Romano ÄaÄipe - Udruga Roma Zagreba

Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Romano Lil 

R mano čaćipe 

Broji / Broj 34 Berš / Godina XVI. Zagreb AVGUSTO / KOLOVOZ 2009. 

´ 

Snimio: Mišo Lišanin

UMJESTO UVODNIKA 

Romi najviše diskriminirani 

u Europskoj uniji 

Uznemiravanje i rasno motivirano nasilje je mnogo raširenije 

nego što pokazuje službena evidencija 

Svaki drugi Rom barem je jednom 

doživio diskriminaciju u protekloj 

godini, navedeno je u rezultatima 

istraživanja Agencije Europske unije 

za osnovna ljudska prava, koje je 

obuhvatilo emigrante i pripadnike 

manjina širom EU. Više od 55 posto 

ispitanih u najopširnijem istraživanju 

u EU dosad odgovorilo je da je 

diskriminacija na osnovu nacionalne 

pripadnosti široko rasprostranjena u 

zemlji u kojoj žive, dok je 37 posto 

ispitanih potvrdilo da je doživjelo 

diskriminaciju u posljednjoj godini. 

Rezultati istraživanja otkrivaju da 

su diskriminacija, uznemiravanje i 

rasno motivirano nasilje u EU mnogo 

rašireniji nego što pokazuje službena 

evidencija. 

Romi su najugroženija etnička grupa 

u EU i najviše su izloženi rasistički 

motiviranom nasilju i diskriminaciji, 

ali je zanemarljivo mali broj njih o 

tome obavijestio nadležne ustanove 

– manje od 10 posto, pokazalo je 

posebno istraživanje koje je obuhvatilo 

samo Rome u sedam država 

EU. Kao glavni razlog zbog kojeg se 

ne obraćaju policiji, Romi navode 

kako ne vjeruju da im policija zaista 

može pomoći. 

Četvrtina ispitanih Roma bila je 

premlaćivana, ozbiljno uznemiravana 

ili im se prijetilo. Također, oko 

četvrtine Roma reklo je da u sredini 

u kojoj žive izbjegavaju odlaske 

na potencijalno opasna mjesta na 

kojima bi mogli biti izloženi nasilju, 

a trećina je navela da ih je u posljednjih 

12 mjeseci barem jednom 

zaustavila policija samo zato što su 

Romi. Također, 25 posto je navelo 

da su imali neugodnosti na granicama 

iz istog razloga. 

»Istraživanje nam otkriva koliko su 

zaista crne brojke diskriminacije i 

rasističkog kriminala u EU. Službene 

statistike o rasizmu otkrivaju samo 

vrh ledenog brijega. Velika većina 

žrtava ne prijavljuje nikada svoja 

iskustva ustanovama. Tisuće kriminalnih 

slučajeva i slučajeva rasističke 

diskriminacije ostaju nevidljivi. 

Nadamo se da će ovi rezultati probuditi 

svijest o potrebi da se razvije 

politika koja će odgovoriti na ovu 

društvenu bolest«, rekao je jučer 

na predstavljanju rezultata Morten 

Kjerum, direktor Agencije. 

Najveća stopa diskriminacije Roma 

zabilježena je u Češkoj, gde je čak 

64 posto ispitanih navelo da je u 

proteklih 365 dana diskriminirano 

najmanje jednom, zatim u Mađarskoj 

62 posto, u Poljskoj 59, Grčkoj 

55, Slovačkoj 41, Bugarskoj 26 i Rumunjskoj 

25 posto. 

Ispitanici su naveli devet situacija 

iz svakodnevice u kojima su kao 

po pravilu izloženi diskriminaciji. 

Kada traže posao, na poslu, kada 

traže kuću ili stan za kupovinu ili 

iznajmljivanje, kada su u kontaktu s 

medicinskim osobljem, sa školskim 

osobljem, u socijalnoj službi, u kafiću 

ili restoranu, kada uđu u prodavaonicu 

ili kada žele otvoriti račun 

u banci ili zatraže kredit. 

Najviše tolerancije prema Romima, 

prema ovom istraživanju, imaju policajci 

u Bugarskoj, gde je 14 posto 

ispitanih navelo da su ih zaustavljali 

zbog provjere, dok je u Grčkoj 

nepovjerenje policije iskusilo 54 

posto ispitanika romske nacionalnosti. 

Romi, kojih je u EU oko 12 milijuna, 

istaknuti su kao najugroženiji i 

zbog toga su se, kako su naveli autori, 

prvi našli u fokusu istraživanja 

koje će biti provedeno i za ostale 

manjine. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

SADRŽAJ 

 

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić 

proslavio je s Romima Đurđevdan 

sadržaj 

4 Nura Ismailovski, prva romska zastupnica 

5 Dvadeset stanova romskim obiteljima 

7 Udruga Romski san dobila informatičku opremu 

9 Proslavljen Đurđevdan, najveći romski blagdan 

10 Borci za budućnost Roma 

14 Romi i Romkinje u visokom obrazovanju 

17 Informatičke radionice u Udruzi mladih Roma Hrvatske 

18 Osmašica Lidija Bogdan odlikašica 

20 Romi zaslužuju svoje mjesto u zajednici 

23 Romi pred zidom smrti Auschwitza 

24 Romi se vraćaju u Baranju 

25 Školovanjem i zapošljavanjem Roma do pozitivnih promjena 

27 Kada Muslimani postaju Bošnjaci, krše prava Roma 

29 Rasizam u Hrvatskoj 

31 Romi najviše diskriminirani u EU 

32 Helsinška komisija osuđuje nasilje nad Romima 

34 Bosansko-romski i Romsko-bosanski rječnik 

36 Romski pjesnici: Hedina Tahirović Sijerčić 

41 Kosovo protjeruje nesrpske manjine 

42 Obrazovanje Roma u Bosni i Hercegovini 

44 Skinsi napali Rome zapaljivim bocama 

46 Romski informativni centar u Sarajevu 

47 Irosko ansvero, pe lil Rutkosko 

Romano čaćipe – Romska istina • Romano Lil – Časopis Roma u Republici Hrvatskoj • Izdavač: Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke 

županije • Redakcija: Čemernička 17, tel/fax +385 1 24 52 554, e-mail: umrh@zg.t-com.hr • Glavni urednik: Alija Mešić, e-mail: umrh@ 

zg.t-com.hr • Izvršni urednik: Nenad Goll, e-mail: nenad@goll.hr • Uređivački odbor: Alija Mešić (predsjednik), Anifa Gaši, Senad Herić, 

Besima Mešić, Surija Mehmeti, Mišo Ibrišević, Nebojša Dedić, Alija Beganović i Snježana Martinović • Izdavanje časopisa sufinanciraju: 

Savjet za nacionalne manjine Vlade RH i Ured za kulturu Grada Zagreba • Odlukom Vlade RH, Odjela upravno-pravnih poslova, br. K1 032- 

05/97-02 116 ur. br. 50402/97 od 24. srpnja 1997. časopis je oslobođen poreza • Priprema i tisak: Vjesnik d.d.; Zagreb 

• Časopis je besplatan 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

DOGAĐAJI 

Nura Ismailovski, prva romska 

zastupnica 

Izbor Nure Ismailovski, prve romske zastupnice u Skupštinu grada Zagreba, 

ostao je u sjeni izbora poznatog nogometnog trenera Miroslava Ćire 

Blaževića u isti dom. 

Mlada Nura, ljekarnica i magistra farmacije, smatra da je za emancipaciju 

Romkinja neophodno obrazovanje i ekonomska samostalnost. 

»Osjetila sam ogroman ponos kod polaganja prisege. Nikad nisam imala problema 

u školovanju i zapošljavanju, pa poručujem svim mladim Romkinjama 

da je obrazovanje temelj za ostvarivanje ciljeva i snova. Samo obrazovana i 

ekonomski neovisna Romkinja može biti emancipirana«, kaže ona. 

Nura Ismailovski je nestranačka članica Kluba SDP-a, na čijem čelu je Zoran 

Milanović. Njen prioritet je pošteno i odgovorno zastupanje Roma. Podsjeća 

da dio zagrebačkih Roma još uvijek stanuje u divljim naseljima koja još nemaju 

kanalizaciju. Prisutno je i tradicionalno prerano stupanje u brak, čemu 

je Nura Ismailovski ipak odoljela. 

Na rubu grada, na 

rubu života 

Jedinstvena knjiga o hrvatskim Romima 

ili Romima u Hrvatskoj, plodnog 

novinara i publicista Mladena Pavkovića, 

autora preko dvadesetak knjiga. 

Nova knjiga ovog plodnog publicista 

»Na rubu grada, na rubu života« na 

vrlo jednostavan, ali vjeran i dokumentaristički 

način progovara o nečem što 

je dosad bilo mnogima nepoznato, nedovoljno 

poznato ili pogrešno tumačeno. 

Ovo je knjiga istine o romskom 

životu nekad i danas. Ona opisuje život 

Roma u njihovim naseljima i borbi za 

život izvan njih. Isto tako iznosi povijesne 

činjenice i kategorije, a govori i o 

specifičnostima jezika, kulture, odgoja, obrazovanja, vjere, njihovim međusobnim 

razlikama, navikama, običajima, stradanjima i predrasudama prema Romima. 

Ovo je knjiga koja neupućenima daje onoliko informacija koliko je potrebno da 

se lakše shvati, razumije, prođe ili sjedne pokraj Roma, na ulici, u vlaku, autobusu, 

tramvaju i sl. Zainteresiranijim znatiželjnicima romskog života, otkrit će vrlo 

zanimljive podatke i pružiti mnoštvo novih informacija s kojima će produbiti 

i proširiti svoje znanje i zadovoljiti svoju znatiželjnu prirodu. Pružit će im zadovoljstvo 

čitanja, ali će ih isto tako riješiti mnogih zabluda, predrasuda i krivo 

formiranih pogleda i nedovoljno usvojenih znanja o Romima. Treća skupina su 

profesionalni tragaoci, radnici i istraživači romstva i romskog života kojima je 

ova knjiga nezamjenjiv »katekizam« iz kojeg se počinje učiti, a kasnije ga je uvijek 

dobro imati pri ruci. 

Pored zanimljivih fotografija Roma, romskih nastambi i karakterističnih situacija 

iz romskog života, knjiga donosi i više pjesama koje oslikavaju Rome i njihovu 

sudbinu. (Zvonimir Pongrac) 

Počela gradnja 

Centra za Rome 

romskom naselju Kuršanec, pokraj 

Čakovca, počela je gradnja 

U 

četiri milijuna kuna vrijednog Centra 

za Rome. Temeljni kamen je u srijedu 

13. svibnja položio državni tajnik 

Ministarstva regionalnog razvoja Milivoj 

Nikolić. Centar u kojem će biti 

dječji vrtić, trgovina, ogledna soba 

suvremenog domaćinstva i prostorije 

za druženje bit će gotov za pet 

mjeseci, a financiraju ga Ministarstvo 

i Grad Čakovec. [K. G.] 

Svjetska banka 

udrugama 

dodijelila 45.000 

dolara potpore 

Devet nevladinih udruga dobilo 

je 13. svibnja od Svjetske banke 

potporu u iznosu od 45.000 američkih 

dolara u okviru programa Fonda 

za civilno društvo za 2009., priopćio 

je Ured Svjetske banke u Hrvatskoj. 

Nakon razmatranja 109 predloženih 

projekata, izborno povjerenstvo sastavljeno 

od djelatnika Ureda Svjetske 

banke u Hrvatskoj i predstavnika 

donatorske zajednice odabralo je 

projekte Ekološke udruge Argonaut, 

Udruge SUNCE Ludbreg za osobe s 

mentalnom retardacijom, dugoselskog 

Taekwondo kluba, Udruge socijalnih 

radnika Zadar, Autonomnog 

centra, Udruge žena Budućnost iz 

mjesta Đevrske, Otvorene medijske 

grupacije, Mreže mladih Hrvatske 

i Udruge žena Vukovar. Otkako je 

1999. program zaživio i u Hrvatskoj, 

ukupno je za 97 nevladinih udruga 

odobreno 319.000 američkih dolara. 

[Hina] 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

DOGAĐAJI 

 

Dvadeset 

stanova romskim 

obiteljima 

Gradonačelnik Grada Zagreba, 

Milan Bandić, dodijelio je dvadeset 

stanova romskim obiteljima 

koje su bile bez smještaja. Riječ je o 

iznimnom doprinosu, jer predstavnici 

romske manjine nisu očekivali da 

će toliki broj stanova biti dodijeljen 

Romima. Sljedećih mjeseci, prema 

najavama, možemo očekivati da će 

još stanova biti dodijeljeno romskim 

obiteljima koje nemaju riješeno 

stambeno pitanje. Riječ je o događaju 

koji se za vrijeme trajanja Jugoslavije 

u ovakvom obliku i broju nije desio. 

Zaslužuje svaku pohvalu. 

Susret s romskom pjesnikinjom 

Hedinom Sijerčić Tahirović 

Našu školu, OŠ »Čengič vila 1« u Novom Sarajevu, posjetila je romska 

pjesnikinja Hedina Sijerčić-Tahirović. Tom je prilikom u biblioteci naše 

škole upriličen razgovor između učenika naše škole, grupe učenika Osnovne 

škole »Osman Nakaš« i pjesnikinje. U prisnoj atmosferi pjesnikinja je govorila 

svoje stihove i priče za djecu, a zatim je pričala o svom radu, kao i o 

životu Roma u BiH. Tematiziran je položaj Roma u društvu, a pjesnikinja je 

ohrabrila prisutne učenike da uče i budu ponosni na svoje porijeklo. 

20 appartments 

donated to Roma 

families 

The Zagreb mayor, Mr. Milan Bandić, 

donated 20 appartments to 

Roma families who had no assured 

lodging, this is an unprecedented 

event and the roma representatives 

did not expect such a donation in 

such numbers. In the following months, 

more appartments are expected 

to be donated to Roma families in 

need of housing. In all of the time of 

the former Yugoslavia, such an event 

was not recorded. 

Deset godina Romske virtualne mreže 

(Roma Virtual Network) 

Roma Virtual Network je javna, nepristrana, neprofitna inicijativa u sklopu 

Međunarodne unije Roma (IRU) te Europskog Informacijskog ureda za 

Rome (ERIO). Namjena je pružiti međunarodnoj romskoj zajednici kao i 

prijateljima Roma, organizacijama i pojedincima, korisne informacije vezane 

uz temu Roma, koristeći razne jezike i internet. 

Mreža je osnovana 19. srpnja 1999. Počelo je kao privatna inicijativa te je 

dobilo podršku i priznanje raznih nacionalnih, međunarodnih, državnih i nedržavnih 

institucija i organizacija koje se bave romskim pitanjima, posebice 

u Europi. Sadrži 32 mailing liste u petnaest europskih jezika, sa sveukupnim 

članstvom od 22.000 e-mail adresa. 

Aktivnosti RVN pomažu posredovanju i koordinaciji kao i razmjeni informacija 

među romskim organizacijama i pojedincima kao i sa neromskim 

institucijama, organizacijama i pojedincima. Sadrži različite teme vezano uz 

politička, socijalna, kulturna, lokalna i međunarodna pitanja i događaje. Cilj je 

poboljšati situaciju Roma u Europi i u svijetu. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

DOGAĐAJI 

Treći Medijski forum jugoistočne 

Europe (SEEMF) u Tirani 

The WAZ Media Group, Konrad- 

Adenauer-Foundation (KAS) 

and the South East Europe Media 

Organisation (SEEMO) announce 

the third South East Europe Media 

Forum (SEEMF), bringing together 

media CEOs, leading journalists, 

business professionals, CEOs from 

companies active in South East and 

Central Europe, and representatives 

of marketing and public relations 

agencies. The topic of the third 

SEEMF is Media, Marketing, Business 

and New Media. Discussions will 

also include the effects of the world 

economic crisis on media business 

in South East and Central Europe. 

The third SEEMF is scheduled to 

take place from 4-6 November 

2009 in Tirana, Albania. Some 250 

media professionals are expected 

to take part. A welcome reception 

will be organised in cooperation 

with Raiffeisen Bank Albania, a subsidiary 

of Raiffeisen International 

Bank-Holding AG (part of the RZB 

WAZ medijska grupa, Fondacija 

Konrad Adenauer (KAS) te 

Medijski forum jugoistočne Europe 

(SEEMF) doveli su na zajednički skup 

izvršne direktore, novinare, poslovne 

profesionalce te izvršne direktore 

tvrtki aktivnih u jugoistočnoj Europi, 

te istima omogućili razgovore s predstavnicima 

marketinških tvrtki i tvrtki 

za promicanje javnog mišljenja. Tema 

ovog trećeg SEEMF foruma su mediji, 

marketing, poslovanje i novi mediji. 

Razgovori će također uključivati posljedice 

svjetske ekonomske krize na 

medijsko poslovanje u jugoistočnoj 

Europi. 

Treći SEEMF forum će se održati od 

4. do 6. studenoga 2009. u Tirani, Albanija. 

Očekuje se prisustvo oko 250 

predstavnika medija. Prijemna recepcija 

će biti organizirana od strane 

Raiffeisenbank Albania, podružnice 

Raiffeisenbank International. SEEMF 

će također dodijeliti godišnju nagradu 

za novinarstvo. Dvodnevni forum bit 

će prilika za brojne susrete i razmjenu 

mišljenja vodećih profesionalaca o 

medijima, marketingu, poslovima i novim 

medijima. 

Prvi SEEMF (South East Europe Media 

Forum) održan je 2007. godine 

u Zagrebu, s više od 150 sudionika, 

a njegovu otvorenju bio je nazočan i 

hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. 

Drugi SEEMF održan je 2008. godine 

u Bugarskoj. 

Third South East Europe Media Forum 

(SEEMF) in Tirana in November 2009 

Group). The SEEMF will also present 

the WAZ-IFJ (International Federation 

of Journalists) annual Courage 

Award. 

Apart from working sessions, the 

two-day forum offers a unique opportunity 

to meet leading professionals 

for an open discussion about 

media, marketing, business and new 

media in South East and Central Europe. 

The South East Europe Media Forum 

(SEEMF) is a joint project by the 

WAZ Media Group, Konrad-Adenauer-Foundation 

(KAS) and the South 

East Europe Media Organisation 

(SEEMO). The first SEEMF was held 

in 2007 in Zagreb, Croatia, where 

more than 150 participants took 

part. The Opening Statement was 

given by Croatian President Stjepan 

Mesic. The second SEEMF was 

held in Sofia, Bulgaria, in 2008, with 

more than 250 participants and an 

opening statement by the Bulgarian 

Prime Minister, Sergei Stanishev. 

Pastoral Roma 

u Varaždinskoj 

biskupiji 

Dvadesetak župnika iz župa Varaždinske 

biskupije, na čijem 

području živi oko 6000 Roma, što je 

najveći broj u Hrvatskoj, na susretu 

u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu 

razmijenili su iskustva stečena u 

pastoralu s Romima, koji se nastoje 

uključiti u život župnih zajednica. 

Varaždinski biskup Marko Culej je 

kazao kako danas sve više u medijima 

dolazi do izražaja problematika 

Roma, u smislu njihovih prava i jednakosti 

s ostalim građanima. S obzirom 

na to da Romi sami postaju sve 

svjesniji svojih prava, potrebno im je 

posvijestiti da isto tako oni imaju i 

obveze, kako u svjetovnom, tako i u 

vjerskom životu, u koji se uključuju. 

Biskup Culej je pozvao svećenike da 

kao pastoralni djelatnici promišljaju 

što mogu učiniti sa svoje strane da 

ih aktivno uključe u život župe te da 

im se posveti pozornost kako se ne 

bi osjećali odbačeni od društvene i 

župne zajednice. 

Rasistički ispadi 

u Međimurju 

Poštovana g. Klajner, obavještavam 

Vas da su po Čakovcu svako malo 

počeli nicati grafiti koji bi se trebali 

naći na dnevnome redu i Vašega ureda 

ili onih mjerodavnih u ovoj državi 

za koje smatrate da su odgovorni i 

nadređeni reagirati. 

Situacija se u Međimurju iz dana u 

dan zaoštrava, ali me čudi što nitko 

iz vladinih krugova po tim pitanjima 

ne reagira. Kad i dolazite po pitanju 

Roma mene ne zovete, već me ignorirate. 

Hvala svima koji me ignoriraju, 

uključujući i g. Nazifa Memedija. 

Kada bude trebalo reagirati, bilo bi 

poželjno da to učine Romi koji ne 

žive u ovoj županiji. 

Željko Balog 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

DOGAĐAJI 

 

Socijalna prava 

za mlade 

Vijeće Europe je uputilo poziv 

sudionicima za sudjelovanje u 

dugoročnom treningu na temu socijalnih 

prava za mlade ljude iz nerazvijenih 

krajeva. Isto će se održati 

od srpnja 2009. do ožujka 2011. Cilj 

tečajeva je razvoj znanja, kompetencija 

u mladih djelatnika i mladih 

vođa kako bi pridonijeli borbi protiv 

isključenja mladih iz unazađenih krajeva. 

Od svakog sudionika tečajeva 

se očekuje da razvije i implementira 

projekt mladih iz ugroženih, unazađenih 

krajeva koji spadaju u tzv. rizične 

skupine. Projekti moraju biti 

razvijeni na nivou organizacija koje 

šalju sudionike treninga. Projekti 

moraju biti implementirani u skladu 

sa što većim angažmanom lokalnih i 

regionalnih predstavnika vlasti. 

Više o istom: 

http://www.eycb.coe.int/eycbwwwroot/ 

HRE/eng/documents/LTTC%20SCI%2 

0description%20ENG.pdf 

Social rights for 

young people 

The Council of Europe has launched 

a call for participants 

for its long term training course 

on access to social rights for young 

people from disadvantaged neighbourhoods, 

to be held from July 

2009 to March 2011. The aim of the 

course is to develop the competences 

of youth workers/youth leaders 

to contribute to combating the social 

exclusion of young people in disadvantaged 

neighbourhoods. Each 

participant in the course is expected 

to develop and implement a 

project with young people at risk. 

The project must be developed within 

their sending organisation and 

in as far as possible implemented in 

cooperation with local and regional 

authorities. 

Udruga Romski san dobila 

informatičku opremu 

Međunarodni dan Roma bio je povod volonterima Računalne radionice 

»Svi smo protiv«, da udruzi »Romski san« daruje računalnu opremu. 

Darovana računalna oprema trebala bi podići kvalitetu rada u Udruzi, brži i 

kvalitetniji rad administrativnih poslova. Članovima Udruge ponuđeno je korištenje 

računalne radionice kao centra za informatičku edukaciju njihovih 

članova. Darivanju i malom domjenku priređenom u njihovu čast prisustvovali 

su predsjednik Udruge Riman Fazlievski, potpredsjednica Nura Ismailovski, 

mr. pharm., Anunša Ismailovski, Mladenka Pašalić Patarčec i Nenad 

Lončarek. 

Predaji opreme prisustvovali su predsjednik Udruge »Svi smo protiv« Mladen 

Plazibat, dosadašnja zastupnica u Skupštini grada Zagreba gospođa 

Ljiljana Klašnja, Vijećnica u Vijeću Novi Zagreb zapad Vera Podhraški i volonterka 

Martina Grgec. 

Udruga »Romski san« osnovana je 23. studenoga 2005. u Botincu gdje im 

je i sjedište. Imaju stotinjak članova, a djeluju na području cijele Hrvatske. 

Koriste prostor na Trgu botinečkih branitelja bb, uredovni dan je srijeda 

od 18 do 20 sati, a kontakt telefoni su 099/ 685 660 ili 091/ 4685 685. 

Udruga je, kako naglašavaju, multinacionalna tako da među članovima ima 

i drugih nacionalnosti, a u zadnje vrijeme pridružuju im se i pripadnici 

većinskog naroda. 

Pozivaju sve ljude dobre volje da im se pridruže u realizaciji njihova opsežnog 

programa. Ujedno najavljuju veselu proslavu Đurđevdana u njihovoj organizaciji 

koju će upriličiti u Botincu. Nadaju se da će proslavi prisustvovati i 

gradonačelnik, gospodin Milan Bandić. Potpredsjednica Nura Ismailevski naglasila 

je rad na očuvanju nacionalne baštine kroz KUD koji djeluje u Udruzi, 

iskoristila je priliku i pozvala volontere računalne radionice da ih posjete u 

njihovom prostoru, iako su podstanari u svim prostorima koje koriste. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ĐURĐEVDAN 

Romi širom svijeta obilježavaju svoj najveći blagdan Đurđevdan, kojim slave 

dolazak proljeća. Praznik je to koji proslavljaju i katolici i pravoslavci, 

svatko po svojem kalendaru. Pravoslavna crkva obilježava ga 23. travnja prema 

julijanskom, što je 6. svibnja prema gregorijanskom kalendaru. 

Običaji 

Romi diljem svijeta proslavili 

Đurđevdan 

Kao tradicionalno nomadski narod, Romi bi u jesen prekinuli svoja putovanja 

i prezimili na jednome mjestu. Potom bi 6. svibnja, na obalama rijeka 

pozdravili proljeće, obilježili prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno 

polazili na put. 

Toga se dana domovi ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama te se uz 

glazbu, ples i veselje dočekuje proljeće. Dan počinje ranim ustajanjem i kupanjem 

u vodi punoj cvijeća. Romske obitelji ga potom nastavljaju slaviti uz 

bogatu, blagdansku trpezu za kojom ima mjesta za svakog dobronamjernog 

gosta. Između ostalog, svečano se odijevaju i na sebe stavljaju mnogo nakita, 

te izvode tradicionalno kolo. 

Praznično višeznačje i vjerovanja 

Osim što je Đurđevdan blagdan mnogih narodnih običaja, vezan je i uz magijske 

radnje za zaštitu, zdravlje i plodnost. Obilježava granicu između zime 

i ljeta, ali je istodobno i praznik zdravlja ukućana, udaje i ženidbe mladih, 

plodnosti stoke i dobrih usjeva. 

Ako je na Đurđevdan vedro, vjeruje se da će godina biti plodna, no ako na 

Đurđevdan i sutradan pada kiša, Romi vjeruju da ih očekuje sušno ljeto. 

Đurđevdan je, a ja nisam 

s onom koju volim 

Proljeće na moje rame slijeće 

Đurđevak zeleni 

Đurđevak zeleni 

Svima osim meni 

Drumovi odoše, a ja osta 

Nema zvijezde Danice 

Nema zvijezde Danice 

Moje saputnice 

Ej, kome sada moja draga 

Na đurđevak miriše 

Na đurđevak miriše 

Meni nikad više 

Evo zore, evo zore 

Bogu da se pomolim 

Evo zore, evo zore 

Ej, Đurđevdan je 

A ja nisam s onom koju volim 

Njeno ime neka se spominje 

Svakog drugog dana 

Svakog drugog dana 

Osim Đurđevdana 

Bijelo dugme 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ĐURĐEVDAN 

 

Proslavljen 

najveći romski 

blagdan 

Romi uz pjesmu i ples 

pozdravili dolazak proljeća 

Vijeće romske nacionalne manjine 

Grada Zagreba u suradnji s Centrom 

za nacionalne manjine i pod 

pokroviteljstvom zagrebačkoga gradonačelnika 

organiziralo je svečanu 

proslavu najvećeg romskog blagdana 

– Đurđevdana. 

»Tradicionalno već slavimo naš veliki 

praznik i okupimo veliki broj 

Roma i njihovih prijatelja. Želimo 

da se Romi u Zagrebu ne okupljaju 

samo na ovakvim svečanostima, već 

da postanu aktivni u traženju i ispunjavanju 

uvjeta za bolji život«, rekao 

je Osman Muratović, predsjednik 

Vijeća romske nacionalne manjine. 

Uz karakterističnu romsku glazbu i 

obilje jela i pića, na proslavi se okupio 

veliki broj ljudi. »Super nam je na 

proslavi. Mi Romi smo veseli narod, 

volimo pjevati i plesati, tako da je 

uvijek zabavno. Naše proslave su nezamislive 

bez puno pjesme i plesa«, 

kazala je Asija koja je s prijateljicama 

plesala tradicionalno romsko kolo. 

