nis - Magazin Start

More documents

Recommendations

Info

28 KRIMINAL rao, ne parlament, koji je dužan da prati i koriguje rad vlade, ne vladajuća koalicija, čija je to Vlada i parlamentarna većina. Ne, kriv je Komedijaš, koji voli, umjesto sličica, da skuplja stambene objekte, i to „po zakonu“. Hajmo, razlaz! Nevladina organizacija Centri civilnih inicijativa odlučno je odbacila takvo postavljanje stvari i, predočivši javnosti rezultate svog monitoringa rada aktuelne Federalne vlasti od početka mandata (koji jasno pokazuju da je stanje u kome se nalazi ovaj entitet logična posljedica nerada i nesposobnosti vlasti), iznijela stav da je za efikasno suočavanje sa krizom i zaustavljanje propadanja u bezdan, umjesto kozmetičkih zahvata, nužan ozbiljan pristup i značajne promjene, uključujući i radikalne izmjene u sastavu Vlade, ozbiljne promjene u ponašanju i odgovornosti Parlamenta i, kao preduslov svega – da stranke vladajuće koalicije sjednu za sto i utvrde: da li one mogu raditi zajedno u interesu građana ovog entiteta ili ne. „Ako mogu, neka i rade, ako ne – neka se odmah(!) raziđu i otvore mjesto novim mogućnostima. I neka nas sve zajedno prestanu patiti i držati kao taoce svojih stranačkih razračunavanja i liderskih sujeta.” No, kao elementarni preduslov bilo kakvih pozitivnih promjena naveli su priznanje najodgovornijih za stanje u Federaciji – od kompletne Vlade, preko Parlamenta, do vladajuće koalicije – svog dijela odgovornosti. Centri civilnih inicijativa, savršeno detektujući bit problema, odaslali su prema Parlamentu usamljeni poziv da se prekine s farsom i odbije postavljanje za Premijera kandidata koji Parlamentu i javnosti ne predoči svoj program rada, i kandidata koji nema potvrđenu saglasnost parlamentarne većine za sprovođenje tog programa i nužnih promjena u sastavu Vlade. „Bez novog programa, bez saglasnosti za promjene unutar Vlade, bez većine koja će te promjene podržati, ništa se neće promijeniti. Neće biti raskida sa dosadašnjom praksom rada Vlade. I neće biti nužnih promjena u društvu. Bez toga, mi pristajemo da više vjerujemo onima koji tvrde da je Vlada i do sada radila dobro, nego svojim očima, ušima i stomaku.“ I pored upozorenja da za političke igre, naprosto, nema više vremena, stranačka mašina vladajuće koalicije je odradila posao rutinski, vodeći se interesima sačuvanja svog uticaja i komada vlasti, i kao kockari na Titaniku, potpuno ignorišući stvarnost, nastavili igru kao da se ništa ne dešava. Ko, zapravo, stvara haos u zemlji Sama atmosfera na sjednici Parlamenta na kojoj je potvrđeno imenovanje novog premijera govorila je sve i o tom parlamentu i o novom premijeru i o ozbiljnosti koju vladajuća koalicija pridaje tom činu. Ne samo da je izabran premijer koji nema Praktično je nemoguće promijeniti išta ako se ne promijeni sve. Izbori su jedini legitimni nač nikakav program i koji se, umjesto ozbiljnim reformskim zahvatima, primjerenim trenutku, krizi misli suprotstaviti sa par tragikomičnih floskula i verbalnih poštapalica, koje ga prokazuju kao samo jednog u beskonačnom nizu ispraznih demagoga, nego ni njega ni taj čin Parlament nije shvatio ni toliko ozbiljno da sasluša bar njegov ekspoze, nego ga je ovaj upola, sa obrazloženjem da vidi da to nikog ne interesuje – prekinuo. I na taj prvorazredni skandal se, pritom, niko nije ni osvrnuo. A iz onoga što je uspio reći, vidljivo je da, osim što nema pojma kako će se suprotstaviti krizi, novi premijer, zapravo, ne shvata neke elementarne stvari. Tako je najavio „socijalni dijalog i razgovore sa svim sindikatima i udruženjima, uz uvjerenje da se dogovor može postići, kako bi se spriječilo stvaranje haosa“. No, upravo je Parlament, odnosno njegova vladajuća većina, taj s kojim treba razgovarati i postići dogovor. Dogovor