Prijelom Nasr Muhammed čovjek Božiji.indd - Ibn Sina

S.H. Nasr: Muhammed – čovjek Božiji
simbolizira duhovni plod tog savršenog braka kakav
je bio brak Poslanika islama, a.s., i Hatidže, braka koji
je bio tako cjelovit i brak u apsolutnom smislu da plemeniti
Poslanik, a.s., nije oženio nijednu drugu ženu
sve dok je Hatidža bila živa. Ta činjenica je posebno
važna, jer je ona bila petnaest godina starija od njega,
a poligamija je bila veoma uobičajena praksa u Arabiji,
kao i u većini dijelova tog svijeta onog vremena.
Nešto bi, međutim, trebalo reći o brakovima plemenitog
Poslanika, a.s., i njegovom stavu prema seksualnosti
koja je, naravno, osnova islamskog stajališta
u toj oblasti, tim prije jer su tu dimenziju toliko kritizirali
zapadni pisci. Seksualnost ima dva aspekta. Ona
može biti pogubna strast koja škodi i tijelu i duši, ili
može biti pozitivan dar od Boga, ne nužno zbog rađanja,
koliko u smislu da Mu se čovjek više približi. Kršćanstvo
je redovito više naglašavalo onaj prvi, a islam
onaj drugi aspekt seksualnosti. Stoga u islamu ne
postoji neženstvo i ljudi se ondje potiču na ženidbu
dotle da je Poslanik islama, a.s., kazao: “Brak je polovica
vjere.” Islam je prihvatio pozitivni aspekt seksualnosti,
dok je zakonska norma stroga za sve seksualne
prakse izvan načela Božijeg Vjerozakona – Šerijata.
Što se tiče poligamije, ne postoji nikakav poseban
moral ili nemoralnost u njenom upražnjavanju sve dotle
dok se ona ne promatra u svjetlu zakona društva
unutar kojega se ona upražnjava. U pitanju je kršenje
religijskih i tradicionalnih zakona svake religije i
društva koje određuje prijestup, a ne nametanje vrije-
22