Đurđevdan je najveći romski blagdan 

kojim se slavi završetak zime i 

dolazak toplih dana. Kao narod koji 

se uvijek seli i uvijek je u pokretu, 

Romi tradicionalno slave Đurđevdan 

na otvorenim površinama blizu 

rijeka, pa je tako i ova proslava održana 

na livadi u neposrednoj blizini 

Domovinskog mosta. Proslava Đurđevdana 

protegnula se do kasno u 

noć, a veselja i plesa nije nedostajalo. 

(Marko Jelavić) 

Romi slave svoj najveći blagdan 

Đurđevdan 

Romi na obalama rijeka pozdravljaju proljeće, obilježavaju prekid 

zimovanja, pokreću svoje čerge te ponovno idu na put 

Romi širom svijeta obilježavaju 

svoj najveći blagdan Đurđevdan, 

kojim slave dolazak proljeća. 

Praznik je to koji proslavljaju i katolici 

i pravoslavci, svatko po svojem kalendaru. 

Pravoslavna crkva obilježava 

ga 23. travnja prema julijanskom, što 

je 6. svibnja prema gregorijanskom 

kalendaru. 

Kao tradicionalno nomadski narod, 

Romi bi u jesen prekinuli svoja putovanja 

i prezimili na jednome mjestu. 

Zatim bi 6. svibnja, na obalama 

rijeka pozdravili proljeće, obilježili 

prekid zimovanja i pokrećući svo- 

je čerge ponovno polazili na put. 

Kao tradicionalno nomadski narod 

Romi su ovim blagdanom obilježavali 

prekid zimovanja i početak novih 

putovanja. 

U Zagrebu, na livadi ispod Domovinskog 

mosta, od jutarnjih sati odjekuju 

trube orkestra koji je za ovu prigodu 

došao s juga Srbije odakle i potječu 

najpoznatiji romski svirači. 

U Hrvatskoj tradicionalni romski 

orkestar ne postoji. I dok svi uživaju 

u slavlju, okreće se janje, potporu 

orkestru daju i mlade romske 

plesačice. 

Veselo na pulskoj tržnici 

Đurđevdan su pjesmom i plesom 

na pulskoj Portarati proslavili 

Romi. Puljani su pjevali poznate 

romske pjesme »Mjesečina« i »Kalašnjikov« 

u pratnji romskih puhača. 

U narodnim nošnjama plesale su 

Romkinje, koje su prošetale i pulskom 

tržnicom. One su došle u Pulu 

na izbor za Miss Roma Hrvatske. 

Udruga Roma Istre priredila je na 

pulskoj tržnici zabavu uz puhački orkestar 

iz Makedonije, a svima onima 

koji su se dobro zabavljali uz poznate 

romske hitove Udruga Roma omogućila 

je i kupnju CD-ova po cijeni 

od 20 kuna. Predizborni štandovi su 

tako odjekivali i romskom glazbom 

pa su gosti iz Makedonije dio svog 

repertoara izveli i pred štandom 

IDS-a. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

10 

MLADE SNAGE 

Borci za budućnost Roma 

Osnovnu školu trenutačno pohađa oko 3000 Roma, ali 70 posto 

ne završi osnovno obrazovanje zbog siromaštva, diskriminacije i 

romskog načina života 

– U školi se nisam nikad žalila pa neki 

nisu ni primijetili da živim drukčije 

od ostale djece. Mama, tata, ja, sestra 

i tri brata živjeli smo u dvije prostorije 

bez kanalizacije i vodovoda. Ali 

barem smo bili u svojem. Dok su 

druge cure nosile najmodernije traperice, 

ja sam imala staru suknju, a 

prave prijateljice donosile su mi svoje 

cipele i odjeću. Kad je god trebalo 

nešto platiti, bila sam zadnja, ali sam 

uvijek najbolje prolazila jer sam bila 

odlična učenica. Kad su učitelji vidjeli 

koliko se trudim, nagrađivali su me 

izletima ili bi se za mene skupljao 

novac prodajom kolača na plesnim 

večerima. Dok su druge cure pričale 

kakvu će odjeću nositi na maturalac, 

ja sam razmišljala o tome kako nikad 

u životu nisam vidjela more i nikad ni 

neću, ali su mi ravnatelj škole i jedan 

učitelj iz svog džepa platili putovanje. 

Ravnatelj je rekao: »Neću dopustiti 

da mala Crna ostane doma.« 

Početak je to priče o školovanju 

danas 23-godišnje Natalije Ignac, 

romske studentice. Romskih studenata 

u cijeloj Hrvatskoj ima nešto 

više od deset, a još je toliko onih koji 

se ne žele deklarirati kao Romi. Dok 

je u medijima nedavno izašao još jedan 

slučaj romske djevojčice koja je 

sa 14 godina postala majka blizanaca, 

ti mladi ljudi smatraju da će boljim 

obrazovanjem, a time i boljim mogućnostima 

zapošljavanja Roma, takvi 

slučajevi biti prošlost. Natalija Ignac, 

iz mjesta Trnovec nedaleko slovenske 

granice, danas je apsolventica Visoke 

učiteljske škole u Čakovcu. Od 

zvanja učiteljice razredne nastave 

i hrvatskog jezika dijeli je još samo 

diplomski ispit. No, unatoč tome što 

od Ministarstva znanosti, obrazovanja 

i športa dobiva stipendiju od 

10.000 kuna godišnje, kao dio šireg 

akcijskog plana desetljeća za uključi- 

vanje Roma koji je pokrenut 2005., 

manje od tisuću kuna koliko joj mjesečno 

ostaje za preživljavanje Nataliji 

nije dovoljno. U Čakovcu ne postoji 

studentski dom, pa radi honorarno 

u jednom restoranu kako bi mogla 

platiti stanarinu. 

Natalija na Varaždinskoj televiziji 

vodi i emisiju »Svijet Roma«, za što 

ne prima nikakvu naknadu. Na intervju 

za Nacional došla je umorna 

i iscrpljena, s velikim podočnjacima, 

jer je taj dan radila u jutarnjoj smjeni, 

nakon što je dan prije radila do 2 

ujutro. Na podršku roditelja, koji ionako 

jedva preživljavaju od socijalne 

pomoći s još četvero mlađe djece, 

ne može računati. Njezin dvije godine 

mlađi brat boluje od tumora na 

mozgu, bolesti koja je već uzela jednog 

brata. Brat koji je nedavno navršio 

19 godina već ima dvoje vlastite 

djece, najmlađi, 10-godišnji brat ide u 

četvrti razred i vrlo dobar je učenik, 

dok je devetogodišnja seka odlikašica. 

Najstarijoj Nataliji je trenutačno 

najvažnije završiti vlastito školovanje, 

jer će im tako jednoga dana 

moći više pomoći. Ona sama imala 

je sreće da su u školi prepoznali njezin 

talent. Kad je krenula u srednju 

školu, gotovo svi Romi iz njezine generacije 

već su se oženili. 

– Međutim, ja sam se već u 8. razredu 

gotovo potpuno odcijepila 

od svoje zajednice. Škola mi je bila 

prioritet, a kad su drugi Romi vidjeli 

kako mi škola dobro ide, nisu se više 

htjeli družiti sa mnom. U početku 

ni moji roditelji nisu bili oduševljeni 

što sam nastavila ići u srednju školu. 

Zato sam se u 4. razredu preselila u 

učenički dom jer mi je doma postalo 

neizdrživo. No, danas je moja mama 

ponosna na mene i naziva me svojom 

princezom. Iako mi je krajnji cilj 

jednoga dana upisati defektologiju, 

želim biti učiteljica kako bih bila primjer 

drugoj djeci da vide da se može 

i drukčije živjeti i da se ne trebaju 

sramiti toga što su Romi. Žalosna 

sam kad vidim da se danas neki moji 

sunarodnjaci srame pričati javno na 

svom jeziku. Još uvijek izrazito negativna 

društvena percepcija Roma, 

pogotovo u sredinama u kojima su 

u manjini, sigurno je jedan od glavnih 

razloga zbog kojih svoju narodnost 

izbjegavaju isticati oni Romi koji su 

se na bilo koji način afirmirali u društvu, 

od onih rijetkih koji imaju završen 

fakultet ili studiraju do onih koji 

imaju svoje obrte ili se bave »normalnim« 

poslovima. 

U nekim mjestima u Međimurskoj 

županiji Romi su čak u većini. Tako je 

i u mjestu Kuršanec, gdje u osnovnoj 

školi kao pomagač u nastavi od prvog 

do četvrtog razreda radi 26-godišnja 

Sanela Balog, prva Romkinja s diplomom 

u ruci od mlađeg naraštaja. 

Diplomirala je u siječnju, ali već šest 

godina radi kao pomagač romskoj 

djeci u nastavi i učenju, prati ih od 

kuće do škole, daje im savjete i pruža 

podršku. U njezinoj školi ima oko 

60 posto romske djece, u nekim su 

razredima samo romska djeca, iako 

se, kad je god moguće, organiziraju 

Samanta Palko 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

MLADE SNAGE 

11 

mješoviti razredni odjeli. Sanela Balog 

studij je upisala i završila uz rad, 

a osim stipendije koju je dobivala, život 

joj je prije nekoliko mjeseci znatno 

olakšao Grad Čakovec koji joj je 

omogućio najam stana u Kuršancu 

po simboličnoj cijeni. Ona dolazi iz 

siromašne obitelji iz mjesta Goričan. 

Majka i otac su nezaposleni, a ima 

šestero braće i sestara. »Iako znaju 

da je teško, roditelji nas potiču na 

školovanje, jer žele da postignemo 

nešto u životu«, kaže Sanela. Kad se 

ona prijavila za pomagača u nastavi, 

bila je jedina u okolici sa završenom 

srednjom školom. 

U osnovnoj školi bila je jedina Romkinja 

u razredu, a tada nije bilo romskih 

pomagača u nastavi. »Znala sam 

kako je meni bilo teško u školi zbog 

hrvatskog jezika i željela sam pomoći 

drugoj djeci koja se s hrvatskim jezikom 

ozbiljno sretnu tek kad krenu u 

školu pa su u startu u lošijoj poziciji. 

No, danas sam sretna jer sam djevojčicama 

svojevrstan uzor, vidjele su da 

sam se donedavno i ja još školovala 

i da to nije bauk.« No, zahvaljujući 

Nacionalnom programu za Rome, 

danas djeca romske nacionalnosti 

dobivaju stipendiju i za srednjoškolsko 

obrazovanje, što je u protekle tri 

godine rezultiralo time da se danas u 

srednjoškolskim klupama nalazi 265 

stipendiranih Roma, što je skoro 50 

posto više nego u prethodnoj školskoj 

godini 2007./2008. kad ih je bilo 

155, dok je 2003., kada je i donesen 

Nacionalni program za Rome, bilo 

samo 14 stipendija. 

Prema nekim neslužbenim podacima, 

u Hrvatskoj živi između 40 i 

50 tisuća Roma, no prema zadnjem 

popisu stanovništva iz 2001. godine 

deklariranih pripadnika romske nacionalne 

manjine bilo je tek 9463. Prvi 

Romi u Hrvatskoj spominju se još u 

15. stoljeću na području Dubrovačke 

Republike, no u većem broju u 

Hrvatsku su stigli u 18. stoljeću, najviše 

iz Rumunjske. Romi rumunjskog 

podrijetla nazivaju se Bajaši, najviše 

ih ima na području Međimurja i 

uglavnom su katolici, iako u Slavoniji 

i Baranji ima i pravoslavaca. Za razliku 

od njih, koji govore bajaški, Romi 

koji su došli iz Bosne i Hercegovine, 

Kosova, Makedonije i Albanije govore 

jezikom romani-chib, i većinom 

su islamske vjeroispovijesti. Među 

njima još uvijek ima i onih koji njeguju 

običaj kupnje žene, i to najviše 

na području Zagrebačke županije te 

u Istri, najviše u Vodnjanu. Trenutno 

u osnovnu školu ide oko tri tisuće 

romske djece. To je tri puta više nego 

2005. kada je pokrenut Akcijski plan 

desetljeća za uključivanje Roma. No 

Jagoda Novak, voditeljica Odjela za 

istraživanje i informiranje u Centru 

za ljudska prava, koja se već niz godina 

bavi romskom problematikom, 

ističe da do osmog razreda stigne 

vrlo malo djece. 

»Trenutačno u osmim razredima ima 

tek 113 učenika romske nacionalne 

manjine. Iako godišnje u obrazovni 

sustav uđe oko 400 romske djece, 

njih čak 70 posto gubi se kroz sustav 

osnovnog školovanja. Jedini način da 

se to izbjegne je besplatna dvogodišnja 

predškola za romsku djecu. Uz 

mentorski rad, odnosno produženi 

dnevni boravak u školama za djecu 

koja kod kuće nemaju uvjete za učenje, 

sigurno će uslijediti i bolji rezultati. 

Jer ako vide da kroz obrazovni 

sustav i zapošljavanje ne mogu više 

prosperirati, neki bi se pripadnici 

romske nacionalne manjine mogli 

vratiti na tradicionalni sistem – rano 

se oženiti, roditi desetero djece i 

za svako dobiti socijalnu pomoć.« 

Lepa Bogdan iz mjesta Bolman 

nedaleko od Osijeka prekinula je 

srednju školu nakon druge godine, 

kad su joj ukinuli mjesečnu kartu za 

autobus. Njezina je obitelj bila jako 

siromašna, a roditelji se, kaže, nisu 

znali izboriti za nju. Udala se sa 18 

godina, a njezin suprug nije imao 

čak ni mogućnost krenuti u srednju 

školu. No zato je danas njihova 22- 

godišnja kći Dajana studentica Učiteljskog 

fakulteta u Osijeku. Bila je 

to izričito njezina želja. 

No činjenica da je njezina obitelj 

imala mnogo prijatelja neromske 

populacije za nju je odmalena bila 

prednost jer je bolje od svojih sunarodnjaka 

naučila hrvatski, iako se 

u njihovoj kući uvijek pričao romski, 

odnosno rumunjska verzija tog 

jezika. Iako se toga ne srami, jedini 

razlog zašto Dajana danas ne voli 

isticati da je Romkinja jest bojazan 

da je u društvu i na fakultetu ne bi 

drukčije gledali, a pogotovo ne želi 

da joj netko na račun toga »gleda 

kroz prste«. Samo želi jednake uvjete 

kao i svi drugi studenti, a velika joj 

je želja upisati i studij psihologije. Na 

Učiteljskom fakultetu u Osijeku već 

tri godine studira i 34-godišnji Duško 

Kostić, koji će nakon petogodišnjeg 

studija imati titulu magistra 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

12 

MLADE SNAGE 

primarnog obrazovanja. On se već 

10 godina aktivno putem nevladinih 

organizacija bavi edukacijom socijalno 

ugrožene, udomljene i romske 

djece. 

Suosnivač je Udruge romskog prijateljstva 

Luna te predstavnik Roma za 

grad Beli Manastir i ponosan je što 

danas u Baranji, ne računajući Osijek, 

ima 38 Roma srednjoškolaca. Na jednom 

je seminaru prije nekoliko godina 

i sam saznao za mogućnost upisa 

na fakultet putem sistema takozvane 

pozitivne diskriminacije, a prilikom 

testiranja znanja iz opće kulture u 

Uredu za nacionalne manjine bio je 

jedan od dvojice koji su najbolje riješili 

testove. Kako je već godinama samostalno 

radio s djecom, a iz srednje 

škole imao je odlične ocjene, to mu 

je bio poticaj da 2005. godine upiše 

fakultet. No prošlu je studijsku godinu 

morao staviti u mirovanje zbog 

uznapredovalog dijabetesa koji mu 

je otkriven, od kojega već 17 godina 

boluje i njegova majka kojoj je amputirana 

noga i koja svaki drugi dan 

mora na dijalizu. Njegov otac ostao 

je bez posla u građevinskoj tvrtki pa 

žive od pomoći za uzdržavanje. 

»Ja se brinem o roditeljima, jer ono 

što dobiju nije dovoljno ni za režije, 

a kamoli za život i lijekove. Radim 

kao vozač u Društvu osoba s 

invaliditetom Baranjsko srce. Ako 

izostanem s kojeg predavanja profesori 

imaju razumijevanja, a učim vikendom. 

Kako se o romskoj kulturi 

i povijesti malo zna, ponekad držim 

izlaganja studentima na Filozofskom 

fakultetu u Osijeku«, kaže Duško 

Kostić. Oduvijek je bio borac, iako 

njegov život od malih nogu nije bilo 

lak. Do prije 10 godina s roditeljima 

je živio u kući bez kupaonice, a kad 

je krenuo u školu nisu imali ni struje 

pa je učio uz petrolejsku lampu. U 

školi je pomagao još četvorici Roma, 

no na žalost jedini je iz generacije završio 

srednju školu. »Želim biti pozitivan 

primjer drugim Romima«, kaže 

Duško Kostić, »jer ako ja s 34 godine 

mogu ići u školu, onda mogu i oni. 

Želio bih svojim primjerom razbiti 

predrasude o tome da su svi Romi 

neradnici, lopovi i sve druge negativne 

konotacije.« Duško još nije oženjen 

i nema djece. Prije deset godina 

bio je zaručen za Hrvaticu, ali su 

zaruke propale jer je njezinoj majci 

smetala njegova nacionalnost. Danas 

kaže da mu nije bitno hoće li njegova 

buduća žena biti Romkinja ili Hrvatica, 

bitno je da ga »začara«. 

Iz Belog Manastira dolazi i studentica 

Samanta Palko koja je ove 

godine upisala studij na Zdravstvenom 

veleučilištu u Zagrebu, a živi 

u studentskom domu na Laščini. 

Međutim, Samantina sunarodnjakinja, 

prva Romkinja koja je upisala 

Medicinski fakultet u Zagrebu i koja 

također prima stipendiju, nije željela 

sudjelovati u ovoj reportaži jer se ne 

želi javno deklarirati kao Romkinja. 

Slična je situacija s djecom mnogih 

Roma, posebno ako dolaze iz imućnijih 

obitelji ili iz miješanih brakova. Ni 

21-godišnji Sandro Fazlić, student 

druge godine Fakulteta elektrotehnike 

i računalstva u Zagrebu, nije bio 

siguran koliko mu je potrebno javno 

izjašnjavanje o nacionalnosti. Tim 

više što uopće ne prima stipendiju, 

iako na nju ima pravo. Nije želio da 

ga bilo što obvezuje. 

»To bi značilo da mi je potrebna pomoć, 

što nas kao Rome još više izdvaja 

iz društvenog konteksta, čime 

se također naglašava da smo različiti. 

Mislim da to nije kontekst kroz koji 

bi nas se trebalo promatrati nego 

bismo trebali biti emancipirani. No 

Romi su i međusobno vrlo različiti, 

svaka regija ima svoj jezik. Ja sam 

dospio tu gdje jesam zato što su me 

roditelji gurali i podržavali. Ne samo 

mene, nego i moje četvero braće i 

sestara. Roditeljska podrška u tom 

je dijelu ključna, ali nije jedini uvjet. 

Znam puno ljudi koji su imali odlične 

uvjete i mogli su puno više postići 

u životu, a nisu. Ima mnogo imućnih 

Roma čija djeca ne idu na fakultet, 

jer smatraju da im to neće pomoći. 

No mislim da bi se svatko u ovom 

društvu trebao dokazati znanjem i 

radom. Ima puno pametnih ljudi, ali 

najbolje prolaze oni koji se trude i 

rade. Moj problem je bio što sam 

se oslanjao na inteligenciju, ali nisam 

imao radne navike. Sad sam počeo i 

učiti pa tako i prolaziti na ispitima«, 

kaže Sandro Fazlić. 

Dok većina njegovih prijatelja radi u 

brodogradilištu »3. maj«, 21-godišnji 

Riječanin Senad Etemaj student je 

treće godine na Studiju cestovnog 

prometa Veleučilišta u Rijeci kojeg 

od diplome dijele četiri ispita. No 

iako je pri upisu na fakultet imao 

više bodova nego što je zahtijevao 

bodovni prag, imao je nekih administrativnih 

problema i na kraju je morao 

upisati redovni studij uz plaćanje. 

Godina studija stoji gotovo koliko i 

cijela njegova godišnja stipendija, ali 

on se ne žali nego je sretan i ponosan 

što je među stipendistima, a 

preko ljeta se trudi nešto zaraditi 

preko Student servisa kako bi barem 

malo olakšao roditeljima koji 

su morali čak i podići kredit da bi 

mu omogućili školovanje. »U našem 

društvu«, kaže, »dobivati stipendiju 

znači nešto jako veliko, znači da si 

jako dobar i to motivira i sve ostale. 

I moji kolege na Veleučilištu znaju 

da sam Rom i respektiraju me.« Bez 

imalo gorčine, Senad Etemaj ispričao 

je slučaj kad mu je jedan profesor na 

ispitu rekao: »Tebi ću postaviti teže 

pitanje, ti si drukčiji.« Kad ga je pitao 

po čemu je drukčiji, odgovorio mu 

je: »Znaš ti dobro.« No to mu je bila 

još veća motivacija da nauči još bolje 

i na kraju je iz tog ispita dobio ocjenu 

dobar. Senad želi postati vještak 

u prometnim nesrećama. Poslušat 

će savjet jednog profesora koji mu 

je rekao da se ne zadovolji dok ne 

nađe posao koji će ga činiti sretnim. 

Njegova kolegu, 27-godišnjeg Etema 

Fazlija, sretnim čine vlakovi 

i zato već treću godinu studira na 

Studiju željezničkog prometa Veleučilišta 

u Rijeci te je nedavno počeo 

i stažirati u Hrvatskim željeznicama. 

Njegova cijela obitelj radi na željeznici 

tako da je s vlakovima odrastao. 

No studij željezničkog prometa, 

kaže, nije lak, jer se od njih stotinjak 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

MLADE SNAGE 

13 

sa prve godine na treću godinu upisalo 

tek desetak studenata. Etem si 

ne može priuštiti samo studiranje pa 

ujutro radi u pilani, a poslijepodne 

ide na predavanja. Kad je upisivao 

fakultet nije ni znao za stipendiju, a 

dobio ju je tek na drugoj godini studija. 

Međutim, od stipendije ne može 

živjeti, plaćati stanarinu, režije i benzin 

za automobil kako bi mogao stići 

s fakulteta na posao. »Moram raditi 

jer mi svašta treba, a želim svoj mir 

pa ga i plaćam. Stipendija je dobrodošla, 

ali želim biti samostalan«, kaže 

Etem Fazli. Karijeru je započeo kao 

mesar, bio je nekoliko mjeseci na 

brodu, otišao u Nizozemsku gdje je 

također radio kao mesar, ali je shvatio 

da ondje nije sretan i da kod kuće 

čovjek ako to želi ipak ima najviše 

mogućnosti. A on nikada nije dopustio 

nekome da ga omalovaži zato 

što je Rom. 

No, 25-godišnja Georgette Ponte 

toliko je razočarana postupcima 

nekih profesora na Akademiji primijenjenih 

umjetnosti u Rijeci, gdje 

studira kiparstvo, da planira ostaviti 

sve, iako ima odlične ocjene i završene 

već dvije godine studija te otići u 

Italiju i početi sve ispočetka. Rođena 

je u Nici, gdje je živjela u prvim godinama 

života, jer joj je otac francuski 

Rom. No onda se s majkom vratila 

u Hrvatsku. Kako ima i francusko i 

hrvatsko državljanstvo, smatra da bi 

možda u Italiji, koja je članica Europske 

unije, imala poštenije uvjete studiranja. 

Naime, nakon što su je već 

na samom prijemnom pokušali diskreditirati, 

ali nisu mogli jer su njezini 

radovi bili među najboljima, kad je 

sve ispite sa 2. godine položila uglavnom 

s odličnim i vrlo dobrim, jedan 

profesor uvjetovao joj je prolaz ponudom 

da ‘dođe k njemu doma učiti 

kako se uči’. Osim toga, iako sama 

plaća studij koji stoji 11.000 kuna 

godišnje, nakon što je zbog tog profesora 

pala 2. godinu, oduzeli su joj i 

stipendiju. Naknadno je doznala da 

ima pravo pasti jednu godinu, a da ne 

izgubi stipendiju i sve to skupa previše 

ju je pogodilo. Odmalena je bila 

svjesna da je drukčija, iako se nije deklarirala 

kao Romkinja jer je odrasla 

uz mamu Hrvaticu, a otac ih je rano 

napustio i više ga se i ne sjeća. 

»U školi su mislili da sam Francuskinja 

pa su me zvali ‘francusko govno’. 

A u razredu je bila i jedna Romkinja 

koju su vrijeđali i tukli. Bili smo djeca 

i ja u to vrijeme nisam razmišljala 

o svom podrijetlu. No onda mi je 

mama rekla da odem pogledati jednu 

predstavu u romski teatar ‘Chaplin’ i 

tu je počela moja ljubav za romsku 

kulturu. Moja starija sestra završava 

Učiteljski fakultet, ali nikad nije primala 

stipendiju, iako bi nam dobro 

došla jer živimo samo od prodaje 

maminih i mojih slika, a podstanari 

smo«, priča Georgette Ponte, koja 

je doživjela i da njezine prijateljice 

Romkinje nisu pustili u neke riječke 

klubove. No, iako je toliko puta 

u životu naišla na zatvorena vrata, 

Georgette Ponte, koju je kiparstvom 

zarazio njezin djed Pavao Ćanković, 

neće odustati od svojih snova. 

Apsolvent na Fakultetu političkih 

znanosti u Zagrebu, 31-godišnji 

Alen Tahiri, dolazi iz imućnije romske 

obitelji. Njegov otac, koji je porijeklom 

s Kosova, bavi se izradom 

medicinsko-sportskih stolova za masažu, 

a majka, rođena u Skopju, ima 

veleprodaju tekstila. Iako među najboljim 

učenicima Srednje ekonomske 

škole, Alen je prije fakulteta nekoliko 

godina radio. »Kako su svi u 

mom društvu bili ekonomisti, doktori, 

pravnici, uključujući i stariju sestru 

koja je diplomirala na Ekonomskom 

fakultetu, upalila mi se lampica da 

to nije nešto što i ja ne bih mogao. 

Odrastao sam na Trešnjevci, osim 

tate u mojoj obitelji nitko ne zna 

romski, ali s vremenom sam postao 

svjesniji svoje pripadnosti. 

U svakoj drugoj emisiji na HTVu 

danas se koristi termin ‘Cigan’, a 

zbog neinformiranosti većina ljudi 

ima percepciju da su svi Romi prljavi 

i neškolovani. Da stvar bude još 

komičnija, i mene je mama, kad sam 

bio mali, plašila riječima: ‘Nemoj ići 

na cestu, ukrast će te Cigani.’« Zbog 

specifičnog položaja Roma u društvu, 

Alen Tahiri smatra da studentska 

stipendija nije i ne bi trebala biti namijenjena 

samo za socijalno ugrožene 

Rome, nego za izvanredne. Njemu 

osobno dobro dođe, ali ne živi 

od toga nego od svoga rada. Nijedan 

posao nije mu bio ispod časti. »I kad 

sam počeo raditi kao suradnik u Vladinom 

Uredu za nacionalne manjine«, 

priča Alen Tahiri, »nakon posla 

skinuo bih odijelo i kravatu, obukao 

radni ogrtač i išao u skladište u Svetoj 

Nedelji raditi do jedan u noći. Ja 

ne radim zato što moram, nego zato 

što želim bolji životni standard, želim 

sa zaručnicom kupiti naš stan, želim 

stvoriti svoje malo carstvo. Danas 

me mnogi koriste da bi moj primjer 

pokazali kao svoj rezultat, ali meni to 

ne smeta sve dok je to pozitivan primjer 

drugim Romima, dok znaju da 

će, budu li se dovoljno trudili, i oni 

jednoga dana moći raditi u Vladi. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

14 

ZA BOLJE SUTRA 

Romi i Romkinje u visokom obrazovanju 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja 

i športa trenutno bilježi 11 

Roma i Romkinja u sustavu visokog 

obrazovanja od ukupno 9463 deklariranih 

pripadnika te nacionalne 

manjine. 

Hrvatski zavod za zapošljavanje u 

Zagrebu i Čakovcu evidentira tek 

jednog pripadnika romske manjine 

sa završenim visokim obrazovanjem. 

