NEPOZNATEPOMORSKESTRANICEMarijan ŽUVIĆNaj s l i kov i t i j ipa r o b r o d po d st i j e g o mAtl a n t s k e pl o v i d b eStarijim naraštajima naših pomoracana srcu je bila i ostala „Pčela“. Mali inadasve spori starac pamti se uistinudugo premda je ljudima s kopnanemoguće objasniti zašto je tako.Nema za njih u tome veteranu ničegadojmljivoga, a ipak su ljudi od morasložni da je bio jedan od najslikovitijihjadranskih parobrodaStarijim naraštajima naših pomoraca, a da i ne govorimoo zaljubljenicima u brodove, na srcu je bila iostala „Pčela“. Mali i nadasve spori starac pamti seuistinu dugo premda je ljudima s kopna gotovo nemogućeobjasniti zašto je tako. Nema za njih u tome veteranu ničegadojmljivoga, a ipak su ljudi od mora složni da to bio jedanod najživopisnijih jadranskih parobroda, koji je u svojim „sijedim“godinama brodio i pod stijegom Atlantske plovidbe.Pisac ovih redaka nedavno je došao do serije dosad potpunonepoznatih fotografija „Pčele“ (i to kao dubrovačkogabroda), koje su nastale najvjerojatnije 1957. godine, pa jeto bio valjan razlog da se, uz dvije od tih slika, sjetimo togparobroda na stranicama „Atlant bulletina“.SPORA OD PRVOGA DANA„Pčela“ bijaše i mala i spora od prvoga dana: bro<strong>dd</strong>ug tek 39,7 i širok 6,8 metara, mogao je ukrcati najviše400 tona tereta. Kompaundni parni stroj na ugljen tvrtkeBotje, Ensign & Co. iz Groningena od jedva 166 kilovatauz sav trud nije ga mogao pogoniti brže od sedam čvorova.Tipični parobrod male obalne plovidbe toga doba zaplovioje 1918. godine u nizozemskome gradiću Hoogezandu ubrodogradilištu Gebroeder E. & M. Coops kao novogradnja125. Na porinuću je dobio ime „Overveen“, a prvi muje vlasnik bila tvrtka „Neerlandia“ Vrachvaart MaatschapijN.V. iz Rotterdama. U njezinoj će floti ostati začudno kratko,niti godinu dana, da bi 1919. krenuo put Britanije. Kupilaga je tvrtka Glamhurst Steamship Co. Ltd. iz Cardiffai odabrala mu ime „Heatherlea“. Ni britanskoj zastavi nećeostati predugo vjeran jer već 1925. godine odlazi put talijanskeobale Jadrana.26
„Pčela“za sva vremenaGODINA POD MOREMParobrod je upisan u Riminiju podimenom „Iniziativa“, a vlasnici su mubili Giovanni Musico iz Messine i DuilioGennari iz Riminija. Godine 1930.vlasnik postaje Ubaldo Gennari. Inicijalnjegova prezimena tada je dodanimenu broda. Tako će, sve do 1934.godine, kad ga je kupila splitska tvrtkaBrodarstvo Ferić, ploviti kao „IniziativaG.“Prinova Ferićevih, stara tek 16 godinabila je pravi mladac u društvu tadašnjihjadranskih parobroda obalne plovidbe,ali su je za boljega vjetra s lakoćompretjecali i - jedrenjaci. Očekujućikako će parobrod dugo i marljivo raditi,Ferići su mu odabrali i prikladnoime – „Pčela“. U nekim publikacijama,pa tako i službenome Pomorskomgodišnjaku Kraljevine Jugoslavije,brod se naziva „Pčela F.“, no u upisnikutrgovačkih brodova splitske Lučkekapetanije toga dodatka imenu nema.Kada su 1939. godine splitski poduzetnicirazdijelili imovinu, „Pčela“ jepripala novoj tvrtki Braća Ferić. Vrlobrzo i na Jadranu su zapuhali vjetrovirata, te u svibnju 1941. „Pčela“ podižetalijansku zastavu i postaje „Ape“. Nezadugo. Kapitulaciju Italije parobrodje u rujnu 1943. dočekao u matičnojluci, a kad se koncem mjeseca, nakonvišednevnih žestokih borbi, Split našaopred padom, partizani su ga potopilikako ne bi pao Nijemcima u ruke.Kad je godinu dana poslije, u listopadu1944., Split oslobođen, potopljenase „Pčela“ našla na vrhu popisa brodovakoje je što prije trebalo izvaditii popraviti.DUBROVAČKIPAROBRODTako je već početkom 1945. Odredza spašavanje JRM bez većih teškoćabrod podigao na površinu i oteglio uJadransko brodogradilište a.d., gdje je„Pčela“ obnovljena i vraćena u plovidbu.Nakratko se još u knjigama vodilakao vlasništvo braće Ferić, a onda je1946. nacionalizirana, da bi u siječnju1947. godine bila dodijeljena novoutemeljenojJadranskoj slobodnoj plovidbiiz Rijeke.S još nekoliko veterana koji se nisumogli uklopiti u poslovne planove Jadroslobodne,„Pčela“ je 1954. godineprepuštena Pomorsko transportnompoduzeću „Dubrovnik“. U skromnojfloti toga novoga brodara mala „Pčela“bila je najveći brod. Brodar je životariojoš nekoliko godina, da bi u lipnju1962., umjesto da ode u likvidaciju,bio pripojen uspješnoj Atlantskoj plovidbi.Uz „Pčelu“ je <strong>Atlantska</strong> dobilai pet drvenih teretnjaka od kojih jenajmanji bio „Dubac“, dug jedva 17metara.Dakako da te „prinove“ uopće nisutrebale novom brodaru,koji je u isto doba gradiobrodove od 16 tisuća tonanosivosti poput „Plitvica“i „Kragujevca“, pa su prveod njih prodane već 1963.godine. „Pčela“ je pak bilana srcu dubrovačkim pomorcimapa je odlučeno dase temeljito preuredi i stariparni stroj zamijeni dizelskimmotorom. Posao jepovjeren brodogradilištu uMokošici, koje je <strong>Atlantska</strong>dobila zajedno s brodovljemPomorskoga transportnogapoduzeća. No, radovi su se otegli, paje tek potkraj 1965. zaplovila nova,neobična „Pčela“. Ugrađen joj je njemačkidizelski stroj MWM proizvedenjoš 1939. od samo 220 kilovata, te jenekadašnji parobrod postao brži tekza – pola čvora. Uz to mu je uklonjenprepoznatljivi dimnjak jer „Pčela“ ionakoviše nije dimila.SMRT U MOLUNTUDimio ili ne, veteranu iz Hoogezandakraj se bližio. <strong>Atlantska</strong> <strong>plovidba</strong> prodalaga je u travnju 1971. godine, aliipak ne rezalištu, nego Poljoprivrednoribarskojzadruzi „Partizanska veza“ izLovišta na Pelješcu. Njoj će starac služitijoš punih šest ljeta, a onda su se iLovištani morali oprostiti s „Pčelom“.Brod je iz upisnika Lučke kapetanijeu Dubrovniku brisan početkom 1977.godine, no nigdje nije zabilježeno gdjeje izrezan. Piscu ovih redaka trebalo jemnogo i truda i vremena dok nije doznaoda je „Pčelino“ posljednje odredištei počivalište bilo u Moluntu. Ipakje ostala tajna tko je tamo „Pčelu“izrezao u staro željezo...„Pčela – Dubrovnik“:prastare fotografije prvi put u javnosti27