srpanj 2011. - Atlantska plovidba dd

gistrirano preko 800. Poslije taj brojnaglo opada, pa ih početkom Prvogsvjetskog rata ima tek 486.Autentičnost bracere udruge „Dupinovsan“ potvrđena je certifikatomKomisije za istraživanje i očuvanjehrvatske brodograđevne baštine Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti.Izgrađena je od hrastovine, ariša,jasena i smreke. Dužina joj je 10 m,širina 3,6 m a gaz 1 m. Dužina s baštunomje 17,6 m, visina jarbola 9m, lantina 17 m. Ima latinsko jedroi flok, 4 vesla. Tri su člana posade,a kapetan je Jadran Gamulin. Možeprimiti najviše 12 do 14 osoba. Osimšto se upravlja klasičnim kormilom irudom ima i motor Iveco od 64 KW(90 KS).Ova povijesna brodica rađena je premasvim pravilima gradnje tradicijskebracere koju opisuje V. Salomon,pa se koristim njegovim skraćenimtekstom, uz sitne nadopune. Trupbracere zaobljen je kao na manjemtrabakulu. Može biti dugačka do 17m jer proporcije trupa podliježu uobičajenomomjeru duljine i širine takozvanog„okruglog“ broda, t.j. oko3:1. Bracera je imala visok i zaobljenpramac. Pramčana statva je u oblikusablje, s gornjim krajem nagnutimprema krmi. Vanjsku stranu pramca,sa svake strane statve, ukrašavale sukarakteristične obojene drvene „oči“,koje su od najstarijih povijesnih vremenačuvale brod od uroka. Vrh statvebio je obično ukrašen krunom ilijabukom, što se može smatrati vrstompulene koju je imao svaki jedrenjak.Bracera je imala visoko nadgrađe. Izajarbola nalazilo se pravokutno palubnogrotlo (duž četvrtine duljinepalube) s poklopcem (bokaporta), a nakrmi najčešće karakterističnu rešetkastudrvenu ogradu kasara (đardinet).Dvije poprečne drvene pregrade dijelilesu korito bracere na tri odjeljka. Spalube se ulazilo u pramčani odjeljak(kaštel) kroz malu palubnu kućicu(tambuć) s četiri ležaja za posadu, usredini broda bio je veliki prostor zateret (štiva), a na krmi, ispod palubekasara, prostor za kapetana, najčešćei vlasnika (patruna / parona). Tu seulazilo kroz otvor na palubi (purtelu)s kliznim poklopcem.Kormilo je išlo dosta duboko ispodkobilice i bilo je veliko i teško. Osim zaupravljanje brodom služilo je i protivbočnog zanošenja broda pri jedrenju.Rudo kormila podizalo se i spuštaloprema potrebi i pritezalo dvostrukimkoloturnikom (gašpari, leva) a to suomogućavali dugački svornjaci okovakormila. Bracera je imala i malo vitloza dizanje sidra i pritezanje veznihkonopa te malu ručnu crpku za crpljenjevode. Na palubi je bilo i malopokretno ognjište (fogun) za kuhanje.Unatoč zdepastom izgledu bracera sevrlo dobro držala na moru po buri ioštrom sjeveroistočnom vjetru. Imalaje oduvijek trokutasto latinsko jedro(„idro na triangul“ i sl.) koje se upotrebljavalopo cijelom Sredozemljuod antičkih vremena. Imale su ga svegalije, a u 18. stoljeću i trgovački brodovii brodice, poput karavela, pulaka,barkova, šambeka, pinka, tartanai feluka s Nila (koje je kao filjuge imaoi Dubrovnik). Česta je bila i prečka(flok), a u 18. stoljeća i glavno jedro.Po potrebi upotrebljavala su se dugabukova vesla s dvije ili tri sohe. Veslalose stojećki – na venecijanski način.Bracera s latinskim jedrom imala jejednostavan i čvrst drveni jarbol (arbul/jambori sl.) duljine otprilike jednakeduljini korita, a bio je smještenna pramčanoj trećini broda i prolaziokroz palubu, učvršćen s tri bočne priponena oba boka bracere. Latinskojedro bilo je obješeno na dugačkojoblici – lantini izdjelanoj iz jednogkomada drveta. Jedro je bilo privezanokonopčićima za lantinu, s dva redakratica. Lantina s jedrom podizala sepodigačem od dvostrukog koloturnika(gindac od jedra i sl.). Pritegnutalantina oslanjala se o jarbol otprilikena trećini svoje duljine, a pri jedrenjubi se pritegnula uz jarbol hajmicom,obično s niskom drvenih kugli. Kosnikbracere, na kojem se podizaoflok, protezao se do dvije trećine duljinebarke ispred pramca, a mogao sepo potebi podići u vis da ne smeta ulukama.Na kraju poželimo najbolju sreću iuspjeh novosagrađenoj ljepotici i onimakoji su je s naporom stvorili, pogotovozato što se vlastitim snagama,uz uvažavanje i dobrohotnu pomoćsvekolike društvene zajednice, ispunionadasve koristan cilj.29