nis - Magazin Start

UMJETNOST
no, većina njih se žali. Albanci su
još u Jugoslaviji stavljeni na margine
društva, što je rezultiralo time
da su mladi, čak i oni koji pokušavaju
uspostaviti neke veze između
Prištine – Beograda, Sarajeva, Podgorice...posebno
umjetnici, okrenuti
prema Tirani ili nekim drugim
evropskim gradovima. Uopšte ne
razmišljaju o Beogradu i Sarajevu.
A razlog je to što su Albanci tamo
bili i ostali građani drugog reda. Pa,
Albanci dan danas ne mogu putovati
sa kosovskim pasošem u Sarajevo.
Osjećaju se poniženima, iz čega
proizilazi inat. U razgovorima vidim
da Kosovare, za razliku od Sarajeva
i BiH, izvinjenje od strane Beograda,
uopšte ne zanima. Ne da ga
ne prihvaćaju, ali im je totalno nebitno.
Taj rez koji su napravili prema
svim republika bivše Jugoslavije
i on je zaista bolan.
BH. DRŽAVLJANSTVO: Ne samo
da sam razmišljao, nego i predao papire
prije pune dvije godine, i do
danas nisam dobio nikakav odgovor.
Državljanstvo sam zatražio na
osnovu društvenoumjetničkog doprinosa
BiH. Znam da je to praksa
u Hrvatskoj, u Srbiji, znam da je jedan
veliki broj bh. umjetnika dobio
automatski hrvatsko državljanstvo.
Ali, to nije slučaj ovdje. Da sam barem
dobio neki odgovor, da ili ne i
zašto ne. Ali ništa, ni pismeno, ni
usmeno. Mislim da je to negdje u
zadnjoj ladici, zahrđaloj, i da je to
gotovo. I to mi stvara velike probleme,
jer stalno moram tražiti radnu
dozvolu. A poznato je da prioritet
pri zapošljavanju uvijek imaju bh.
građani, pogotovo sada u ovoj ekonomskoj
krizi.
KRIZA: Uvijek kad dolazi kriza,
prvi stradaju su umjetnici. Prvo se
njih sreže, jer, kao to je nebitno. Ja,
naprotiv, mislim da je to jako bitno,
jer kada se ljudi nađu u tom teškom
materijalnom stanju, jedini prozor
u ljepše su pozorište, muzika, film.
Nama se stalno smanjuju plate, broj
predstava... Nekad smo imali tri-četiri
premijere po sezoni, sada jedva
jednu. A nije da nema publike. Ljudi
vole pozorište.
SLOBODA KRETANJA: Da bi moji
roditelji došli u Sarajevo, moraju
dobiti zvaničan poziv iz BiH, pa iz
60
napucano. napucano Ali nema više entuzijaz-
ma kao onih godina kada su se svi
borili za nezavisnost. Kao to je najbitnije,
ovo drugo nas ne zanima,
sve će to doći samo po sebi... Onda
su shvatili da to neće doći i stiglo
je razočarenje, pogotovo kod
starijih generacija, koje su mislile
da su svojoj djeci pružili nešto na
šta će biti ponosni. Pa nije se to desilo.
Imam osjećaj da ljudi tamo jako
brzo stare. Nezadovoljni su, posebno
omladina. Mi mladi volimo
da budemo pesimisti. Ja, nasuprot
tome, vjerujem u potencijal mladih
i gledam s optimizmom i vjerom
da će se stvari okrenuti, da će
ta nova generacija preuzeti odluke
Prištine otići u Skopje, u bh. amba- amba- ti. Je li to strah od nekih međusob- u svoje ruke, i da će to barem da lilisadu i platiti 35 eura za vizu od senih konflikata u njima ili ih jednoči na neku državu.
dam dana. To je užasno ponižavastavno nije briga, ne znam. Samo
juće. Sa kosovskim pasošem u BiH se nekad upitam, šta bi bilo kada MLADI : Ne znam da li su zadovolj-
ne mogu nikako. Imao sam 13-14 bi vlast na Kosovu donijela odluku ni. Na Kosovu je ista situacija kao
premijera u pozorištu, na akademiji i zbrani ulazak bh. građanima? To i ovdje. Ljudi odbijaju da izađu na
i svoj diplomski rad, a moji roditelji bi ljudima ovdje bilo nezamislivo. izbore jer misle da nemaju za ko-
nikada nisu mogli doći i nikada me A nikada se ne stave u poziciju da ga da glasaju. A kad pobijedi neka
nisu gledali u Sarajevu. Za devet go- vide, čuju ili osjete kako je Alban- stranka za koju nisu ni sanjali da bi
dina dva puta su me gledali – jedcima koji trebaju ili moraju da pu- mogla pobijediti, onda žale što nisu
nom u Skopju i jednom u Prištini. tuju u Bosnu.