o vraćanju njihovih primanja na nivo prije posljednjeg astronomskog povećanja. Što je preduslov bilo kakvog drugog razgovora i dogovora. I socijalnog mira. Ili bar primirja. Jer, oni koji su stvorili i koji stvaraju haos u zemlji su u Vladi i Parlamentu, a ne na ulici, u sindikatima i udruženjima građana. Radikalno kresanje primanja i privilegija vlasti i rasprodaja njihovih statusnih simbola osnovni je preduslov za uspostavljanje prekinutog kontakta vlasti sa građanima ove zemlje. Argument da bi to bile samo simbolične uštede, kojim vlast pravda svoje odbijanje „kresanja“, osim što ponovo potcrtava njihovu socijalnu neosjetljivost, je i beskrajno glup. Značaj tog čina, naime, nije u materijalnim efektima (mada ni oni nisu zanemarivi). Vlast, koja se odrodila od naroda i sama sebi postala svrha, mora poslati jasnu poruku građanima. Poruku da je spremna na promjenu i svjesna da ovaj put mora podnijeti najveću cijenu, dati pozitivan lični primjer, za razliku od dosadašnjeg demonstriranja pohlepe i socijalno neosjetljivosti, da bi povratila izgubljeno povjerenje građana, koje je u procesu stabilizacije zemlje (koje nužno podrazumijeva solidarnost, samoodricanje i rad na opštem dobru, svih) neophodno. Glavni problem ove vlasti je nevjerodostojnost. Kako vlast koja je sebi koliko juče enormno povećala plate, danas može od građana zahtjevati mjere štednje? No, izgleda da toga ova vlast uopšte nije svjesna. A i da jeste tu velike pomoći ne bi bilo. Radi se, naime, o vlasti iz čije je parlamentarne većine, na svojevremeno javno zamjeranje zbog pokazane socijalne neosjetljivosti pri povećanju svojih primanja, odgovoreno: „Ta javnost treba imati senzibilitet prema nama. Ako javnost nema senzibilitet prema nama koji donosimo zakone u ovom Parlamentu i koji stvaramo uvjete da država funkcionira, onda ne moramo ni mi o nekom drugom bilo kom senzibilitetu razmišljati.“ Pripreme za igranku nad vlastitim grobom I upravo je ovakva beskrupuloznost, egoističnost, glupost, nemoralnost i otsustvo odgovornosti predstavnika vlasti (uz nerad i nesposobnost istih) uzrok trenutnog vala protesta, demonstracija i štrajkova u Federaciji. Protesta čija je opravdanost, zapravo, u principu, upitna. I čiji je jedini ozbiljan argument u pohlepi, drskosti, licemjerju i pljačkaškom mentalitetu vlasti. Zašto bi bilo ko bio razuman, odmjeren, imao u vidu tešku situaciju u zemlji, vodio računa i o drugima a ne samo o sebi, kad mu vlast, i to u trenutku kad je objavljen budžetski manjak od 400 miliona(!) maraka i nemogućnost isplate firmama za urađene naručene poslove i podmirivanja određenih socijalnih davanja i najavljena još veća kriza – sebi povećava plate. I to do astro- www.startbih.info
nomskih visina. I još se pritom radi o definitivno najneefikasnijim institucijama vlasti u BiH, od Dejtona do danas. Vladi koja se bavi sama sobom i svjedočanstvo je nefunkcionalnosti vladajuće koalicije. I Parlamentu koji je za dvije i po godine aktuelnog mandata usvojio tek svaki peti zakon iz Programa rada Vlade u ovom periodu. Neodgovorna vlast, koja je zarad kupovine izborne pobjede obećala (pa se još na to obećanje i zakonom obavezala) masi ljudi primanja u potpunom neskladu sa mogućnostima, što sada, bukvalno, uništava ovaj entitet (i koja je od Federacije uspjela učiniti gori dio zemlje), odbija čak i priznati grešku i ispraviti je (nego, krajnje nemoralno, kurvinjski, odgovornost nastoji kolektivizirati i podijeliti sa opozicijom), grčevito braneći svoje pozicije i brinući samo o tome kako ih zadržati, čitavu državu i njene građane gura u novu katastrofu. Najcrnji populizam, politički kukavičluk i izostanak bilo kakve strategije, dugoročnih ciljeva i odnosa prema državi. Kratkovida, sebična i destruktivna borba za političko preživljavanje na