ABRAHAM, Ella (Brod, 5 - Stribor U. Schwendemann

Kasine, a bili su pozvani i mnogi ugledni graĊani. Spiegler je objasnio svrhu skupštine i u kratkim crtama
iznio potrebu da i ţidovski narod treba imati svoju domovinu i riješiti svoje pitanje. Dr. Vasilj Biga je
pozdravio skup i sa simpatijama se zalagao za ostvarenje izgradnje ţidovske domovine. U ime
Jugoslavenskog demokratskog kluba, advokat dr. Nikola ĐurĊević je izjavio: „Ne bih bio dobar Srbin kad ne
bih od srca iskreno pozdravio korak brodskih Ţidova.“ A Vatroslav Brlić, ugledni advokat u Brodu i hrvatski
politiĉar, je rekao: „Dajem oduška svom veselju da je ţidovski narod doĉekao ĉas da i on moţe ostvariti
svoje tisućljetne snove“. U tako sveĉanom raspoloţenju osnovan je prvi odbor Mjesne cionistiĉke
organizacije, a ubrzo poslije toga osnovana je literarna i zabavna sekcija, zatim 1920. godine Ţidovsko
omladinsko društvo, a 1921. Ţidovsko sportsko društvo Makabi, ĉiji je prvi predsjednik bio Maks Sesler.
Društvo je imalo za cilj da se „Ţidovstvo regenerira u fiziĉkom smjeru“. Potom je organizirano Ţidovsko
gospojinsko dobrotvorno društvo sa socijalno-karitativnim zadacima, a nedugo poslije toga i WIZO. Prema
tome, za tako malu zajednicu koja je brojala svega 182. porezne glave, to je bila veoma razgranata društvena
aktivnost. Korištena je svaka prilika za prikupljanje sredstava za kupovinu zemlje, saĊenje gajeva i šuma u
Palestini. Po efektima tih akcija, Ţidov iz sijeĉnja 1927. godine je pisao: „Bilo bi potrebno da se druga mjesta
ugledaju u Brod i po poţrtvovnosti i po radnom sistemu.“
Veliko zalaganje aktivista ispoljilo se i u prireĊivanju raznih zabava za Hanuka, Purim, Tu bišvat i
druge praznike. Zabave i skupovi su uglavnom odrţavani u kavani Tri gavrana. MeĊutim, jedna posebno
uspjela i velika purimska zabava odrţana je u Hrvatskom domu, i ona mi je ostala u dubokom sjećanju,
vjerojatno zbog toga što je to bio jedan od mojih prvih nastupa. To se dogodilo u oţujku 1925. godine. Na
inicijativu Rudija Fuksa, tajnika MCO, i ing. Avrama Verbera napravljen je zaista ambiciozan program koji
su ovi neumorni aktivisti izvršili na najbolji mogući naĉin na zadovoljstvo svih prisutnih.
Beogradska balerina Rikica Levi uvjeţbala je 12 djevojĉica: mlaĊe djevojĉice Pirika Sidon, Beška i
Etelka, E. Špicer, Etelka R. Špicer, Šarika i Juliška Cukermandl su izvele menuet od Panderevskog, a starije
djevojĉice Olga Vajs, Mirta Fuks, Magda Terek, Hilda Kop, Micika Baran i Kamila Gotlib otplesale su
Delibov Valse. Lav Zinovjev, ruski Ţidov, prvi tenor Beogradske i bivši tenor Petrogradske opere, pjevao je
Halevijavu Jevrejku i Rahmen od Mane-Zuka. Profesor Kofman iz Sarajeva izveo je na violini Sarasatijeve
ciganske motive i Šumanovo Sanjarenje. Tango su plesale Margita Dojĉ i Leo Klajn. Uz buran aplauz, Rikica
Levi je izvela Grigov futuristiĉki ples i kineski ples Ĉajkovskog.
Na balkonu dvorane bile su porazmještene veoma ukusne bude u kojima je mladeţ neumorno
prodavala razne stvari; organizirana je i tombola za djecu. To je bila priredba o kojoj se u Brodu dugo
pripovijedalo. Cjelokupan ĉist prihod rasporeĊen je u fondove za kupovinu zemlje.
Razni dogaĊaji iz ţidovskog ţivota obiljeţavani su u hramu sveĉanim bogosluţjem, na primjer, smrt
Teodora Hercla, te otvaranje Ţidovskog narodnog univerziteta u Jeruzalemu. Rabin je povodom takvih
dogaĊaja uvijek drţao govor u hramu, a kantor je obiĉno pjevao nešto iz svog velikog repertoara
sinagogalnih melodija.
Organizirane su i zajedniĉke seder-veĉeri pod okriljem društva Šomre šabat koje je imalo zadatak da
podiţe nacionalni i vjerski duh. Takvim veĉerima je prisustvovalo oko 70 lica.
Ţenska društva su organizirala predavanja za starije generacije. Tako je, na primjer, dr. Leo Kun
govorio „O duševnom i tjelesnom ustrojstvu ţene“, govoreno je o Hajimu Namanu Bjaliku, o ţeni u
Talmudu, itd., itd.
Dr. Oskar Špigler je sve do 1923. godine bio predsjednik naše općine. Nesebiĉno je davao velike
novĉane priloge u razne svrhe i sluţio kao primjer poţrtvovnog ţidovskog javnog radnika. Iz toga razdoblja
istakli su se kao angaţirani radnici takoĊer i Rudi Fuks, Nelica Kon, sestre Sesler, Olga Placner, Ruţica
Subĉević, Margita Hofman, Maks Placner, Hugo Maler i Ernestina Adler.
Drugi predsjednik općine koji je izabran nakon Špiglerovog odlaska iz Broda bio je poštovani i
omiljeni dr. Josip Abramović. Za razliku od Špiglera, on je bio manje politiĉar, a više otac te male zajednice
koji se brinuo za svoje općinare i za poslove zajedniĉkog interesa. Zastupao ih je u upravi grada i bio nositelj
ţidovske liste za gradske izbore. Pošto su Ţidovi bili preteţno gradski trgovci, to su ţeljeli da u upravi grada
imaju predstavnika koji će na najbolji naĉin zastupati njihove interese, što je u punom smislu rijeĉi obavio
96