Ako (vrijednosnoj krizi usprkos!) 

prihvatimo tezu da je obrazovanje 

jedno od osnovnih alata socijalne 

promocije, a da upravo studenti 

slabijeg ekonomskog statusa, studenti 

iz redova nacionalnih manjina 

i imigranti spadaju u tzv. premalo 

zastupljene skupine u visokom obrazovanju, 

onda nam jasna postaje 

društvena perspektiva pripadnika 

romske nacionalne manjine. 

Osim što njihov položaj ujedinjuje 

niz rizičnih faktora za jednak pristup 

obrazovanju, obrazovni sustav nije 

dovoljno senzibiliziran da bi spriječio 

asimilaciju koja se u tom procesu 

vrlo često događa, pa nam se na pitanje 

kako postati visokoobrazovan 

i društveno ugledan, a pritom ostati 

Rom, nameće logičan odgovor: vrlo, 

vrlo teško. Pokušajmo ipak osvijetliti 

koji su dublji razlozi ovakvoga stanja, 

kako ih liječiti te koje su nove 

tendencije u Hrvatskoj u ovom području? 

Predškolsko i osnovno 

obrazovanje – ishodište 

problema i ključ rješenja 

Naime, već kratkim pogledom u zastupljenost 

studenata Roma u sustavu 

visokog obrazovanja, uočavamo veličinu 

problema. Ministarstvo znanosti, 

obrazovanja i športa trenutno bilježi 

11 Roma/Romkinja u sustavu visokog 

obrazovanja od ukupno 9463 deklariranih 

pripadnika te nacionalne manjine 

na posljednjem popisu stanovništva. 

Kakvo je pak stanje u starijoj populaciji 

na tržištu rada govore podaci 

Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u 

Zagrebu i Čakovcu iz 2006. koji daju 

podatak o tek jednom (1) pripadniku 

romske manjine sa završenim visokim 

obrazovanjem, dok njih 3 posto u 

Međimurju i 6 posto u Zagrebu ima 

srednju stručnu spremu, a istodobno 

čak 85 posto nezaposlenih međimurskih 

Roma nema završeno osnovno 

obrazovanje. Dodamo li tome tradicionalno 

ukorijenjene predrasude o Romima 

koje gaje poslodavci, slabu dinamiku 

samozapošljavanja, jasno nam je 

koliko su niske šanse da pripadnici ove 

skupine nađu zadovoljavajući posao i 

poboljšaju društveni status. 

No, problemi počinju daleko ranije od 

stupanja u svijet visokog, pa i srednjeg 

obrazovanja. Stoga se na nižim razinama 

obrazovanja trebaju i rješavati. 

Naime, kod pripadnika ove manjine 

značajan je trend ispadanja iz školskog 

sustava te kasnijeg ulaska u osnovno 

obrazovanje. Podatak da u ukupnom 

školskom sustavu trenutno ima 3010 

učenika (što je tri puta više nego u 

času kada je Hrvatska pristupila Desetljeću 

uključivanja Roma), dok ih 

je od toga broja u osmim razredima 

tek 113, govori o tome da se oko 70 

posto romskih učenika do osmog razreda 

na ovaj ili onaj način gubi kroz 

sustav osnovnog školovanja. Za rješavanje 

ovog problema ključan je pomak 

svijesti od tvrdnje da su za tu činjenicu 

odgovorni isključivo roditelji, do spoznaje 

da obrazovni sustav nije učinio 

sve da romska djeca na vrijeme i uz 

adekvatnu pripremu uđu u obrazovni 

sustav, i u njemu zadovoljna ostanu. Činjenica 

kako je osnovno obrazovanje 

po Ustavu obvezno i besplatno obvezuje 

ne samo roditelje, već jednako i 

donositelje odluka, odgovorne na državnoj 

i lokalnoj razini, škole, vrtiće i 

socijalne institucije. 

Svima koji se bave obrazovanjem poznato 

je da kvalitetno i integrirano 

predškolsko obrazovanje jamči bolji 

uspjeh u osnovnoj školi, osigurava jezičnu 

pripremljenost (Romi u Hrvatskoj 

govornici su romani chiba, bajaškog 

jezika te albanskog jezika, pa im 

je hrvatski drugi jezik), odnosno osigurava 

približno jednake startne pozicije 

onima koje imaju djeca većinske 

skupine. Zato je besplatna dvogodišnja 

predškola za romsku djecu, kao uostalom 

i za djecu iz obitelji slabijeg društveno-ekonomskog 

statusa, jedino rješenje. 

Odluka da MZOS preuzima dio 

troška roditelja za svako romsko dijete 

donesena je tek nedavno, više godina 

nakon što je prepoznata potreba 

sustavnog ulaganja u predškolski odgoj 

u ishodišnim strateškim dokumentima 

Nacionalnom programu za Rome 

Vlade RH iz 2003. godine i Akcijskom 

planu Desetljeća za uključivanje Roma 

2005.-2015., kojeg je Vlada usvojila 

2005. godine. Da je ova odluka više 

nego dobrodošla govore i podaci o ni- 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA


15 

skom postotku djece u Hrvatskoj koja 

su uključena u predškolske programe 

(2004. taj je postotak iznosio 43 posto 

dječje populacije u Hrvatskoj, a koji je 

ispod prosjeka zemalja EU: 75 posto). 

Zakonski i strateški okvir 

postoji – praćenje provedbe ili 

zašto se bojimo pokazatelja? 

Dakle, zakonska osnova za unapređenje 

položaja Roma kroz obrazovanje 

postoji, kroz Ustav, Ustavni zakon o 

pravima nacionalnih manjina, Zakon o 

suzbijanju diskriminacije, Zakon o odgoju 

i obrazovanju na jeziku i pismu 

nacionalnih manjina i druge zakone i 

propise. Postoji i strateški okvir, kroz 

već spomenute dokumente koji su se 

obvezali na neke mjere namijenjene 

pripadnicima ove manjine: besplatnu 

dvogodišnju predškolu, produžene 

boravke/mentorsku potporu, dodatne 

edukacije za učitelje, odgajatelje, 

edukacije za roditelje, sustavno stipendiranje 

srednjoškolaca i studenata, 

besplatan smještaj u đačke i studentske 

domove itd. 

Istovremeno, još uvijek nemamo javno 

objavljene službene statistike o 

postotku ispadanja romske djece iz 

obrazovnog sustava, o postotku djece 

naknadno upisane u osnovnu školu, 

o postotku srednjoškolaca koji 

ulaze u sustav visokog obrazovanja. 

Koliko god vođenje ovakve statistike 

bilo osjetljivo i iziskivalo dodatan 

trud, postavlja se pitanje kako uopće 

možemo kreirati javnu politiku o 

obrazovanju – u ovom slučaju politiku 

obrazovanja manjina, ukoliko nemamo 

pokazatelje početnih pozicija, 

te pomaka prema ciljevima koje pritom 

želimo postići? Podaci se ipak 

sve sustavnije sakupljaju, pa je za nadati 

se da će ova kampanja biti dodatan 

poticaj da indikatori praćenja 

provedbe politike obrazovanja romske 

nacionalne manjine budu, kao 

zbirni podaci, javno i lako dostupni 

svim zainteresiranim dionicima. 

Na ovaj problem u Hrvatskoj ukazuje 

i niz međunarodnih studija o 

obrazovanju Roma. 

Nove tendencije i pomaci u 

Hrvatskoj ili možemo li bolje? 

Posljednje dvije godine bilježe se 

tendencije povećanja broja učenika i 

studenata na svim razinama obrazovanja, 

kao i njihovo sustavnije podupiranje 

i stipendiranje. Ilustrativno je 

da je broj djece koja su deklarirana 

kao Romi u osnovnoj školi znatno 

porastao (sada broji 3010 učenika/ 

ca u osnovnim školama), da se broj 

stipendiranih srednjoškolaca Roma 

udvostručio (101 u 2007. u odnosu 

na 55 u 2006. godini), kao i broj stipendiranih 

studenata (s 5 u 2006. na 

11 studenata/ca u 2007.). Dvostruko 

veći brojevi govore o dodatnim ulaganjima, 

većoj medijskoj pozornosti, 

tj. boljem informiranju korisnika/ca 

obrazovnih usluga Roma, ali na žalost 

i o vrlo slaboj polazišnoj točki, 

tj. prethodnoj zastupljenosti Roma u 

obrazovanju. 

Važno je pratiti i sustavnu provedbu 

mjere državnog sufinanciranja vrtića 

za romsku djecu, pogotovo način na 

koji će se on provoditi na lokalnoj razini, 

koja mora preuzeti dio odgovornosti 

za provedbu. Također valja pratiti 

mjeru uvođenja produženog boravka, 

odnosno mentorske potpore djeci 

kako bi postala prirodan dio sustava, 

kao i dodatne edukacije za nastavnike, 

pri čemu izvještaj EUMAP-a (Open 

Society Institute EU Monitoring and 

Advocacy Program) za Hrvatsku u području 

obrazovanja Roma preporuča 

edukaciju o romskim jezicima i kulturi 

te anti-bias trening za kadar u školama 

i vrtićima. Mjera koja bi posebno pridonijela 

kvaliteti obrazovanja u školama 

s romskom djecom jest dodatna 

financijska motivacija koja bi se, uz 

stručno usavršavanje, davala učiteljima 

u jezično mješovitim odjeljenjima, 

kako se u tim školama ne bi događala 

negativna selekcija među učiteljima i 

stručnim suradnicima. 

Obrazovni sustav po mjeri 

djeteta ili dijete po mjeri 

sustava? 

Na posljetku, vratimo se ponovno 

početnoj tezi o procesu marginalizacije 

romske etničke manjine s jedne 

strane (slabom obrazovanošću i 

nezaposlenošću) i njene asimilacije s 

druge (Romi sa završenom srednjom 

i visokom školom nerado izražavaju 

svoj romski identitet). 

Naime, uz sve već navedene mjere, 

bitni pomaci u obrazovanju manjina 

mogu se učiniti samo ako pripadnost 

manjinskom identitetu, pa tako 

i romskom, bude normalna pojava 

u obrazovnom sustavu. To znači da 

udžbenici, rad i ponašanje učitelja 

moraju uključivati i sastavnice manjinske 

kulture, da atmosfera u obrazovnim 

institucijama mora biti takva 

da se izražavanje manjinskoga identiteta 

omogućava i potiče. 

Mogu li se bez takvog pristupa romska 

djeca doista prilagoditi školskom 

sustavu, kako se to često od njih traži, 

ili se zapravo sustav treba, koliko 

je god to moguće, prilagoditi djetetu, 

njegujući individualiziran pristup, koji 

uključuje i podržavanje manjinskih 

identiteta. (mr. spec. Jagoda Novak) 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

16 


Okrugli stol »Prevencija ovisnosti 

djece i mladih« 

povodu Međunarodnog dana zlouporabe 

opojnih droga, 26. lipnja, a 

U 

s obzirom na smanjenje prosječne dobi 

prvog uzimanja sredstava ovisnosti kao 

i zlouporabe droga kod sve većeg broja 

djece i mladih, održan je okrugli stol 

s temom »Prevencija ovisnosti djece i 

mladih«. 

Okrugli stol je održan 26. lipnja u prostorijama 

Ministarstva obitelji, branitelja 

i međugeneracijske solidarnosti, Trg 

hrvatskih velikana 6. 

Na okrugli stol je pozvano 77 udruga, 

ustanova i institucija koje djeluju na području 

Republike Hrvatske. Okruglom 

stolu bila je nazočna i Udruga Roma Zagreba 

i Zagrebačke županije, zastupane 

po svom predsjedniku Aliji Mešiću. 

Djeca i mladi 

Roditelji 

DA NE DA NE 

– Provodite vrijeme s obitelji, 

susjedima i prijateljima 

– Odlazite redovno u školu, 

upišite tečaj stranih jezika i 

plesa 

– Uključite se u športsko 

društvo ili klub, bavite se 

glazbom i crtajte grafite 

– Volontirajte 

– Informirajte se o opasnostima 

eksperimentiranja s 

drogom 

– Potražite što vam donosi 

sreću, zadovoljstvo i opuštanje 

Birajmo život, drogu NE! 

SAVJETI ZA DJECU, MLADE I RODITELJE 

– odolite znatiželji, utjecaju 

vršnjaka i želji za zabavom 

u nepodobnom društvu 

– mislite da možete samo 

jednom probati – čak i nakon 

prve konzumacije droge 

može doći do nastanka 

ovisnosti ili smrti 

– mislite da je liječenje ovisnika 

uvijek uspješno 

– budite pozitivan primjer 

svom djetetu i promičite 

pozitivne vrijednosti i 

zdrav način života u obitelji, 

kreativno i aktivno provođenje 

slobodnog vremena 

– ostvarite blizak emocionalan 

odnos s djetetom, 

otvorenu i iskrenu međusobnu 

komunikaciju i povjerenje 

(izgradite odnos u 

kojem dijete zna da Vam se 

u svakom trenutku može 

povjeriti) 

– razvijajte djetetovo samopouzdanje 

i samopoštovanje 

– poštujte želje, interese i 

mišljenje djeteta 

– preslab nadzor nad djetetom 

i preveliko povjerenje u 

dijete 

– prezaštićivanje djeteta – 

izgradite odnos povjerenja 

– postavljanje prevelikih zahtjeva 

pred dijete 

– usmjerenost samo na sebe 

i vlastite potrebe 

– agresivno ponašanje prema 

djetetu i odbacivanje 

djeteta 

– izlaganje djeteta nasilju u 

obitelji 

– tjelesno kažnjavanje djece 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA


17 

Informatičke radionice u Udruzi 

mladih Roma Hrvatske 

U radionicama je sudjelovalo 11 polaznika, četiri učenice i sedam učenika starije osnovnoškolske i 

srednjoškolske dobi. Radionice su za polaznike bile besplatne, program je financiran natječajnom 

donacijom Grada Zagreba za mlade za 2009. godinu. 

Program se izvodio u prostoru informatičke 

učionice Udruge mladih 

Roma Hrvatske, Zagreb, Čemernička 

17, po sljedećem rasporedu: 

subota, 9. 5. 2009., 9.00-13.00 sati 

– prva, druga i dio treće tematske 

cjeline, 

nedjelja, 10. 5. 2009., 9.00-13.00 sati 

– dio treće, četvrta i peta tematska 

cjelina. 

Uz odgovarajuće odmore tijekom 

rada, za polaznike programa bili su 

osigurani užina i voćni sokovi. 

Kroz aktivne vježbe i samostalan rad 

na računalu polaznici su upoznavali i 

uvježbavali različite oblike komunikacije 

putem interneta. Svi su polaznici 

dobili i odgovarajuće edukacijske materijale, 

manji dio i u tiskanom obliku, 

a kompletni set opsežnih materijala u 

elektronskom obliku, na svoje e-mail 

adrese. 

U prvoj cjelini polaznici su stekli uvid 

u temelje komunikologije te upoznali 

različite tipove medija i njihove karakteristike. 

Također, upoznali su se 

s elementima internet bontona – netiquette, 

kao i osnovama sigurnosti 

na internetu. Svi polaznici otvorili su 

novi e-mail korisnički račun na hrvatskom 

web-mail servisu Net.hr freemail. 

Oformila se zajednička mailing 

lista polaznika kojom su se tijekom i 

nakon izvođenja radionica posredovali 

edukacijski materijali, obavijesti, 

radni zadaci i njihova ispunjenja te 

drugi sadržaji. Edukacijski su materijali 

te mailing lista dostavljeni u prilogu. 

U drugoj su se cjelini polaznici na 

prezentiranim općim primjerima 

upoznali s funkcioniranjem i načinima 

korištenja različitih alata za komunikaciju 

– ICQ-a, Yahoo! Messengera i 

slično. Detaljnije su se upoznali s chat 

komunikacijskim servisom i pokrenuli 

osobni korisnički račun na hrvatskom 

chat servisu Net.hr chat, te isprobali 

chat-anje u pojedinim grupama i temama 

po svom izboru. 

U trećoj su se cjelini obradili komunikacijski 

servisi forum, blog i wiki, 

a polaznici su se na konkretnim 

primjerima, uz aktivaciju osobnog 

korisničkog računa, upoznali s karakteristikama 

i načinima primjene 

pojedinog servisa. Korišten je hrvatski 

servis Net.hr forum, pri čemu su 

polaznici pokrenuli osobni korisnički 

račun te isprobali slanje komentara u 

pojedinim grupama i temama foruma 

po svom izboru. Kao blog servis korišten 

je najpopularniji i najposjećeniji 

hrvatski servis www.blog.hr, pri 

čemu su polaznici aktivirali i postavili 

svoju osobnu blog stranicu te isprobali 

postavljanje vlastitih tekstova i 

slika na svoj blog, uz podsjećanje na 

pravila sigurnosti na internetu, osobito 

prezentiranje osobnih podataka 

i slika. Pri prezentaciji wiki servisa 

– Wikipedije – naglašena je mogućnost 

korisnika da i sami sudjeluju u 

stvaranju Wikipedije postavljanjem 

vlastitih sadržaja. 

U četvrtoj su se cjelini obradili komunikacijski 

servisi za povezivanje 

u socijalne mreže, a polaznici su se 

kroz prezentacije konkretnih primjera 

upoznali s najposjećenijim 

svjetskim (Facebook, MySpace) i 

hrvatskim (Trosjed, TeenHR) društvenim 

mrežama. Po želji polaznika 

radionica, od kojih je polovica već 

imala aktiviran i uređen svoj Facebook 

korisnički profil, najveća je pažnja 

posvećena upravo toj socijalnoj 

mreži, a iskusniji su polaznici drugim 

polaznicima radionice pomogli pri 

otvaranju i početnom generiranju 

sadržaja svog vlastitog Facebook korisničkog 

profila. 

U petoj cjelini polaznici su otvorili 

grupni blog Udruge mladeži Roma 

Hrvatske, a naziv bloga odabrali su 

sami kreativnom grupnom tehnikom 

»oluja mozgova«. Blog se nalazi na 

web adresi http://umrh.blog.hr/. Po 

zajedničkom dogovoru, polaznici će 

nastaviti uređivati blog Udruge mladeži 

Roma Hrvatske i popuniti te 

oblikovati sadržaj materijalima koji 

prezentiraju aktualnu problematiku i 

događanja vezano uz Udrugu i romsku 

mladež u Hrvatskoj, kao i mladež 

u Hrvatskoj općenito. 

Voditelj radionica: 

Renata Đonđ Perković, prof. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

18 


Osmašica Lidija odlikašica tamo gdje 

Roma jedva ima 

Lidija Bogdan iz Kotoribe izvrsna je učenica te istražuje povijest 

svoga naroda 

Lidija Bogdan,16-godišnja učenica 

8.b razreda OŠ Kotoriba, trebala je 

još prije godinu dana završiti osnovnu 

školu. No, ponavljala je jedan razred na 

početku školovanja. 

– Nije mi žao jer sam na taj način bolje 

upoznala hrvatski jezik i uvjerila se da 

mi nitko neće poklanjati ocjene, već da 

se za svaku od njih trebam izboriti. Iz 

četvrtog u peti razred prešla sam kao 

odlična učenica, a odlikašica sam sve 

do osmog – kaže djevojka o kojoj njezini 

učitelji imaju samo riječi hvale. 

Lidija je jedna od rijetkih učenica romske 

nacionalnosti koja je uopće došla 

do osmog razreda. U ovoj školskoj godini 

u prvi razred upisana su 282 romska 

djeteta, a u osmom ih je samo 49. 

Od 332 učenika koji su se prije sedam 

godina upisali u osnovnu školu, danas 

je u sedmom razredu samo 72, što je 

manje od 22 posto! Najviše ih školu 

napušta u petom i šestom razredu. 

Roditelji ih jednostavno prestanu slati 

u školu, iako time krše zakon. Država 

prelazi preko toga. U osnovnim školama 

trenutačno je 1420 Roma, u srednjim 

školama 80, a među njima samo 

jedan gimnazijalac. 

– Ne želim da mi netko nešto poklanja, 

na što su navikli oni moji sunarodnjaci 

koji samo čekaju da im drugi 

pomažu – kaže Lidija, koja je istraživala 

i prošlost Roma u Kotoribi. 

– Provodila sam ga pod nadzorom 

učiteljice povijesti Romine Volar s 

kojom sam se prvotno dogovorila da 

istražujem prošlost Židova, no kasnije 

mi je sinulo da bi prvo trebala upoznati 

prošlost svoga naroda, o kojoj 

mi Romi u Kotoribi vrlo malo ili gotovo 

ništa ne znamo. Učiteljica i drugi 

iz naše povijesne grupe u knjižnici su 

mi pomogli tražiti literaturu, koje ima 

vrlo malo. Mučila sam se jer nemam 

internet, pa sam ispitivala ljude po 

selu. Obradila sam običaje kao što su 

romski sud i prošnja – kaže Lidija. 

Otkriva kako romski sud određuje je 

li neka osoba u pravu ili krivu. Sastoji 

se od nekoliko starijih osoba, najčešće 

muškaraca. 

Okupljaju se na otvorenome kako 

bi svi mogli prisustvovati. Najprije 

postavljaju trik pitanje, zatim pozivaju 

Boga, te donesu njegovu sliku 

i postave je na neki oslonac. Osoba 

koja smatra da je u pravu mora pred 

slikom prisegnuti da je sve što kaže 

istina. 

– Tada do te osobe dolaze žene koje 

su ušle u menopauzu, jer se one smatraju 

svetima, pa ga 

počnu psovati i govoriti 

da će mu se kroz 

mjesec dana dogoditi 

neko zlo, nesreća 

ako je lagao. Ako je 

govorio istinu, to se 

neće dogoditi – kaže 

Lidija. Prema nekim 

podacima, Romi u 

Međimurju borave 

već 400 godina. Danas 

njih oko 7000 

živi u 12 zasebnih naselja. 

Većina ih govori 

jezikom koji nazivaju 

bajaškim. 

Evo, i sad se o Romima 

priča da ne žele 

ići u školu, no za to 

su najviše krivi njihovi 

roditelji kao što i 

sama Lidija kaže, oni 

o svojoj djeci ne brinu 

nakon što navrše 

13-14 godina, jer smatraju da su dovoljno 

zreli da se brinu sami o sebi. Ja 

dajem svoju punu podršku Lidiji koja 

želi nastaviti daljnje školovanje, znam 

koje su joj mogućnosti, tj. koliko je 

dobra i marljiva učenica pošto je poznajem 

od malena, jer skupa živimo 

u istom romskom naselju. Naime, 

i ja sam nastavio školovanje nakon 

završene osnovne škole i vrlo dobar 

sam učenik (4. razred maturant) u 

Poštanskoj i telekomunikacijskoj školi 

u Zagrebu gdje sam upisao smjer 

tehničara za telekomunikacije te sam 

ove godine na Inovi osvojio srebro te 

zajedno sa školom nagradu za »najinovatorski 

tim«. Po drugi put sam 

osvojio srebro, samo što je natjecanje 

bilo u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića. 

I, prema tome, smatram da Romi 

mogu dosta toga, samo im treba dati 

šansu i uspjeh je 100 posto zagarantiran. 

(Ivica Beti) 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA


19 

Romska djeca brojeve uče 

uz pomoć kuna 

Suljo Seferović prva je »muška 

teta« u romskom dječjem vrtiću 

u Kozari putovima. Djecu svakodnevno 

uči pisati, crtati, a brojanju ih 

uči uz pomoć kuna jer, kako kaže, na 

taj način mali Romi najbolje usvoje 

gradivo. Zahvaljujući slikovnicama na 

romskom, Suljo i odgojiteljica Aleksandra 

malim Romima čitaju »Snjeguljicu«, 

»Mačka u čizmama« i »Alisu 

u zemlji čudesa«. 

Suljo je umirovljenik i invalid Domovinskog 

rata, koji se iz ljubavi prema 

djeci odlučio za posao odgojitelja. 

– Ovdje nalazim svoj mir, i jednostavno 

se stopim s tom djecom. Puzim s 

njima, skačem, pjevam, plešem, učim 

ih brojati – rekao je. 

Lačođi ve, ili na hrvatskom Dobar 

dan, pozdravila su djeca kad smo ih 

posjetili u povodu Svjetskog dana 

Roma. Desetero djece koja su tamo 

sjedila ispričalo je kako vole ići u vrtić, 

te da im je Suljo najdraža teta. Svi 

uglas veselo su otpjevali pjesmu Ve- 

sne Pisarović, u čijem se spotu kao 

glavni glumac pojavljuje Hamdija Seferović, 

koji je ujedno i Suljin rođak. 

Emancipirana Romkinja 

Osim vrtića u sklopu tog centra djeluje 

i večernja škola, a njezin najpoznatiji 

školarac je bio i prvi romski 

zastupnik u Saboru, Nazif Memedi, 

za kojeg u školi nisu baš puni riječi 

pohvale. 

– Za ovaj centar nije ništa napravio 

– potužio se Suljo. 

Vrtić Ceferino Jimenez Malla-el Pelle 

ime je dobio po nepismenom 

romskom blaženiku, koji se borio 

za školovanje Roma, a već 12 godina 

ga s ljubavlju vode Suljo i njegova 

35-godišnja sestra Senija Seferović 

koja za sebe kaže da je emancipirana 

Romkinja. 

– Romi mi znaju reći da sam stara 

cura i da sam već odavno trebala biti 

baka, no ja se ne obazirem – objasnila 

je. 

Na Novosadskom univerzitetu 

studira 200 Roma 

Na Novosadskom univerzitetu trenutno studira oko 200 studenata 

Roma, a cilj je da se taj broj još poveća, izjavio je direktor Kancelarije 

za inkluziju Roma Duško Jovanović. Na promociji projekta “Osnaživanje 

romskih studenata na Univerzitetu u Novom Sadu” Jovanović je rekao da 

je taj univerzitet po broju romskih studenata ne samo vodeći u Srbiji, već 

predstavlja “reper” i za mnoge europske univerzitete. 

Naveo je da je 1994. godine na Novosadskom univerzitetu studiralo svega 

četvoro Roma. 

Objasnio je da je cilj projekta da se studentima Romima omogući da polože 

što više ispita tokom godine i završe započete studije, kroz informiranost 

o studijima, organiziranje mentorskog rada sa studentima i kroz afirmaciju 

najuspešnijih i najtalentiranijih romskih studenata. 

“Time doprinosimo izgradnji romske intelektualne elite u Srbiji”, poručio je 

Jovanović i dodao da je cilj projekta i da se podigne svijest većinskog naroda 

o uspješnim rezultatima romskih studenata. 

On je rekao da republička i pokrajinska vlada pomažu studiranje Roma, 

tako što im omogućuju da se lakše upišu na fakultete, da dobiju smještaj i 

stipendije. (RTV) 

Iz povijesti Roma 

1964. U Poljskoj se odobrava donošenje 

zakona kojim bi se Rome 

natjeralo da ostanu na jednom 

mjestu, odnosno da se ne sele. Oni 

koji se nisu pridržavali tog zakona 

prognani su iz zemlje i oduzeto im 

je pravo građanstva. 

1965. Francuska vlada dekretom 

raspušta Svjetsku zajednicu Cigana 

– CMG. Jedan dio CMG vodstva, 

predvođen Vankom Rouda, se odvojio 

te osnovao Međunarodni komitet 

Cigana (International Gypsy 

Committee). 

U Slovačkoj se Rome etnički čisti 

i raspoređuje na područja Češke s 

manje Roma. Romi deportirani na 

takav način su se ili vratili odakle 

su došli ili su ih njihove šire obitelji 

slijedile povećavajući time koncentraciju 

Roma, što je uzrokovalo 

nove probleme Vladi. 

Papa Pavao VI. govori pred 2000 

Roma u mjestu Pomezia u Italiji. 

1966. Rastuće uznemiravanje i protjerivanje 

s njihovih posjeda dovodi 

do osnutka Britanskog vijeća Cigana 

(British Gypsy Council) kako bi 

se borilo za njihova područja. 

1967. Utemeljeno je Udruženje 

Cigana Finske (Association of 

Gypsies of Finland). 

Cigansko Vijeće održava prvu ljetnu 

školu u Essexu u Engleskoj. 

1968. Zakon o mjestima za prikolice 

za stanovanje propisuje da od 

1970. godine lokalne vlasti osiguraju 

mjesta za stanovanje za Cigane 

u Engleskoj. Taj zakon nikad nije u 

potpunosti stupio na snagu. 

Nakon godina neuspjeha Čehoslovačka 

odustaje od planiranog 

raspoređivanja Roma unutar svoje 

zemlje. 

