nis - Magazin Start

snage i znanje za spas onoga što je
autohtono i po čemu BiH mora biti
prepoznatljiva.
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja
BiH stupio je na snagu 8. aprila 2009.
godine. Smiješno je da mnogi koji su,
što direktno što na druge načine, učestvovali
u njegovoj izradi, nisu vjerovali
da će se ikada donijeti. To se posebno
odnosi na konzervativne veterinare koji
su spremni dosadašnju praksu provoditi
do kraja sopstvenog života ignorišuči
štete koje takav stav dugoročno
nanosi općem dobru. Ti se ljudi moraju
povući ili biti uklonjeni nametanjem
novih standarda. Samo činjenica
da je većina njih (zbog načina školovanja)
osposobljena da kontroliše higijenu
mesa i osjemenjava krava, isključuje ih
kao ućesnike u primjeni suvremenih
metoda. Najveća floskula jeste ta da je
Zakon neprimjeniv jer tako je najlakše
svima… Pitanje je samo vremena
koje će biti potrebno da se on primijeni
u svom punom kapacitetu, a najviše
će biti potrebno da se promijeni
stav prema životinjama, da ljudi shvate
da one jesu naša briga, da je njihova
dobrobit imperativ i to nije pitanje
ljubavi prema životinjama, nego odgovornosti!!!
To je specifičnost ovoga
Zakona. Moramo usaditi odgovornost
na svim nivoima od veterinara, preko
farmera, radnika u klaonicama, vozača
kamiona koji prevozi životinju, šintera...
pa do vlasnika životinje.
Trenutno je veoma značajna saradnja
sa Uredom za veterinarstvo BiH koje
je prepoznalo ulogu i značaj zaštitara i
mi ćemo raditi na jačanju te saradnje
i partnerskom odnosu, jer jedni bez
drugih teško da možemo funkcionirati.
Značajnu podršku (u smislu da
nas se ne smeta) imali smo u provedbi
edukacionog programa, koji je zapravo
najvažniji faktor u cijeloj ovoj
(NE)HUMANOST
ije slučaj i generalno posmatrajući, sve, ama baš sve životinje u BiH su životno ugrožene
nacionalnoj osnovi nije nedostajalo. Uslijedila
je i intervencija policije, a stigle su uskoro i
krivične prijave. Psići su odmah transportirani
na drugu lokaciju koja je, samo igrom slučaja,
brzo pronađena.
- Prava borba i briga ostala na nama, na
maloj grupi građana i ona traje i dalje – rekla
mi je Šejla zahvalivši se svim slušateljima
Radija Kameleon City Sarajevo koji su brzo reagovali
i koji i dalje doniraju hranu za pse, te
Armanu Akšamiji iz Zoo Centra.
Podvucimo - ovo nije samo priča o hrabroj
četvorki i ovo nije problem samo našeg glavnog
grada. Ovo je slika Bosne i Hercegovine.
Ovo je sramota svih nas.
Za kraj podatak - do kraja marta u ovoj godine
sa sarajevskih ulica uklonjeno je 1.768 pasa.
Samo 18 pasa je vraćeno vlasnicima ili je pronašlo
novi dom, a ostali su ubijeni.
A m i l a S a l e š ( R a d i o K a m e l o n C i t y
Sarajevo)
Hvala dijaspori
Na ovu stravičnu priču reagovala je bh. dijaspora,
bez čije finansijske pomoći Šejla, Aldin,
Amela, Dunja ne bi mogli pokriti sve veterinarske
i troškove oko smještaja za pse,
čiji dnevni boravak u privremenom skloništu
iznosi 50 KM.
Pravu stvar učinit ćete i vi u koliko donirate
hranu, novac ili imate uslove makar za privremeni
smještaj zbrinjavanja ovih nesretnih pasa.
Ako to možete, jevite se na telefone: 061 819
335, 061 597 481.
Pokolj na bh. cestama
Pokolj će se najefikasnije
smanjiniti ako se uspostavi
kontrola nad populacijom
tih nesretnika koji lutaju
tražeći izvore hrane, a
koji su uglavnom u blizini
ljudskih prebivališta, što im
na njihovu nesreću donosi
uglavnom smrt. Osim toga,
neophodno je postaviti zaštitne
ograde uz prometnice
i obezbijediti prolaze za
životinje (što je uobičajena
praksa u civiliziranim zemlja-
ma) koje su vođene prirodnim
nagonom naviknute na
svoje staze. Čovjek je uzurpirao
prirodna prava životinja,
i to uglavnom da bi zadovoljio
svoju sebičnost, a
često i prljave strasti.
priči, a koji smo provodili od obdaništa
pa nadalje. Možemo mi spasiti
hiljade životinja, izgraditi stotine skloništa,
ali nismo ništa učinili ukoliko
ne promijenimo stanje svijesti i način
razmišljanja.
