Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
davio. ^ak sam mislio da se gu{im iako sam pouzdano znao da nemam<br />
potrebu za kiseonikom. Sad kad razmislim, glupo je {to sam<br />
gore rekao da sam umro pre pet godina, kako li sam samo do{ao do<br />
tog broja? U svakom slu~aju, nekako sam prevazi{ao teskobu tako<br />
{to sam meditirao o svom prvom `ivotu. Tada sam shvatio da mogu<br />
svega da se setim, ba{ i trenutaka sa roditeqima kada sam imao samo<br />
tri meseca, ~ak i dok sam bio u stomaku. Preplavila su me razna<br />
ose}awa. Kako sam prolazio kroz godine svog `ivota i sve ponovo<br />
pre`ivqavao iz tre}eg lica, sebe sam dosta sa`aqevao. Sada mi se<br />
~ini (ube|ujem sebe da mi nije `ao) da su mnogi moji potezi i odluke<br />
pre svega bili tupavi, ne toliko {to su bili nerazumni, nego<br />
{to su bili ne`ivotni. Stalno sam bio napet. Bio sam napet i onda<br />
kada sam mislio da nisam. A taj pritisak koji mi je o~igledno<br />
bio nametnut spoqa nije bio ni{ta u odnosu na onaj koji sam sâm<br />
stvorio iznutra. Da li sam mogao to nekako da spre~im? U nekim<br />
trenucima sam delovao kao moralna stena, a u nekim kao qigavi<br />
crv. Op{ti utisak koji sam o sebi stekao, kada sam veoma detaqno<br />
razmotrio svoj `ivot, jeste da sam se promigoqio. Nikada nisam<br />
imao potrebu da ostavim neki trag iza sebe. Uvek sam bio zadovoqan<br />
time {to }e iza mene ostati moja deca, da su ona moja zaostav-<br />
{tina. To je, razume se, ogromna glupost, ali {ta bih drugo mogao<br />
da ka`em kad zaista nisam `eleo da me ~ove~anstvo zapamti. Tu<br />
sam `equ pokopao brzo, jo{ kao mali, kada sam shvatio za kakve<br />
zlo~ine je ~ovek sposoban, i da }e mu nagrada za to biti ve~naja pamjat<br />
u krhkoj qudskoj istoriji. Gorostasi koji su samo dobro doneli<br />
~ove~anstvu bili su marginalizovani kao da se to podrazumevalo.<br />
Wih niko nije spomiwao u svetlu promena iako su oni bili su-<br />
{tinski preokreta~i. Tako sam odmah odlu~io da mene istorija ne<br />
`eli, izabrav{i taj sluzavi put neutralnosti. Izdvojio sam se tako<br />
{to sam od nevoqa be`ao. Od onih spoqa bilo je lako. Od onih<br />
iznutra nikada nisam pobegao, ali sam se sa wima pomirio, prihvatio<br />
ih i pohranio duboko koliko god sam mogao. Nikada nije bilo<br />
dovoqno duboko i one su se vra}ale jo{ ja~e {to su dubqe bile. Po<br />
koju bih i re{io. Tada sam bio jako ponosan na sebe. To su bili najlep{i<br />
dani mog `ivota.<br />
Kada sam iza{ao iz svog sarkofaga, posle prve promene koja<br />
je sklonila poklopac, potra`io sam `enu. Kako mi to ranije nije<br />
palo na pamet? Ranije ili kasnije, semantika, ali druga~ije ne<br />
umem da se izra`avam. Pomislio bi neko da kada nastupi ve~nost<br />
~ovek nije optere}en vremenom, ali ja jesam, za druge ne znam.<br />
@enu sam na{ao kako sedi na jednom platou na kome smo se ~esto<br />
nalazili. Samo je sedela. Prvo sam je posmatrao da vidim da li }e<br />
se i{ta desiti ali se ona gotovo nije pomerala. Pri{ao sam joj.<br />
Isprva me nije prepoznala. Sa promenama su dolazile i promene u<br />
izgledu, li~nom opisu. Svaka promena bi donosila jedan period<br />
pre|a{weg `ivota u fizi~kom smislu. Ona je imala oko ~etrdesetak<br />
godina (u toj promeni), a ja sam imao bar deset godina mawe u<br />
odnosu na vreme kad smo se upoznali (tako mi je rekla po{to me je<br />
prepoznala), dakle oko dvadeset. Malo smo pri~ali o nekim nebitnim<br />
stvarima mada je ovde bilo te{ko re}i {ta je to bitno a {ta<br />
ne. Ubrzo smo se prepustili strasti i vodili qubav na licu mesta<br />
iako je bilo drugih oko nas. Ni{ta neuobi~ajeno isto kao i razo-<br />
~arewe koje je posle toga usledilo. Oboje smo to znali unapred, a<br />
opet smo nastavili u nadi da }e se ipak desiti ne{to vanredno.<br />
Mo`da smo bili i zadovoqni, hteli smo da budemo, a mo`da smo se<br />
81