1969. Miroslav Holomek postaje 

predsjednik Zajednice Roma u 

Čehoslovačkoj (Union of Roma). 

Kasnije, 1973. godine čehoslovačka 

vlada je zabranila Zajednicu Roma. 

Miroslavov brat, Tomas Holomek, 

ranije član Parlamenta, prvi je romski 

odvjetnik u Čehoslovačkoj. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

20 

INTERVIEW 

Romi zaslužuju svoje mjesto 

u zajednici 

Razgovor s mladim profesorom povijesti Tonijem Marušićem koji je u javnosti već prepoznat kao 

svesrdni borac za prava Roma, posebno Roma Bajaša 

Nečija velika predanost svom 

poslu za sobom povlači svakojake 

komentare društvene zajednice, 

a želja za promjenom i uvođenjem 

nečeg novog okarakterizirat će vas 

kao zanesenjaka i staviti pod povećalo 

javnosti. Jedan od onih koji nikako 

ne odustaju u takvim nastojanjima 

mladi je profesor povijesti Toni Marušić 

kojeg ćemo u javnosti prepoznati 

kao svesrdnog borca za prava 

Roma Bajaša. I dok bi još uvijek 

mnogi Međimurci ovoj temi okrenuli 

leđa, Toni ostaje među odabranima 

koji su i te kako svjesni prisutnosti 

Roma te njihovog suživota s Hrvatima. 

Kako bi on bio što bolji, prihvatljiviji 

i nadasve normalniji, potrebno 

je učiniti mnogo. Toni Marušić uvjeren 

je u neke istine. 

Vaš rad s Bajašima postao je 

nadaleko poznat. Kako su protekle 

dosadašnje godine? 

– Neobično i nadasve zanimljivo. 

Osim u školi, pedagoški rad usmjerio 

sam na kreativan rad u kazališnoj 

skupini Paduri kroz koju prolaze 

mladi Bajaši. Ulazimo u petu godinu 

djelovanja i mogu reći da sam ponosan 

na rezultate koje smo postigli: 

osmislili smo šest predstava – Ciganski 

sud, Num š numik, Ciganska 

trilogija, Putkana, Nukaout, U fi nu 

ufija, dva puta se plasirali na državni 

LIDRANO u Šibenik 2003. i Zadar 

2006. te dva puta na završnicu 

Festivala kazališnih amatera Hrvatske 

Karlovac 2004. i Kastav 2006. 

Posljednje predstave rađene su na 

jeziku Roma Bajaša, na što smo posebno 

ponosni. Snimili smo pjesmu i 

spot Padure verđi koji smo imali prilike 

vidjeti na HRT-u, a na YouTubeu 

je dobio odlične kritike. 

Na tome niste stali, već su u pripremi 

i novi projekti. 

– U planu mi je organizacija etnološkog 

skupa u Čakovcu na temu Romi 

Bajaši – rasprostranjenost i identitet, 

na kojem će sudjelovati etnolozi iz 

Mađarske, Srbije i Rumunjske koji 

se bave isključivo Romima Bajašima. 

Isto tako, nastojat ću udrugu BKS 

Paduri podići na razinu pedagoško- 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

INTERVIEW 

21 

znanstveno-kulturnog profila koja će 

se isključivo baviti problematikom 

Roma Bajaša. 

RUDARI IZ TRANSILVANIJE 

Svi Međimurci zasigurno ne 

znaju tko su Romi Bajaši, pripadnici 

najbrojnije manjine u 

našoj županiji. 

– To su posebni pripadnici romskog 

naroda kojima je osnovna karakteristika 

da govore rumunjski jezik. Područje 

Međimurja naseljavaju tijekom 

druge polovice XIX. stoljeća, gdje ih 

ima između pet i šest tisuća. U Hrvatskoj 

ih ukupno ima oko 11.000. 

Njihov dolazak iz Azije u Europu i 

na Balkan zbiva se tijekom XIII. st., 

a širenje se poklapa s prodorom Turaka. 

Kako su se trajnije nastanili u 

Rumunjskoj u doba velikih političkih 

previranja obilježenih turskim osvajanjima 

i borbama feudalaca, ubrzo 

bivaju porobljeni, doživjevši velika 

stradanja tijekom boravka u Transilvaniji. 

Radili su najgore poslove u 

najgorim uvjetima, bez ikakvih prava 

i sloboda, veliki dio njih stradao je u 

rudnicima srebra. Odatle im i naziv 

Bâeş = Rudar. Postojala je i kazna, 

kada bi kao rob progovorio nešto 

na svom jeziku u nazočnosti feudalčevog 

namjesnika, doslovce bi mu 

iščupali jezik. Tako su Bajaši prisilno 

rumunizirani i danas u njihovom 

govoru ne postoji niti jedna riječ iz 

staroindijskog, odnosno ne govore 

Romani chib, službeni jezik Roma. 

Tijekom prve polovine XIX. st. postupno 

naseljavaju područje južne 

Mađarske i sele se prema zapadu. U 

Hrvatskoj su dobili i naziv Koritari. 

Zbog svojih posebnosti Bajaši su na 

putu izgradnje vlastita identiteta. 

Radite u Osnovnoj školi Kuršanec 

u kojoj je većina učenika 

upravo Roma. 

– Za OŠ Kuršanec, koju pohađa 60 

posto učenika Roma, možemo govoriti 

da ulazi u red najsloženijih škola 

u RH u smislu provedbe i ostvarenja 

nastavnog plana i programa, odnosno 

pedagoškog rada i ostvarenja 

odgojnih ciljeva. Uvjeti rada otežani 

su zbog velikog broja učenika koji 

dolaze iz jedne socijalno deprimirajuće 

sredine kojoj materinji jezik nije 

hrvatski. Romski učenici susreću se s 

hrvatskim vršnjacima te škola postaje 

jedino mjesto prožimanja kulturoloških 

razlika i posebnosti. Mjesto 

gdje dva životna stila i sustava vrijednosti 

postaju očigledni i međusobno 

odbojni. U našoj školi rijetka su hrvatsko-romska 

prijateljstva i druženja. 

Postoji zazor i nepovjerenje natopljeno 

predrasudama donesenim 

od kuće. 

PUNO TRUDA, A REZULTATI 

MANJKAVI 

Kakav je status škole? 

– Škola je, što je presedan u hrvatskom 

školstvu, tužena od dijela romskih 

roditelja na poticaj HHO-a zbog 

diskriminacije koja se navodno provodi. 

Slažem se da neke stvari iz tužbe 

imaju osnova, poput postojanja 

isključivo romskih razreda u kojima 

Romi ne mogu u potpunosti svladati 

nastavni plan i program i da se u 

takvim razredima prilagođava tempo 

nastave, posebice prilikom obrade 

nastavnog gradiva, pa se pojedine 

nastavne teme i dodatno obrađuju, 

ali je i istina da u takvim razredima 

učitelji ulažu više truda i energije 

kako bi učenici svladali osnove. S 

druge strane, romska djeca u miješanim 

razredima uviđaju da postoje 

velike razlike između njih i hrvatskih 

vršnjaka, pa to stvara nove situacije 

– povučenost, gubitak samopouzdanja, 

pasivizaciju i rezignaciju. Kako to 

riješiti? Dodatni je problem što roditelji 

učenika Roma nemaju kvalitetan 

odnos s djecom u smislu poticanja 

težnje ka što većem znanju jer kod 

njih nije zaživjela deviza bolje obrazovanje 

= bolji život. S druge strane, 

postoji i pitanje hrvatske djece u 

školi s dominantnom većinom romske 

djece. Postoji obrazac ponašanja 

čiji je utjecaj negativan i štetan. Većina 

romskih učenika upotrebljava 

pogrdne izraze, prostače, napuštaju 

nastavu, ulaze u verbalne sukobe s 

nastavnicima već u nižim razredima, 

neki puše, prednjače u verbalnom i 

fizičkom obračunavanju s hrvatskim 

vršnjacima, maltretiraju djevojčice i 

sl. O tome, osim hrvatskih roditelja, 

nitko ne govori. 

Do sada nije, osim spomenute tužbe, 

postojala nikakva konkretnija 

akcija u smislu stvarnog pomaka ka 

što kvalitetnijem obrazovanju romskih 

učenika. Mene čudi kako to da 

nijedna romska udruga ili mjerodavno 

ministarstvo ne uviđa da jedino 

učitelji s višegodišnjim iskustvom u 

radu s romskom djecom imaju pravi 

uvid i kvalificirani su reći što se nužno 

mora promijeniti da bi se pobolj- 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

22 

INTERVIEW 

šalo obrazovanje Roma. Jer istina je 

sljedeća – danas romski učenici završavaju 

osnovnu školu, ali je pitanje 

koliko doista znaju i koliko će im to 

znanje biti dostatno pri odabiru budućeg 

zvanja – što mogu postati oni 

najbolji – stolari, bravari, frizerke ili 

u najboljem slučaju trgovci? Romi se 

ne bi smjeli zadovoljiti s postojećim 

stanjem. 

Što učiniti kako bi se svi našli u 

željenoj situaciji? 

– Odgovornost je i na školi, ali i u 

nadležnim institucijama i romskim 

udrugama jer smo već odavno morali 

pokrenuti široku akciju kako bi se 

donijela didaktička dijagnoza kojom 

bi se utvrdilo koliko i kakve nastavne 

sadržaje romska djeca u potpunosti 

mogu savladati. Taj postupak iznijeli 

bi neutralni pedagoški stručnjaci nakon 

višemjesečnog praćenja rada u 

školi i njome bi utvrdili činjenično 

stanje – na temelju takve dijagnoze 

moguće je napraviti zadovoljavajući 

model rada i zakonski izregulirati 

poseban status škole. Konkretnije, 

škola s posebnim statusom s otežanim 

uvjetima rada podrazumijevala 

bi: jednosmjenski rad, fleksibilniji nastavni 

program, pojačanu nastavu na 

hrvatskom jeziku – logopede, učenje 

standarda rumunjskog jezika – gramatike 

i pravopisa, izborne predmete 

poput povijesti i kulture Roma, 

rumunjskog jezika, vježbe čitanja i 

pisanja, zatim radioničku integracijsku 

nastavu, zapošljavanje stručnjaka 

poput logopeda i sociologa, trebala 

bi materijalno stimulirati rad nastavnika. 

Pitam se tko nama nastavnicima 

može reći kako se radi s romskom 

djecom u nastavi kad mi jedini imamo 

godine rada i iskustva. Najveća 

frustracija nama nastavnicima je što 

ulažemo puno više truda i energije, 

a rezultati su manjkavi. Tu su i stalni 

pritisci od strane medija, romskih 

udruga, hrvatskih roditelja – nitko ne 

nudi rješenje. 

NEMA IH U KNJIGAMA NI 

ZEMLJOVIDIMA 

Kako biste ocijenili odnose 

Roma i Hrvata u Međimurju? 

– Jednom riječju, zabrinjavajuće. U 

nekoliko navrata nastupajući s Bajašima 

svjedočio sam krajnje netolerantnim 

ispadima prilično »normalnih« 

ljudi. Primjerice, u Prelogu je policija 

privela moje glumce u postaju samo 

zato što su šetali ulicom. Nedopustivo 

je da na zemljovidima Međimurja 

(npr. Tur. zajednice) nema prikazanog 

niti jednog romskog naselja, kao da 

Roma nema. Potrebno je osnovati 

ured za romska pitanja u kojem bi 

bili predstavnici lokalne vlasti i Romi. 

Još jedan zanimljiv primjer: u najnovijoj 

knjizi »Povijest Međimurja« nema 

riječi o Romima, pa ni na povijesnim 

zemljovidima nema Roma. Romi trebaju 

imati svoj kulturni centar u Čakovcu, 

kao i svoju emisiju na lokalnoj 

TV na materinjem jeziku. 

Kako komentirate posljednje 

izbore na ovom području? 

– Žalosno je što Bajaši nisu mogli 

podržati svoje predstavnike s dovoljnim 

brojem glasova, a bilo je potrebno 

samo 306 glasova. Zastupnik 

Bajaša u Saboru mogao je pokrenuti 

niz jakih projekata na području 

Međimurja. Na žalost, ta je prigoda 

propuštena. Sumnjam da će Memedi 

biti toliko uporan i dosljedan u zahtjevima. 

Način života Roma njihov je vlastiti 

izbor, kao i bilo koga drugog. Ako 

žele skupljati željezo i bakar, i to je 

izbor, ako žele živjeti od socijalne 

pomoći, i to je njihov izbor. No, rani 

brakovi s planiranim ciljem većeg 

broja djece, na žalost, sve više postaju 

društveni problem. Činjenica je da 

država mora imati striktniji nadzor 

nad novcem koji izdvaja za djecu, jer 

se taj novac i mora trošiti na djecu 

– kaže Toni Marušić kojem je ionako 

briga za dobrobit romske djece prvenstvena 

te ujedno dodaje: 

– Niža obrazovna struktura, zdravlje 

i nezaposlenost problemi su vezani 

uz romsku populaciju u Međimurju. 

Problemi koji se rješavaju deklarativno, 

samo na površini. Iako sam po 

prirodi optimist, slutim da će situacija 

eskalirati s neželjenim učincima na 

odnose Hrvata i Roma. 

Kristina Štebih 

Iz intervjua s Bajramom 

Halitijem, generalnim 

sekretarom Internacionalne 

unije Roma, književnikom 

i publicistom, u povodu 

obilježavanja Međunarodnog 

dana sjećanja na žrtve 

holokausta nad Romima 

Pisci su oduvijek bili i bit će najvjerniji 

povjesničari vremena u kojem 

žive i u kojem pišu. Literatura, pored 

umjetničkog, pored piščevog osobnog 

doživljaja svijeta, sadrži i povijest, 

faktografiju, politiku – elemente na 

osnovi kojih shvaćamo vrijeme o kojem 

pisac piše. 

Književnik, publicist i novinar Bajram 

Haliti piše o svom vremenu. 

Također je i povjesničar poslijeratnog 

vremena. Svojom knjigom »Romi – 

narod zle kobi« i »Romi pred zidom 

smrti Auschwitza« temeljito rasvjetljava 

genezu o stradanjima Roma za 

vrijeme Drugoga svjetskog rata. 

U želji da otvoreno progovorimo o 

politici genocida, zamolili smo generalnog 

sekretara Internacionalne unije 

Roma – gospodina Bajrama Halitija, 

koji se smatra jednim od najznačajnijih 

istraživača genocida nad Romima 

u logorima Trećeg Reicha, da nam 

pruži bolji uvid u stradanja Roma tijekom 

Drugoga svjetskog rata. O tome 

je objavio veliki broj znanstvenih radova, 

koji su prezentirani domaćoj i 

stranoj javnosti. Međutim, on smatra 

da je krajnje vrijeme da se istraživanje 

genocida institucionalizira, kako 

bi se od zaborava otrgli nezapamćeni 

nacistički i ustaški zločini. 

Gospodine Haliti, da li je poslije 

Auschwitza i Jasenovca uopće 

moguće pisati pjesme ili priče o 

stradanjima Roma i Sintija u logorima 

Trećeg Reicha? 

Bajram Haliti: Kao književnik i etičar 

godinama sam se suočavao s pitanjem 

Teodora Adorna da li je poslije Auschwitza 

uopće moguće pisati pjesme 

ili priče. Pitao sam se da li se u svojim 

stihovima trebam služiti riječima koje 

bi kod čitatelja izazvale suze. Kako nekome 

to objasniti, tko smrt ne poznaje 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

INTERVIEW 

23 

Romi pred zidom smrti Auschwitza 

iz dima krematorija, već iz knjiga, i koji 

prepoznaje da je taj jaki miris dolazio 

od tijela ljudi koji su prije 65 godina u 

dugoj povorci marširali kroz logorske 

ceste. 

Kojim riječima da opišem mladim 

generacijama bol ciganske majke kojoj 

su iz ruku istrgli dijete i bacili ga 

među one koji su određeni za plinsku 

komoru? Može li se čovjeku dočarati 

zadah koji se širi iz vagona u kojem su 

tjedan dana mrtvi stajali među živima, 

i nisu mogli pasti samo zato što nije 

bilo prostora – tako da mu se počne 

povraćati? Može li netko pojmiti da se 

u užas živih zbog još jedne smrti uvijek 

nesvjesno uvlačila i doza zadovoljstva: 

jedan manje u baraci, njegovo hrkanje 

neće više ostalima ometati san. 

Mogu li jednom čovjeku dočarati šta 

sam osjećao dok sam pisao stihove o 

stradanjima »Roma pred zidom smrti 

Auschwitza« i stajao u kutu sobe u 

kojoj su već ležale stotine mrtvih i u 

kojoj bih za neku minutu ležao i ja, da 

egzekuciju nije prekinuo san. 

Bojim se da je nemoguće prenijeti sva 

ta iskustva. Možemo govoriti i oblikovati 

naša sjećanja u riječi. No, te riječi, 

ni onda kada ih čitatelji žudno prihvaćaju, 

ne postaju stvarnost u njihovim 

glavama. Ono što se desilo u Trećem 

Reichu izmiče svakoj moći zamišljanja. 

Recite nam kad i gdje je donijeta 

odluka o obilježavanju Međunarodnog 

dana sjećanja na žrtve 

holokausta nad Romima? 

Bajram Haliti: Odluku o proglašenju 

Međunarodnog dana sjećanja na 

žrtve holokausta donio je ERTF, na 

prijedlog predsjednika Rutka Kavčinskog, 

na Međunarodnoj sjednici 

o anticiganizmu, koja je održana 29. 

i 30. lipnja ove godine u Strasbuorgu, 

imajući u vidu nezapamćene žrtve 

romskog naroda. Za datum je uzet 2. 

kolovoz – dan kad je tijekom Drugog 

svjetskog rata nestalo oko 3,5 milijuna 

Roma. Dan holokausta nad Romima 

ustanovljen je u znak sjećanja na 16. 

prosinca 1942. godine, kada je zapovjednik 

SS-trupa i Gestapoa nacističke 

Njemačke Heinrich Himmler izdao 

naredbu da se Romi iz europskih 

zemalja pod nacističkom i fašističkom 

okupacijom deportiraju u »obiteljski 

logor« Auschwitz-Birkenau. Prema 

raspoloživim podacima, poslije Himmlerove 

naredbe, u taj logor je deportirano 

oko 25.000 Roma, a povjesničari 

su ustanovili da je samo u noći 

između 3. i 4. kolovoza 1944. godine 

više od 4000 osoba, uključujući djecu 

i stare, poslano u krematorij. 

Najpotpuniji opis ove tragedije dao je 

Kristijan Bernadak u knjizi »Zaboravljeni 

holokaust«, u kojoj je iznio dokaze 

da su nad Romima-logorašima 

tada vršeni najstrašniji eksperimenti. 

Međunarodni dan holokausta nad Romima 

obilježava se danas širom svijeta, 

odavanjem počasti žrtvama rasističkog 

progona, u kome je tijekom Drugog 

svjetskog rata nestalo više od 3,5 milijuna 

Roma, a posebno u europskim 

zemljama koje su preživjele golgotu 

Drugog svjetskog rata. U tom svjetskom 

sukobu pojedini narodi su se 

našli pred totalnim istrebljenjem, život 

je izgubilo 53 milijuna ljudi, od čega 

približno 31 milijun civila. Ipak, najveće 

žrtve nacističke ideologije »krvi i tla« 

bili su Židovi, zatim Romi i Sinti. 

Međunarodni dan sjećanja na žrtve 

holokausta obilježava se danas nizom 

manifestacija i programa, a centralna 

komemoracija održat će se kod Spomenika 

žrtvama genocida u Drugom 

svjetskom ratu u Auschwitzu, gdje će 

vjerski obred služiti romski svećenik. 

Odat će se počast žrtvama rasističkog 

pogroma organiziranjem posjeta 

zloglasnim nacističkim logorima – Dachau, 

Auschwitz, Buhenwald, Mauthausen 

i polaganjem vijenaca na spomenike 

nevinim žrtvama nacizma i fašizma. 

Više od 65 godina je prošlo 

kako je završen Drugi svjetski 

rat, a još uvek se vode rasprave 

o tome da li su Romi bili žrtve 

holokausta. Vaš komentar? 

Bajram Haliti: U Europi gotovo 

da nema radova koji se bave ovom 

temom. Autori uglavnom samo usputno 

spominju zločine koji su izvršeni 

nad Romima i Sintima. Genocid 

nad Romima i Sintima prouzročio je 

u Europi, prema nekim računicama, 

oko 3,5 milijuna žrtava. Povjesničari 

zaboravljaju tih 3,5 milijuna Roma 

koji su nestali u dimu krematorija 

ili lomača koje su podigli nacisti. 

Međutim, to je činjenica, u većini 

djela koja obrađuju svijet koncentracijskih 

logora – o tome ni retka, 

čak ni fraza. Tišina. Zaborav. Cigani. 

Nepoznato. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

24 

IZ ŽIVOTA ROMA 

Međimurski Romi: U ozbiljne veze ulaze sa 14, a sa 16 

godina djevojčice postaju majke 

Mnogo romske djece u Međimurju prekida školovanje nakon 

osnovne škole i zasniva obitelj 

Mlađe generacije romske nacionalne 

manjine nastoje predstaviti 

dio svoje bogate kulture i tradicije. 

To da djevojka od 15 ili 16 godina 

rodi, nije romska tradicija! 

Na žalost, državne institucije misle 

da jest, pa ne poduzimaju potrebne 

mjere. 

Odlučnije mjere 

Uz njih, krivci za tako velik broj maloljetničkih 

veza koje završavaju trudnoćom 

su i roditelji jer djeci ne omogućuju 

srednjoškolsko obrazovanje 

– kaže Josip Balog (24) iz romskog 

naselja Lončareva, kod Podturna. 

Kao predstavnik mladih pripadnika 

romske nacionalne manjine sudjeluje 

na seminarima i član je radnih skupina 

koje nastoje poboljšati uvjete života 

oko 5000 Roma u Međimurskoj županiji. 

Uz obrazovanje, nezaposlenost 

i ovisnost o socijalnoj pomoći, velik 

su problem i maloljetničke veze i brakovi, 

o kojima se manje govori. 

Nakon priče o 13-godišnjakinji iz 

Zagreba koja je rodila blizance u 

vezi sa 16-godišnjakom, Ured dječje 

pravobraniteljice ocijenio je nedopustivim 

maloljetničke brakove 

opravdavati romskim običajima. Josip 

Balog, međutim, smatra da Ured 

treba poduzimati odlučnije mjere s 

centrima za socijalnu skrb i ministarstvima. 

– Svi smo mi građani Republike Hrvatske 

i svi trebamo biti jednaki pred 

zakonom. Kad dijete od 13 godina 

rodi dijete, ne može se to opravdati 

tradicijom, to je kazneno djelo. 

U naselju Lončarevu, u kojem živim, 

imamo žene od 20 godina koje imaju 

po troje djece. 

Krivci su i roditelji 

Roditelje koji djeci ne omogućuju da 

završe osnovnu školu i da se upišu 

u srednju, treba kazniti, a i one koji 

dopuštaju maloljetničke veze – smatra 

Balog. Predsjednik Vijeća romske 

nacionalne manjine Međimurske 

županije Željko Balog iz Pribislavca 

kaže da mladi ulaze u ozbiljne veze u 

prosjeku sa 15 i 16 godina. On, pak, 

tvrdi da su takve veze uobičajene u 

Roma, no ne opravdava ih. 

Pretpostavlja da mladi rano stupaju 

u brak kako bi se što prije odselili iz 

mnogočlanih obitelji i osamostalili se, 

ne razmišljajući od čega će živjeti. 

– Natalitet je sve veći i veći, a mladi 

nemaju posla. Ovisni su o socijalnoj 

pomoći. Kako će onda uzdržavati 

obitelj s više djece? – pita Ž. Balog. 

Rješenje su, smatra, radionice za 

mlade. 

Prije ratnih događanja u Hrvatskoj, 

na području Baranje živjelo je oko 

1500 romskih obitelji, od kojih je većina 

bila zaposlena. U stalnom radnom 

odnosu, bilo da su radili sezonski, 

većinom u poljoprivredi i kampanji 

prerade šećerne repe. Imali su svoje 

obiteljske kuće u sklopu grada ili sela 

gdje su živjeli, a moramo napomenuti 

i veća romska naselja u Baranji. To 

su u Bilju (Demeš, Konkološ), Dardi 

(Zlatnica, Barake i groblje), Beli Manastir 

(Palaća, naselje kod pravoslavne 

crkve), Torjanci (romsko naselje) i 

Vardarac (Ružina ulica). Iz tih naselja 

polovica se ljudi, a možda i više, iselila. 

Početkom ratnih zbivanja jedan manji 

dio romskih obitelji je napustio Baranju, 

da bi nakon završetka rata veliki 

dio Roma s područja Baranje tražio 

Romi se vraćaju u Baranju 

sigurnost za sebe i za svoju djecu u 

nekim trećim zemljama (Njemačka, 

Norveška, Engleska itd). Na žalost, njihov 

san se nije ostvario i većina njih je 

i tamo teško živjela. 

Moramo se vratiti i na Rome na području 

Baranje koji nisu napuštali Baranju, 

nego su se uz mukotrpan trud 

i napor održali na ovim prostorima. 

Većina njih živi od socijalne pomoći, 

a jedan mali dio radi. Neprihvaćanje 

romskih obitelji u trećim zemljama 

odrazilo se i u Podunavlju, jer su se 

u zadnjih nekoliko mjeseci vratile 22 

romske obitelji bez sredstava i bilo 

kakvih uvjeta za život. Naročito je veliki 

problem smještaj tih obitelji. Moramo, 

naime, znati da je veći dio njih 

prodao svoju imovinu prije napuštanja 

Baranje, i to u bescjenje. Što s tim ljudima? 

Bez obzira na to što su počinili 

neoprostive greške prema svojoj 

maloljetnoj djeci koja su za vrijeme 

njihovih lutanja izgubila najljepše godine 

djetinjstva. Što poduzeti da bi se 

ove romske obitelji, kojih je sve više u 

Baranji, smjestile i dobile sredstva za 

normalan život? 

Udruga Roma grada Belog Manastira 

– Baranje pored svih svojih aktivnosti 

uključila se i u akciju zbrinjavanja Roma 

koji se vraćaju. Svesrdnu pomoć imaju 

od UNHCR-a, koji na terenu pruža 

adekvatnu pomoć Romima povratnicima. 

Kako će se ovo završiti, ostaje 

da se vidi. Hoće li povratak romskih 

obitelji biti veći ili će Romi koji su 

silno željeli povratak u Baranju malo 

razmisliti prije nego što se odluče na 

dolazak? (Branko Petrović Bebo) 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

IZ ŽIVOTA ROMA 

25 

Školovanjem i zapošljavanjem Roma do 

pozitivnih promjena 

povodu aktualnih zbivanja u Pribislavcu, 

koja su na noge podi- 

U 

gla ne samo Međimurje već i cijelu 

Hrvatsku, upitali smo naše sugrađane 

što bi trebalo uraditi kako bi se 

Rome integriralo u društvo i kako bi 

se riješili problemi vezani uz njih, dok 

se pritom ne misli samo na nasilje. 

I dok većina Međimuraca smatra da 

se neke stvari mogu promijeniti i 

poboljšati poticanjem Roma na školovanje 

i zapošljavanje, ima onih koji 

bi rješenje ovog problema prepustili 

nadležnim ljudima i institucijama. 

Međutim, tu su i oni koji sumnjaju 

da se stil života Roma može samo 

tako promijeniti. Važno je da Romi 

imaju jednaka prava kao i svi ostali, 

ali uz prava dolaze i obaveze i odgovornosti, 

kažu jedni, dok se drugi nadovezuju 

i govore kako bi ih trebalo 

potaknuti da zasluže svoj novac, a ne 

da samo dobivaju nešto što, na neki 

način, nisu zavrijedili. 

Iva Korunić, Čakovec – Smatram 

da se dosta brine o Romima i radi za 

njih, čak više nego za druge građane. 

Evo, primjerice, Jadranka Kosor 

dosta vodi brigu i zalaže se za njih. 

Naravno, sve to ima svoju političku 

stranu. Što se tiče integracije Roma, 

mogu reći samo da nisam adekvatna 

osoba da govorim o tome. Postoje 

osobe koje su zadužene za ovaj problem 

pa neka one govore o tome i 

nađu pravo rješenje. 

