Projekt Kuæa tartufa
Buzetski list, svibanj 2009., broj 5, godina II - Grad Buzet
Buzetski list, svibanj 2009., broj 5, godina II - Grad Buzet
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
STARE OBITELJI BUZEŠTINE<br />
Maksimiljan Cerovac<br />
Bogataš koji je skonèao u<br />
siromaštvu<br />
Danilo CEROVAC<br />
Nema Buzeæana koji ne zna za Mašimovu škuju, no tek su rijetki<br />
oni koji znaju tko je bio Mašimo, po kojemu je Škuja i dobila ime.<br />
Maksimiljan Cerovac ili popularni<br />
Mašimo iz Fontane, po kojem je i Mašimova<br />
škuja dobila naziv, potjeèe iz jedne od<br />
najbogatijih obitelji Buzeštine. Spada u red<br />
onih Buzeæana koji su svojim životom i<br />
djelovanjem obilježili vrijeme kada su živjeli.<br />
Veliko bogatstvo<br />
Roðen je 6. srpnja 1891. godine, u Sv.<br />
Ivanu. Otac mu je Ivan, od oca Antuna –<br />
posjednika, a majka mu je Domenika,<br />
roðena Èinko, porijeklom najvjerojatnije s<br />
Humštine. Godine 1921. ženi se<br />
Ermenegildom, roðena Ritossa. Meðutim,<br />
poznati par nema djece. Stariji ga Buzeæani<br />
pamte kao èovjeka sa svojih 150 kilograma<br />
težine i dva metara visine. Za razliku od<br />
njega, supruga je bila èista suprotnost -<br />
mala i mršava. Ljudi su za nju govorili da<br />
izgleda kao «mokra lombrela». Maksimiljan<br />
je imao i brata Milja. Njih su dvojica, nakon<br />
smrti oca, naslijedili obiteljsko bogatstvo. A<br />
imanja nije bilo malo! Tako je popularnom<br />
Mašimu pripala cijela Mašimova škuja,<br />
hotel „Fontana“, trgovina i podrum na<br />
Fontani (nalazili su se na mjestu današnjeg<br />
hotela). Na lokaciji današnje pošte i djela<br />
Gorièice posjedovao je skladište za<br />
graðevinski materijal i otkup trupaca. Na<br />
mjestu stambene zgrade na Fontani imao je<br />
Buzetski list 50<br />
MAŠIMOV DJED ANTON - PRVI RED SREDINA<br />
dvostazno ureðeno boæalište na èijem je<br />
ulazu uredio drvenu kuæicu u alpskom stilu,<br />
koja je služila za toèenje piæa ili, pak, za<br />
skladištenje boæa i alata. U svojoj Škuji<br />
uzgajao je voæe, povræe i cvijeæe. Na toj je<br />
lokaciji uzgajao i svinje. Kako bi u svoju<br />
trgovinu privukao što više ljudi, na mjestu<br />
današnje Robne kuæe dao je izgraditi stoèno<br />
sajmište.<br />
Vrstan trgovac<br />
Mašimo je, bez sumnje, bio vrstan<br />
trgovac i veoma dobar èovjek. Za razliku od<br />
njega, brat Miljo je bio jako loš gospodar. On<br />
je svoj dio imanja rasprodao, a novac<br />
potrošio na raznorazne prohtjeve, posebice<br />
na rastrošne žene. Neko je vrijeme vozio<br />
taksi i tako namirivao nešto dohotka. Poslije<br />
osloboðenja odselio se u Trst, gdje je i umro.<br />
U braku je imao tri kæeri: Silvanu, Liberu i<br />
Mariju. Prema svojim kupcima, ali i prema<br />
onima koji to nisu bili, Mašimo je imao veliko<br />
poštovanje. Tako je mnogim siromasima,<br />
èije je dugove tijekom godine revno<br />
zapisivao u svoju bilježnicu dužnika, na<br />
kraju te dugove samo – otpisao! Gradom je<br />
kružila prièa kako ga je jedan siromah tražio<br />
50 kilograma kukuruza kako bi mogao<br />
prehraniti svoju gladnu djeèicu. Imuæni<br />
graðanin ga je strašno ukorio i zaprijetio<br />
kako mu „ne da ništa“.<br />
Siromašni je seljak<br />
posramljen otišao, no<br />
odmah zatim Mašimo ga<br />
je pozvao natrag i dao<br />
mu ono što je tražio.<br />
Dotuklo ga siromaštvo<br />
Za vrijeme Drugog<br />
svjetskog rata Mašimo<br />
je pomagao i<br />
partizanima. Davao im je<br />
šeæer, brašno, cigarete,<br />
novac i drugo. Poslije<br />
osloboðenja, u kolovozu<br />
1945. godine, u Buzetu<br />
se osniva Opæa<br />
poljoprivredna zadruga<br />
na èelu èijeg je Upravnog<br />
odbora bio upravo<br />
Mašimo. Te je godine<br />
poslovanje bilo pozitivno<br />
MAŠIMO JE POÈETKOM 20. STOLJEÆA BIO VLASNIK HOTELA FONTANA<br />
Školovani poljoprivrednik<br />
Mašimo je polazio Poljoprivrednu<br />
školu u Poreèu. Nije poznato je li ju završio.<br />
Stoga ne èudi da se uspješno bavio<br />
preradom grožða i otkupom vina, koje je po<br />
svojoj liniji plasirao u Sloveniju i dalje.<br />
Sjeæam se dogaðaja kada je moj otac sa<br />
kravama dovezao baève vina u njegov<br />
podrum (ispod današnje kuhinje hotela<br />
„Fontana“). Tom nam je prilikom Mašimo<br />
dao za marendu komad kruha i mortadelu,<br />
koju sam tada prvi puta u životu jeo.<br />
za 220 tisuæa tadašnjih jugolira. Meðutim,<br />
vladalo je uvjerenje kako trgovina ne smije<br />
poslovati s dobitkom. Uslijedilo je veliko<br />
razoèaranje za ponosnog graðanina. Zbog<br />
likera i živežnih namirnica na kraæe je<br />
vrijeme završio u pritvoru. Nakon toga biva<br />
mu oduzeta sva imovina, za koju je, prema<br />
prièama, dobio neku malu odštetu, te se seli<br />
u Trst. U Italiji ga je snašla bolest. Umro je u<br />
bolnici pedesetih godina kao veliki siromah,<br />
nakon što je njegova rastrošna žena<br />
potrošila sav novac.<br />
Bolnica na Gorièici<br />
S obzirom da je raspolagao velikom<br />
kolièinom novca, te kako nije imao<br />
nasljednika, Mašimov je san bio izgraditi<br />
bolnicu na Gorièici. Smatrao je da æe tako<br />
svome narodu vratiti ono što je od njega i<br />
dobio. Ali, ta njegova ideja i dobrota, koju je<br />
uvijek nosio u sebi, nije se ostvarila.<br />
Životne su ga (ne)prilike u posljednjim<br />
godinama života dovele na rub egzistencije.
Change language