svibanj 2010. - Atlantska plovidba dd

Led u umiranju, 27.04.2010
Posada stroja:
Vlaho Čagalj - vježbenik stroja
dipl. ing. Pavle Čerjan - upravitelj stroja
Pero Gverović - mehaničar
Miho Salatić - 4. čas. str.
Ivica Ćurčija - čistač
Stjepan Silić - elektroničar
Nikša Karaman - 2. čas. str.
Krešimir Marinović - 3. čas. str.
Robert Žuvela - mehaničar
počinju osjećati „pingvinima“. Osmjeh
se vraća i zato što smo svakog dana
bliži završetku ugovora o radu pa se
željno očekuje skori povratak onamo
gdje je najljepše – doma.
Već na ukrcaju na brod u luci Amsterdam
zapela mi je za oko njegova ljepota
istaknuta u crnilu terminala ugljena.
Brod je izgrađen u Kini u nedavnoj
2008. za plovidbu u ledu. Prema svojoj
konstrukciji, odnosno namjeni dobio
je i takva putovanja.
Ulaskom u Finski zaljev uplovljavamo
u led, ali onaj najtanji, najsmješnijega
imena „suga“ i „pancake/palačinke“.
Odmah zatim, prolaskom kod plutače
1, južno od otoka Goglanda, eto beskraja
bijelog problema. Brod i službe
na brodu spremne su za „rat“ broda
i leda. Nakon 30 Nm led je prejak i
trenutno pobjeđuje, no brod je na kraju
ipak mudriji. Zaustavljamo se. Ne
treba dovoditi brod u situaciju da se
ošteti trup, propeler ili kormilo. Štete
treba izbjegavati po svaku cijenu. Brod
također ne treba nepotrebno opterećivati.
Bit će nam potreban još mnogo
godina. Ako Bog da.
Službe ruske obalne patrole izvrsno su
organizirane, održavaju plovne putove
i u najekstremnijim uvjetima. Luke
Primorsk (tankerska luka), Sankt Petersburg
i Ust Luga otvorene su tijekom
cijele godine. Osim ledolomaca
koji održavaju glavni plovidbeni pravac
od otoka Goglanda do luke Sankt
Časnici palube:
Aleksandar Kušić - 2. čas. pal.
Nikita Dragojević - 1. čas. pal.
Attilio Udović - 3. čas. pal.
Petersburg manji ledolomci zaduženi
su za pojedine luke. Nama je pripao ledolomac
KARU, ali je i sam imao vrlo
velike probleme da priđe našem brodu,
izlomi led, oslobodi more od ledenog
okova i otvori put prema luci UST
LUGA. Malo pomalo eto nas u samoj
luci, uz predviđeni terminal za utovar
ugljena. Po utovaru tereta u luci Ust
Luga kratko boravimo na sidrištu jer
je ledolomac KARU ostao „zarobljen“
u ledu. U dogovoru s Obalnom stražom
isplovili smo bez njegove pomoći.
Naš MIHO PRACAT probija se kroz
ledeno more snagom diva i sigurno
dolazi do glavnog kanala. Uz malu
pomoć ledolomca Kapitan Soronkin
(imate ga na slikama, velik je, žutog
nadgrađa) plovimo dalje prema zapadu
i luci iskrcaja TYNE, UK. Ledolomac
KARU ostaje zaustavljen u ledu
s tri manja broda. Led je prejak i za
njega, te i on koristi snagu jačeg ledolomca
Kapitan Soronkin. Da smo ga
čekali, izgubili bismo još 12-18 sati, a
ponekad se treba držati i one poslovne
devize „vrijeme je novac“ da bismo
unajmitelje učinili zadovoljnim. Rusi
su naš DOBRI BROD pohvalili: jedni
ga zovu „UST LUGA EXPRESS“, a
VTS Obalne straže „MIHO PRAKAT
MOCNI“.
Budući da tri naša broda prometuju
istim putovima (PETKA pod zapovjedništvom
kap. Leona Bjelokosića i
brod blizanac ZAGREB sa zapovjednikom
kap. Baldom Jerkovićem),
često se susrećemo i međusobno razmjenjujemo
informacije te dobra i loša
baltička iskustva. Ponekad, ako je nešto
važnije, to dojavljujemo porukama
na e-mailu.
U luci Tyne smjenjuje se posada, dolazi
nova snaga, a odlaze stari članovi
posade. Među njima su kapo Marlais i
ćif Petrić. Promrzli odlaze na zaslužan
odmor i „grijanje“ iako se čuje da ni u
Dubrovniku nije baš ugodno vrijeme,
kraj je ožujka.
19