Snježana Doničar Zadravec, 

Dragoslavec – Sviđa mi se ono što 

sam čula na radiju, a to je da je potrebno 

da se Romi zaposle. Trebaju 

raditi. Trebaju imati prava ista kao i 

svi ostali građani, ali trebaju isto tako 

i raditi. Važno je da imaju prava, ali 

uz prava dolaze i obaveze. Smatram 

da nemaju usađenu odgovornost, 

a za to moraju postojati određeni 

programi. Također smatram da bi 

se Romi trebali malo više brinuti o 

okolišu. Grozno izgleda, primjerice, 

ulaz u grad Mursko Središće. Među- 

tim, naravno da ima zaista pristojnih 

i urednih Roma koji su dokaz da se 

neke stvari mogu promijeniti. 

Mladen Furdi, Palovec – Smatram 

da bi Romi morali sami među sobom 

neke stvari promijeniti. Mislim da bi 

se romski čelnici trebali malo bolje 

pobrinuti za Rome i potaknuti ih 

na pozitivnije ponašanje. Radim na 

benzinskoj pumpi, tako da iz iskustva 

mogu reći da zna biti problema s njima. 

Smatram da bi se zapošljavanjem 

Roma dosta toga promijenilo. Zasigurno 

bi se smanjio broj kriminalnih 

radnji, jer bi imali prihode i ne bi bilo 

potrebe za nekakvim kriminalnim 

postupcima. 

Vesna Branilović, Dragoslavec 

– Jako dobra suradnja obitelji i škola, 

udruga Roma i svih ostalih institucija 

koje su vezane za rad s njima može 

pridonijeti njihovoj integraciji u društvo. 

Timski rad je ono najbitnije. Ne 

može se sve svoditi samo na jednu 

instituciju kao, primjerice, školu. Nije 

samo škola odgovorna. Primjerice, 

nasilje koje je svuda oko nas. Sve je 

puno nasilja i kako onda škola može 

biti jedina odgovorna za to. Mislim 

da se može puno napraviti. Trebamo 

svi staviti glave skupa, a ne biti jedni 

protiv drugih. Ukratko, moramo surađivati. 

Dakle, smatram da je bitna 

suradnja i kontinuirani rad. 

Mladen Flac, Novo Selo Rok 

– Trebalo bi pogledati malo kako je 

Slovenija riješila pitanje Roma. Ne 

bi im se trebala poklanjati tolika pomoć, 

odnosno trebalo bi im se ponuditi 

da zasluže nešto, a ne da samo 

dobivaju nešto što nisu zavrijedili i 

zaslužili. Treba ih potaknuti na školovanje 

i zapošljavanje. Sredstva koja 

oni dobivaju glede ovog nezasluženog 

trebala bi se usmjeriti u one 

romske obitelji koje su spremne raditi 

i žele kvalitetno živjeti. 

Davor Mandir, Knezovec – Na 

neki način Romi imaju svoj stil života 

i mislim da je teško njima to promijeniti. 

Međutim, ima Roma koji žele 

i jesu neke stvari promijenili, a kako 

navesti ostale na isto, ne znam. Školovanje 

i zapošljavanje može neke 

stvari okrenuti na bolje. No, smatram 

da nikoga ne treba siliti da se 

školuje. Potrebno je da roditelji sami 

shvate da je bolje za njihovu djecu 

da idu u školu, da se školuju i, na kraju 

krajeva, zaposle. (H. Zečar) 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

26 

POLITIKA I ROMI 

Izvještaj je sastavljen od strane 

Udruge za demokratski razvoj 

Roma (SONCE – RDDA 

Sonce). Izvještaj se iznad 

svega odnosi na aktualizaciju 

institucionalnih struktura koje 

su uključene u proces Dekade 

Roma 2005. – 2015. u Republici 

Hrvatskoj. 

Opisuje se hijerarhija sustava institucionalnog 

odlučivanja kao 

i uključenost i uloga romskih udruga, 

kao i posebnih tijela Roma koja su 

osmišljena s ciljem provođenja Dekade 

Roma. 

Za svaki institucionalni nivo se daje 

opis funkcije kao i ocjena rada. Po 

pitanju institucionalnih nivoa namijenjenih 

radu po pitanju Dekade 

Roma 2005. – 2015. dana je pozitivna 

ocjena, te je cjelokupan angažman 

institucija ocijenjen pozitivnim. 

Daje se opis ministarskog kao i regionalnog, 

te u konačnici lokalnog 

nivoa vlasti i institucija koje su uključene 

u proces Dekade Roma 2005. 

– 2015. 

U konačnici, posebna pažnja, uz 

sveukupni opis, dana je predmetu 

A 

new report by the Roma 

Democratic Development 

Association SONCE of Macedonia 

examines the institutional 

structures, mechanisms and 

procedures related to Roma issues 

in six countries participating in the 

Decade of Roma Inclusion: Croatia, 

the Czech Republic, Hungary, 

Macedonia, Serbia and Slovakia. 

The report, based on a series of 

workshops held to exchange experiences 

and best practices, intends 

Izvještaj o stanju Dekade Roma 

2005. – 2015. 

Romskog civilnog društva. U tom 

segmentu, opisuju se različiti nivoi 

i načini udruživanja Roma kao i njihovog 

izražavanja, te načina na koji 

sudjeluju u cjelokupnom procesu 

Dekade Roma 2005. – 2015. 

Zanimljivo je da je izvješće posebnu 

pažnju posvetilo upravo radu 

romskih nedržavnih organizacija, te 

raznih tijela koja su sastavljena od 

predstavnika Roma. Generalno, ocjena 

je da je organizacijski dobro postavljena 

struktura romskih udruga i 

romskih foruma koji su uključeni u 

proces Dekade Roma 2005. – 2015. 

Također je dana opaska da iz razloga 

prethodnih programa namijenjenih 

Romima (poput Nacionalnog programa 

za Rome u RH) postoji nešto 

veći broj romskih tijela koja sudjeluju 

u procesu, nego usporedivo sa 

drugim zemljama potpisnicama Dekade 


Dalje, navodi se da u slučaju romskih 

udruga i foruma, mada su dobro zastupljeni 

i dalje nedostaje čitav niz 

organizacijskih, operativnih i u svom 

smislu rada, aktivnih preduvjeta koji 

su isključivo u domeni Roma, dakle 

na njih ne utječu institucije Republike 

Hrvatske. 

Izvještaj u detalje navodi nedostatke 

romskih foruma, te se isti iznad 

svega odnose na usredotočenost 

istih da podupiru cjelokupni proces, 

potrebu da se pronađu načini da se 

izbjegne konflikt interesa. 

Također, izvještaj navodi da su romske 

udruge, romski forumi, pa time 

i cjelokupni proces Dekade Roma 

2005. – 2015. i dalje većinom usredotočeni 

na pitanja kulture i identiteta, 

dok je broj romskih udruga 

i tijela koje aktivno rade na promicanju 

socijalno-ekonomskih pitanja 

razmjerno malen. Izvještaj smatra da 

je za Rome najnužnije da se do detalja 

odredi uloga civilnog društva kao 

i stvaranje adekvatnih mehanizama i 

struktura koji će omogućiti smisleno 

sudjelovanje Roma u civilnom 

društvu, kao rezultat cjelokupnog 

procesa. 

Cjelokupni je izvještaj dostupan na 

sljedećoj internetskoj adresi: 

http://www.romadecade.org/index. 

php?content=447 

Report examines institutional setup for Roma 

policy in six Decade of Roma inclusion countries 

to contribute to a better understanding 

of Decade implementation 

and its challenges. 

It describes established state structures, 

the extent of government 

communication with Roma, and 

Roma participation, both formal 

and informal, in designing, implementing 

and monitoring current 

policies related to Roma. 

Read more on http://www.romadecade.org/index.php?content=447 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

POLITIKA I ROMI 

27 

Kada Muslimani postaju 

Bošnjaci, krše prava Roma 

Zbog preimenovanja Muslimana u Bošnjake trpe članovi romske 

manjine, jer su mnogi prema vjeroispovijesti Romi-muslimani, a 

ne Romi-bošnjaci 

Što bolja integracija pripadnika 

manjina u tijela vlasti, kao i omogućavanje 

članovima manjina da uz 

opće pravo glasa dobiju i dopunsko 

pravo glasa pri parlamentarnim izborima, 

bile su glavna tema rasprave 

na javnom okruglom stolu koji je u 

ponedjeljak održan u prostorijama 

SDP-a. Pitanje položaja nacionalnih 

manjina nije samo pitanje individualnih 

i kolektivnih prava, nego i ukupnog 

demokratskog ustroja Republike 

Hrvatske na putu ulaska u EU. 

Dopunsko glasačko pravo nije 

beneficija 

Ivo Josipović iz SDP-a naglasio je da 

njegova stranka po pitanju manjina 

zagovara pravičnost i postupanje u 

skladu s trenutkom te da će spremno 

prihvatiti svaku kritiku i integrirati 

je u svoj program. 

– Korištenje termina dvostruko pravo 

glasa aludira na beneficije, a to 

nije ono što manjine traže – naglasio 

je predstavnik mađarske manjine 

Robert Jankovics, dodajući kako je 

pravilna upotreba termina dopunsko 

pravo glasa. 

Bitan je i model prema kojem zastupnici 

manjina ostvaruju pravo 

na zastupanje pojedine manjinske 

zajednice. Raspodjela sredstava iz 

pretpristupnih fondova Europske 

unije također je bitna jer, kako je rečeno 

na skupu, manjine se većinom 

financiraju same i iz lokalnih blagajni, 

a ne iz fondova. 

Nedorečeni zakon iz 2002. 

tema je od koje se bježalo 

– To je tema od koje se godinama 

bježalo i bila je podložna političkim 

monopolima. Dodatno biračko 

pravo za članove manjina ne znači 

odustajanje od općeg biračkog prava 

– rekao je saborski zastupnik Milorad 

Pupovac. 

– Mnogi su pripadnici romske manjine 

muslimanske vjeroispovijesti pa 

se preimenovanjem u Bošnjake krše 

prava jedne manjine u korist druge 

– naglasila je Nura Ismailovski, potpredsjednica 

udruge »Romski san«, 

objašnjavajući poteškoće na koje nailazi 

romska manjina zbog preimenovanja 

Muslimana u Bošnjake. 

Na skupu je naglašeno da je Ustavni 

zakon o nacionalnim manjinama iz 

2002. nedorečen. Prema tom zakonu 

ne uzima se u obzir brojnost nacionalnih 

manjina na koje se Zakon 

primjenjuje. 

Jedan čovjek u Saboru zastupa 

više manjina 

Predstavnik bosanske nacionalne 

manjine Sead Berberović istaknuo 

je još jedan problem – nemaju sve 

manjine svog zastupnika već jedan 

čovjek zastupa više manjina. Budući 

da je u Hrvatskom saboru svega 8 

zastupnika manjina, a Ustav se može 

mijenjati ako to izglasa dvotrećinska 

većina, na HDZ-u i SDP-u je da odluče 

o prekrajanju Ustava. 

Na skupu je bilo i govora o pitanju 

granice sa Slovenijom. Darko Šonc, 

koji je govorio u ime slovenske manjine, 

rekao je da je tužno i sramotno 

da dvije države, samostalne i priznate 

u svijetu nisu sposobne riješiti 

to pitanje među sobom. 

– Bitno je da Hrvatska ne smije trgovati 

svojim teritorijem za ulazak u 

Europsku uniju. Primarno je rješenje 

temeljeno na međunarodnom pravu 

– rekao je SDP-ov zastupnik Ivo Josipović 

referirajući se na odluku Vlade 

da odbaci medijaciju kao način rješavanja 

graničnog spora sa Slovenijom. 


1970. U Engleskoj je osnovano 

Nacionalno vijeće za obrazovanje 

Cigana (National Gypsy Education 

Council). 

1971. Održan je Prvi svjetski 

kongres Roma u Londonu s predstavnicima 

iz 14 zemalja na kojem 

su formalno prihvaćeni međunarodna 

romska zastava, himna i 

slogan. Naziv Rom usvojen je kao 

jedinstveno i samosvojno ime. 

Osnovano je pet odbora koji su 

trebali obuhvaćati područja socijalne 

skrbi, obrazovanja, ratnih 

zločina, jezika i kulture. 

The International Gypsy Committee 

(Međunarodni komitet Cigana) 

preimenovan je u Komiteto 

Lumniako Romano – International 

Rom Committee (Međunarodni 

komitet Roma) na Prvom svjetskom 

kongresu Roma u Londonu, 

gdje je i Vanko Rouda potvrđen 

kao predsjednik. 

1972. Međunarodna romska zajednica 

(The International Romani 

Union) postaje članicom Vijeća 

Europe. 

U Stockholmu u Švedskoj osnovano 

je Udruženje finskih Cigana 

(Finska Zigenarforening – Association 

of Finnish Gypsies). 

U Francuskoj je utemeljen Nacionalni 

odbor lutalica (The National 

Committee of Travellers). 

U Čehoslovačkoj počinje program 

sterilizacije Roma. 

1973. Osnovano je Nordijsko vijeće 

Roma (The Nordic Rom Council) 

koje zastupa interese Roma 

u skandinavskim zemljama. 

Komunistička vlada zabranjuje 

udruge Roma u Čehoslovačkoj na 

temelju toga što Romi nisu priznata 

nacionalna manjina i stoga 

što su »propustili integrirati se 

među većinu«. 

U jugoslavenskoj Republici Makedoniji, 

u gradu Tetovu, započinje s 

emitiranjem radioemisija na romskom 

jeziku. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

28 

SA SVIH STRANA 

Diplomirana novinarka, spisateljica, 

autorica mnogih pjesama za 

estradne zvijezde Milana Vlaović ušla 

je u Skupštinu kao deseta na HDZovoj 

listi, gdje je dospjela na poziv 

Jasena Mesića. U politiku nije ušla 

zbog vlastite koristi, objašnjava, jer 

ima riješeno stambeno i materijalno 

pitanje, već zbog toga da napravi nešto 

korisno. Iako rođena Metkovka, 

kaže da je Zagreb njezin grad jer tu 

je studirala, udala se i rodila djecu. 

Jedino što zasad očekuje od Skupštine 

su zapravo predrasude, s obzirom 

na to da je supruga bivšeg hrvatskog 

nogometnog reprezentativca Gorana 

Vlaovića. 

– Ne bojim se predrasuda, ali znam 

da će ih biti. Predrasude su svuda 

oko nas, ne samo u Skupštini – rekla 

je. 

Predrasuda se ne boji ni Nura Ismailovska, 

32-godišnja magistra farmacije 

i prva Romkinja u Skupštini, u kojoj 

će sjediti zahvaljujući 23. mjestu 

na SDP-ovoj listi. Da se boji predrasuda, 

kaže, ne bi ni prihvatila kandidaturu, 

a kao zastupnica nada se da 

Nova lica u Zagrebačkoj skupštini 

U Zagrebačku gradsku skupštinu ušlo je i nekoliko novih ženskih 

lica. Uz već poznate zastupnice poput Ive Prpić, Margarete 

Mađerić i Mirele Holy, u Skupštini će naredne četiri godine sjediti 

i Milana Vlaović, Nura Ismailovska te Dinka Pavelić 

Jedan od najpopularnijih romskih 

pjevača na prostorima bivše Jugoslavije, 

Muharem Serbezovski, 

izazvao je skandal za govornicom 

parlamenta Federacije BiH kada se 

založio protiv sankcioniranja zlostavljanja 

žena. 

Da problem bude veći, pjevač, osim 

što je zastupnik Stranke za BiH, 

ujedno je i predsjednik Komisije za 

ljudska prava parlamenta FBiH. 

Serbezovski se usprotivio donošenju, 

kako je naglasio, europskog na- 

će promijeniti stereotipe koje mnogi 

Zagrepčani imaju o Romima. 

– Potpredsjednica sam udruge Romski 

san i mogu reći da se moj san 

upravo ostvaruje. No nadam se da ću 

svojim djelovanjem ostvariti i snove 

svojih Roma, ali i ostalih građana, jer 

ipak sam zastupnica svih Zagrepčana 

– kaže Nura. 

Voli sve što vole mladi, večernje izlaske 

na Jarun, voli plesati jer joj je, 

kako kaže, trbušni ples u genima. 

Dinku Pavelić s Nezavisne liste Tatjane 

Holjevac zanima urbanizam. 

Diplomirana arhitektica, koja je iskustvo 

stjecala od Amsterdama do Tokija, 

potrudit će se, kaže, da se u gradu 

usklade privatni i javni interesi. 

– U politiku me pozvala Tatjana 

Holjevac, s ciljem da sudjelujem u 

kreaciji Zagreba kao najpoželjnijeg 

urbanog središta ovog dijela Europe 

i regije. Svim silama ću se boriti 

za projekt javne gradske željeznice 

– kaže ta arhitektica bogatog iskustva 

koja se također nije htjela izjašnjavati 

o Horvatinčićevu projektu na 

Cvjetnom trgu. 

Borac za pravo na šamaranje žena 

crta Zakona o nasilju u obitelji: 

»Mi smo ovdje na Balkanu i ako muž 

deset puta kaže ženi nemoj, a ona 

ne popušta, on je ošamari. Svi poslije 

pamte taj šamar, a zaboravljaju što je 

prethodilo. 

Danas se samo govori o ženi žrtvi 

nasilja i obiteljski odnosi se gledaju 

crno-bijelo«, rekao je Serbezovski, a 

piše Dnevni Avaz. 

Nura Ismailovski 

»Ne smijemo zaboraviti da je naše 

mjesto na Balkanu, gdje su različiti 

standardi, mentalitet i odgoj u odnosu 

na Zapad«, kazao je Serbezovski. 

Na ovu konstataciju reagirala je 

Mira Ljubijankić, koja je naglasila da 

nikakvo verbalno maltretiranje ne 

može opravdati nasilje. 

Osim pjesme, Serbezovski se posljednjih 

godina u javnosti pojavljivao 

i kao predstavnik Roma i štovalac 

predsjednika Stranke za BiH 

Harisa Silajdžića. Nedavno je, u šestom 

desetljeću života, završio fakultet, 

a autor je i prijevoda Kurana 

na romski jezik. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA


29 

Rasizam u Hrvatskoj na momente 

postaje vidljiv. Indikatori koji 

nama govore da rasizma ipak ima 

svakako su događaji na nogometnim 

utakmicama, gdje se redovno svjedoči 

baš rasističkim ispadima usmjerenima 

prema pripadnicima nacionalne 

manjine, a često i u klasičnoj definiciji 

rasizma, prema nogometašima druge 

boje kože«, kaže Gordan Bosanac iz 

Centra za mirovne studije. »Ja više 

nemam dvojbe da je dio navijača 

izrazito rasistički raspoložen i da 

će se vrlo olako izrugivati igračima 

druge boje kože, a da pritom nimalo 

ne razmisle što to može značiti ne 

samo za tog čovjeka, nego za cijelu 

sliku Hrvatske.« 

Slika o rasizmu u Hrvatskoj otišla je 

u svijet prošle godine, zbog uvredljivog 

oponašanja majmunskog glasanja 

hrvatskih navijača u trenutku kada je 

na utakmici s Engleskom loptu primio 

Emile Heskey, reprezentativac 

afričkog podrijetla. Globa koju je Hrvatski 

nogometni savez morao platiti 

iznosila je 15.000 funti. Nedovoljno, 

ocijenio je u veljači ove godine britanski 

premijer Gordon Brown. Prema 

njegovom mišljenju, na domaćem 

bi terenu hrvatski nogometaši trebali 

igrati pred praznim tribinama. 

Iako su brojni penali koje je Hrvatska 

do sada morala platiti zbog rasizma 

dosegnuli 2,5 milijuna eura, takvi 

se izgredi događaju. Dok je danas 

Eduardo Da Silva jedan od najomiljenijih 

hrvatskih reprezentativaca, 

svojedobno je na splitskom Poljudu 

bio istaknut transparent »Maksimirski 

ZOO Chago, Etto, Da Silva«. I na 

nedavnom derbiju između Hajduka i 

Dinama, tamnoputi su igrači zagrebačke 

momčadi bili meta rasističkih 

vrijeđanja, no Brazilac Sammir time 

Rasizam u Hrvatskoj 

Prije dvije godine je britanski časopis »Mirror« Zagreb opisao 

kao grad prepun opasnosti i rasizma. Ipak se ne može reći da je u 

Zagrebu, pa i u Hrvatskoj tako crno. Ali se ne može reći niti da 

nema rasizma 

se, kako je izjavio novinarima, ne zamara. 

Hoće li upravo prihvaćeni Zakon 

o sprječavanju nereda na športskim 

natjecanjima u tom dijelu nešto 

promijeniti, Gordan Bosanac sumnja, 

jer se, kako kaže, ponovno uopće ne 

ulaže u preventivu. »Ide se s rigoroznim 

sankcijama prema navijačima, a 

takve mjere dugoročno ne daju nikakve 

rezultate.« 

Romi najizloženiji rasističkim 

napadima 

Nakon športskih terena najčešći primjeri 

rasističkih ispada povezuju se 

uz Rome. Nedavno je u blizini zagrebačkog 

Glavnog kolodvora napadnut 

16-godišnji Rom i policija je protiv 

nasilnih mladića pokrenula istragu za 

zločin iz mržnje. Ali gotovo 10.000 

Roma koliko ih živi u Hrvatskoj ne 

trpi samo fizičko nasilje, nego su 

izloženi višestrukim oblicima diskriminacije 

– ekonomske, kulturalne i 

slično. 

Početkom travnja Europski će sud 

za ljudska prava u Strasbourgu odlučivati 

o tome postoji li u Hrvatskoj 

segregacija. Naime, već dugo se vodi 

bitka protiv razdvajanja romske od 

ostale djece, sve pod izlikom jezične 

barijere, pa čak i higijenskih navika. 

Krajem veljače je predsjednik Foruma 

Roma Hrvatske Kasum Cana 

ostao zgranut: na sjednici Zagrebačke 

gradske skupštine, jedan je socijaldemokratski 

vijećnik pitao gradonačelnika 

hoće li Rome iz Plinarskog 

naselja preseliti u Sopnicu, jer, kako 

je objasnio, takve upite postavljaju 

mogući kupci stanova u toj gradskoj 

četvrti. 

Svojedobno je o tome promišljao i 

hrvatski pisac Zoran Ferić, koji se 

nedvojbeno zalaže za prava Roma na 

jednakost. Karikirajući, podsjetio je 

kako predrasude određuju reakcije 

ostalih ljudi, te da u javnosti postoji 

kriva slika o Romima: »Ni sam nisam 

siguran kako bih se ponio da mi se 

u susjedstvo doseli kolonija Roma, 

vrtove pretvori u odlagališta otpada 

i napuči čergama, promijeni kvalitetu 

zraka i počne me maltretirati glasnom 

glazbom. Bih li i ja bio rasist? I 

jesam li zato licemjeran? Po svoj prilici 

jesam. Možda imam na to i pravo? 

Međutim, uvjeren sam da se protiv 

tog tipa latentnog rasizma izazvanog 

konformizom valja boriti iznutra, iz 

sebe. I reći sebi da je i smeće posao, 

da se radi o drukčijoj kulturi i 

da je jedino njeno prihvaćanje kao 

drukčije pravi i ravnopravan odnos.« 

Naravno, ravnopravan odnos, čut 

ćete od romskih predstavnika, u Hrvatskoj 

najčešće ne postoji, osobito 

kod zapošljavanja. 

Stranci izloženi 

institucionalnom rasizmu 

Gordan Bosanac iz Centra za mirovne 

studije upozorava kako postoji 

još jedan, manje poznati indikator da 

u Hrvatskoj postoji rasizam: »Kada 

hodate ulicama bilo kojeg hrvatskog 

grada, rijetko ćete vidjeti osobu druge 

boje kože. Broj stranaca koji ovdje 

žive je jako malen, što može, a 

i ne mora biti rasizam. No, iskustvo 

koje ima naša organizacija s azilantima 

pokazuje da institucije u zemlji 

nisu susretljive prema njima. Općenito, 

stranci teško ostvaruju svoja 

prava boravka, zdravstvenog osiguranja, 

radne dozvole i slično. To bi se 

moglo podvesti pod institucionalni 

rasizam – jer zbog velikih prepreka, 

stranci uopće i ne pokušavaju ostvarivati 

statuse.« 

Međutim, sve više se u sudske registre 

upisuju tvrtke koje u svom nazivu 

imaju »jin«, »hua«, »chen« »xia« 

– koristimo se još jednom predrasudom 

– slova koja bi mogla asocirati 

na kineske slogove i riječi. Službeno 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

30 


ih je prijavljeno daleko manje nego 

u susjednim zemljama, no imaju li 

problema s okolinom ne znaju ni u 

Centru za mirovne studije, koji vrlo 

pomno prati takva zbivanja. »Položaj 

Kineza i nama je relativno nepoznat.« 

»S jedne strane kineska zajednica u 

Hrvatskoj je dosta zatvorena, ali da 

li je to zbog stila života, jezika i kulture, 

ili zbog toga što u Hrvatskoj ne 

postoji kvalitetna integracijska politika, 

nit’ je koga u Hrvatskoj briga 

kako Kinezi žive u našoj domovini. 

Jako malo institucija, pa i nevladinih 

organizacija se time bavi«, priznaje 

Bosanac. 

Vicevi – katarza ili najgrublji 

rasizam? 

Pogubno je također i kada se pročešljaju 

tekstovi na forumima i chatovima 

– naravno dok uvredljivi sadržaj 

ne uoči administrator koji ih 

uklanja. Ali ondje smo pronašli i primjer 

zgranute 15-godišnjakinje koja 

je opisala događaj iz gradskog autobusa 

kada je vozač jednoj crnkinji 

prilikom izlaska iz vozila vratima 

prikliještio glavu: »Hitro sam skinula 

slušalice s ušiju, zaderala sam se 

na vozača da jel’ on normalan nek’ 

otvori vrata, čovjek je pogledao u 

retrovizor i vidio kaj se desilo. Nakon 

kaj je otvorio vrata počeo se 

derat na mene da kaj mu ja imam 

govorit. Ja sam ostala paff! Jedino 

kaj nikad neću zaboravit bilo je to 

kaj ga je ženska sva u suzama pogledala 

u ono ogledalo i gledala, a on ju 

je hladno otprašio kad je reko nek’ 

sjedne il nek’ izađe. Ni oprosti. « 

Sličnu zgranutost izrazila je jedna 

čitateljica rasističkim vicevima 

objavljenim u dnevnim novinama. A 

neki od njih jednostavno nisu imali 

mjeru. 

Gordan Bosanac podsjeća da i načelno 

liberalan Radio 101 često zbija 

šale na temelju nekih rasističkih predrasuda 

prema različitim skupinama. 

»To sve zvuči kao šala, ali radi se o 

rasističkom vicu. Ipak, ne bih a-priori 

digao hajku protiv viceva, jer vicevi 

ponekad – što može biti začuđujuće 

– iako su negativni, mogu pridonijeti 

smanjenju predrasuda. Ono što je 

meni ključno kod pričanja rasističkih 

viceva jest da se vidi s manjinskom 

zajednicom, Romima recimo, da li ih 

ti vicevi smetaju ili ne. Ako ih smetaju, 

onda su apsolutno neprihvatljivi i 

mogu na neki način generirati predrasude 

i razvijati još veći rasizam.« 

(Tatjana Mautner, Deutsche Welle) 

Bojkotiraju nastavu zbog nasilnih Roma 

Oko 160 učenika Osnovne škole 

Vladimira Nazora u Pribislavcu, 

u Međimurskoj županiji, zajedno s roditeljima 

su prosvjedom nedaleko od 

škole počeli bojkotirati nastavu zbog, 

kako kažu, sustavnoga i višegodišnjega 

fizičkog i psihičkog maltretiranja djece 

od nekolicine učenika, pripadnika 

romske manjine. 

Nakon neuspjelog sastanka s ravnateljem 

škole, roditelji su se odlučili na 

bojkot dok se ne ispune njihovi zahtjevi 

kojima traže smjenu ravnatelja i 

predsjednice Vijeća roditelja. 