uštrb kolektivnih interesa. Očito je da u vladajućoj koaliciji imamo stranke koje će rađe gledati kako država i narod propadaju, ali s njima na vlasti, nego da bez njih dobiju šansu da prežive i da se dignu. Naprosto se ne radi o odgovornim ljudima, nego o egoističnoj bagri, gladnoj vlasti, koja od svog interesa dalje ne vidi. Otuda i aktuelna situacija masovnih priprema za kolektivnu igranku nad vlastitim otvorenim grobom (koja ne bi trebala da čudi ni MMF ni bilo koga drugog). Neodgovorna, sebična, pohlepna, bešćutna vlast, stvo- rila je iste takve građane. A ceh neneće platiti ni Onaj Što Je Otišao Na Godišnji, ni ostali (su)odgovorni za uništenje sna o Zapadnoj Njemačkoj na tlu (Federalnog dijela) BiH. Ceh će, kao i uvijek do sada, platiti oni koji su za sve najmanje krivi. Perverzije na sećiji Recidiv postdejtonskog jaranskog nacionalističkog vladanja zemljom, mafijaškom podjelom teritorija, s autoritarnim, vaninstitucionalnim unutarnacionalnim konceptom upravljanja, u kome su zakoni i ustavni ukvir bili tek provizorij, zarobljenost je građana u kafkijanski sistem iz koga je nemoguće naći institucionalni izlaz. Praktično je nemoguće promijeniti išta ako se ne promijeni sve. Izbo- ri su jedini legitimni način za promjenu (što se, sa ovakvim glasačkim tijelom, svodi na tek formalnu mogućnost). Između njih dešava se perverzna devijacija i ismijavanje demokratije. Kako se čitavo vrijeme od obnovljenog višestranačja na ovim prostorima, početkom 90-ih godina, u zemlji sve važne odluke donose u neformalnim centrima moći (čime se ona, uzgred, razgrađuje, ne tako adrenalinski atraktivno ali mnogo opasnije i efikasnije nego separatističkim javnim trabunjanjem i patetičnim gestama malih diktatora) i kako u ovoj zemlji institucije koje su karakteristika demokratskih sistema i njihovi stubovi, postoje tek kao forma (čemu služe parlamenti u ovoj zemlji? za uhljebljavanje odanih stranačkih kadrova?), sistem je ostao potpuno neizgrađen. Upravo zato se nalazimo u situaciji talačke krize (na svim nivoima). Građani su bukvalno zarobljeni od strane nesposobne, nefunkcionalne, korumpirane vlasti, koju na okupu drži samo pohlepa i grčevito nastojanje da se zadrži svoj dio pljačkaškog plijena i učešće u nastavku pljačke. Vlade su, umjesto efikasnih izvršnih tijela koje sprovode jasne programske ciljeve, pretvorene u svojevrsne mini-parlamente izbornih pobjednika, koji se popunjavaju po delegatskom principu i čiji članovi ne odgovaraju ni premijeru, ni parlamentu, ni građanima, nego isključivo svojim partijskim liderima (čiji su, zapravo, delegati u tom tijelu). Pri tome se vlast dijeli mafijaškom podjelom „teritorija“, uz prećutni dogovor da se niko nikom ne miješa u „njegovo“. Složna braća kuću grade Zato i imamo apsurdnu situaciju da premijera polovine zemlje i dvije trećine njenih stanovnika bira lider ili uski krug čelnika jedne stranke, ne pokazujući čak ni elementarnu političku pristojnost, da sazove sastanak vladajuće koalicije, i, bar formalno, upozna koalicione partnere sa svojim prijedlogom i upita ih za mišljenje. Zato i imamo situaciju da je nemogućepromijeniti bilo kog ministra, ma kako katastrofalni mu bili rezultati rada, osim ako tu promjenu ne inicira i na nju se odluči onaj čiji je dotični ministar vlasništvo(!). A i tad ne može, osim ako se s tim konsensualno ne slože svi koji drže poluge vlasti. Jedna od devijacija postojećeg sistema je da je čak i premijera koji je podnio ostavku nemoguće s tog mje- Javnost se, s krajnjimnipodaštavanjem, tretira kao masa imbecila kojima je moguće „prodati“ bilo šta, pa tako i uvjeriti je da je za katastrofu kroz koju prolazi ovaj dio zemlje, a koja direktno utiče i na slabost integrističkih snaga u zemlji a jačanje separatista, odgovoran – bivši premijer KRIMINAL sta