KONSTRUKCIJA BRODA

(anoda) i negativne elektrode (katoda). Tijek struje odnosno negativnog naboja elektrona je s
katode na anodu. Elektroni su uglavnom nosioci energije koji s užarene ili rastaljene katode
izlaze prema anodi. Uspostavljanje električnog luka izvodi se pomoću kratkog spoja i
pomoću visokofrekventne struje.
Uspostavljanje luka pomoću kratkog spoja vrši se neposrednim dodirom elektrode i radnog
komada. Napon između elektrode i zavarivanog komada je premali da bi se uspostavio
električni luk bez kratkog spoja. Uspostavljanje luka pomoću visokofrekventne struje vrši se
kod nekih postupaka zavarivanja da nebi doslo do oštećenja elektrode ili do grešaka na
poćetku zavara. Luk se upotrebljava tako da se u strujni krug između elektrode i zavarivanog
predmeta postavi visokofrekventni oscilator čiji se strujni krug zatvara preko električnog
luka.
3.7.3. Ručno elektrolučno zavarivanje
Ovo je najčešći postupak zbog svoje jednostavnosti, jeftinoj i trajnoj opremi, te dobrim
svojstvima u zoni taline. Glavni nedostatak je što kvalitet zavara najviše ovisi o vještini i
savjesnosti zavarivaća. Zavarivati se mogu vrlo jednostavni objekti kao npr. brodske ograde,
do puno složenijih objekata. U svojoj primjeni ovaj postupak je univerzalan. Najbolje se vare
materijali debljine preko 2 [mm], a postaje ne ekonomičan ako su materijali deblji od
2,5 [mm]. Struja za zavarivanje može biti istosmjerna i izmjenična. Jakost struje treba biti
30 do 40 [A] za jedan milimetar promjera elektrode. Napon struje je mali. Izvor struje vodi se
kabelima do predmeta koji se zavaruje i do zavarivačkih kliješta u koje se postavlja elektroda.
Izvori struje su transformator, ispravljač i motor generatori. Kratkim spojem uspostavlja se
električni luk i zavarivanje poćimlje. Na slici 36., prema [8], prikazano je ručno elektrolučno
zavarivanje, a na slici 37., prema [8], prikazano je automatsko elektrolučno zavarivanje.
61