Stuart AllenDobitnik nagrade"Dobro more"U to vrijeme učvrstio se moj odnoss kap. Lukom Šoletićem. On je tadabio zastupnik Atlantske u Londonu inekoliko, ustvari mnogo puta zajednosmo objedovali. Jednog dana zavrijeme jednog od tih objeda Luko jerekao: “Stu, ako doista želiš izgradikap.ŠpiroSavini Michel PestretzofNegdje 1974. godine dok samradio u Parizu kao mlađi službenikčarteringa za Cook International,tvrtku koja se uto vrijeme bavila trgovinomžitaricama, moj šef MichelPestretzof je s kap. ŠpiromSavinom u Parizu na jednojvečeri uz “dobru hranu ivino” zaključio brodarskeugovore na određeno vrijemeza m/b Mavro Vetranić im/b Ivo Vojnović. Sutradanujutro oni su me poslali urestoran Deux Magots daprovjerim što je dogovorenou hotelskom kafiću.Taj ugovor o najmuod, mislim, oko 2.875 USD dnevno,sklopljen je za večerom, a Michel i Špirosu ga potpisali već u hotelskom restoranu.Kakve li priče! Svidjela mi sekompanija koja je poslovala na ovakoosoban način. Poslovi između tadašnjihjugoslavenskih brodara i stranihčarter-kompanija obično su se sklapalipreko Jugoagenta u Beogradu s kojimasu Lerbret et Cie, brodari i brokeriiz Pariza bili povezani.Takis MaliakasZaposlio sam se kod Lerbreta u drugojpolovici 1975. godine pa sam prekosvoga dobroga prijatelja Takisa Maliakasanastavio vezu s Atlantskom plovidbom.U studenom 1977. godine rodio mi seprvi sin Jonathan, a 6 mjeseci nakontoga ukrcali smo auto na vlak do Trstai odatle, vozeći se cijelom obalom, došliu Dubrovnik. Proveli smo prekrasanodmor, sreli prekrasne ljude i kušaliprekrasnu hranu, vino i rakiju. Zajednos Takisom redovito smo unajmljivalibrodove Atlantske plovidbe većinomza europske i američke tvrtke koje sutrgovale žitom. To se nastavilo u cijeloj1984. godini kada sam pokrenuo vlastitutvrtku u Londonu pod nazivomAllen Chartering Ltd.kap. Luko ŠoletićU to vrijeme je Anglo-Yugoslav (kasnijeAnglo-Adriatic)udruženje tadašnjihjugoslavenskih brodaras izuzetkomJugotankera (danasTankerska Zadar),koje je imalo vlastitiposrednički ured uLondonu pod nazivomAlan Shipping(!!!), iznajmljivalobrodove Atlantskeza poslove ponuđeneu Londonu,a uprava dioničaraAnglo-Adriatica je naizmjenceradila iz ovog ureda uLondonu.22
ti čvrstu vezu s Atlantskom, morašse potruditi da nam donosiš dobre isolidne dugoročne poslove“. Porukusam jasno razumio. Preko njegovogureda u Londonu iznajmili smo m/bFavorita tvrtki Atle Jebsen na 5 godina,u kojoj su radili gospoda TrulsL’Orange i Mike Tysoe, a zatim m/bDubrovnik kao Joint Venture.kap. Ante JerkovićKako i predobro svi znamo, 1991.godineje nažalost počeo rat. Luko se većbio vratio u Dubrovnik, a kap. AnteJerković stigao u London.Moja se veza s Atlantskom nastavilapreko Ante i njegove obitelji za njihovaboravka u Londonu. Početkom1992. godine odlučio sam da mojiprijatelji u Dubrovniku trebaju znatida je ljudima stalo do njih pa sam uveljači krenuo avionom preko Trsta, azatim brodom iz Rijeke do Dubrovnika.Luko je čekao na dnu brodskihskala da me pozdravi u svojoj ratomrazrušenoj zemlji. Ostao sam tjedandana, dobro vidio užasno razaranje,slagao slane sardele u restoranuAtlant, dobro jeo i pio. Velika hvalasvima vama koji ste me pazili kaokralja čak i u tim teškim vremenima.To neću nikad zaboraviti. U godinamakoje su uslijedile uspjeli smo zajednoiznajmiti par brodova i biti ustalnom kontaktu. Uostalom, nikadmi ne treba izlika da bih posjetio Dubrovnik!On je stvarno biser Jadrana.Mato ButijerPriča ne bi bila potpuna da ne spomenemdobrodošlicu koju bi mi naaerodromu u Dubrovniku uvijek priredioMato Kamikaze, kao i jurnjavuautom, vjernim Citroenom, kao nautrkama do ureda ili hotela. Danas jevožnja mirnija u Peugeotu uglavnomzbog, po mome