Број <strong>98</strong> - Страна 142 С Л У Ж Б Е Н И Г Л А С Н И К Б и Х Понедјељак, 10. 12. 2012.Sektora za azil <strong>broj</strong> UP-1-07/1-41-1-7-16/10 od 2. augusta2010. godine zahtjev je odbijen, a zatim i Zaključkom Sektoraza azil <strong>broj</strong> UP-1-07/1-41-1-1-39-5/11 od 19. oktobra 2011.godine, po ponovnom apelanticinom zahtjevu, taj zahtjev jeodbačen. Naglašeno je da apelantica, ni nakon pravosnažnookončanih navedenih postupaka u segmentu međunarodnezaštite, nije ispoštovala rok za napuštanje teritorije <strong>Bosne</strong> i<strong>Hercegovine</strong>. Istaknuto je da rješenja o produženju nadzoranisu posljedica proizvoljnog postupanja, već da se radi opostupku koji je proveden u skladu sa Zakonom, da jeispoštovano i apelanticino proceduralno pravo, uključujući ipostupak habeas corpus iz stava 4. člana 5. Evropskekonvencije, budući da su rješenja o produženju nadzora bilapredmet sudskog preispitivanja. Također je navedeno da jepovreda člana 3. Evropske konvencije detaljno ispitivana upostupku rješavanja po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, te dase navodi o povredi navedenog člana Evropske konvencije nemogu dovesti u vezu sa sudskim postupcima iz kojih suproizašle pobijane presude.V. Relevantni propisi45. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu(„Službeni glasnik BiH“ <strong>broj</strong> 36/08) u relevantnom dijelu glasi:Član 87.(Mjera protjerivanja)(1) Protjerivanje je mjera kojom se strancu nalaže izlazakiz BiH i zabranjuje ulazak i boravak u BiH u određenomvremenskom periodu koji ne može biti kraći od jedne ni duži odpet godina.Član 88.(Razlozi za izricanje mjere protjerivanja)(1) Strancu može biti izrečena mjera protjerivanja iz BiHako:d) …nakon što su se stekli uslovi iz člana117.(Protjerivanje u slučaju odbijanja zahtjeva zameđunarodnu zaštitu) ovog zakona, a nije ostvario pravo naboravak u skladu s ovim Zakonom;Član 99. stav 1. tač. a) i c) i stav 2. tačka c)(Određivanje stavljanja pod nadzor)(1) Strancu se može odrediti stavljanje pod nadzor:a) radi osiguranja izvršenja rješenja o protjerivanju, uslučaju da mu je otkazan boravak u BiH ili u drugom slučajukad mu je izrečena mjera protjerivanja;b) radi osiguranja udaljenja stranca iz zemlje;(2) Strancu će se odrediti stavljanje pod nadzor akopostoje osnovi sumnje;c) u istinitost navoda stranca o njegovom identitetu ili seinače identitet ne može utvrditi ni u roku od šest sati oddovođenja u službene prostorije.Član 100. stav 3.(3) Na osnovu rješenja Službe, stranac se može zadržatipod nadzorom toliko dugo koliko je potrebno za izvršenje svrhenadzora, odnosno dok se razlozi koji su bili osnov za stavljanjestranca pod nadzor bitno ne izmijene, ali najduže 30 dana.Član 102. st. 2. i 4.(2) Stranac ostaje pod nadzorom do trenutka prisilnogudaljenja iz zemlje ili toliko dugo koliko je potrebno zaizvršenje svrhe nadzora, odnosno dok se razlozi koji su biliosnov za stavljanje stranca pod nadzor bitno ne izmijene, alinajduže do roka određenog rješenjem o stavljanju pod nadzor,odnosno rješenjem o produženju nadzora.(4) Po proteku roka od 30 dana iz člana 100. stav 3. ovogzakona, stranac se može zadržati pod nadzorom na osnovurješenja o produženju nadzora koje donosi Služba. Nadzor semože produžavati svaki put najviše za 30 dana, ukoliko postojeuslovi za određivanje stavljanja pod nadzor iz člana 99. ovogzakona, tako da ukupno trajanje nadzora stranca ne možetrajati duže od 180 dana. (…)Član 105.(Definicija međunarodne zaštite)(1) U smislu ovog zakona, međunarodna zaštita je statuskoji nadležni organ u BiH priznaje izbjeglici ili strancu kojiispunjava uslove za supsidijarnu zaštitu.(2) Izbjeglica je, u skladu s Konvencijom o statusuizbjeglica iz 1951. i Protokolom o statusu izbjeglica iz 1967.,stranac koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbogsvoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenojdruštvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja nalazi van zemljesvog državljanstva a ne može se, ili se zbog takvog straha neželi staviti pod zaštitu te zemlje, kao i lice bez državljanstvakoje se nalazi van zemlje svog prethodnog uobičajenog mjestaboravka a ne može se ili se zbog takvog straha ne želi vratiti utu državu.