Å UMARSKI LIST 3-4/1963

a) fazu u kojoj imaju svi, ili gotovo svi, izbojci proporcionalno prilično
jednak prirast;
b) fazu u kojoj postoji jasna diferencijacija izbojaka visokih do 43 cm i onih
visine preko 43 cm;
c) fazu u kojoj dio izbojaka zadržava visinski prirast iako su premašili
visinu od 100 cm. Ove faze zapažene su najprije okularno, a potvrdila su ih
kasnija mjerenja.
Završetak prve faze konstatiran je kod mjerenja u starosti izbojaka od 33
mjeseca, a završetak druge faze utvrđen je kod mjerenja vršenih 69 mjeseci
nakon sječe ili, okruglo, kod šest godišnjih izbojaka. Značajno je, da nakon
33. mjeseca tj. nakon trogodišnje starosti izbojaka nema prelaza izbojaka iz
visinskog razreda ispod 43 cm u visinski razred preko 43 cm. Nadalje je u
prvoj fazi visinskog prirasta utvrđeno, da prvotno najviši izbojci
ne moraju zadržati i kasnije visinski prioritet. Tako Jena
IV sječnoj pruzi kod mjerenja u 21. mjesecu nakon sječe tj. mjerenja dvogodišnjih
izbojaka, da u 29 grmova od ukupno 126 ili u 23,1% najviši izbojci
nisu bili oni, koji su kao takvi utvrđeni (i obilježeni) kod mjerenja u starosti
od 9 mjeseci. Ako bi se pak računalo i sa srednjim i s najnižim izbojcima,
tada i nije bilo grma u kojem nije bilo promjene. Za najmanje izbojke to bi
i bilo razumljivo, jer se i tokom druge godine javljali novi, ali tek djelomično.
Novi izbojak ne mora biti ni najniži, jer pojedini već i nakon jedne vegetacijske
periode mogu doseći visinu od 60 cm, a u toku dvije i preko 100 cm
(jedan izbojak na 8. mjernom polju postigao je visinu do jeseni 117 cm, a više
njih preko 90 cm). U trećoj godini u visinskom prirastu počinje zaostajati
znatan broj izbojaka, a to se događa i kasnije. Doduše, ima izbojaka
koji već nakon prve godine više ne prirašćuju u visinu nego postigavši 10, 15,
20 cm na toj visini i ostaju, ali ih nije mnogo. Kao granična visina nakon treće
godine uzeta je, intuitivno, visina od 43 cm (1/3 prsne visine) i ona se pokazala
tačnom, jer kasnijih prelaza preko te granice, kako je već navedeno, i
nije bilo (nije konstatirano). Ovu visinu postiglo je, odnosno premašilo, 51,2%
svih izbojaka tj. od ukupno 9.523 visinu preko 43 cm imalo ih je. 4.874.
Treća faza razvoja počela se očitovati u osmoj godini starosti izbojaka.
Ova faza, kako je kasnije izloženo, posljedica je i posebnog kišnog režima
tokom ljeta, ali ta činjenica ipak ne mijenja bitno tok razvoja mladica. U
ovoj fazi ne samo na nema prelaza izbojaka iz visinskog razreda ispod 100
cm u razred iznad 100 cm, nego nastaje i zastoj visinskog prirasta jednog dijela
izbojaka koji su prije postigli visinu od preko 100 cm., a 93 mjeseca nakon
sječe (izuzev na mjernom polju 3., na kojem je starost iznosila 105 mjeseci)
broj izbojaka bio je 455 prema 623 koliko ih je bilo u 69. mjesecu. Manji broj
ne znači da se ostali posušili (uginuli), nego da nisu više prirašćivali budući
da su u 93. mjesecu mjereni samo oni izbojci, koji su pokazali očiti visinski
prirast, dakle od kojih se može očekivati da će znatniji visinski prirast imati
još nekoliko godina. Ovih 455 izbojaka-stabala nalazilo se u 114 grmova, dakle
s prosjekom od 4 stabalca po grmu, a u granicama od 1 do 21 izbojka (21
izbojak imao je samo jedan grm). Ovih 455 stabala, dalje, na mjernim plohama
ili u konkretnom slučaju 9-100 po ha (jer površ. mjernih ploha iznosi 500 m 2 ).
ujedno su i jedinke od kojih se može očekivati nešto vredniji sortimenti,
počam od kolja naprijed. Od ovih će izbojaka tokom vremena dio također
prestati s daljnim visinskim prirastom, ali će se druga razviti u viša ili niža:
126