ukloniti bez saglasnosti svih(!) u lancu odlučivanja. I da je samo jedna od stranačkih marioneta iz predsjedničko-potpredsjedničkog trojca Federacije, na mig svog lidera, mogla blokirati čitav proces i Federaciju dovesti u stanje krajnjeg apsurda. S ozbiljnim posljedicama. Bar po zdravlje onih koji nas posmatraju sa strane, a koji bi mogli umrijeti od smijeha. Upravo zato što vlada nije integralno tijelo, sa zajedničkim ciljem, nego mehanički skup separatnih stranačkih interesa, što je vladajuća koalicija sastavljena na neprirodan način, od suprotstavljenih opcija koje su u koaliciju natjerane, ministri ne funkcionišu kao dijelovi vlade, nego kao dijelovi propagandnih stožera svojih stranaka, što, pokazalo se, onemogućava da se bilo šta značajno uradi. Svaki dobar projekat ne posma- način za promjenu (što se, sa ovakvim glasačkim tijelom, svodi na tek formalnu mogućnost) tra se sa stanovištva interesa zemlje i građana, nego se sagledava kroz stranačku pripadnost ministra u okviru čijeg ministarstva se projekat pojavljuje i mjere politički poeni koje ta stranka može dobiti na tome, ako je se ne zaustavi. Čitav sistem je, naprosto, sjeban. Pritom, da podsjetim još jednom na nešto što glupu i kratkovidu Federalnu vlast (i njene stranačke lidere) očito ne brine – izborom Bošnjaka za premijera Vlade FBiH, uz zadržavanje 2 druge funkcije iz ustavne kvote od 6 mjesta, za koje Ustav predviđa da ni jedna nacionalna grupacija ili „ostali“ ne mogu zauzimati više od 2, u sjeni Dodikovog primitivizma i siledžijstva, Federalna nacionalistička vlast radi identičnu stvar kao i republičkosrpski vožd - ignorišu odluke Visokog predstavnika i krše Ustav. P.S. „Šta se događa / kad mrtvi fazani lete / kad mrtvi fazani lete / a nijedan ne pada?“ pitao se Johnny. E, pa, vi imate priliku da gledate odgovor na to pitanje. A za cjepidlake, koji će potrčati da kažu da je jedan ipak pao: Ne, nije pao, samo je (privremeno) odletio iz jata. U jedno od svojih luksuznih gnijezda, koje je napravio našim parama. � 29
Page 1 and 2: MIRSAD SALIHOVIĆ Imam sve al’ ni
Page 3: 52 Turizam SLJEDEĆI START IZLAZI 1
Page 6 and 7: w w w.startbih.info NOVINA GODINE U
Page 8 and 9: 8 I N F O FBiH nema para za hercept
Page 10 and 11: 10 I N F O Mostar: Milioni za obnov
Page 12 and 13: ŽIVOT Uz 11. juli, Dan sjećanja n
Page 14 and 15: INTERVIEW Oleg Čavka, tužilac Kan
Page 16 and 17: INTERVIEW To znači da bi se mogla
Page 18 and 19: JAVNA RIJE^ Logoraši iz RS-a u lov
Page 20: JAVNA RIJE^ 20 Muhamed Džemidžić
Page 23 and 24: PIŠE: Rubina Čengić rubina@start
Page 25 and 26: Doktorat i Zlatni BAM Kemal Kozari
Page 27: „NOVA“ VLADA FEDERACIJE BiH KRI
Page 31 and 32: Zloupotrebe: Probni rad na tri dana
Page 33 and 34: Mahmud Ahmadinedžad ali na nekim p
Page 37 and 38: Zaštita i dobrobit životinja na b
Page 39 and 40: snage i znanje za spas onoga što j
Page 41 and 42: NAJSEKSI ŽENA I NAJGLUPLJA ZVIJEZD
Page 43 and 44: PIŠE: Rubina Čengić rubina@start
Page 45 and 46: Šljivovica u brojevima Od jednog k
Page 47 and 48: Uživam u glazbi i studiram POREME
Page 50 and 51: ZEMLJA Sjećanje na atentat u Saraj
Page 52 and 53: Bosnom i Hercegovinom, uzduž i pop
Page 54 and 55: TURIZAM Korić, direktor TZ SBK, pr
Page 56 and 57: DRUŠTVO Najčešća pitanja turist
Page 58 and 59: UMJETNOST Alban Ukaj, glumac Rodite
Page 60: UMJETNOST no, većina njih se žali
Page 63 and 64: IN MEMORIAM Michael Jackson (1958-2
Page 65 and 66: AND (i) RCI joj devedesetoj čeznuo
Page 67 and 68: Dr. Hassan potiče iz Sudana, a odr
Page 70 and 71: SPORT Južna Afrika, godinu dana pr
Page 72 and 73: SPORT Odavno se jedno veliko nogome
Page 74 and 75: FELJTON (4) Valerijan ŽUJO: MARGIN
Page 76: AKCIJA kopirni ureðaj za samo 1KM

nis - Magazin Start

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?