Roditelji traže i da se romska djeca, 

nasilnici, »izuzmu od daljnjeg pohađanja 

nastave« i da u školi u svakoj smjeni 

budu prisutna dva zaštitara, rekla je 

predstavnica roditelja Gordana Barila 

te dodala da su roditelji voljni prekinuti 

bojkot nastave kada se imenuje novi 

ravnatelj koji će s njima održati sastanak 

i dati im pisano izvješće o onome 

što se poduzelo. 

Dodala je kako roditelji traže smjenu 

ravnatelja Osnovne škole u Pribislavcu 

jer se, po njihovu mišljenju, ne može 

nositi s problemom nasilja u školi. 

Pred okupljene roditelje izišli su ravnatelj 

Josip Šipek, ravnateljica Uprave 

za predškolski odgoj i osnovno 

obrazovanje Jasenka Đenović te 

prosvjetni inspektor Frano Mandić, 

koji su ih pozvali na sastanak u dvoranu 

Vatrogasnog doma, no roditelji 

nisu željeli na taj sastanak bez djece. 

Prosvjetni inspektor Mandić rekao 

je kako dosad nije prijavljen ni jedan 

slučaj nasilništva u toj školi, a ravnatelj 

Josip Šipek je rekao kako je bilo 

pojedinih slučajeva. 

– Vršnjačko nasilje općenito je u Hrvatskoj 

u porastu kao i u našoj školi. 

Sve slučajeve zlostavljanja prijavljivali 

smo Centru za socijalnu skrb i policiji. 

Mi u školi djelujemo preventivno, 

a ne represivno. Postavljen je i videonadzor 

škole. Ne stoji da škola ništa 

ne poduzima – rekao je ravnatelj 

Šipek. 

Dodao je kako u Osnovnoj školi 

u Pribislavcu ima 350 učenika, no 

nema točne podatke o tome koliko 

ih bojkotira nastavu. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ROMI U SVIJETU 

31 

Uznemiravanje i rasno 

motivirano nasilje je mnogo 

rašireniji nego što pokazuje 

službena evidencija 

Svaki drugi Rom barem je jednom 

doživio diskriminaciju u protekloj 

godini, navedeno je u rezultatima 

istraživanja Agencije Europske unije 

za osnovna ljudska prava, koje je 

obuhvatilo emigrante i pripadnike 

manjina širom EU. Više od 55 posto 

ispitanih u najopširnijem istraživanju 

u EU dosad odgovorilo je da je diskriminacija 

na osnovi nacionalne pripadnosti 

široko rasprostranjena u zemlji 

u kojoj žive, dok je 37 posto ispitanih 

potvrdilo da je doživjelo diskriminaciju 

u posljednjoj godini. 

Rezultati istraživanja otkrivaju da su 

diskriminacija, uznemiravanje i rasno 

motivirano nasilje u EU mnogo rašireniji 

nego što pokazuje službena 

evidencija. 

Romi su najugroženija etnička grupa 

u EU i najviše su izloženi rasistički 

motiviranom nasilju i diskriminaciji, ali 

je zanemarljivo mali broj njih o tome 

obavijestio nadležne ustanove – manje 

od 10 posto, pokazalo je posebno 

istraživanje koje je obuhvatilo samo 

Romi najviše diskriminirani u EU 

Rome u sedam država EU. Kao glavni 

razlog zbog kojeg se ne obraćaju policiji, 

Romi navode kako ne vjeruju da 

im policija zaista može pomoći. 

Četvrtina ispitanih Roma bila je premlaćivana, 

ozbiljno uznemiravana ili 

im se prijetilo. Također, oko četvrtine 

Roma reklo je da u sredini u kojoj 

žive izbjegavaju odlaske na potencijalno 

opasna mjesta na kojima bi mogli 

biti izloženi nasilju, a trećina je navela 

da ih je u posljednjih 12 mjeseci barem 

jednom zaustavila policija samo 

zato što su Romi. Također, 25 posto 

je navelo da su imali neugodnosti na 

granicama iz istog razloga. 

»Istraživanje nam otkriva koliko su 

zaista crne brojke diskriminacije i 

rasističkog kriminala u EU. Službene 

statistike o rasizmu otkrivaju samo 

vrh ledenog brijega. Velika većina žrtava 

ne prijavljuje nikada svoja iskustva 

ustanovama. Tisuće kriminalnih 

slučajeva i slučajeva rasističke diskriminacije 

ostaju nevidljivi. Nadamo se 

da će ovi rezultati probuditi svijest 

o potrebi da se razvije politika koja 

će odgovoriti na ovu društvenu bolest«, 

rekao je jučer na predstavljanju 

rezultata Morten Kjerum, direktor 

Agencije. 

Najveća stopa diskriminacije Roma 

zabilježena je u Češkoj, gde je čak 

64 posto ispitanih navelo da je u 

proteklih 365 dana diskriminirano 

najmanje jednom, zatim u Mađarskoj 

62 posto, u Poljskoj 59, Grčkoj 55, 

Slovačkoj 41, Bugarskoj 26 i Rumunjskoj 

25 posto. 

Ispitanici su naveli devet situacija iz 

svakodnevice u kojima su kao po 

pravilu izloženi diskriminaciji. Kada 

traže posao, na poslu, kada traže 

kuću ili stan za kupovinu ili iznajmljivanje, 

kada su u kontaktu s medicinskim 

osobljem, sa školskim osobljem, 

u socijalnoj službi, u kafiću ili 

restoranu, kada uđu u prodavaonicu 

ili kada žele otvoriti račun u banci ili 

zatraže kredit. 

Najviše tolerancije prema Romima, 

prema ovom istraživanju, imaju policajci 

u Bugarskoj, gde je 14 posto 

ispitanih navelo da su ih zaustavljali 

zbog provjere, dok je u Grčkoj nepovjerenje 

policije iskusilo 54 posto 

ispitanika romske nacionalnosti. 

Romi, kojih je u EU oko 12 milijuna, 

istaknuti su kao najugroženiji i zbog 

toga su se, kako su naveli autori, prvi 

našli u fokusu istraživanja koje će biti 

provedeno i za ostale manjine. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

32 


Helsinška komisija osuđuje nasilje nad Romima 

Članovi Konferencije europske sigurnosti i suradnje (KESS), 

znani i pod nazivom Helsinška komisija, izrazili su zabrinutost 

zbog rastućeg nasilja spram Roma – najveće etničke manjine u 

Europi 

Na sastanku koji preispituje rastuće 

predrasude spram Roma u 

Europi te uz to vezane činove nasilja 

nad Romima diljem Europe, supredsjedajući, 

kongresni zastupnik Alcee L. 

Hastings izrazio je zabrinutost spram 

sudbine Roma koji su izloženi napadima 

u vlastitim domovima, od ubojstava 

starih osoba do male djece koja su 

izgorjela u kućama. 

događaje u Češkoj i Mađarskoj gdje 

su Romi napadnuti molotovljevim 

koktelima, sa napadima snajperskim 

oružjem koji su se također odvijali u 

istim zemljama prije par godina. Za 

Rome koji su u oba slučaja bili mete 

tih napada, lako je zaključiti da žive 

u strahu. Pozivamo vlade Češke i 

Mađarske da učine sve unutar svojih 

ovlasti i mogućnosti da se počinioci 

ovih napada dovedu pred pravdu 

te da im se sudi za počinjena djela u 

skladu sa zakonom.« 

Helsinki commisioners condemn 

violence against Roma 

»Vlade moraju sa smislom hitnosti, 

djelovati protiv predrasuda i rasizma 

koji su pridonijeli socijalnoj, ekonomskoj 

i političkoj marginalizaciji 

Roma, koji rezultiraju u okrutnim i 

smrtonosnim napadima na Rome u 

proteklih nekoliko mjeseci«, izjavio 

je supredsjedajući Hastings. »Osim 

nasilja, kontinuirano preseljavanje 

Roma iz njihovih povijesnih nastambi, 

poput primjerice u predgrađima 

Istanbula, Turska, pokazuje nepoštivanje 

prava manjina te šalje signal 

izopćenosti iz društva. Pozivam sve 

europske države da preokrenu ovaj 

zabrinjavajući trend«. 

Predsjedavajući Benjamin L. Cardin 

je dodao: »U vidu nedavnih izbora za 

Europski parlament, diljem Europe 

primijećen je povećan broj političkih 

stranaka koje promiču anti-imigracijske 

ideje, anti-manjinske i anti-semitske 

politike, te stoga pozivamo 

vlade diljem Europe da poštuju ljudska 

prava Roma. Potrebno je da se 

najveća europska etnička manjina u 

potpunosti integrira u društvo, da 

se prestane s praksom segregacije 

u školama te kada se dogode zločini 

nad Romima, da se počinitelje 

tih zločina u detalje istraži i osudi za 

zločine iz mržnje«. 

Kongresmen Joseph R. Pitts je dodao: 

»Neki ljudi su usporedili nedavne 

Bipartisan Members of the Commission on Security and 

Cooperation in Europe (U.S. Helsinki Commission) today 

voiced strong concerns for growing violence against the Roma 

– Europe’s largest ethnic minority group 

At a briefing examining the growing prejudice against Roma in Europe 

and subsequent acts of violence against Roma across Europe, Co- 

Chairman Congressman Alcee L. Hastings (D-FL) expressed concern for 

the treatment of Roma, who have been victimized in their own homes 

– from the killing of elderly to young children burned by fire bombs. 

»Governments must act with a sense of urgency in combating the pernicious 

racism that has contributed to the social, economic, and political 

marginalization of Roma, resulting in the gruesome and deadly attacks 

on Roma in recent months«. Co-Chairman Hastings said: »But beyond 

the violence, the continual dislocation of Roma most recently from their 

historic home in Sulukule, outside Istanbul, Turkey, shows a disregard for 

minorities and further sends a signal of exclusion. I call on all European 

countries to reverse this troubling trend.« 

Chairman Benjamin L. Cardin (D-MD) added: »In the wake of the recent 

European Parliamentary elections, we are seeing growth of political parties 

who espouse anti-immigration, anti-minority, and anti-Semitic policies. 

I urge governments across Europe to respect Roma human rights. They 

should fully integrate the continent’s largest ethnic minority group, do 

away with segregated schooling, and when crimes are committed, thoroughly 

investigate and hold criminals accountable for their acts of hatred«. 

Helsinki Commissioner Congressman Joseph R. Pitts (R-PA) added: »Some 

people have compared the firebombing and other attacks on Roma in the 

Czech Republic and Hungary to the sniper attacks that took place in the 

area a few years ago. For Roma, who are the singular targets in this case, 

we can only imagine the fear that grips those communities. I urge the 

Czech and Hungarian Governments to do everything possible to bring 

the perpetrators of those attacks to justice and to ensure that they are 

prosecuted to the fullest extent of the law.« 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA


33 

U Europskoj uniji danas 

živi između deset i dvanaest 

milijuna Roma 

Taj broj odgovara, otprilike, broju 

stanovništva jedne zemlje – članice 

Europske unije srednje veličine. 

Pa ipak, većina još uvijek malo zna o 

narodu koji na europskom kontinentu 

živi preko sedam vjekova. To znanje 

je često zasnovano na neznanju, 

predrasudama i stereotipu. Istraživanje 

pokazuje da otprilike sedamdeset 

do osamdeset posto prosječnog 

stanovništva Europe ne voli Rome. 

Socijalno potisnuti 

U Europskoj uniji Romi su danas potpuno 

potisnuti u društvenom smislu. 

Vlada ogromna nezaposlenost. 

Osnovnog obrazovanja često nema, 

a životni vijek je znatno ispod europskog 

prosjeka. Međutim, usprkos 

teškoćama, učinjen je i napredak. 

Silva: »Akceder« nam 

pomogao 

U gradu Sevilla, na jugu Španjolske, 

Džoni Borja Silva, mladi Rom, našao 

Kako žive europski Romi? 

je stalan posao u lokalnoj mesnici, 

zahvaljujući projektu »Akceder« koji 

financira Europska unija. 

– Raspitivao sam se o mogućnostima 

obuke, budući da je i moj ujak pohađao 

program »Akceder«. Odlučio 

sam pogledati ima li posla ili neki tečaj 

za mene. Tako sam krenuo i pronašao 

tečaj za mesare. Pohađao sam obuku 

šest mjeseci i zahvaljujući tome sada 

imam posao – kaže Silva. 

»Akceder« program također pomaže 

ljudima da nađu odgovarajući stan. 

Još nema trajnog rješenja 

Poput desetine tisuća Roma migranata, 

Romi iz Rumunjske su na jugu 

Španjolske prinuđeni živjeti u ilegalnom, 

privremenom kampu. 

Ali, Vasil Tanase, radnik romskog porijekla 

i njegova mlada obitelj imaju 

bolje izglede. Zahvaljujući pomoći 

programa »Akceder«, nedavno su se 

uselili u ovaj stan. 

Opismenjavanje 

I drugdje se poduzimaju slični potezi. 

U mjestu Pomaz u Mađarskoj, žene sudjeluju 

u tečaju za opismenjavanje, koji 

organizira lokalna samouprava Roma. 

Trenutno, ovi ljudi mogu naći samo 

privremene, sezonske poslove, pa teško 

uzdržavaju svoje velike obitelji. Ovaj 

će im tečaj omogućiti da nađu stalno 

zaposlenje i da nauče dobar zanat. 

Uspjesi su još uvijek izuzetak 

Jedna od najkrupnijih teškoća s kojom 

se Romi suočavaju je nepostojanje 

nekog modela. Ulažu se napori 

da se to riješi. 

Uspješnih Roma ima i drugdje. Ima 

mnogo Roma koji rade kao i svi 

ostali: kao advokati, novinari, poslovni 

ljudi, itd. Vlada ogroman jaz između 

službenih podataka i stvarnosti 

kada je riječ o tome koliko Europa 

ne prihvaća Rome. Situacija je poražavajuća 

ne samo u razmišljanju ljudi, 

u pogledu ljudskih prava ili ekonomskom 

smislu, već i u kulturološkom, 

što je ogroman gubitak za Europu. 

Stanje ipak nije beznadno. U ovoj 

osnovnoj školi u Mađarskoj, romska 

i neromska djeca uče i bezbrižno se 

igraju zajedno. Takvi uspjesi još uvijek 

predstavljaju izuzetak, a ne pravilo. 

U »Velikom bratu« 

pobijedio Rom 

Ferdi Beriša (21) pobijedio je u ovogodišnjemu talijanskom 

izdanju Velikog brata, osvojio 300.000 eura, ujedinivši i »zapalivši« 

sve romske tabore u Rimu i okolici 

Ondje su zajednički gledali finale 

i navijali, a u velikom taboru 

kraj Fiumicina čak su nabavili televizijski 

megaekran, kao da je svjetsko 

prvenstvo ili papinski sprovod. 

Zajedno su se veselili Romi iz Crne 

Gore, s Kosova, iz Bosne, iz Srbije 

– javljali su rimski listovi. 

Beriša je prispio u Italiju prije 10-ak 

godina kao ilegalni useljenik, na gumenjaku. 

Doveo ga je otac koji ga je 

natjerao da krade i da se za novac 

tuče s drugom djecom. Imao je 11 

godina kada su ga talijanske vlasti 

oduzele ocu, stavile u crkveni zavod 

Don Orione u Fanu gdje je izučio 

kuharski zanat, te sada radi legalno 

kao pomoćni kuhar. 

Veli da bi htio studirati psihologiju 

ili medicinu, da bi pomagao sunarodnjacima. 

Kaže da čita mnogo, voli 

glazbu, osobito klasičnu. Poslužio je 

kao primjer uspješnog integriranja, 

zahvaljujući državi – pa se i publika 

osjeća bolje kad je novac od nagrade 

otišao u ruke tako pitoma Roma. 

(I. Bešker) 

Obrazovanjem 

do poboljšanja 

pozicije Roma 

O 

brazovanje je jedan od najsigurnijih 

načina da se poboljša situacija 

Roma i njihova socijalizacija. Isto je 

prioritet Srbije tijekom njenog predsjedavanja 

Romskom Dekadom. Slovačka 

25. lipnja 2009. preuzima predsjedanje 

Romskom Dekadom. Zamjenik premijera 

Srbije, g. Božidar Djelić izjavio je 

da je 120 milijuna dinara stavljeno na 

raspolaganje za obrazovanje Roma u 

Srbiji. Daljnje financiranje, kroz kredit 

na iznos od 10 milijuna eura je odobreno 

od Banke za razvoj – Europskog 

vijeća i namijenjeno je za stambeno 

zbrinjavanje ranjivih socijalnih grupa, 

uključujući Rome. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

34 

KULTURA 

Bosansko-romski i Romsko-bosanski rječnik 

Za naš časopis o ovome vrijednom djelu piše njegova autorica, 

svjetski poznata romska pjesnikinja, prevoditeljica i književnica 

Hedina Tahirović Sijerčić 

Zahvaljujući nenadmašnom i nesebičnom 

radu pokojnog romologa 

Rada Uhlika Romi s područja 

Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije 

imali su rječnik još davne 1947. 

godine pod nazivom »Srpskohrvatsko-ciganski 

rečnik: Romane alava« 

objavljen od strane izdavačke kuće 

Svjetlost Sarajevo. Drugi Uhlikov 

»Srpskohrvatsko-Romsko-Engleski 

rječnik-Romengo alavari« objavljen 

je 1983. godine također pri izdavačkoj 

kući Svjetlost Sarajevo. »Bosansko-romski 

i Romsko-bosanski 

rječnik: Bosnaki-Rromani thaj Rromani-Bosanaki 

alavari« čiji sam ja 

autor, trebalo bi da slijede ova dva 

Uhlikova rječnika. Po samom nazivu 

ovih rječnika možete da shvatite i 

pratite historiju romskog jezika kao 

i historiju našeg društva. Osim toga 

možete da uočite izmjene, nadogradnju 

i razvoj romskog jezika. 

Nakon 1971. godine, kada je održan 

prvi Kongres Internacionalne 

unije Roma u Londonu, donesene 

su mnoge odluke među kojima i odluka 

o upotrebi naziva mog naroda: 

Romi umjesto Cigani, Rom umjesto 

Ciganin, Romkinja umjesto Ciganka i 

romani umjesto cigansko. Te promjene 

su imale uticaja i na naziv drugog 

Uhlikovog rječnika. 

Velika i vrijedna djela Rada Uhlika 

iz oblasti proučavanja govornog 

jezika romskih grupa nastanjenih u 

BiH, publikacije o romskoj gramatici, 

sakupljene zbirke narodnih pjesama 

i priča i naravno rječnik predstavljaju 

veliko blago romskog naroda koje je 

sačuvano u Zemaljskom muzeju Bosne 

i Hercegovine. 

U mom radu mi je pomogao rječnik 

Rada Uhlika, kojem i ovom prilikom 

želim iskazati veliko poštovanje i zahvalnost. 

Pored Rada Uhlika mnogo 

su mi pomogla djela gramatike romskog 

jezika dr. Rajka Đurića iz Beo- 

grada kao i djela gramatike i rječnika 

profesora Ronalda Leea iz Kanade. 

U rječniku koji sam ja pripremila koristila 

sam se pismom kojim se Romi 

služe prilikom elektronskog komuniciranja, 

koristeći se uzorom engleskog 

pisma. To nije slučajno: naime 

službeni jezici Internacionalne unije 

Roma su romski i engleski. 

Glasove č, ć, š, đ, dž, ž jednostavno 

sam zamijenila sa glasovima ch, sh, dj, 

dz, zh. Moje mišljenje je da se na taj 

način naši Romi mogu bolje sporazumjeti 

sa Romima širom svijeta. Da 

bi što bolje prikazala njegovu upotrebu 

u bosansko-romskoj varijanti 

rječnika dala sam primjer bosanske 

riječi, pa pored bosanske riječi prijevod 

na romskom jeziku prvo na 

pismu internacionalne elektronske 

romske korespondencije, a onda i 

primjer pisma osvrćući se na pismo 

naše zemlje, bosanski jezik, odnosno 

na pisma jezika bivše Jugoslavije. Primjer: 

dijete, chavo, čhavo. 

Ovim sam načinom doprinijela, nadam 

se, boljem upućivanju, tj. Instrukciji 

pri korištenju omsko-bosanske 

varijante i privikavanju na pisanje i 

pismo internacionalne elektronske 

pisane romske riječi. Ovdje moram 

napomenuti da ja nisam lingvista nego 

diplomirani novinar, pisac, edukator 

i prevodilac i da sam se na osnovu 

mog iskustva opredijelila za ovakvu 

vrstu korištenja pisane romske riječi. 

Moje lično mišljenje je da je vrlo 

jednostavno i praktično i efikasno. 

To ne znači da sam ja donijela nekakvu 

direktivu ili novi zakon ili novo 

romsko pismo i sistem pisanja, nego 

sam samo nastojala da pisanu romsku 

riječ približim svima jednako i 

da naši Romi ne nailaze na poteškoće 

u korespondenciji sa Romima na 

internacionalnom nivou. Pisana romska 

riječ je veoma mlada i treba je 

razvijati. Ovaj rad je veoma naporan 

i iziskuje veliku koncentraciju i vrijeme 

tako da sam skoro dvije godine 

radila na ovim rječnicima. Samim tim 

što je rukopis rječnika neizvjestan s 

obzirom na njegovo objelodanjivanje 

ja ga svakodnevno umivam i nadograđujem, 

do trenutka dok se zainteresovani 

izdavač ponudi. 

Pokušavala sam da pronađem izdavača, 

ali još uvijek nisam potpisala ugovor 

ni sa jednom izdavačkom kućom. 

Veliko interesovanje i želju za objavljivanje 

mojih rječnika pokazala je izdavačka 

kuća Bosanska riječ iz Tuzle. 

Dvije godine za redom promovišu 

objavljivanje istog ili istih (zavisi od 

izdavača da li će objaviti moj rukopis 

kao jednu ili kao dvije knjige) u nadi 

da će odnekud iskrsnuti finansijska 

pomoć državnih institucija i njihovo 

sponzorstvo na takvu vrstu publikacije 

koja je veoma neophodna u našoj 

državi. U svakom slučaju pozivam 

sve izdavačke kuće i institucije koje 

su voljne i imaju finansije da objave 

moje rječnike ili da ih dijelom sponzoriraju 

da se jave vašoj redakciji ili 

meni lično na email adresu: hedina@ 

web.de kako bi se mogli dogovoriti 

o radu oko objavljivanja istih. Kontaktirala 

sam i još nekoliko drugih 

izdavačkih kuća i volja postoji, ali ne 

i finansije. Izdavači, što je normalno, 

sve ovo gledaju sa strane zarade i 

prodaje. Odgovori su mi već poznati: 

Romi su siromašan narod i prodaja 

rječnika ili bilo koje druge knjige 

Romima je utopija. To je propast jer 

Romi će prije kupiti da jedu nego 

knjigu. 

Moram reći da tu ima istine isto kao 

što je istina da je BiH siromašna zemlja, 

a u tom slučaju siromaštvo nije 

samo romsko. Siromašni pripadnici 

drugih naroda u BiH će isto tako prije 

kupiti da jedu nego knjigu. A moram 

postaviti i pitanje: zašto država 

ili neke druge institucije ne uradi 

nešto da bi moj narod dobio takvu 

knjigu? 

Znam sa sigurnošću da naša romska 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

KULTURA 

35 

djeca koja pohađaju školu dobivaju 

besplatne školske knjige na bosanskom 

jeziku. To je divno i hvala na 

tome. A zašto naša djeca ne mogu 

isto tako dobiti knjigu ili knjige na 

svom materinjem romskom jeziku? 

Romskih autora imamo, ali eto sad 

novca nema. 

Mislim da je ovo identičan slučaj sa 

problemom informisanja Roma na 

materinjem jeziku: mediji i institucije 

su veoma zainteresovani da pokrenu 

emisije za Rome za koje su dobili 

finansije, međutim, nemaju stručnog 

romskog kadra?! Evo, kad im se ponudite 

kao stručni romski kadar, 

prvo se iznenade, pa onda kažu, nemamo 

finansija za takvu vrstu rada, 

moramo vidjeti gdje možemo pridobiti 

finansije. Itd, itd. Tako isto i za izdavaštvo. 

Potrebne su knjige na materinjem 

jeziku, ali nema autora. Evo 

imamo mnogo romskih autora koji 

se stalno javljaju svojim rukopisima, 

ali nema finansija za njihovo objavljivanje. 

Sve se vrti u krug. 

Samim tim da u BiH živi oko 100.000 

Roma (neslužbeni podatak) i da bi 

Dekadom Roma trebalo da se pomogne 

mom narodu posebno u 

oblasti obrazovanja, mislim da je potreba 

koliko Roma, toliko i naše države 

podjednaka što se tiče rješavanja 

ovog problema. Međutim, samo 

mogu reći da tu nešto koči i da sve 

baš ne funkcioniše onako kako stoji 

na papirima i u dokumentima. 

Kao primjer bih izdvojila izdavačku 

kuću Magoria Books iz Toronta, Kanada, 

www.magoriabooks.com. Ova 

izdavačka kuća daje prioritet štampanja 

publikacija na romskom jeziku 

sa engleskim prijevodom našim 

romskim piscima i pjesnicima, i to na 

svim dijalektima. Od riječi su, pridržavaju 

se ugovora i roka za objavljivanje 

knjige. Šta ljepše može poželjeti 

jedan autor. Ovdje bih posebno 

pohvalila rad urednika te izdavačke 

kuće gospodina Rolanda Hoenscha. 

Do kraja ove godine trebalo bi da 

se objelodani moj Romsko-Engleski 

i Englesko-Romski rječnik, i ja sam 

sigurna da će sve biti na vrijeme. 

Antologija pjesama pod nazivom 

»Like water: Sar o paj« na našem jeziku 

»Kao voda«, čiji sam ja urednik, 

organizator kao i jedan od autora, je 

zbirka pjesama čije su pjesme pisale 

osam Romkinja: iz Amerike, Australije, 

Kanade i Bosne na romskom i 

engleskom jeziku. Priprema štampanja 

je u toku, a njeno promovisanje 

će biti održano na Internacionalnom 

festivalu pisaca u Čandigaru, u Indiji, 

u oktobru ili novembru ove godine. 

Izdavač ove antologije je International 

Writer Association India. 

Na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Sarajevu 

dobila sam nagradu za najbolju 

promociju djela Sajma sa pričom 

»Kako je Bog stvorio Rome«, izdavač 

Magoria Books Toronto. 

Pravo da Vam kažem, nisam očekivala 

jedno takvo važno priznanje, tj. 

nagradu. Zahvaljujem Ministarstvu 

za ljudska prava, Sektoru za iseljeništvo, 

koje me je pozvalo i omogućilo 

predstavljanje mojih knjiga na 

Sajmu. Nakon mog predstavljanja, 

rečeno mi je da je moja promocija 

bila najposjećenija promocija Sajma, 

a i najbolja promocija Sajma što me 

je mnogo obradovalo. Neizmjerno 

sam srećna zbog toga. Moju sreću 

sam podijelila sa mojom familijom, sa 

mojim Romima, prijateljima, poznanicima, 

a za moj uspjeh mogu zahvaliti 

i svim mojim Romima koji su došli 

da svojim prisustvom uveličaju moje 

predstavljanje djela. Hvala. Phralalen 

thaj phenjalen najis tumenge. (Braćo 

i sestre, hvala vam.) Na Sajmu sam 

predstavila još nekoliko knjiga: »Jedna 

neobična familija«, »Romski princ 

Penga«, »Romane paramicha«, »The 

European Constitution in Verse« i 

»Stare romske bajke i priče«. 

Ova je decenija i zvanično proglašena 

Dekadom Roma u kojoj bi trebalo 

da se Romi što više uključe u obrazovanje. 

Ali, često se odluke mnogo 

lakše donose nego što se sprovode 

u djelo. U zemljama u kojima ja živim 

posljednjih godina – SR Njemačka, 

Kanada, Bosna – pri raznim 

institucijama radi se na problematici 

edukacije Roma, i moram reći da je 

vrlo malo Roma koji su uključeni u 

rad istih. I taj mali broj Roma koji su 

uključeni u takav rad, nisu adekvatno 

kvalifikovani za takvu vrstu problema 

jer nisu edukatori i sa nekim minimalnim 

platama koje dobiju za svoj 

rad ispunjavaju uslove za ispunjenje 

projekta o Romima koji su u rukama 

ne-Roma. Mislim da je lijepo da 

su ne-Romi uključeni u rad sa Romima 

ali gdje su ne-Romi manjina, a 

ne obratno. To je najbolji način, po 

mom mišljenju, da se pruži kvalitetna 

pomoć jednom narodu. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

36 

ROMSKI PJESNICI 


ČUJ, OSJETI 

Čuješ li i ti žubor potoka, 

Čuješ li blago padanje vode 

sa kamena na kamen, 

Sa kamenčića na kamenčić, 

Rasipanje vode u kapljice i 

Kapljica u rosu. 

