You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Liječenje nezaposlenosti<br />
tvrtke na otpuštanja u krizama. To pogađa<br />
i njih same, jer nezaposleni ljudi nemaju<br />
novca za kupovanje njihovih roba (niti za<br />
otplatu hipoteka). Posljedica je strmoglavi<br />
pad gospodarstva. Sada je problem to što<br />
svaka kompanije gleda samo svoj interes i<br />
otpuštanjem radnika ugrožava i sve druge<br />
kompanije. Kada bi tvrtke nastupale koordinirano,<br />
sve bi se zalagale za zapošljavanje<br />
većeg broja radnika. Weitzmanov sustav<br />
kompenzacije u kojem sve tvrtke žele imati<br />
više radnika nego što ih mogu zaposliti,<br />
nudi temelj za takvu koordiniranost – višak<br />
potražnje za radnicima služi kao zaštita od<br />
nezaposlenosti.<br />
Tu sa pojavljuje prostor za vladu<br />
da malo pripomogne, ne mijenjanjem<br />
prosječnog iznosa plaće, već promjenom<br />
metode obračuna plaća. Tvrtkama koje<br />
prijeđu na taj model obračunavanja<br />
država bi mogla malo smanjiti porezno<br />
opterećenje, što bi bilo dovoljno da<br />
promjena uzme maha. Umjesto programa<br />
koji državu pretvaraju u poslodavca u<br />
nuždi, ideja o dijeljenju profita s radnicima<br />
pretvorila bi privatne poduzetnike<br />
u golemu rezervnu vojsku potencijalnih<br />
poslodavaca.<br />
Weitzman je prorekao da bi u modelu<br />
dijeljenog profita tvrtke “kružile tržištem<br />
rada kao usisavači, tražeći i najmanji<br />
kutak iz kojeg bi mogle usisati još radne<br />
snage”. To je taj zvuk moćnog stroja koji<br />
bismo tako rado čuli.<br />
Ian Ayres i Barry Nalebuff su profesori na Yale<br />
Law School i Yale School of Management<br />
Svaki čovjek<br />
poduzetnik<br />
Pritisak na tržište rada bio bi manji kad bi svi<br />
ljudi mogli imati svoj vlastiti biznis / Tim Kane<br />
Washingtonski kreatori politika žele uvjeriti Amerikance kako poduzimaju<br />
sve da se riješi problem nezaposlenosti. No ako im je to cilj, zašto onda još<br />
uvijek oporezuju otvaranje novih radnih mjesta? Od svih poreznih prihoda<br />
najbesmisleniji je onaj što ga država ubire u obliku poreza na plaće, a iznosi 800<br />
milijardi dolara. A od svih pogrešaka pri kreiranju politika zapošljavanja, najveća je<br />
zarađivanje na račun poduzetništva.<br />
Novih radnih mjesta neće biti bez onih koji ih mogu stvoriti. U novom istraživanju<br />
što ga je objavila Zaklada Kauffman analizirao sam službene podatke o zapošljavanju i<br />
ustanovio da su novu neto zaposlenost u SAD-u stvarale samo novopokrenute tvrtke,<br />
otvarajući od 70-ih do danas više od tri milijuna novih radnih mjesta godišnje, dok su<br />
ih već postojeće tvrtke gubile prosječno milijun.<br />
Poduzetništvo bi, dakle, moglo biti odgovor na našu potrebu za novim radnim<br />
mjestima. Žalosna je činjenica da Amerika suzbija poduzetništvo. Neravnopravan<br />
položaj poduzetnika otežava ljudima odluku da vođenje vlastitog biznisa pretpostave<br />
radnom mjestu u nekoj korporaciji.<br />
Za početak, pokretanje tvrtke će vas koštati. U svakoj od 50 saveznih država treba<br />
platiti određenu naknadu za registraciju društva s ograničenom odgovornošću: u Virginiji<br />
100 dolara, u Massachusettsu 550, u Illinoisu 613. New York će vas primorati<br />
da subvencionirate njegovu posrnulu novinsku industriju besmislenim obveznim<br />
objavljivanjem obavijesti o pokretanju tvrtke. Nijedna savezna država nema dovoljno<br />
zdravog razuma za subvencioniranje pokretanja tvrtki.<br />
Privilegiranost velikih kompanija ima stare korijene. Prije 200 godina gotovo su<br />
svi radnici bili mali poduzetnici, većinom sitni farmeri. Razlike između radnika zaposlenog<br />
u tvrtki i onog koji je tvrtkama prodavao usluge gotovo i nije bilo. No bujanje<br />
industrijskih korporacija navelo je ekonomiste da najave postupni razvoj ekonomije<br />
bez poduzetnika. I doista se njihov udjel u društvenoj strukturi smanjio (a u zemljama<br />
u razvoju još uvijek opada). To je 1943. navelo čak i vodećeg harvardskog ekonomista<br />
26 F o r b e S listopad 2010
Change language