izašli na izbore. Meni je jako žao što
Kako se osjećam? Da je nekoga bri-
ljudi stalno razmišljaju o tome kako
ga kako se ja osjećam, to se možda BUREGDŽIJE, PEKARI, SLASTIČA- otići u Ameriku, kako naći način i
moglo nekako i riješiti. Osjećam se RI... : Nekako mi je to normalno izaći iz vakuuma, početi živjeti nor-
grozno. Roditelji stare... Svaki put da im se obraćam na albanskom. Ja malno. Bolji život je uvijek negdje
kada odem kući, vidim po jednu bo- sam stvarno ponosan na te ljude. Po- drugdje. Mada, tamo ih obično ne
ru više na njihovom licu. A imam šteno rade svoj posao. A predrasuda čeka ni nada ni ljubav, pa se i ra-
potrebu da svoj uspjeh podijelim sa da je sve što dolazi sa Kosova vezazočaraju... Jedan moj profesor je re-
roditeljima jer njima
je velika radost
kada me vide na sceni,
kao i meni kada
znam da su oni
Kosovo nije samo
heroin, kokain i
mafija
no samo za heroin,
kokain, mafiju...uopšte
nije
tačna. Kada vidim
te ljude kokao:
Kada gledaš 60 minuta, odmah
si spreman da pobjegneš iz zemlje.
Na vratima si. Pogledaš onda Paralele
i pomisliš, gdje ćeš tamo?
u publici. Ovako ograničena sloboji 24 sata marljivo rade, i ne petlja- petlja- LJETOVANJE: Kao dijete sam ljetoda
kretanja u 2009. godini, meni je ju u te budalaštine, budem stvarno vao u Grčkoj, sve do ’92-’93 godine,
nepojmljiva. Stalno govorimo o in- ponosan. A oni me uvijek sa osmi- kada su krenule ove naše budalaštine.
tegraciji u EU, po svaku cijenu želijehom dočekaju.
Kosovari sada najviše ljetuju u Crnoj
mo tamo, a nismo stvari sredili unu-
Gori i Albaniji, oni koji imaju više
tar svoje mahale. Neću da se bavim PREDRASUDE: Afere Gaši... Sva para u Hrvatskoj, Španiji....
tim da li bi Bosna trebala priznati ti ljudi s albanskim imenima rođe-
Kosovo ili ne. Ali sam siguran u to ni su ovdje. Oni su građani BiH. DJEVOJKE: Lijepe su djevojke i u
da bi trebala priznati kosovske pa- To su Sarajlije. Ne znam ko je sad Bosni i na Kosovu. Ne bih ih baš
soše i omogućiti ljudima slobodno tu odgovoran.
tako dijelio. I ovdje se primjećuju.
kretanje. Imate toliko ljudi koji ži-
Te mlađe generacije, ne znam šta se
ve ovdje, 80 posto pekara u Sarajevu KOSOVO: Život je sličan kao ov- tu radi, čime se to hrani? Ali tu uvi-
drže Albanci. To su ljudi koji dolaze dje. nezaposlenih je 40- 45 pojek ima nešto lijepo. Mislim da, ka-
po šest mjeseci ovdje, rade i nemaju sto. To je ogroman broj i to se jedida su u pitanju muškarci i žene u
mogućnost da vide svoje roditelje, no kod nas može desiti. Mislim na regionu...da su žene, i glumice, ka-
braću, sestre, djecu. Mene zabrinja- ljude u regionu, imaju platu 250 da govorimo o našoj profesiji, puva
šutnja intelektualaca ovdje, kao i - 300 eura mjesečno, a troše 1.000 no obrazovanije i otvorenije. Imaš
indiferentnost bh. političara. eura. Kako to, ne znam. To feno- o čemu pričati sa njima. A mi smo
men. Kada odem u Prištinu, vi- još uvijek ostali u partijahalnom
ŠUTNJA: Ne znam šta je razlog dim pune kafane, imam osjećaj da svijetu, mačo muškarci, što gluplji
šutnje. Na to ne mogu odgovori- se sasvim normalno živi, da je sve to bolji.... �
www.startbih.info