Službe za profesionalno savjetovanje na hrvatskim sveučilištima

„Nesveučilišne“ ustanove visokog obrazovanja (njih preko 300 u cijeloj zemlji) studenteobrazuju u pojedinim stručnim područjima i praktično ih pripremaju za određena zanimanja.Nakon što je u Poljskoj dopušteno osnivanje privatnih ustanova visokog obrazovanja, omogućenoje nastajanje nedržavnih ustanova visokog obrazovanja. Druga značajna promjena biloje dopuštanje naplate naknada za neke obrazovne usluge. Time je omogućen nastanak sustavaplaćenih večernjih studija (koji sadrže mali broj kolegija koji se naplaćuje), studija vikendom (ukojima se većina kolegija naplaćuje), te poslijediplomskih studija na državnim ustanovama visokogobrazovanja.Sve veći broj ljudi sa srednjoškolskom diplomom i rastući postotak zainteresiranih za visokoobrazovanje dva su čimbenika koja doprinose postupnom porastu broja studenata prve godine,kao i broja mladih ljudi između 19 i 24 godine starosti koji odlučuju nastaviti obrazovanje. Tijekomposljednjeg desetljeća broj studenata koji se upisuju na ustanove visokog obrazovanja porastaoje više nego trostruko, što potvrđuje da je u Poljskoj došlo do „omasovljenja“ ranije „elitnog“visokog obrazovanja.213.2. Počeci službi za profesionalno savjetovanje u PoljskojIdeja uvođenja službi za profesionalno savjetovanje na poljska sveučilišta nastala je 1990-ih.Razvila se na sjeveru Poljske, u Torunu, kroz projekt koji je financirao britanski Know How fond,te na njezinom jugu, u Krakovu, u sklopu Centra za obrazovno savjetovanje koji djeluje unutarZaklade za napredak i gospodarstvo. Nakon političke i gospodarske preobrazbe Poljske, nastalaje potpuna praznina na području studentskih službi usmjerenih na tržište rada. Sveučilišta suse pokušavala prilagoditi novim okolnostima koje su postavile nove organizacijske, sustavne ifinancijske izazove.U razdoblju između 1950.-1960. godine stari je komunistički sustav sve one koji su diplomiraliprisiljavao na rad bez mnogo izbora što se tiče radnog mjesta (ili čak grada, odnosno mjesta,u kojem bi radili). Nakon 1960. godine situacija se djelomično popravila-iako je država osobamakoje su stekle diplomu i dalje nametala radnu obvezu, te osobe su ipak mogle same izabrati radnomjesto. Tijekom tog razdoblja na svakom je sveučilištu postojala posebna jedinica-Centar za zapošljavanje-kojaje diplomirane studente raspoređivala na radna mjesta. 1990-ih ove su jediniceukinute zbog smanjenja proračuna te zbog ideje o ulozi sveučilišta koju je tada dijelila većinarektora: sveučilišta trebaju mladim ljudima pružiti najbolje moguće obrazovanje, ali bez uplitanjau njihov život poslije studija, tj. u posao.Potreba za službama koje bi se bavile profesionalnim savjetovanjem s vremenom je postajalasve jasnijom. U Centru za obrazovno savjetovanje (COS) u Krakovu, gdje su studenti moglidobiti informacije o studiju u inozemstvu (većinom u SAD-u), uočeno je da studenti imaju mnogoproblema s pisanjem životopisa potrebnih za ispunjavanje prijava za posao. Tečajevi koje je na tutemu ponudio COS postali su vrlo popularni. U to je vrijeme u Poljsku dolazio velik broj međunarodnihtvrtki, čiji su uredi i tvornice trebali diplomirane studente, kao i sustavnu profesionalnupomoć pri njihovom zapošljavanju (poput one koju su do tada dobivali od sveučilišta u zemljamau kojima su službe za profesionalno savjetovanje već postojale, kao što su Velika Britanija i SAD).Postojanje problema uočili su i poljski uredi za rad, jer su novonastale okolnosti čitavoj PoljskojPokretanje službi za profesionalno savjetovanje u tranzicijskoj zemlji: analiza primjera iz Poljske