Sistemsko obrazovanje odraslih

More documents

Recommendations

Info

Sadržaj Teorijska pozadina Ponovo preispitajte metode! 1 „Djelotvornost“ kao sistemsko-teorijski pojam 2 Prepuštanje (odnosno „pustiti da se pojavi“) 3 Djelovati 4 Iskusiti Poticaji i instrumenti za vlastitu praksu U tekstu se predstavljuju slijedeće metode i predlažu se kao „poticaji za vlastitu praksu“: - Rad na tekstovima - Izrada mapa uma - Referat od šest rečenica - Grafiti - Izrada plakata - Grupne puzzle - Igra Nasa - Igra Za i Protiv - Rad sa fotografijama i slikama - Intervju o pojmovima - Linija približavanja - Unutarnja geografska karta - Meditiranje o metaforama - Literatura poprima oblik (aus: Arnold, R./ Arnold.-Haecky, B.: Der Eid des Sisyphos. Uvod u sistemsku pedagogiju. Baltmannsweiler 2009) P 2
Teorijska podloga Ponovo preispitajte metode! Koncepcija djelotvornog učenja ima različite korijene. Sam pojam djelotvornog učenja potiče od tematski usmjerene interakcije (njem. TZI) od Ruth Cohn i odnosi se na učenje koje znači više od čisto tematski kognitivnog prisvajanja. Ruth Cohn – predstavnica humanističke psihologije – u jednom pristupu je naglasila cjelovitost ljudskog učenja (vidi Cohn/ Terfurth 1993). Ovo se često zasniva na trodimenzionalnoj istovremenosti: tematsko usvajanje, uvezivanje učeničkih grupa i balansiranje identiteta pojedinca. Ukoliko se u nekoj od dimenzija pojavi smetnja, dovodi se u pitanje sav uspjeh učenja. Pojedinac ne može djelotvorno usvojiti novo znanje ako se ne snalazi momentalno u svom životu, ako ima briga, ako nema mjesta u grupi za učenje ili ako se osjeća ugroženo i ograničeno. Ovo orijentiranje ka resursima je sistemski moment u konceptu djelotvornog učenja. Osoba koja podučava je zadužena za „vođenje ka uspostavljanju ravnoteže“ u procesu učenja, tj. ona se mora stalno truditi da jednako u „igri“ drži sve tri dimenzije dešavanja, da bi osoba koja uči ostala djelotvorna i da bi mogla biti održiva. Ova konstatacija ne znači da je učenje uvijek brzo i bez muke. Ona postoji samo u vrlo ograničenom obimu u „pedagogiji zabave“ o kojoj govori Ulrich Hermann (Hermann 2003). Učenje je često povezano sa naporom i koncentracijom. Radi se o „neuromitu“ (Becker 2008, st.73), kao što je to zaključio istraživač uma Manfred Spitzer prema kojem je učenje moguće samo onda kada smo „dobro raspoloženi“ (Spitzer 2003) i kada upotrebljavamo metode najprikladnije za mozak. 1 Jednako tako se može učiti o strahu i blokadi koji ometaju ili jačaju školske procese učenja, zbog čega nastavnice i nastavnici imaju vrlo važan zadatak, - da uvijek ciljano jačaju samopouzdanje i osjećaje samodjelotvornosti, kao i resurse učenika, - o da istovremeno prepoznaju „negativne“ osjećaje, da ih uzmu za ozbiljno i da prate učenike u ophođenju sa ovim osjećajima. Međutim, bez rizika i usvajanja, nesigurnosti i straha, rijetko se može postići značajan napredak u učenju; u tom pogledu su za uspješno učenje potrebni ne samo pozitivni osjećaji, nego i „negativni“ osjećaji o svemu što danas znamo. Ovo ovisi od ravnoteže između ove dvije vrste osjećaja i od toga da li će se, gdje god je to moguće, oblikovati jedna opuštena atmosfera u pristupu. S druge strane, mora se stalno vježbati pristupanje i ophođenje sa „negativnim“ osjećajima (zakazivanje, strah od ispita, osjećaj preopterećenosti itd.) Danas znamo da se znanje i informacije pamte bez osjećaja. Istraživanje uma više polazi od toga, „(..) da kognitivnost nije moguća bez emocije, doživljaja izraza u procesu samovrednovanja uma“ (Roth 1999: 78). Zbog toga je emocionalan odnos prema nekoj stvari od odlučujuće važnosti za način i održivost umno-psihološkog razrađivanja i usvajanja. Iz ovog razloga veći značaj u procesu učenja dobiva povezivanje sa vlastitim iskustvima, kao i doživljavanje nečeg novog. Tome se dodaje ponuda pluraliteta perspektiva. Budući da ljudi mogu usvojiti nešto novo samo pod svojim vlastitim uvjetima, zabranjuje se istrajavanje na jednom pogledu na stvari, ali i „uvođenje neke nove metode po svaku cijenu“ (Kösel 1993: 27). Ovo govori o značaju postojanja metodičkih varijanti i 1 Nicole Becker kao jak argument protiv svih jednostavnih prijedloga za pravilno učenje navodi da se učinkovite moetode moraju prilagođavati (…) vanjskim okolnostima; da bi trebale biti ugodne, da atmosfera učenja treba biti opuštena, sadržaji trebaju biti prezentirani na interesantan način. Iz toga se izvodi zaključak da će se učenici zainteresirati i biti spremni za usvajanje znanja, ako su vanjske okolnosti usklađene“. (Becker 2008: 83f). P 3
Page 1: Sistemsko obrazovanje odraslih Meto
Page 5 and 6: kao u greškama u pripremi nastave
Page 7 and 8: Aspekti djelotvornosti Grupe metoda
Page 9 and 10: 1. Rad na tekstovima Opis Predstavi
Page 11 and 12: Preduvjeti Nema posebnih infrastruk
Page 13 and 14: u nastavi frontalnog tipa. Učenici
Page 15 and 16: Grupne puzzle Opis Učenice i učen
Page 17 and 18: koja izražava ono što Vam najviš
Page 19 and 20: Artikulacije učesnika mogu bit isk
Page 21 and 22: Procjena Preduvjeti rasprave? Ili:

Sistemsko obrazovanje odraslih

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?