nis - Magazin Start

Gavrilo Princip
ZEMLJA
otkrivena tetovaža škorpiona. To je, Sa druge strane pištolja, za mladog Sve nakon toga spada u već poznate ro pa graničila sa fanatizmom u na-
prema neautorizovanim tvrdnjama,
jedan od simbola neke od masonskih
loža. Ovo i dalje ne govori dovoljno
jasno i precizno o pozadini
samog atentata, ali daje dodatnu
težinu samom događaju, uz porciju
spomenute mistike. Zatim, teorija
o tome da je Ferdinand, lokalnim
žargonom rečeno - zavaljen.
Naime, starija istraživanja pokazuju
da su tajne službe Austro-Ugarske
monarhije navodno znale da se
sprema napad na Ferdinanda tokom
njegove posjete Bosni i Hercegovini,
te da su potajno priželjkivali da
se nešto slično i desi, ne bi li dobili
povod za kasniju objavu rata Srbiji.
Teško je danas polemisati šta jesu
a šta nisu znali unaprijed, ili šta
atentatora Gavrila Principa se također
nerijetko smatra da je bio zavaljen.
Mladić od dvadesetak godina,
pun aktivnih hormona, navodno je
patio od kompleksa niže vrijednosti.
Tome su, kako pretpostavljaju
teoretičari zavjere, doprinijeli i njegovi
stariji drugovi iz iste organizacije.
Neki su ga smatrali ili premladim
ili naprosto nesposobnim za
ozbiljnije subverzivne akcije, tretirajući
ga kao nekoga ko im treba
da ga šalju po cigare i novine. Takve
stvari mogu dovesti do ozbiljnih
psihičkih turbulencija kod mladog
čovjeka željnog dokazivanja. To
se i desilo kada je odlučio da povuče
okidač pištolja uperen ka otvorenom
automobilu sa Francom i Sofi-
i redovne historijske lekcije iz školskih
udžbenika, koje su također povremeno
malko mijenjane od strane
alernativnih historičara, ali ne toliko
kao sam atentat i ono što mu je
prethodilo.
Terorista, junak
Od 1914. godine do danas, Sarajevski
atentat je pretrpio više različitih
tretmana i tumačenja. Za vrijeme
austrougarske slavili su se Franc
i Sofija kao žrtve terorističkog čina.
Potom, u Kraljevini SHS i Kraljevini
Jugoslaviji Gavro je slavljen kao
srpski narodni junak. U Drugom
svjetskom ratu, vladavina NDH je
ponovo smatrala Franca i Sofiju žrtvama,
a Princip je principijelno začinu
slavljenja Principa i njegovog
djela, bila je na neki čudan način
pomalo i smiješna. Brojni posjetioci
nekadašnjeg muzeja Mlade Bosne
po logici stvari su ili sebi ili drugima
postavljali pitanje – kako je iko
mogao znati da je atentator baš tačno
tu stajao, i da li su to baš njegovi
otisci, ili je neko samo onako proizvoljno
utisnuo nečije cipele u cement?
Očekivalo se da je dovoljan
kip ili slika posvećen atentatoru, bez
obzira na razne ideološke pozadine
toga, ili samo natpis na zidu ili nekoj
ploči, na nekoliko jezika, umjesto
konfuznih stopa. Pošto je logičan
i dovoljno razuman odgovor na
takvo pitanje izostajao, čaršija je po-
im je bila konkretna namjera, ali je jom. Svjedoci incidenta su govorili branjen. Današnja Obala Kulina Banudila svoje objašnjenje. Prije zadnjeg
evidentno da su znali za postojanje da se Principu ruka tresla od nerna, pokraj koje se to desilo, tada se rata, neki sitni jalijaš u jednoj sara-
srbijanske terorističke organizacije
Crna Ruka, i njen ogranak po imenu
Mlada Bosna kojoj je pripadao
i Gavrilo Princip. Ta organizacija
je i godinama prije Ferdinandove
posjete poduzimala neke akcije
manjeg intenziteta protiv prisustva
Habsburške monarhije u BiH. U
svemu tome, najmanje se govori o
Sofiji Ferdinand, Francovoj supruzi
koja je ubijena iako nije bila ciljana,
nego je navodno slučajno pogođena.
Dakle, i pored toga što je
bila trudna tom (ne)prilikom, ona
svakako spada u najnedužniju žrtvu
tog događaja. Prema savremenom
diplomatsko-morbidnom rječniku
američke administracije, ona
bi se danas zvala jednostavno kolavoze
prilikom pucanja pištoljem, i
da je zato pogodio i Sofiju koju nije
ciljao. Kažu da je bio toliko nervozan
da se tada i pomokrio. Prema
prvobitnom planu, Gavrilo je
imao sa sobom pilulu cijanida kojom
je trebao da se otruje nakon
što obavi zadatak. Da li to bio cijanid
lošeg kvaliteta, i da li je bio
cijanid uopšte, ili ga je možda izgubio
u metežu nastalom pucnjavom,
nije poznato. Prema teoriji o zavaljenosti,
neke od njegovih kolega su
se nadale da će se Gavro ipak otrovati
po obavljenom zadatku da ne
bude uhvaćen živ, ali pošto je ubistvo
uspjelo a samoubistvo nije,
nakon njegovog hapšenja uslijedila
su i hapšenja ostalih članova iste
zvala Obala Adolfa Hitlera. Za vrijeme
socijalističke Jugoslavije ponovo
se slavio Gavrilo Princip i Mlada
Bosna, samo iz komunističkog ugla,
bez nacionalističkog predznaka, pod
krilaticom borbe za slobodu ovdašnjih
naroda i narodnosti. Danas se
obilježava uglavnom neutralno, bez
glorifikacije bilo koje strane. Ide se
na to da se označi sam događaj, ono
što je poznato i ovdje i u svijetu, bez
puno dodatnih tumačenja.
Generacije koje su odrastale u Titovoj
Jugoslaviji, pamtiće obilježavanje
lokacije Sarajevskog atentata iz tog
perioda kao jedan od najbizarnijih
revolucionarnih spomenika u Evropi.
To su bili čuveni otisci Principovih
stopa u asfaltu trotoara sa kojeg
jevskoj birtiji pojašnjavao je nastanak
tog spomenika svom prijatelju
koji nije iz Sarajeva a koji mu je došao
u goste. Tom kafanskom definicijom
je rečeno da je Gavro 1914.
zagazio u svjež cement, i da ga je prilikom
ispaljenja hitaca trzaj pištolja
još više utisnuo u pločnik. A cement
se upravo sušio i postajao sve
tvrđi. I onda kad je Gavro htio da
pobjegne, morao je izaći iz vlastitih
cipela, pa kako je potrčao bos, nedovoljno
brzo, tako ga i safataše. A
cipele je policija poslije morala iščupati
iz skrućenog asfalta, i tako mu
ostadoše stope.
Kakva sredina takav i mentalitet,
kakav mentalitet takvo i tumačeteralna
šteta.
organizacije.
je pucao. Osim što je ta ideja skonje. �
cement, i da ga je prilikom ispaljenja hitaca trzaj pištolja još više utisnuo u pločnik
51