svibanj 2010. - Atlantska plovidba dd
svibanj 2010. - Atlantska plovidba dd
svibanj 2010. - Atlantska plovidba dd
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Dubrovačkoj plovidbi, brod je zadržao<br />
izvorno ime Dubac.<br />
U slomu Mussolinijeve Italije zatekao<br />
se Dubac na samome jugu zemlje, u<br />
luci Taranto. Nova vlada maršala Pietra<br />
Badoglia nastojala je u domovinu<br />
vratiti što veći broj vojnika koji su se<br />
zatekli na širokom prostoru Jugoslavije,<br />
Albanije i Grčke, sve prije nego<br />
ih Nijemci razoružaju i pošalju u zarobljeničke<br />
logore. Nije to bila evakuacija<br />
razmjera Denkerquea, ali dramatična<br />
i pogibeljna svakako jest. Mnoštvo<br />
brodova sudjelovalo je u toj operaciji,<br />
a Dubac se našao u pravo vrijeme na<br />
pravome mjestu, te je odmah poslan u<br />
Albaniju. Iz luke Vlorë (Valona) evakuirao<br />
je vojnike u Brindisi. Koliko je<br />
putovanja obavio i koliko ljudi prebacio<br />
preko Otranta, u tim danima ratnoga<br />
kaosa nije zabilježeno.<br />
No, poznato je što se događalo na posljednjem,<br />
tragičnom putovanju. Za<br />
to su posebno značajna sjećanja koja<br />
je objavio Antonio Angelo Caria, topnički<br />
časnik talijanske Ratne mornarice.<br />
Njemu valja zahvaliti što smo,<br />
uz priču o Dupcu, u prigodi objaviti<br />
i jedinstvenu fotografiju tih dramatičnih<br />
trenutaka. Kako su se Talijani<br />
pred nadirućim njemačkim snagama<br />
povukli iz Valone, veliki broj vojnika<br />
nalazio se u luci Sarandë, na krajnjem<br />
jugu Albanije, samo dvije nautičke<br />
milje udaljenoj od otoka Krfa.<br />
U talijanskim ratnim kronikama iz<br />
1943. godine luka Sarandë se spominje<br />
pod imenom Santi Quaranta, pa je<br />
tako naziva i Antonio Angelo Caria.<br />
Zapravo su Talijani nakon okupacije<br />
Albanije tu luku nazvali Porto E<strong>dd</strong>a u<br />
čast najstarije kćeri Benita Mussolinija,<br />
no nakon Duceova pada ime očito više<br />
nije bilo omiljeno. Pod zaštitom torpiljarke<br />
Sirio i korvete Sibilla Dubac je<br />
doplovio u Santi Quaranta 25. rujna,<br />
na brzinu ukrcao veliki broj vojnika i<br />
isplovio prema Brindisiju.<br />
Kad se dubrovački parobrod našao<br />
pred samom talijanskom obalom, u<br />
blizini rta Capo Otranto, napalo ga je<br />
dvanaest njemačkih sunovratnih bombardera<br />
Junkers 87, zloglasnih „štuka“.<br />
Pogođen izravno s najmanje tri<br />
bombe, Dubac se osjetno nagnuo na<br />
lijevi bok, pa je zapovjednik usmjerio<br />
brod prema obližnjem kopnu kako bi<br />
ga nasukao i spriječio potonuće. U pomoć<br />
mu je pohitala topovnjača Sirio a<br />
taj je trenutak ovjekovječen fotografijom<br />
snimljenom s palube korvete Sibilla.<br />
Posada je uspjela brod nasukati na<br />
obalu, samo jednu milju od svjetionika<br />
na rtu Otranta.<br />
Počela je operacija spašavanja velikog<br />
broja ranjenika, ali i mučna akcija izvlačenja<br />
tijela najmanje 200 poginulih<br />
talijanskih vojnika, kako ne bi potonuli<br />
zajedno s brodom. Ipak se Dubac,<br />
tada već star 42 godine, pokazao tvrdim<br />
orahom, te je uz obalu potonuo<br />
tek nekoliko dana poslije. I brod i njegova<br />
krvava drama uskoro su zaboravljeni.<br />
Ipak, odmah poslije rata jugoslavenske<br />
su se vlasti počele raspitivati<br />
za sudbinu Dupca i mogućnost da se<br />
parobrod spasi. Što se s brodom uistinu<br />
dogodilo, očito se nije znalo jer se<br />
u prvim popisima brodova stradalih u<br />
ratu navodi da je „u rujnu 1943. onesposobljen<br />
od vlastite posade kod Taranta“.<br />
Parobrod je uskoro pronađen, a stručnjaci<br />
su procijenili da nije toliko oštećen,<br />
te da će se popravak isplatiti. Pojedinosti<br />
same akcije spašavanja nisu<br />
sačuvane, ali je poznato da je Dubac<br />
u kolovozu 1946. godine dotegljen u<br />
Rijeku, gdje je trebao biti popravljen<br />
u Kvarnerskim brodogradilištima. No<br />
tamo je već na popravak čekalo mnoštvo<br />
mnogo mlađih i većih brodova,<br />
koji su imali prednost pred prastarim<br />
Dupcem. Nakon tri mjeseca čekanja<br />
u Rijeci otegljen je u uvalu Soline<br />
u zaljevu Klimno na otoku Krku i<br />
tamo raspremljen sredinom studenoga<br />
1946. godine<br />
Bilo je to vrijeme sveopće promjene<br />
imena preživjelim ratnim veteranima,<br />
pa je tako i Dubac poslije 45 godina<br />
plovidbe pod istim imenom postao –<br />
Šolta. Niti mjesec dana kasnije našao<br />
se na dnu! Parobrod koji je nakon spašavanja<br />
u Otrantu bio samo zakrpljen,<br />
potonuo je 9. prosinca 1946. na plitko<br />
dno u Solinama. Tako jadno stanje broda<br />
nije bilo zapreka da se Šolta nađe<br />
na popisu od 16 parobroda koji su odlukom<br />
Vlade FNR Jugoslavije od 20.<br />
siječnja 1947. dodijeljeni novoutemeljenom<br />
brodarskom poduzeću Jugoslavenska<br />
linijska <strong>plovidba</strong> iz Rijeke.<br />
Jugoliniji je svaki brod bio dragocjen,<br />
ali je nekadašnji Dubac bio toliko oštećen<br />
da na njega nitko više nije računao.<br />
Pa su na nj, točnije sada već na Šoltu, svi<br />
zaboravili. I tako nevjerojatnih – osam<br />
godina! Tek ujesen 1954. odlučeno je<br />
da se parobrod konačno otpremi u staro<br />
željezo. Za ekipu splitskoga Brodospasa<br />
bila je to već rutinska akcija. Uz<br />
pomoć uzgonskih cilindara neveliki je<br />
teretnjak s lakoćom podignut s plitkoga<br />
dna, te sredinom listopada dotegljen<br />
u rezalište u Svetome Kaji...<br />
Otrant 25. rujna 1943. – torpiljarka Sirio<br />
hita u pomoć pogođenom parobrodu Dubac<br />
31
Change language