Tračak nade u susjedstvu
Što se tiče zemalja u okruženju, ohra-
bruje činjenica da u Zagrebu od januara
2009. godine ne postoji higijenski
servis kao šinterska služba, sve je
preuzelo sklonište, što nam samo ide
I dalje bez azila
Kako sada stvari stoje, u Sarajevu, a i diljem
BiH se neće izgraditi azili dok ne istekne
zakonom dati rok od godinu dana.
U pojedinim gradovima kao što su Tuzla,
Orašje, Sarajevo (Faletići) lokalni zaštitari
imaju, može se reći, improvizirana skloništa.
Brčko je posebna priča, dok je Kakanj
pokazao interesovanje da primijeni
Zakon, bar što se tiče pasa.
Dakle, azila ili, kako ih ja nazivam, centara za
nezbrinute životinje, za sada u BiH nema.
Za 11 godina
7,7 hiljada KM
SOS Sarajevo je za 11 godina dobilo
7.700 KM i to zahvaljujući razumijevanju
nekadašnjeg minista Backovića, njegovih
nasljednika i načelnika Bećirevića u
općini Centar. Da za sve to vrijeme nismo
napravili ništa drugo osim projekta
za SA medu (kojeg smo poklonili a izvođači
radova unakazili) u Pionirskoj dolini,
od nas dosta.
u prilog. Također u Beogradu, koji je Svi ili najveći dio gornjih problema po trotoarima naših ulica (pisali smo
do 2000. godine imao nevjerovatnu posljedica su jednog stanja svijesti. Ne na našoj stranici o pravim masakr-po-
populaciju pasa lutalica, uspješno pro- samo svijesti građana ili djece koja se koljima u Brezi, Bugojnu i drugdje...
vedenom strategijom obilježeno je i povode za nečim što predstavlja izda- vidi link:www.sos.ba)
vakcinirano 500.000 pasa, što je broj ju principa humanog odnosa prema Mi još uvijek spadamo u ona rav-
koji BiH ne može niti zamisliti. I to je okolini, nego i stanja svijesti odgovornodušna društva u kojim je ubistvo
argument koji nam ide u prilog obzinih ljudi i struktura vlasti na raznim životinje (a koliko do juče i ubistvo
rom da cijela BiH nema veliku popu- nivoima kojima odnos prema životi- čovjeka), normalna, odnosno, govolaciju
napuštenih pasa (prema brojkanjama i njihovim pravima još uvijek reći katogorijama pseudograđanske i
ma koje smo spomenuli) i problem je ne predstavlja ništa sporno, čak i ka- etno-patriotske svijesti, junačka stvar.
rješiv, ako zato postoji volja! da se dešava sve to o čemu smo govo- Samo primitivna društva mogu ubi-
No, Balkan je Balkan, naseljen popurili, ili što je skoro svakodnevna pojastvo (bilo koga i u ime bilo čega) sma-
lacijom sa istovjetnim stanjem svijeva na ulicama bh. gradova. trati junaštvom. Borimo se protiv te
sti. Samo naizgled (ovisi o vrsti šmin- Da bi prestalo proganjanje i orga- vrste svijesti.
ke) stanje kod sadašnjih nam susjeda nizirano krvavo uništavanje neduž- U tom smislu, podsjetimo na misao
izgleda drugačije. Doduše neki su ranih životinja, moramo edukativno- engleskog istoričara Johna D. Actonije
donijeli potrebne zakone i učinipedagoški djelovati. A to znači ne na, koja sasvim lijepo apsolvira ono
li štošta, ali više pod pritiskom stan- samo informirati (obrazovati) djecu što mi imamo kao svježe sjećanje na
darda EU kojoj hrle nego zbog sazrele i građane, nego i vaspitati ih u prav- naše krvavo jučer:
svijesti i spoznaje o značaju zaštite pricu promjene sadašnjeg nivoa svijesti Ubojstvo se može počiniti zakonskim
rodnog blaga, te koristi i općeg dobra, (ponašanja).
sredstvima, prihvatljivim i unosnim ra-
koje ono, ako je sačuvano, svakoj za- Nije normalno stanje svijesti koje ravtovima, i klevetom, baš kao i otrovom
jednici donosi.
nodušno gleda ustrijeljene pse i mačke i bodežom.�
39