Å UMARSKI LIST 5-6/1973

ekcije te je i u sušnim godinama gotovo nemoguć bio. Već u toj godini
izgrađuje direkcija šuma šumsku prugu s konjskom vučom na jednom dijelu
posavskih šuma spomenute šumske uprave u duljini od 12 km, kojom
je prugom spojena željeznička stanica Lipovljani i rijeka Trebež, a s njom
i rijeka Sava. Na taj način izrađen u proredama materijal bilo je lako izvesti
ili na željezničku stanicu ili na vodu, već prema tražnji kupaca. Istom
osnovom eksploatacije predviđen je i drugi odvojak šumske pruge u duljini
od 9 km koji se postepeno svake godine izgrađuje, prema tome kako proreda
napreduje. Konj.ska vuča rentabilna je i moguća do udaljenosti od
12 km, a do te su udaljenosti sve pruge u posavskim šumama i predviđene«.
(Š o k č e v i ć, 1939).
Prva tvrda (šljunčana) cesta izgrađena je od Kraljeve Velike do Opeke
u tijeku 1961—1968. godine (L o v r i ć, 1957).
Istraživano područje pruža se dolinom Save i njezinih lijevih pritoka Trebeža
i Velikog Struga. Sve šume na tom području nastale su prirodnom
regeneracijom (oplodnom sječom) izuzevši neznatna umjetna popunjavanja
žirom ili sadnicama jasena.
Fakultetska šuma Opeke graniči sa sjeveroistočne strane sa zemljištem
sela Kraljeva Velika, dok je s ostale Lri strane opkoljena sastojinama g. j.
»Josip Kozarac«.
Nadmorska visina spomenute šume kreće se od 93—99 m. U vertikalnom
smislu to je područje vrlo slabo izraženo te predstavlja valovitu ravan,
na kojoj mikroreljef igra važnu ulogu. Taj mikroreljef predstavljen je
blagim uzvisinama (grede), plićim udolicama, (niže) tanjurastog ili izduženog
koritastog izgleda i većim udubljenjima (bare) iz kojih voda nema izlaza
već nestaje jedino isparavanjem (D e k a n i ć, 1959).
U širem smislu šuma Opeke nalazi se u Panonskoj nizini s matičnom
podlogom od pretaloženog prapora, izmješanog s aluvijalnim nanosom rijeke
Save. S obzirom da korito rijeke Save — neposredno uz Lonjsko polje
•— nije do danas regulirano, veći dio g. j. »Josip Kozarac«, pa tako i područje
Opeke, tvore retencioni bazen rijeke Save te su izvrgnute direktnim
i indirektnim poplavama Save i njezinih lijevnih pritoka (D e k a n i ć, 1959).
Trebež i Veliki Strug uređuju se već od 1881. godine nadalje u okviru
melioracije Lonjskog polja.
Istraživano područje spada u umjereno kontinentalnu klimu sa srednjom
godišnjom temperaturom zraka od 10,8" C i srednjom vegetacijskom
temperaturom zraka 17,5° C. Srednji maksimum najtoplijeg mjeseca pojavljuje
se u razdoblju srpanj-kolovoz te iznosi 25,5—31,5° C. Srednji minimum
najhladnijeg mjeseca jeste u siječnju i iznosi —1,8 do —12,4° C. Apsolutni
maksimum je u srpnju ili kolovozu i iznosi 32,2—38,4° C. Apsolutni minimum
je u siječnju ili veljači i kreće se od —9,6 do —22,3° C. Karakteristična
je pojava kasnih mrazeva, koji se obično pojavljuju u svibnju i oštećuju
poljski jasen i hrast lužnjak.
Prosječne godišnje oborine iznose 840 mm, od čega u vegetacijskom
periodu padne oko 52%>, što stvara povoljne uvjete za razvoj vegetacije.
Srednja godišnja relativna vlaga zraka iznosi 75"/o, a srednja relativna
vlaga zraka za vegetacijski period 71 ,0 /o.
Najopasniji su vjetrovi jugozapadnog i zapadnog smjera.
207