Čuješ li? Osjećaš li? 

Čuješ li pjesmu ptica, 

Razumiješ li njene riječi. 

Čuješ li govor šume, došaptavanje 

grančica i 

Smijeh lišća. 


Hedina Tahirović Sijerčić rođena je 11. 11. 1960. u Sarajevu, Bosna i 

Hercegovina, u romskom naselju Gorica. Hedina je diplomirani žurnalista 

i nastavnik razredne nastave. Radila je više godina kao urednik romskih 

programa Radio-Televizije Sarajevo. Prva je Romkinja sa završenom visokom 

stručnom spremom (1985.) na području Bosne i Hercegovine i prvi 

novinar romske nacionalnosti u istoriji Radio-Televizije Sarajevo. Živjela 

je u Kanadi i radila kao nastavnik razredne nastave na engleskom jeziku 

za “Toronto District School Board”. Hedina je bila glavni i odgovorni 

urednik prvog romskog magazina u Kanadi pod nazivom “Romano Lil”, 

1998-2001. Trenutno živi i radi u Njemačkoj. 

VJETAR 

Jutro 

Božiji Vjetar otpuhuje moju tegobu. 

Božiji Vjetar donosi moju nadu. 

Podne 

Đurđevdanska voda sapira 

moju bolest. 

Miris zumbula daje mi ljepotu. 

Noć 

Šarene, male svijeće odgorijevaju. 

Romske pendžere osvjetljavaju. 

Miris halve i molitva Bogu sastaju se 

u zraku. 

Mahala i mubareć noć me otkrijepljuju. 

Božiji Vjetar uljuljava me. 

Božiji Vjetar uspavljuje me. 

BJEŽIM 

Bježim preko livada i planina. 

Oni galame i tjeraju me. 

Bježim preko potoka i rijeka. 

Oni galame i tjeraju me. 

Glavati, krilati, crveni insekti grizu 

me. 

Crne guje ispijaju me. 

Ljigava potočna trava vezuje me. 

Crveni potočni cvijet ubada me. 

Padam. Bježim. 

Padam. Bježim. 

Prljava, gusta, crna voda potapa me. 

Gušim se. 

Krilata Romska ptica spašava me, 

I u bijeli svijet odnosi me. 

Čuješ li rzanje konja, lavež psa, 

Čuješ li korake na putu, 

Govor ljudi i smijeh djece, 


Ako čuješ: nisu uništili čovjeka u 

tebi. 

ZEMLJA 

Romkinjo, 

Zbog svih mrtvih i živih, zbog Roma, 

Baci kletvu na Zemlju 

Da otjeraš miševe 

Da otjeraš dušmane. 

Romkinjo, 


Prevrni zemlju naglavačke i prokuni 

crnu sudbinu 

Da prevariš loše 

Da prevariš crnu noć. 

Romkinjo, 


Začaraj Zemlju i proreci ljubav 

Neka vatra ne dimi 

Neka se prokletstvo ne širi. 

Začaraj, Romkinjo, proreci joj 

Ona je tvoja, moja i Božija majka 

ZEMLJA. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ROMSKI PJESNICI 

37 

USPAVANKA 

Stavila sam kolijevku pod šljivu, 

Treba dijete da uljuljam, 

Kiša padne, okupa ga, 

Lišće sleti, pokrije ga, 

Koza prođe, podoji ga, 

Vjetar dune, uljulja ga. 

(Tradicionalna romska pjesma) 

MAJKO 

U snu mi dijete priča 

a budno ne želi. 

Majko, majko šta da radim? 

Dijete mi plače, 

a ja ne znam šta ga boli. 

Sisice mu natekle, 

oči mu crvene. 

Majko, majko šta da radim? 

Moje malo plače, 

i čelo mu gori. 

Kćeri, mora ga kida. 

Mora mu trga san. 

Ona mu pije snagu. 

Otjeraj je -choxanu! 

“DOBAR DAN, ROMI (LJUDI)!” 

U snu 

Emitujem radio program na 

romskom jeziku. 

Čujem sama sebe: 

“Dobar dan Romi, djeco! 

Dobro vam zdravlje i sreća!” 

Studio, mikrofon, muzika. 

Gadže* igraju sa nama. 

Gadže se smiju sa nama. 

Sretna sam. 

U snu 

Emitujem radio program 

na romskom jeziku. 

Čujem sama sebe: 

“Bježite, Romi! Bježite, djeco! 

Bježite što dalje možete!” 

Bombe, pištolji, noževi. 

Gadže nas tuku. 

Gadže nas ubijaju. 

Nesretna sam. 

*(Gadže: oni koji nisu Romi) 

SAN I 

U mojoj romskoj Mahali sam. 

Ulica Dajanli Osmanbega na Gorici. 

Sretna sam. 

Oko mene neuredna djeca. 

Mahalska, neuredna, sretna, romska 

djeca. 

Svi su oko mene. 

Sretna sam. 

Imam mnogo šarenih bombona. 

Prljave male ruke traže ih. 

Tople, crne oči žele ih. 

Lijepe, crvene usne jedu ih. 

Svi Romi su u Mahali. 

Niko ne radi. 

Kao i uvijek. 

Sve oko mene je lijepo. 

Prolaze šarene romske dimije i 

Stare šarene romske košulje. 

Smiju se poderana, bosonoga 

romska djeca. 

Topla romska srca. 

Okolo smetljište. 

Okolo siromaštvo. 

Prljavo, prašnjavo, siromašno, šareno 

i sretno. 

Mnogo Roma sjede na zemlji 

Pričaju i smiju se. 

Iz svake kuće čuje se druga muzika. 

Glasno je. 

Čiji je kasetofon najglasniji? 

Smijem se. 

Djevojke igraju. 

Momci gledaju. 

Stari piju kafu i sjede napolju, na 

zemlji 

Pored vrata. 

Romski ćejf. 

Pored Šečine kuće sjedi deset 


Sjede na zemlji u velikom krugu. 

Šta rade? Prilazim. 

Romski hljeb rukama lome, 

Crveni paradajz grizu. 

Ljutu rakiju piju. 

Zajedno. 

Pravo romski. 

Gledaju me, zovu me. 

Sjedam i jedem. 

Zajedno sa njima. 

Sretna sam. 

TUGA 

Tuga je omotala moju dušu, 

Duša se guši. 

Kao da dišem zatrovani zrak, 

Kao da pijem zatrovanu vodu, 

Gušim se. 

Moja duša se guši. Tuga ju je obavila. 

Kao da neko drugi, u meni umjesto 

mene živi, 

I govori umjesto mene. 

Kao da neko drugi umjesto mene 

hoda. 

Tuđin sam sama sebi. 

I srce krvavo plače. Suze ga otapaju. 

Pitanje je vremena kad će se potpuno 

otopiti. 

Postajem mašina koja diše i pitam se: 

Da li se tuga i oko robota može omotati. 

Tuga je obavila moju dušu, 

Duša je potonula. 

MAGIJA PROTIV UROKA 

Đavolje oči gledaju te 

Kao voda otapaju te! 

Bolesti-bježi od tebe! 

Iz tvoje glave, 

Iz tvojih prsa, 

Iz tvojih ruku, 

Iz tvog stomaka, 

Iz tvojih nogu. 

Bježi od tebe, 

U đavolje oči! 

Dva oka, 

Dvije ruke, 

Dvije noge. 

Bol u očima, 

Bježi u noge. 

Bježi iz nogu 

U zemlju. 

Bježi iz zemlje 

U smrt! 

Bježi! 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

38 

ROMANE GILJARNA 


ASHUN, HACHAR 

Ashunes li lenaki vorba, 

Ashunes li kovlo pajesko peravipe e 

barestar pe bareste, 

E barorestar pe baroreste, 

E pajesko chhordaripe ande 

kavchinora thaj 

Kavchinora ande drosin. 

Ashunes li? Hachares li? 

Ashunes li e chiriklengi djili, 

Hachares tu lengo gindo. 

Ashunes tu e vosheski vorba, 

e krangici vorbica thaj 

E patrinango hasape. 


Hedina Tahirović Sijerčić bijandili 11. 11. 1960. ando Saraj (Sarajevo), 

Bosna thaj Hercegovina ande Rromani mahala Gorica. Voj si sikadi zhurnalisti 

thaj sikamni. Hedina sasa angluni editori pala Rromane programe 

pe Radio-Televizijate Sarajevo, thaj angluni Rromni savi gatisarda univerziteto 

ande Bosna thaj Hercegovina. Voj dzivela ande Torontoneste kaj 

resla Ontario Koledj - Vuchi Sikamni Diploma. Hedina cherda buchi ande 

Toronto sar regularni sikamni pe Engliski chib pala skolaki themeski organizacija 

savi akhardol “Toronto District School Board”. Voj sasa angluni 

editori pala angluno Rromano lil ande Kanada pe akhardipe “Romano Lil”, 

1998-2001. Hedina akana dzuvdel ande Germanija. 

Ashunes li e grastehko hrmetipe, 

e dzukhelehko bashipe, 

Ashunes li e porade pe dromeste, 

E manushengi vorba thaj 

chhavorengo hasape. 


Ako ashunes, ako hachares: von na 

praxosarde chiro manushipe. 

BALVAL 

NASHAV 

Nashav prdal pe livadjina thaj plajinaka 

Von chingaren thaj traden man. 

Nashav prdal pe pajorra thaj dorjava 

Von chingaren thaj traden man. 

Shorale, phakale, lole guguja dandalen 

man 

Kale cherma crden man. 

Limali, lenaki char phangel man 

Loli, lenaki luludji pusavel man. 

Perav. Nashav. 

Perav. Nashav. 

Melalo, kalo, chichidino pajorro 

nakhavel man. 

Tasavav ma. 

Romani, phakali chirikli ikalel man 

thaj 

Ando parno them idjarel man. 

DAJE 

Ando suno mo chavo phenela, 

vazdinjalo na mangela. 

Daje, daje so te cherav me? 

Mo chavo rovela, 

na dzanava so les dukhela. 

Leske chucha shuvljarde, 

leske jakha ratvarde. 

Daje, daje so te cherav me? 

Mo ciknorro rovela, 

lesko chikat tatarela. 

Chaje, mora* crdela les. 

Voj phagela lesko suno. 

Voj pijela lesko zor. 

Xut e choxana! 

Teharin 

Devlesko Balval phurdel 

mo phraripe 

Devlesko Balval idjarel 

mo dozacharipe. 

Opashodjive 

Djurdjevdansko pajorro thovel mo 

nasvalipe. 

Zumbulako sung del mandje shukaripe. 

Irat 

Kotorvale, cikne memela phabaren. 

Romane pendzera strafinen. 

Halvako sung the Devlesko rudjipe 

krzo hava buhljaren. 

Mahala the mubarek jrat man 

sastiven. 

Devlesko Balval kushljarel man 

Devlesko Balval sovljarel man. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ROMANE GILJARNA 

39 

SUNO I 

Ande mrni Romani Mahala sem. 

O drom Dajanli Osmanbega pe 

Gorica. 

Bahtali sem. 

Pasha mande bihuladine chava. 

Mahalake, bihuladine, bahtale, Romane 

chava. 

Savore pasha mande. 

Bahtali sem. 

Hi-man but kotorvale bombone. 

Melale cikne vasta roden len. 

Tate, kale jakha mangen len. 

Shukar, lole muja halen len. 

Savore Roma san kote ande Mahala. 

Khonik na cherel buchi. 

Sar sajekh. 

Sa opash si shukar. 

Phiraven kotorvale Romnjake dimije 

the 

Phure kotorvale Romane gada. 

Prasten pharade, prnange Romane 

chava. 

Tate Romane ila. 

Opash shulavdimata. 

Opash chororipe. 

Melalo, praxalo, chororo, kotorvalo, 

the bahtalo. 

But Roma beshen tele pe phuvjate 

Phenden thaj xasajven. 

Andaro sako cher ashunav aver 

Romani muzika. 

Krlalo si. 

Kahche kasetofono si majzuralo? 

Xasajvav. 

Cheja chelen. 

Chava diklen. 

Phure pijen kafava thaj beshen avri 

tele pasha udareste. 

Romano chejfo. 

Pasha Shechosko cher beshen desh 


Beshen tele ande bari rota. 

So cheren? 

Avav pashe the dikhav bari tepsija 

mashkare len. 

Ande tepsija peklo mas the peklo 

Romano marno. 

Romano marno e vastenca chinden, 

Lolo paradajzo halen. 

Jagali rachija pijen. 

Jekhethane. 

Chacho Romano. 

Von dikhen man, von akharen man. 

Besh kate, phen! Ha manca! 

Me beshav thaj hav. 

Jekhethane lenca. 

Bahtali sem. 

SOVIMAHCHI DJILJORI 

Chutem kuna tala e pruna, 

Si ma chavo te dav kuna, 

Brshind del thaj najarel leh, 

Patra peren, ucharen leh, 

Buzni nakhel, chuchi del leh, 

Bahval phurdel, sovljarel leh. 

(Phurani Rromani djili) 

DUKHALIPE 

O dukhalipe vulisarilo mrni odji, 

odji tasavel pes. 

Sar te phurdav drabardi hava, 

sar te pijav drabardo paj, 

me tasajvav. 

Mrni odji tasavel pes. 

O dukhalipe vulisarilo las. 

Sar te vareko aver 

andothan man dzuvdel. 


andothan man vacharel. 


andothan man phirel. 

Themni sem korkori peske. 

Mo ilo ratvalo rovel. 

Jasva chinen les. 

Phuchipe si kana ka pirosaren sasto. 

Cherdivav mashina savi phurdel 

Thaj me phuchav pes: 

Shaj o dukhalipe te vulisarel trujal e 

robotesko? 


Odji tasavel pes. 


Odji tasavili. 

PHUV 

Romnije, 

Pala mule thaj dzuvinde, pala e 

Roma 

Del armaja e phuvjache, 

Te nashjares shimijake 

Te nashjares dushmaja. 

Romnije, 



Chuv teleshoreha e phuv thaj del 

armaja kale sudbinache 

Te xoxajves bilache 

Te xoxajves kali jrat. 

Romnije, 



Del e phuvjache choxanipe thaj del 

cho mrtik pala o kamipe 

Nek e jag na thuvljardel 

Nek o dumutnipe na buhljarel. 

Del o chohanipe, Romnije, del cho 

mrtik pala las 

Voj si chiri, mrni thaj Devleski dej 

PHUV. 

LACHO DJIVE ROMALEN 

Ando suno 

Cherav radio emisija pe Romani chib. 

Ashunav pesko krlo: 

“Lacho djive, Romalen the chavalen! 

Aven saste the bahtale!” 

Studio, mikrofono, bashalipe. 

E gadze chelen amenca. 

E gadze hasaven amenca. 

Bahtali sem! 

Ando suno 

Cherav radio emisija pe Romani chib. 

Ashunav pesko krlo: 

“Nashen dural Romalen 

the chavalen! 

Aven saste the dzuvinde!” 

Granaturja, jagala, churika. 

E gadze maren amen. 

E gadze mudaren amen. 

Bibaxtali sem! 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

40 

ROMI U REGIJI 

Apel za poboljšanje položaja Roma i Egipćana 

u Crnoj Gori 

Pozivamo sve državne organe da 

razvijaju koliko je to god moguće 

konstruktivniji pristup prema socijalnom 

položaju Roma i Egipćana u Crnoj 

Gori, posebno izbjeglica koje žive 

u ekstremnom siromaštvu. 

Posebno očekujemo od Uprave policije 

da prema ovim licima razvije bar 

onoliko tolerantan odnos koji službenici 

policije, shodno instrukciji, imaju 

prema stranim državljanima tokom 

turističke sezone i kada ne procesuiraju 

lakše saobraćajne prekršaje. 

Nemojte zamjeriti što nam se ova situacija 

čini licemjernom. Mjerodavni 

državni organi podnose prekršajne 

prijave protiv romskih roditelja kada 

sa motorima ili konjima učestvuju 

Romske nevladine organizacije 

osudile su pojavljivanje rasističkih 

plakata u novosadskom Studentskom 

gradu i na autobusnoj stanici. 

Plakati neonacističke organizacije 

Nacionalni stroj nosili su natpise »Srbija 

Srbima« i »Napolje s Romima«. 

Vojvođanski romski centar za demokratiju, 

Omladinski forum za edukaciju 

Roma, Forum interno raseljenih 

lica, Romski centar za demokratiju 

Valjevo i Romski centar za demokratiju 

iz Beograda osudili su govor 

mržnje na antiromskim plakatima 

zalijepljenim u Studentskom gradu 

Novosadskog univerziteta. 

U zajedničkom saopćenju se navodi 

da na tom Univerzitetu studira najveći 

broj studenata Roma u Srbiji. 

»Plakati sa ovakvim porukama degradiraju 

napore države Srbije, posebno 

one koje preduzima u tekućoj godini 

kada predsedava Dekadom inkluzije 

Roma 2005.-2015.«, navodi se u saopćenju. 

Na plakatima neonacističke 

organizacije Nacionalni stroj, koji su 

u saobraćaju, a isto tako mjerodavni 

državni organi ne podnose prekršajne 

prijave protiv istih romskih 

roditelja kada ne šalju svoju djecu u 

osnovnu škola koja je u Crnoj Gori 

obavezna. 

Ne preduzimaju se ni odgovarajuće 

službene mjere i radnje kada je definitivno 

utvrđeno da su romska djeca 

zanemarena ili zapuštena, a registrovano 

je na desetine takvih, ekstremnih, 

slučajeva. 

Zato pozivamo Upravu policije i 

ostale organe da prije svega ova lica 

upoznaju na odgovarajući način sa 

odredbama zakona i pomognu im da 

se istima prilagode kroz odgovarajući 

prijelazni period, jer zaprežna kola 

i motori im pomažu u sakupljanju 

sekundarnih sirovina i otpadaka hrane, 

a to je i jedini način da prehrane 

svoje, obično veoma brojne, familije. 

Također pozivamo i donatorsku zajednicu 

prisutnu u Crnoj Gori da 

značajniju pažnju posvete ovom socijalnom 

pitanju. 

Naš apel svakako nije poziv na suspenziju 

zakona već upravo na dosljednu 

primjenu istog u svim oblastima 

života i pružanje adekvatne 

pomoći onima na koje se odnosi 

kako bi ga i poštovali. 

Isen Gaš, predsjednik Romskog savjeta 

u Crnoj Gori 

Veselj Beganaj, predsjedavajući 

Nacionalne koalicije »Romski krug« 

Nevladine organizacije osudile antiromske plakate 

u Novom Sadu 

se u noći između 12. i 13. ožujka pojavili 

u Novom Sadu, pisalo je: »Srbija 

Srbima, napolje s Romima«. Romske 

nevladine organizacije saopćile su da 

u potpunosti podržavaju svaki napor 

koji je, rukovodeći se principima demokratije 

i vladavine prava, »odlučan 

u nameri da pronađe i kazni autore 

novosadskog plakata«. Dodaje se da 

»iskustva iz okruženja Srbije nalažu 

zabranu rada i postojanje organizacija 

koje šire mržnju«. Kontinuirano 

izostajanje najšire javne osude daje 

legitimitet porukama mržnje. Štoviše, 

to šalje nedvosmislenu poruku 

građanima Srbije, posebno onima 

koji nisu srpske nacionalnosti, da se 

u Srbiji ne mogu osjećati sigurno. 

Javna osuda je imperativ. 

Na rasističkim plakatima je bila i 

fotografija ubijenog Marka Simeunovića 

iz Kraljeva. Za ubojstvo tog 

osamnaestogodišnjaka osumnjičen 

je pripadnik romske zajednice. Simeunović 

je umro u noći između 8. i 

9. veljače, nakon što ga je u parku 

kod željezničke stanice pet puta nožem 

u grudi ubo šesnaestogodišnji S. 

V. Prema riječima očevidaca, S. V. koji 

je romske nacionalnosti, napao je Simeunovića 

jer mu nije htio dati sok 

koji je kupio prije napada. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ROMI U REGIJI 

41 

Kosovo protjeruje nesrpske manjine 

Manjak volje među Kosovarskim 

etničkim vodstvom spram osiguranja 

provedbe prava manjina je razlog 

za protjerivanje mnogih Bošnjaka, Turaka, 

Roma i ostalih nesrpskih manjina, 

kaže izvještaj. 

Albanska većina proglasila je nezavisnost 

u veljači prošle godine, devet 

godina nakon što je NATO izvršio 78- 

dnevnu kampanju bombardiranja kako 

bi istjerao srpske vojne snage s Kosova. 

Od tada, etnička podjela između dva 

milijuna Albanaca te 120.000 Srba koji 

su ostali na Kosovu se samo produbila, 

uz prisustvo 14.000 pripadnika NATO 

mirovnih snaga te 2000 pripadnika Europske 

misije koja nadzire krhki mir. 

Izvještaj sastavljen od strane Međunarodne 

grupe za prava manjina (MGI) 

kaže da su Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci, 

Romi, Aškali Egipćani te Turci, koji sačinjavaju 

pet posto stanovništva Kosova, 

suočeni s diskriminacijom te su mnogi 

napustili Kosovo. 

»Nedostaje političke volje kao i stvarnih 

investicija u implementaciju prava 

manjina među većinskim Albancima. 

Povezano sa lošom ekonomijom, takvi 

uvjeti za posljedicu imaju činjenicu da 

mnogi pripadnici manjinskih naroda 

napuštaju novu kosovsku državu«. 

Izvještaj govori o lošem tretmanu 

manjina kao posljedici razmišljanja 

većine da su isti bili saveznici ili su činili 

vrlo malo da se suprotstave bivšem 

srpskom režimu iz 1990-ih. Srpski 

vođa Slobodan Milošević je bio 

optužen od strane tribunala za ratne 

zločine Ujedinjenih naroda u Haagu 

za ubojstva Albanaca na Kosovu, ali 

je umro prije nego što je suđenje u 

Haagu dovršeno. 

Nesrpske manjine na Kosovu su kritizirale 

međunarodnu zajednicu što 

posvećuje previše pažnje albanskosrpskim 

odnosima, a zanemaruje 

ostale manjine. 

»Prioritet za međunarodnu zajednicu 

trebao bi biti da uspostave neki 

oblik mehanizma provedbe međunarodnih 

prava manjina, kojem se 

manjine na Kosovu mogu obratiti«, 

kaže Mark Lattimer, MGI direktor. 

MGI kaže da bi osiguranje prava manjina 

pomoglo Kosovu na putu ulaska 

u Europsku uniju. 

Kosovo je jedina zemlja zapadnog Balkana 

bez jasnih izgleda da se pridruži 

Europskoj uniji pošto neke članice EU, 

poput Španjolske i Grčke, nisu priznale 

Kosovo. Srbija i dalje smatra Kosovo 

dijelom svog povijesnog teritorija 

te je tražila od međunarodnog Suda za 

pravdu u Haagu da zauzme stav o legalnosti 

secesije Kosova. (Fatos Bytyci, 

Reuters) 

Kosovo driving out non-Serb minorities 

Lack of will among Kosovo’s ethnic 

Albanian leadership to ensure 

minority rights has driven out many 

Bosniaks, Turks, Roma and other 

non-Serb minorities, a report issued 

on Wednesday said. 

The Albanian majority declared independence 

in February last year, nine 

years after NATO carried out a 78- 

day bombing campaign to drive Serb 

forces out of Kosovo. 

Since then, ethnic divisions between 

two million Albanians and 120,000 

Serbs who remained in the country 

have deepened, with 14,000 NATO 

peacekeepers and a 2,000-strong European 

Union mission overseeing a 

fragile peace. 

The report issued by Minority Rights 

Group International (MGI) said that 

Bosniaks, Croats, Gorani, Roma, Ashkali 

Egyptians, and Turks who make 

up 5 percent of the population are facing 

discrimination and many of them 

have left the country since then. 

»There is a lack of political will and 

substantive investment in effective 

implementation of minority rights 

among majority Albanians,« it said. 

»Together with a bad economy, these 

conditions mean that many members 

of minority communities are 

now leaving the new Kosovo state 

altogether.« 

The report said that the poor treatment 

of minorities was due to a 

perception that they had been allies 

of, or did little to oppose, the former 

Serb regime in the 1990s. 

Serbian strongman Slobodan Milosevic 

was indicted by the United Nations 

war crimes tribunal for killing 

ethnic Albanians in Kosovo, but died 

before his trial in The Hague was 

completed. 

Non-Serb minorities in Kosovo have 

criticised the international community 

for paying too much attention 

to Albanian-Serb relations and ignoring 

other groups. 

»The priority for the international 

community should be to ensure that 

there is some kind of international 

human rights mechanism to which 

minorities in Kosovo can turn,« 

Mark Lattimer, MGI director, said in 

an interview. 

The rights group said ensuring the 

protection of minorities would help 

Kosovo on the path to the European 

Union. 

Kosovo is the only country in the 

Western Balkans with no clear 

prospect of joining the bloc, as some 

member states including Spain and 

Greece have not recognised it. Serbia 

still regards Kosovo as part of its 

historic heartland, and has asked the 

International Court of Justice in The 

Hague to rule on the legality of its 

secession. (Fatos Bytyci, Reuters) 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

42 

ROMI U REGIJI 

Obrazovanje Roma u Bosni i Hercegovini 

Predsjednica Društva za ugrožene narode BiH (DZUN) Fadila 

Memišević smatra da je diskriminacija Roma u toj zemlji 

»izraženija nego u drugim balkanskim zemljama« 

Uključivanje Roma u sistem obrazovanja 

u Bosni i Hercegovini 

(BiH) i oživljavanje njihove kulture i 

jezika ima »ključni značaj« u nastojanju 

da se njihov položaj poboljša, 

ocjenjuje se u izvještaju OSCE »Kako 

prevazići problem isključenosti iz 

društva«. 

Ali takav stav teško da će razumjeti 

itko od oko 350 žitelja romskog 

naselja Varda kod Kaknja (centralna 

Bosna). Jedna jedina česma na sredini 

tog naselja, jedini je izvor vode za te 

ljude, smještene u straćarama u kojima 

nema ni vodovoda ni kanalizacije. 

»Nijedno dijete u tom naselju ne ide 

u školu. Kada ih pitam zašto je to tako, 

oni kažu da nemaju čak ni sapuna ni 

vode da se operu, tako da druga djeca 

u školi neće ni da sjede s njima u 

klupi«, kaže predsjednica Društva za 

ugrožene narode BiH (DZUN) Fadila 

Memišević za projekat »Pogled na 

Rome bez predrasuda«. 

Takvo objašnjenje je, naravno, samo 

naivni pokušaj neobrazovanih i marginalizovanih 

ljudi da opišu položaj 

u kome se nalaze. Zapravo, romska 

djeca u BiH, kao i u drugim zemljama 

u regionu, ne idu u školu jer ih 

bijeda tjera da od malena prikupljaju 

sekundarne sirovine ili prose kako bi 

preživjeli, a i pripadnici drugih naroda 

često se protive da mali Romi sjede u 

istim klupama s njihovom djecom. 

Memiševićeva smatra da naselje Varda 

nije izuzetak u BiH i da je diskriminacija 

Roma u toj zemlji »izraženija 

nego u drugim balkanskim zemljama«. 

Njihov položaj se pogoršao naročito 

nakon rata u BiH, a zbog teških uslova 

života veoma mali broj Roma živi 

duže od 50 godina. 

U Misiji OSCE u BiH smatraju da 

su nedostatak odgovarajuće odjeće 

i nemogućnost kupovine potrebnih 

udžbenika, najčešći razlozi izostajanja 

romske djece iz škola, čak i u slučaje- 

vima kada postoji spremnost roditelja 

da ih upišu u školu. 

»Razloge ovako niskog stepena obrazovanosti 

Roma treba tražiti u diskriminaciji, 

neprihvatanju Roma kao ravnopravnih 

građana društvene zajednice 

kao i u nedovoljnoj svijesti samih Roma 

o zakonskoj obavezi, te nužnosti obrazovanja«, 

kaže koordinatorka Vijeća 

Roma BiH Sanela Besić. 