(3) Stranac na supsidijarnoj zaštiti je stranac koji neispunjava uslove iz stava (2) ovog člana, ali u vezi s kojimpostoje ozbiljni razlozi za vjerovanje da bi se suočio sastvarnim rizikom da bude izložen smrtnoj kazni, odnosnopogubljenju, mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućempostupanju ili kažnjavanju u zemlji porijekla ili u zemljiuobičajenog mjesta boravka, ili postoji ozbiljna individualnaprijetnja po život ili lice civila zbog neselektivnog nasilja usituacijama međunarodnog ili unutrašnjeg oružanog sukoba, akoji ne može ili zbog straha ne želi da se stavi pod zaštitu tezemlje.Član 110.(Odbijanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu)(1) Ministarstvo će odbiti zahtjev za međunarodnu zaštitukao neosnovan ako se zahtjev zasniva na razlozima koji nepredstavljaju osnov za priznanje statusa iz člana 105.(Definicija međunarodne zaštite) ovog zakona.(2) Ministarstvo će odbiti zahtjev za međunarodnu zaštitukao neosnovan i ako:d) se zahtjev zasniva na očiglednoj obmani ili zloupotrebipostupka s ciljem sticanja međunarodne zaštite u BiH;Član 114.(Ograničenje kretanja podnosioca zahtjeva za međunarodnuzaštitu)(1) Ukoliko se pokaže potrebnim, kretanje podnosiocazahtjeva za međunarodnu zaštitu može biti privremenoograničeno u slučaju ako:c) postoje osnovi sumnje da se radi o očiglednoj obmaniili zloupotrebi postupka kako je to određeno članom 110.stavom 3. ovog zakona.(2) Kretanje se ograničava:b) zabranom kretanja van specijalizirane ustanove zaprihvat stranaca.Član 116.(Odluke po zahtjevu za međunarodnu zaštitu)Po zahtjevu za međunarodnu zaštitu Ministarstvo donosiodluku kojom se:i. zahtjev za međunarodnu zaštitu odbija, a strancuodređuje rok u kojem mora napustiti BiH;Član 117.(Protjerivanje u slučaju odbijanja zahtjeva za međunarodnuzaštitu)Stranac čiji je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijenpravosnažnom odlukom iz člana 116. (Odluke po zahtjevu zameđunarodnu zaštitu) tačka c) ili (...), a koji ne napusti BiH uodređenom roku, bit će protjeran iz zemlje u skladu s članom
Понедјељак, 10. 12. 2012. С Л У Ж Б Е Н И Г Л А С Н И К Б и Х Број <strong>98</strong> - Страна 14388. (Razlozi za izricanje mjere protjerivanja) stav (1) tačka d)ovog zakona.46. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnikBiH“ br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) u relevantnom dijeluglasi:Član 7.U upravnim sporovima Sud odlučuje u vijećusastavljenom od trojice sudija, ako ovim zakonom nijedrugačije određeno.U upravnim sporovima pokrenutim protiv rješenja ostavljanju stranca pod nadzor odlučuje sudija pojedinac.Član 19.Izuzetno od stava 1. ovoga člana, tužba protiv rješenja ostavljanju stranca pod nadzor podnosi se u roku od 24 sata oduručenja, odnosno dostave rješenja drugostepenog tijela uupravnom postupku, odnosno protekom toga roka ako u njemudrugostepena odluka nije donesena. U sporovima iz ovog stavaSud odlučuje po hitnom postupku, saslušava stranca i sudskuodluku donosi što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od danapodnošenja tužbe.Član 36.Sud donosi presudu, odnosno rješenje većinom glasovasudskog vijeća.O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnik, kojipotpisuju svi članovi vijeća i zapisničari.Vijećanje i glasanje vrši se bez prisustva stranaka.VI. Dopustivost47. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava <strong>Bosne</strong> i<strong>Hercegovine</strong>, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnostu pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanupredmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni iHercegovini.48. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijekukojeg je koristio.49. U konkretnom slučaju predmet osporavanjaapelacijom su presude Suda BiH, i to: Presuda <strong>broj</strong> S1 3 U001488 10 U od 29. septembra 2010. godine, koju je apelanticaprimila 30. septembra 2010. godine, a apelacija je podnesena26. novembra 2010. godine, Presuda <strong>broj</strong> S1 3 U 002623 10 Uod 2. marta 2011. godine, koju je apelantica primila 9. marta2011. godine a apelacija je podnesena 27. aprila 2011. godine,Presuda <strong>broj</strong> S1 3 U 005704 11 U od 22. aprila 2011. godine,koju je apelantica primila 26. aprila 2011. godine a apelacija jepodnesena 4. maja 2011. godine i Presuda <strong>broj</strong> S1 3 U 00868012 U od 19. januara 2012. godine, koju je apelantica primila 23.januara 2012. godine a apelacija je podnesena 3. februara 2012.godine. Dakle, protiv navedenih presuda nema drugihdjelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu, a apelacijesu podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju iuvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisuočigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugiformalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.50. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava <strong>Bosne</strong> i<strong>Hercegovine</strong>, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavajuuvjete u pogledu dopustivosti.VII. MeritumPostupak povodom zahtjeva za odobravanje međunarodnezaštite i postupci u vezi sa produženjem mjere ograničenjakretanja i produženjem mjere nadzora51. Apelantica pobija navedene presude, tvrdeći da su timpresudama povrijeđena njena prava, i to: pravo na život iz članaII/3.a) Ustava <strong>Bosne</strong> i <strong>Hercegovine</strong> i člana 2. Evropskekonvencije, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju nitinečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz članaII/3.b) Ustava <strong>Bosne</strong> i <strong>Hercegovine</strong> i člana 3. Evropskekonvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d)Ustava <strong>Bosne</strong> i <strong>Hercegovine</strong> i člana 5. Evropske konvencije.Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti52. Član II/3. Ustava <strong>Bosne</strong> i <strong>Hercegovine</strong> u relevantnomdijelu glasi:Sva lica na teritoriji <strong>Bosne</strong> i <strong>Hercegovine</strong> uživaju ljudskaprava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nikone smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevimai u skladu sa zakonom propisanim postupkom:f) zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe u ciljusprječavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je utoku postupak deportacije ili ekstradicije.4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ililišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, ukratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukolikoono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.53. U konkretnom slučaju apelantica je lice kojem jeodbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu i kojem su produženemjere ograničenja kretanja i mjere trajanja nadzora za određeniperiod dok se ne izvrše potrebne provjere u vezi sa identitetom idržavljanstvom apelantice, kao i radi osiguranja provođenjarješenja o protjerivanju. Apelantica se poziva na kršenje pravana slobodu ličnosti iz člana II/3.d) i člana 5. Evropskekonvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra dapredmetna apelacija pokreće pitanje postojanja dozvoljenogosnova vezanog za slobodu prema članu 5. stav 1. tačka f)Evropske konvencije.Član 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencije54. Ustavni sud podsjeća da član 5. Evropske konvencijeosigurava pojedincu zaštitu od proizvoljnog miješanja države unjegovo pravo na slobodu kao fundamentalno ljudsko pravo(vidi, Evropski sud, Aksoy protiv Turske, presuda od decembra1996. godine, stav 76, Izvještaji 1996-VI). Iz teksta člana 5.jasno proizlazi da se garancije koje sadrži primjenjuju prema„svima“. U članu 5. stav 1. tač. a) do f) Evropske konvencijedata je iscrpna <strong>list</strong>a dozvoljenih osnova kada pojedinac možebiti lišen slobode i kada će lišavanje slobode biti zakonito akopotpada pod jedan od ovih osnova (vidi, Evropski sud, Saadiprotiv Ujedinjenog Kraljevstva (GC), <strong>broj</strong> 13229/03, stav 43,ECHR 2008).55. Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odlukaposebno naglasio da pravo na slobodu ličnosti spada u jedno odnajznačajnijih ljudskih prava i da član 5. Evropske konvencijedaje zaštitu u smislu da niko ne smije biti proizvoljno lišenslobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvomredu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva, ukonkretnom slučaju Zakona, koji mora biti usklađen i sastandardima iz Evropske konvencije. Jedan od izuzetakasadržanih u članu 5. stav 1. tačka f) Evropske konvencijedozvoljava državi da kontrolira slobodu stranaca uimigracionom kontekstu.