvele u Jasenovac, u kojem je ubijen 1942. godine.
U Starĉevićevoj ulici je bila radnjica Maksa Bermana koji je došao iz Poljske i govorio jidiš. Imao je
tri kćeri i sina Hinka koji je već od najranije mladosti bio ukljuĉen u komunistiĉki pokret. Odmah nakon
ulaska ustaša poĉeo je djelovati kao ĉlan udarnih grupa koje su vršile diverzije i sabotaţe. U tim akcijama je i
stradao. Kći Nada je sudjelovala u narodnooslobodilaĉkoj borbi. Njena sestra Frida je bila talentirana
matematiĉarka, pa je svakom tko bi su zamolio u razredu izraĊivala zadatke iz matematike.
U Mesićevoj ulici se nalazila radnjica Maksa Sandla, koji je s porodicom došao iz Poljske. Imao je
šestero djece, od kojih je ĉetvero otišlo u Palestinu još prije Drugog svjetskog rata. Maks je bio visok ĉovjek,
a u radnji je djelovao tako kao da ga trgovina ne zanima, pa je ustvari njegova mala i bistra ţena Estera pored
svog domaćinstva vodila i trgovinu. Kad nije bilo posla, ona bi uvijek ĉitala kakvu knjigu, pa stoga nije
ĉudno da je svu svoju djecu poslala u škole. Iz te obitelji potiĉe dr. Cila Sandl-Rotem, prosvjetni radnik,
veliki cionistiĉki aktivist, nastavnik u ţidovskoj školi u Zagrebu, odliĉan predavaĉ, ţena koja je cijeli svoj
ţivot posvetila ţidovskom narodu. Od najranije mladosti je djelovala u ţidovskim organizacijama u
Jugoslaviji, a jedno od njenih prvih znaĉajnijih istupanja bilo je 1923. godine kad je u Brodu odrţano
Izvanredno vijeće Saveza ţidovskih omladinskih udruţenja, a ona imala referat o ţidovskom odgoju. Iste
godine je izabrana za potpredsjednicu „Judeje“ ţidovskog narodnog akademskog društva u Zagrebu. Sve do
odlaska u Palestinu 1934. godine s muţem Cvijem Rotmilerom (Rotem) bila je neumoran radnik u svim
zagrebaĉkim ţidovskim udruţenjima. U staro-novoj domovini, Cila je u poĉetku boravila u kibucu i s
vremena na vrijeme slala poneki ĉlanak ĉasopisu „Ţidovu“, o svojim prvim utiscima.
Preko puta bolnice u Karadţićevoj ulici bila je mala radnjica starog braĉnog para Gorjanić
(Grinabum). U njihovoj radnji kupovali su sitnice pokretni bolesnici i osoblje bolnice. Njihova kćerka Etelka,
udana Eventov, već je za studentskih dana aktivno suraĊivala u Zagrebu u cionistiĉkom pokretu i bila tajnica
WIZO. S muţem Jakirom (Drago Štajner) i dvoje djece otišla je 1934. godine u Palestinu. Njihov sin Albert
bio je glumac i lijevo opredijeljen ţurnalist. Da bi mogao usavršiti obje svoje sklonosti, veoma mlad je otišao
u Berlin. Po Hitlerovom dolasku na vlast odveden je u Dahau i bio zatoĉen sve do 1940., kad je pušten iz
92