mišljenju, prometnihograničenja i kamera. Hvala ti Matona tvojim dočecima uvijek sa širokimosmijehom i rukama spremnim da mipomogneš s prtljagom.Ne sjećam se točno godine, ali nikadaneću zaboraviti jedan posjet zimi,dugu večeru uz obilne količine vina irakije i pjesme. Ne mogu se čak sjetitini tko je sve bio tamo - Tonči svakako,Šišo svakako, Vlaho. Ostali smo jakokasno. Ja sam odsjeo u hotelu Argentinai rano ujutro putovao za UK.Mato me je vrlo rano ujutro vodio izhotela. Dubrovnik je bio prekrivensnijegom! To nikada prije nisam vidio.Kad smo došli na aerodrom, krilaaviona su gotovo doticala zemlju,toliko je snijeg bio težak. Putnike suukrcali u autobus za Split. Glava mije do tada već pucala. Na putu premaSplitu iz zvučnika se čulo: “GospodineStu, gospodine Stu” - to me jeTonći zvao preko VHF (u to vrijemenismo imali mobitele) da provjeri jesamli OK. Mora da sam zvučao grozno,ali sam ga uspio uvjeriti da sam“u jednom komadu” u autobusu naputu za Split.Kap. Vlaho Lonza, kap. TonćiŠeparović i kap. Pavo ŠiševićGodine 1998. u ACL-u je nastalapromjena, preselili smo se na Isle ofMan i počeli raditi s brodovima zaprijevoz rasutog tereta kompanijaPD i Splošna <strong>plovidba</strong>. Moja ljubavza Atlantsku nikad nije prestala. Putovanjau Dubrovnik su se nastavilai mnogo puta su me Ante, Vlaho,Tonći i Šišo podsjetili na “kvalitetnidugoročni posao” koji smo, osim svakodnevnogčarteriranja, povremenonastavili raditi.Godine 2005. bio sam oduševljen pozivomu Dubrovnik na proslavu 50.obljetnice Atlantske i bio sam jakopočašćen kad me je Ante zamolio, i tosamo par sati prije večere, da održimzdravicu u ime gostiju. Možda je tobilo i dobro jer sam imao samo malovremena za pripremu pa tako mojgovor nije bio predug, ali je bio punemocija i potpuno iz srca.Godine 2008. brodovi PD i Splošnesu prebačeni u Hamburg, ACL sevratio svojim korijenima i iznova supostali konkurentni brokeri bez ekskluzivebrodova.Festa Svetoga VlahaNastojim da nikada ne propustimfantastičnu proslavu Sv. Vlaha u veljačisvake godine. Bio sam prisutankad je Šišo izabran za festanjula i ponosanšto mi je tako blizak prijateljpočašćen na taj način.Prijelomni trenutak za novi dugoročniposao nastao je sredinom 2008.god. kada je zbog propasti BritanniaBulka, njihov važni partner za teret,Krutrade AG, pokrenuo vlastiti posaos transportom tereta preko AtlanticCoal and Bulk. Mi smo prvo svi proučavaliposao, ugljen Ust Luga/UK-Cont putovanja u veliki broj luka - tosmo radili oko 8 mjeseci - i onda jekonačno 2009. godine Krutrade prekoACB-a objavio da su zainteresiraniza uzimanje jednog ili dva broda IceClass Panamax Atlantske plovidbe naodređeno vrijeme. Od toga trenutka,osim mnogih kratkoročnih i dugoročnihčartera, s ponosom možemo rećida je nakon posjeta Sergeya Vetrovaiz Krutrade i Aidana Druryja iz AdvanceaDubrovniku u srpnju 2010.godine zaključen još jedan "brak",ovaj put između Atlantske i Krutrade-ACB-a.„Dobro more“S ponosom ističem da sam na ovogodišnjoj(<strong>2011.</strong> godine) proslavi Sv.Vlaha primio statuu “Dobro more” uznak priznanja i uspješne dugogodišnjesuradnje. Ovu statuu ću čuvati dokraja života, kao što čuvam i dubokoprijateljstvo i povjerenje koje iskazujumoji dragi prijatelji u Atlantskoj plovidbi.Trebala bi knjiga da ispričam sve predivnetrenutke u kojima sam uživaou Dubrovniku, u divnoj ribi, školjkama,vinu, pričama i pjesmama. Hvalavam svima na vašem prijateljstvu, zabavii poslu kroz cijelo ovo, ponekad ivrlo teško, vrijeme. Iskreno se nadamda će se naše namjere i ciljevi ostvaritii da će se ovakvo prijateljstvo i povjerenjerazvijati i između naših kolegau budućnosti.Stuart Allen, 17. svibnja <strong>2011.</strong>23
Change language