nis - Magazin Start

JAVNA RIJE^
20
Muhamed Džemidžić, novinar i direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH:
Stavljam se u odbranu kolega
-Bio bi čisti sadizam nasjesti na
još jednu kvarnu provokaciju koja
stiže iz udruženja čiji su se lideri,
poput kolega im sa viših instanci,
odavno etablirali kao najsnažniji
emiteri poruka mržnje. Kontinuirano
đubriti atmosferu netrpeljivosti
i straha, po cijenu korištenja
falsifikata i iznošenje neistina, pri
tome bezočno zloupotrebljavajući
udruženje i muku njegovih čla-
- Valjda laži političara i oficira koje
su novinari kao transmisija do javnog
mnjenja prenosili javnosti treba
da imaju prioritet u suđenjima
za podstrekavanja i prikrivanja zločina.
Ipak, smatram da svako individualno
treba da odgovara za svoj
profesionalni kredibilitet, a najbolji
način je da javnosti prezentuje
svoj rad i stavi tačku na manipulacije
svake vrste. Nažalost o radu kolega
u FBiH tokom rata nemam mnogo
informacija i ne znam mnogo o
tome kako su i o čemu izvještavali.
Što se tiče činjenice da inicijative
za tužbe dolaze iz RS, smatram da
svako u demokratskom društvu ima
pravo da pokrene incijativu. Uosta-
nova, je nešto na što su akteri ove
priče javnost već navikli. S druge
strane, pravo je, a i višestruka obaveza,
svakoga ko ima bilo kakva saznanja
o činjenju zločina da o tome
izvijesti pravosuđe, ali jednako
tako i ja imam pravo da ne prihvatim
ulogu inferiorca i u ovoj prilici
se stavljam u odbranu mojih cijenjenih
kolega. Ne želim ponižavati
ni njih, ni sebe. Što se tiče istraga
Mirjana Kusmuk, glavna
i odgovorna urednica Glasa Srpske:
Kad može protiv Obame zbog muve...
lom, nisu li nedavno u SAD zaštitnici
životinja pokrenuli inicijativu
protiv amričkog predsjednika Baraka
Obame jer je ubio muvu u jednom
TV intervjuu. A, ako govorimo
o istragama u Srbiji koje se bave radom
novinara tokom rata, koliko je
meni poznato, ova najava odnosi se
na istragu uloge novinara vezano
za zločine u Zvorniku i na Ovčari,
a temelji se na iskazima osuđenih
za te zločine koji su tokom procesa
izjavili da su izvještaji uticali na
njih da počine zločin. Smatram da
u medijima RS, izuzev nekoliko
krajnje neprofesionalnih primjera
(Risto Đogo, bacanje djece lavovima),
nije bilo drastičnih kršenja pro-
protiv novinara u Srbiji, koliko je
meni poznato, tamo je formirana
neka komisija sastavljena od kompetentnih
ljudi koji će prvo izanalizirati
rad i ulogu medija i medijskih
uposlenika u predratnim i
ratnim vremenima. Tek po okončanju
tog posla moguće je očekivati
konkretnije p®ozivanje na odgovornost.
Nema nikakve sumnje
da dio medija i medijskih radnika
fesionalnih
standarda.
K o l i k o j e
meni poznato, a može se provjeriti
uvidom u arhive agencije Srna,
Glasa Srpske, tadašnje Srpske
televizije, u izvještajima velike većine
novinara nije bilo korištenja
pogrdnih imena (ustaše, balije i slično)
i poziva na zločin, a informacije
su prenošene onako kako su ih
prezentovali odgovorni. I u ovom
slučaju smatram da svako individualno
treba da odgovara za svoj
profesionalni kredibilitet, a najbolji
način je da javnosti prezentuje
svoj rad i stavi tačku na manipulacije
svake vrste.
Dejan Jazvić, novinar Večernjeg lista:
Pogrešna meta
Ne smatram da novinare treba amnestirati od odgovornosti za ono što su radili
u ratu, posebno ako znamo da su mediji imali predvodničku ulogu u sijanju mržnje
i straha. Nije mi poznato kakve argumente Savez logoraša RS-a ima za svoje
tvrdnje, ali ono što ja znam o ratnom angažmanu spomenutih kolega govori da
su tužbom ipak naciljali pogrešnu metu.To što najava takve tužbe dolazi iz Banje
Luke za mene je periferna stvar, jer ne mislim da bilo tko ima veće ili manje pravo
na ovakve poteze. Ipak, činjenica da se srpski logoraši u RS-u nisu sjetili medijskih
huškača na svojoj strani možda i najbolje otkriva politikantsku pozadinu cijele
ideje o tužbi.
Najava iz Beograda mnogo je ozbiljnija od one iz Banje Luke i to ne samo zbog
činjenice da dolazi od pravosudnih tijela a ne od politički prilično instrumentalizirane
nevladine udruge. Uz to, Beograd je po mnogo čemu najbolje mjesto za
procesuiranje novinara ratnih huškača. Prvenstveno zbog toga što su upravo iz
Beograda emitirani prvi TV prilozi začinjeni jezikom mržnje. Smatram to važnim i
zbog potrebe da se srbijanska javnost i na ovaj način suoči s medijskom mašinerijom
laži kojoj je godinama vjerovala. Što se tiče novinara iz BiH i Hrvatske, utvrđivnjem
njihove eventualne kaznene odgovornosti trebala bi se također baviti
nacionalna pravosuđa.
Igor Gajić, glavni i odgovorni
urednik magazina Reporter:
Logoraši imaju
pametnijeg posla
na prostoru bivše Jugoslavije nosi
veliku odgovornost za poticanje
međunacionalne mržnje i podstrekavanja
ratnih opcija i krvoprolića
i svjedoci vremena, naravno
oni kojima je istina bliska, nemaju
problema da se prisjete medija
i novinara koji su prednjačili u
tom prljavom poslu. Na kraju, postoje
snimci, postoje novine i zapisi
iz kojih se sve da iščitati.
- Oni imaju mnogo pametnijih
poslova oko
utvrđivanja zločina nego
da se bave novinarima
ili pokušavaju uraditi bilo
šta po pitanju medijskih
sloboda u bilo kojem slučaju
i bilo kojem vremenu.
Udruženje logoraša se
treba baviti drugim stvarima,
a ne novinarima. Ne
smatram da ta inicijativa
treba da krene iz RS prema
FBiH, niti iz FBiH prema RS, a ako ćemo poštovati neke medijske
slobode, bile one pod nekim režimima ili ne bile, moramo pustiti
medije da rade. Mediji sami sebi daju regulativu. To je pitanje
morala i profesionalizma, a ne politike.
www.startbih.info