Isključenost iz obrazovnog sistema za 

sobom povlači i izuzetno veliku stopu 

nezaposlenosti Roma, zbog čega je i njihovo 

uključivanje u društvo i ekonomsko 

osnaživanje dodatno otežano. 

Stručnjaci otuda smatraju da je izrada 

socijalnih i obrazovnih programa jedan 

od prioriteta u nastojanju da se romska 

nacionalna manjina integriše u društvo. 

Do sada je na obrazovanju Roma u 

BiH učinjeno zaista malo. OSCE je 

izradila Plan aktivnosti na osnovu kojeg 

su tokom 2005. godine organizovane 

dvomjesečne ljetne škole u nekim 

gradovima u BiH. Najviše učenika ima 

u školama u Bijeljini i Živinicama, gdje 

nastavu pohađa oko 90 romske djece. 

Uključio se i »Mediaplan institut« iz 

BiH koji je, povodom Dekade Roma, 

u septembru ove godine pokrenuo 

jednogodišnji projekat »Medijsko 

obrazovanje za Rome u BiH«, u nastojanju 

da se poboljša kvalitet vijesti i 

informiranja koji će biti dostupan svim 

građanima, među kojima su i pripadnici 

manjinskih grupa u BiH. U okviru 

projekta, koji je finansijski podržalo 

Vijeće ministara BiH i USAID, bit će 

organizovana medijska edukacija za jedanaest 

Roma. Pomoćnik ministra za 

ljudska prava pri Vijeću ministara BiH 

Slobodan Nagradić priznaje da Romi u 

BiH uglavnom ne pohađaju ni osnovnu 

školu i da je većina Roma nepismena. 

On kaže da u BiH ne postoje škole 

specijalizovane samo za Rome niti posebna 

odjeljenja u školama u kojima bi 

samo Romi pohađali nastavu. 

Odbor za Rome pri Vijeću ministara 

BiH smatra da postoje dvije prepreke 

za integraciju romske djece u škole. 

Prva je što obrazovne kantonalne vlasti 

nisu ispunile svoje obaveze u vezi sa nabavkom 

udžbenika i školskog pribora, 

a druga što roditelji odbijaju slati svoju 

djecu »iz kartonskih kuća« u škole. 

»Romima ne ide u prilog ni njihova 

politička slabost. Neaktivni su i nema 

njihovog organizovanog prisustva 

u bilo kojoj od političkih stranaka«, 

kaže Fadila Memišević i dodaje da će 

se DZUN, na čijem je čelu, zalagati da 

se na državnoj televiziji barem jednom 

mjesečno počne emitovati program 

za Rome na romskom jeziku. 

Romi su, inače, najbrojnija nacionalna 

manjina u BiH, u zemlji sa oko četiri 

miliona stanovnika. Prema podacima 

Vijeća Roma, u BiH živi između 80 i 

100 hiljada Roma. Tačan broj teško 

je procijeniti, jer ne postoje zvanične 

statistike, a na popisu iz 1991. godine 

8.864 osobe su se izjasnile kao Romi, 

budući da su se mnogi izjašnjavali kao 

Muslimani, Srbi ili Hrvati kako bi izbjegli 

diskriminaciju. 

Članica Vijeća Roma Sanela Bešić tvrdi 

da je u školama u BiH prisutna i 

diskriminacija nastavnika prema Romima, 

koji to nekada čine otvoreno 

a nekada prikriveno. Sanela studira 

pravo u Sarajevu, i kaže da nastavnici 

često znaju unaprijed da »osude 

dijete, smatraju da su romska djeca 

glupa ili nesposobna, pa ih ignorišu i 

puštaju da prolaze iz razreda u razred 

samo da ih se što prije riješe tako da, 

kada dijete završi osnovnu školu, ima 

slučajeva da ona ne znaju da pišu ni 

čitaju«. 

Romi su složni da je, kada su u pitanju 

obrazovanje i mediji u BiH, najvažnija 

reakcija vlasti, prosvjetnih radnika ali 

i cijelog društva. Svjesni su da se njihov 

status ne može promijeniti preko 

noći, ali smatraju da je u oblasti obrazovanja 

potrebno stvoriti pozitivnu 

atmosferu u jednom razredu ili sredini, 

u kojoj će se sva djeca osjećati 

sigurno. (Merima Spahić, BETA/MDI) 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ROMI U REGIJI 

43 

Inclusion of Roma pupils in secondary schools 

in Vojvodina 

We met Aleksandar Jovanovic in the office of the »Inclusion of 

Roma pupils in secondary schools in Vojvodina« project. 

The most important objectives 

of the project »Inclusion of 

Roma pupils in schools in Vojvodina« 

are to increase the number of 

Roma students in secondary schools, 

as well as improving their general 

success in secondary education. 

The project involves financial 

support for Roma students who 

are studying in secondary schools 

in Vojvodina, developing the motivation 

of the Roma community for 

the continuation of education of 

their children. Another important 

part of the project is providing 

the students with the network of 

»mentors« – fellow students, guides 

and advisors. 

Crna Gora je svojim pozitivnim 

propisima prepoznala ostvarivanje 

svog javnog interesa i u sportu pa 

shodno tome podstiče razvoj sporta, 

kreira stimulativne mjere i s posebnom 

pažnjom se odnosi prema sportistima 

koji su na međunarodnim takmičenjima 

ostvarili uspješne rezultate i tako doprinijeli 

promoviranju svoje domovine. 

Crna Gora, na primjeru Emina Bećaja, 

treba pokazati da su svi sportisti jednako 

vrijedni i da se jednako i bez diskriminacije 

odnosi prema njihovim rezultatima. 

Tome u prilog idu gotovo svi 

naši propisi, ali i međunarodni standardi 

iz oblasti ljudskih prava među kojima i 

Konvencija UN-a o pravima lica sa invaliditetom. 

Mladi Bećaj je osoba sa hendikepom, 

omladinac s posebnim potrebama, i 

čovjek koji je na zvaničnom sportskom 

takmičenju postigao odgovarajući međunarodno 

priznat rezultat zbog čega 

zaslužuje da dobije odgovarajući sportski 

status. 

Aleksandar Jovanovic was very 

interested in our summer school 

project. He gladly agreed to participate 

in our project as a guest 

lecturer and speak about his experiences 

and ways to find the motivation 

and succeed as a Roma student. 

Also, we are going to show 

his awarded film about the discrimination 

of Roma people. 

Aleksandar presented us several 

very interesting projects involving 

Roma students and young 

Roma people in Vojvodina. There 

are lots of needs and problems to 

be solved, but the motivation and 

the spirit of Roma activists is very 

high. We are certainly going to co- 

Kršenje ljudskih prava u Crnoj Gori 

Ministarstvo kulture, sporta i medija 

koje prema Zakonu određuje bliže 

uslove za sticanje zvanja vrhunski sportista 

i propisuje nagrađivanje i stipendiranje 

sportista, više od osam mjeseci se 

ne izjašnjava o mogućim pravima Emina 

Bećaja. 

Nema niti jednog razloga da Bećaj i njegov 

uspjeh budu različito tretirani od 

drugih sportista koji su ime Crne Gore 

proslavili na međunarodnim takmičenjima. 

Odgovorno tvrdim da se u ovom 

operate in the future and do whatever 

we can to find the support 

for this work in Sweden and EU. 

(Misko Stanisic) 

slučaju nije desilo odgovarajuće društveno 

i financijsko praćenje ostvarenog 

rezultata. Bećaj je nezaposlen i do danas 

nije stekao pravo na zdravstveno i penzijsko-invalidsko 

osiguranje. Mene malo 

čudi zašto se mjerodavni nijesu Bećaja 

sami sjetili kao što to obično čine u slučaju 

drugih sportista, ne ustručavajući 

se da daju razna obećanja koja se temelje 

na zahvat iz državne kase. 

Aleksandar Saša Zeković 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

44 

CRNA KRONIKA 

Nepoznata četvorica ćelavih mladića, 

najvjerojatnije pripadnika 

skinheadsa, nedavno su nakon ponoći 

kamenovala i gađala Molotovljevim 

koktelima 15-ak bjelovarskih 

Roma koji su spavali u kombijima i 

dežurali uz glomazni otpad na raskrižju 

Paljetkove i Jarnovićeve ulice 

u Prečkom. 

– To je nacistička gamad koja se ne 

susteže da pred ženama i djecom 

baca zapaljene boce s benzinom. 

Došli smo iz Bjelovara u Zagreb kako 

bi radili, a ne tukli se s bandama. Da 

smo slučajno stariji, bio bi to pokolj 

romske obitelji. Zna se tko je kadar 

ubiti Molotovljevim koktelom! Imali 

smo sreće da su napadači zapjevali 

prije nego što su nas napali. Vikali 

su i: »Hej vi, cigajneri«, očito pritom 

glumeći Nijemce. A dok su prolazili 

pored naših kombija, podrugivali 

su nam se riječima »kupi mi, majko, 

mercedes crvene boje«, jer su naša 

vozila stara i očito su ih htjeli vidjeti 

oblivene krvlju – ogorčeno se prisjeća 

stravične noći Damir Oropatić 

(43), inače bivši vozač »Čazmatransa« 

te sudionik Domovinskog rata, 

koji je prošao sva ratišta i, kako kaže, 

nikad nije gledao tko je tko po nacionalnosti, 

zanimanju... 

Oropatić kaže kako je prvotno mislio 

da je riječ o veseloj četvorici 

mladića koji se uz pjesmu vraćaju 

s nekog tuluma. No nakon pjesme 

napadači su, pojašnjava, navalili štapovima 

na vozila u kojima su spavala 

romska djeca i njihove supruge. 

Potom su »naoružani« staklenim zapaljenim 

bocama iste bacali na romske 

obitelji od kojih je jedna pogodila 

leđa, tvrdi Oropatić, bivšeg branitelja 

Željka Jovanovića (43), dok je druga 

odletjela u glavu Milana Krištovca. 

Uhićen jedan napadač 

Skinsi napali Rome zapaljivim bocama 

– Nastala je panika. Plamen se počeo 

širiti po travi oko vozila, a žene i djeca 

su počeli vikati. Nismo znali što nas 

je zapravo snašlo. Pozvao sam policiju 

koja je brzo došla, a netom prije nego 

što su stigli, napadači su se pored nas 

provezli još jednom u bijeloj »opel 

asconi« te nam kroz prozor poručili: 

»Ujutro ćemo vas pobiti ako vas tu 

zateknemo!«, ispričao je Oropatić, 

napomenuvši da je njegova trudna 

kći na kraju zbog novorođenčeta i 

provedene noći pod vedrim nebom 

završila u bolnici na infuziji. 

Osim što je policija veći dio noći 

provela radeći policijski očevid i tragajući 

za napadačima, Oropatić kaže 

da je zahvalan policiji što ih je čuvala 

cijelu noć od eventualnih najavljenih 

napada. Nedugo nakon huliganskog 

čina policija je uspjela uhititi vozača 

»opel ascone«, dok za ostalim napadačima 

još uvijek tragaju. 

U policiji kažu da tragaju za više 

nepoznatih počinitelja koji su bacili 

zapaljivu bocu prema 10-ak osoba. 

Svemu je prethodilo upozorenje 

koje je 43-godišnji muškarac uputio 

dvojici nepoznatih mladića dok su 

razbacivali i pokušavali zapaliti glomazni 

otpad. Dvojac, uzrujan što ih 

Rom na »nešto« upozorava, otišao 

je po pojačanje. Vratili su se s još 

dvojicom, a svaki je u rukama imao 

svoj »bombastični« koktel. 

Napad na Rome u Austriji 

Grupa mladih u Ajnetu, u austrijskoj 

pokrajini Tirol, napala je grupu Roma 

koja je bila na proputovanju kroz to mjesto, 

nasrnuvši na njih čeličnim oprugama 

i uzvikujući »Cigani napolje«. Austrijska 

policija je potvrdila da je došlo do okršaja, 

ali bez fizičkog nasilja. Rome je, kako 

je saopćeno, zaštitila policija i oni su, ranije 

nego što je bilo planirano, otputovali 

iz tog mjesta, prenio je dnevnik »Kleine 

Zeitung«. 

Riječ je o francuskim Romima koji su u 

noći između 1. i 2. kolovoza bili u 13 kampkućica 

na mjestu koje im je dodijelio gradonačelnik. 

Na prostoru pokraj stadiona 

u isto je vrijeme grupa mladih imala neku 

proslavu, a kako je saopćila policija, došlo 

Ranko Šuvar/CROPIX 

je do »tenzija«, nakon čega je jedan Rom 

pozvao čuvare reda. Policija je osiguravala 

Rome i spriječila fizičke obračune. Prema 

navodima »Kleine Zeitunga«, situacija nije 

bila tako bezazlena kako opisuje policija. 

Naime, grupa mladih Austrijanaca udarala 

je čeličnim oprugama po kamp-kućicama 

Roma i uzvicima »Cigani napolje« tjerala 

ih da napuste to mjesto. 

Ovaj incident osudila je odmah nevladina 

organizacija »SOS Mitmensch«, koja ističe 

da izgrednici moraju odgovarati. Rasistički 

motivirano nasilje, kako je navedeno, ne 

smije biti uljepšavano, jer bi u suprotnom 

i u Austriji nastala situacija kao u Italiji i 

Mađarskoj, gde je već bilo više slučajeva 

nasilja nad Romima. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

CRNA KRONIKA 

45 

Mladu Mađaricu držali zatočenu 

Nakon više od deset mjeseci prisilnoga boravka u kući romske 

obitelji u Ulici Jakova Gotovca u Bjelovaru 17-godišnja mađarska 

državljanka napokon je sa svojom obitelji u Mađarskoj, gdje je 

vraćena putem Veleposlanstva Republike Mađarske. 

cijelom se događaju priopćenjem 

PU bjelovarsko-bi- 

O 

logorska oglasila nakon završetka 

kriminalističke obrade nad 48-godišnjom 

hrvatskom državljankom i 

19-godišnjim mladićem iz Bjelovara. 

Policija ih sumnjiči za kazneno djelo 

protupravnoga oduzimanja slobode 

na štetu 17-godišnje mađarske državljanke. 

Cijela je priča počela njenim dolaskom 

u Bjelovar, početkom rujna 

prošle godine. Prema nekim nepotvrđenim 

informacijama dogovarano 

je vjenčanje mladića s djevojkom 

iz Mađarske kojoj je bio onemogućen 

izlazak bez nadzora iz kuće u 

Ulici Jakova Gotovca. Onemogućeni 

su joj bili i kontakti sa svim drugim 

osobama. 

Mogla je tek telefonski razgovarati sa 

majkom, ali uz nadzor osoba osumnjičenih 

za protupravno oduzimanje 

slobode. Djevojka nije niti pokušavala 

pobjeći. Bila je bez novca i osobnih 

isprava i u strahu. 

Iz zatočeništva je spašena nakon akcije 

policije koja ne priopćava mno- 

go detalja o višemjesečnoj drami 

maloljetne djevojke iz susjedne Mađarske. 

O cijelom događaju mnogo 

se ne priča ni u susjedstvu romske 

obitelji. 

No, obitelj Đurđević iz Ulice Jakova 

Gotovca opovrgava sve tvrdnje da 

je 17-godišnjakinja iz Mađarske bila 

zatočena u njihovoj kući. 

– To su laži za koje će autori sudski 

odgovarati – najavljuje vlasnik kuće 

Boško Đurđević. – Riječ je o kćeri 

moje sestrične, djevojci iz naše obitelji. 

Do sada je više puta boravila 

kod nas, u Bjelovaru. Tako su je njeni 

roditelji dovezli i prije petnaestak 

dana, lijepo smo je primili i kao i uvijek 

ugostili – tvrdi Ljubica Đurđević. 

Oštro opovrgava priče o mogućem 

vjenčanju. 

– Pa mi smo rodbina i tako što ne 

dolazi u obzir. Uz to, naš stariji sin 

je oženjen i ima djecu. Mlađi sin, 

19-godišnjak, ima djevojku i nije ga 

bilo kod kuće posljednja tri mjeseca, 

jer se nalazio na izdržavanju odgojne 

mjere – priča Ljubica Đurđević. 

(Foto: Miroslav Martinić/CROPIX) 


1974. Osnovano Udruženje lutalica 

u Švicarskoj (Association of 

Travellers). 

1975. U Belgiji je donesen zakon 

kojim se omogućava da Romi rođeni 

u Belgiji steknu belgijsko državljanstvo. 

U Mađarskoj izlazi prvi broj časopisa 

»Ja sam Rom« ili »Rom Som« 

(I am Roma). 

1976. U Chandigarhu u Indiji 

održan je Prvi festival Roma. Indira 

Ghandi poduprla je zahtjev da 

Romi budu priznati kao nacionalna 

manjina indijskog podrijetla. 

Čehoslovačke novine »Vychodoslovenske 

Noviny« objavile su 

službeni tekst Vladinog plana za 

prinudnu sterilizaciju Roma kao 

čin »socijalističke humanosti«. 

Švedski parlament donosi odluku 

kojom se Državnim imigracijskim 

vlastima (State Immigration 

Authority) daje odgovornost za 

programe čiji cilj je poboljšanje 

socijalnih i medicinskih uvjeta za 

Rome, kao i osiguranje udomljavanja 

Roma u Švedskoj koji su prije 

živjeli u teškim uvjetima. 

1978. U Italiji je osnovan Nacionalni 

odbor Roma (Komiteto Romano 

ande Italia – National Roma 

Committee). 

Drugi Svjetski kongres Roma u 

Ženevi preimenovao je International 

Rom Committee u Romano 

Internacionalno Jekhetani Union. 

Kongresu je prisustvovalo 120 

sudionika i promatrača iz 26 zemalja. 

Indija je bila posebno jako 

predstavljena. 

1979. Međunarodna zajednica 

Roma (International Romani Union) 

dobila je status savjetnika u 

UNESCO-u. 

Predsjednik Carter utemeljio je 

Memorijalni muzej žrtava holokausta 

u SAD-u. (United States 

Holocaust Memorial Museum). 

Među 65 članova Memorijalnog 

vijeća holokausta nije bilo nijednog 

predstavnika Roma. 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

46 


Vojvodina Roma Center for Democracy 

We had a very open and creative 

meeting with Djordje Jovanovic, 

the president of Vojvodina Roma 

Center for Democracy (Vojvodjanski 

Romski centar za Demokratiju). Vojvodina 

Roma Center for Democracy 

is an NGO, formed in May 2008, and is 

active in Belgrade, Valjevo and Vojvodina 

province, including the head-office 

in Novi Sad. 

Djordje Jovanovic and his organization 

are working mainly on projects that 

are targeting Roma children, pupils 

and students. One of such projects is 

»Empowering Roma students at the 

University of Novi Sad«. The aim of 

the project is to strengthen the ways 

of support for Roma students to pass 

more exams during the academic years 

and successfully complete their 

studies. 

Today there are more then 200 Roma 

students at the University of Novi Sad. 

In 1994 there were only 4. So things 

ARE getting better, but there is still a 

lot more to be done. 

Djordje told us also about the daycare 

center for Roma children in Klisa 

(Novi Sad suburb with large Roma 

population). The daycare center has 

become a real community center for 

children in the area. Children are gathering 

there to get help doing their school 

homework, to find a quite room 

to read and prepare school lessons, to 

get light and electricity (some of them 

doesn’t have the electricity at homes), 

but also to play, to get warmed on 

cold winter days, to get something to 

eat, and to meet friends. He invited us 

to visit the daycare center in Klisa. 

It was great talking with Djordje. We 

shared a lot of common ideas. We will 

surely met again and stay in touch for 

future projects! (Miško Stanišić) 

Romski informativni centar u Sarajevu 

Romski informativni centar (RIC) 

uspostavljen je u sklopu projekta: 

»Podrška romskoj nacionalnoj manjini 

u BIH u efektivnom zagovaranju i 

izvještavanju«. Sastavni je dio Vijeća 

Roma, a ima važnu ulogu u praćenju 

realizacije svih strateških dokumenata 

vezanih za Rome. 

CILJ formiranja RIC-a je borba protiv 

diskriminacije Roma stvaranjem pozitivne 

medijske slike o Romima, promocijom 

pozitivnih primjera iz zajednice, 

te očuvanjem jezične, kulturne i 

povijesne baštine romske populacije. 

MISIJA Romskog informativnog centra 

je da poveća informiranost javnosti i 

zagovara pitanja od važnosti za romsku 

populaciju. 

VIZIJA RIC-a je da Romi kao punopravni 

članovi aktivno sudjeluju u donošenju 

odluka na svim nivoima. 

Djelujemo kroz: 

• javne kampanje 

• procese zagovaranja za promjene 

• promociju pozitivnih primjera iz 

romskih zajednica 

• podizanje svijesti o ljudskim pravima 

• edukaciju mladih Roma 

• izdavanje promotivnog materijala 

• obilježavanje svih bitnih datuma za 

Rome. 

RIC izdaje časopis pod nazivom 

»CRNO-BIJELI SVIJET« (KALO- 

PARNO LUMJA). U našem radu surađujemo 

s predstavnicima institucija 

vlasti, medija, domaćih i stranih nevladinih 

organizacija i romskog nevladinog 

sektora. 

TIM RIC-a 

Sve aktivnosti RIC-a provode se kroz 

suradnju koordinatora i 15 novinara/volontera, 

koji su dopisnici Vijeća 

Roma/Romskog informativnog centra 

iz svojih lokalnih zajednica. 

Projekt je financijski podržan od strane 

US Department of State i World 

Vision US. Na realizaciji projekta zajednički 

surađuju Vijeće Roma BiH i 

World Vision BiH. 

Naša adresa: 

71000 Sarajevo, BiH 

Franjevačka do broja 6 

tel/fax: +387 33 236 910; 

e-mail: bhric_office@hs-hkb.ba 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

47 

IROSKO ansvero, pe lil Rutkosko 

Ande Europa thaj dre javir thema 

Romenge sy pharo te dziveł bi 

liłengo. O raja themeskire na kamen 

te den liła identyfikacjako /pasporto. 

O dyskryminacja administracyjno na 

mekheł kaj o raja te dykhen kodo problemo. 

Kana Rom nashty te sykaven 

dokumento, savo pheneł łesko anav, 

vaj kana sys bijando kodo jandeł baro 

probleemo łeske thaj łeskire familiako. 

Kodo sy vi problemo kana Roma 

dżan ko doktoro, ko administracja 

socjalno, kherengi ect. Paszporto IRU 

kodo na feri identyfikacja peskire nacjasa, 

kodo deł baredyr paciaben ando 

administracja savi kereł buty socjalno, 

zutin Romen, ne joj univar mangeł lil 

kaj e Roma te sykaven dokumento kaj 

sy jone Roma. Kodo sytuacja sys ando 

praktyka ko but thema. Pasporto IRU 

kodo sykaveł kaj o manush sy phandło 

peskire nacjasa thaj sy khetanes phandło 

lumiakire organizacjasa. 

Personalno atako, savo kerdia pe IRU 

o Rutko Kawczynski kodo sykaveł 

savorenge jekh glinda, picktura manusheski, 

savi na dżineł politykano princypo 

butiako, idea thaj amaro IROSKO 

kamlipen thaj butia, sys te vazden upre 

Romen thaj te paruven łengo dżiipen 

pe fededyr. Kodo agresja savi sykadia o 

Rutko sykaveł kaj naj łeste pindżaripen 

vash polityka thaj so ame IRU, amare 

butiasa kamas te keras. Kodo gadżikano 

atako savo kerdia Rutko Kawczynski 

pe romani organizacja IRU sykaveł 

amenge kaj e Rutkos naj intereso kaj 

te kereł mishtimos e Romenge. Dyk- 

has kaj jov feri kereł savorenge krujał 

krytyka thaj deł negatyvno opinia pe 

romane butia, save jov na pindżarel/ 

haloł. Łes sy feri intereso personalno, 

kameł te kereł feri peske mishtimos a 

łesko rakiriben/ vorby kodo sy slogano. 

Kana varkon kameł te kereł atako 

trobuj majangłal te phucheł te dykheł 

informacja čači vash obiekto savo kameł 

te atakin. Kana o Rutko te javeł 

čačo Rom jov sphutia by IRU majanglal 

soske ame kamas te das IROSKO pasporto 

e Romenge, so kodo idea deł 

e Romenge thaj savo vazdeł polityćno 

aspekto e manushenge. Ne jov syr savore 

dżinen vash pesko autokratyzmo 

na phucheł nikonestyr opinia. Savore 

Roma sar phenel sy dyle thaj feri jov 

dzineł sokereł. Ande kodo o delegaty 

ERTF mehne peskire thana thaj gine 

salatyr vash adava kaj nadyne paciaben 

e Rutkoske sar lideroske. Ne jov na 

kameł te ładżał kodo so kereł thaj na 

łeł ke pe krytyka. Ande kodo me na 

dava krytyka butedyr łeske. Ne phućipe 

sy shaj e Rom te ladżał te łeł peske 

romano dokumento? Shaj sy Rom te 

dareł odołestyr kaj sy jov Rom. 

Kodo pasporto IROSKO sykaveł problemo 

e gadżenge, save na den Romenge 

liła ando pesko them. A kodo sy 

sytuacja ando but thema. Sar e Roma 

te dżiven bi lilengo kana o thema na 

kamen te den łenge idetyfikacjako lil. 

Roma nane elefanty. Jone sy manusha. 

|łen sy anav, familiako, thaj data kana 

javne , bijande sys pe lumia sar manusha. 

Kana e Romes naj pasporto vov 

na egzystyyn mashkar manushende. 

Kodo trobuj te haciarel vo o Rutko 

a na te vazdeł pesko agresyvno atako 

pe lumiaki organizacja, savi dyja vast 

thaj paciaben łeske kaj jojv javeła łaćho 

lideri ERTF. Ne dykhas kaj ko Rutko 

Kawczynski sy łes personalna problemy, 

save na den łeske saste godiasa bi 

dukhako te połeł romanipe thaj vi 

gadżikani demokracja savi sam ame te 

pinżaras thaj łesa te keras łasa buty . 

Demokracja deł manusheske vola thaj 

mekheł kaj o manush te rakir, vorbin/ 

te deł duma/ so kameł. Ne vi mangeł 

manushestyr otpheniben/ otvietność 

pałe kodo so kereł, so pheneł, mangeł 

godiavir pindżaripe, kultura manushikani, 

savi sykaveł łacho drom, savo sy 

te li dżał e Romen ke fededyr dżiipen, 

ke łaćhipe thaj phralipe. 

Ne o Rutko peskire reakcjasa, peskire 

butienca maj jekhvar sykaveł pesko 

muj, savo na łełpaciamos manushendyr, 

patyv ko Roma. Łeskiro agresyvno 

tono, na deł manushenge te dykhenłes 

syr čačo romano lidero, savesa 

Roma sy te ken khetanes buty. Ame 

dykhas kaj Rutko shaj ładżał te pheneł 

peske Rom thaj te łeł romano lił kaj 

te sykaveł javirenge pesko idendyteto 

adiakes syr na kamia kaj pe kedype 

ERTF ando Strasbourg te javeł bashado 

romano hymno, te javeł błado romano 

flago. 

Ne o IRU paciał kaj o vrama sykaveła 

kon so kameł e Romenge thaj savo 

mishtimos. Me paciav kaj ande adies 

ande but phari sytuacja e Romengi 

ande but thema trobuj e Roma te 

javen integryme khetanes, te sykaven 

pesko phralipe. Pe kodo sy syr symbpli 

amaro lil IROSKO. Kon kameł kodo 

pasporto romano shaj peske łeła. IRU 

dyja symboli, save sy akana ande romani 

vi gadżikani historia Kodo sy humno 

romano savo sy pindżardo ande lumia 

thaj flago/ ściago/. Romałe ma daren 

romane symbolendyr. “So keresa na 

keresa e gadżesa phrala na javesa 

IRU 

ROMANO 

ROMSKA 

ČAĆIPE 

ISTINA

ISSN 1845-6413 

Udruga Roma Zagreba i Zagrebačke županije

Romano ÄaÄipe - Udruga Roma Zagreba

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

Romano ÄaÄipe - Udruga Roma Zagreba