broj 98 - JP NIO Službeni list Bosne i Hercegovine

Број 98 - Страна 38 С Л У Ж Б Е Н И Г Л А С Н И К Б и Х Понедјељак, 10. 12. 2012.korištenje dvoiposoban stan u naselju Mjedenica u objektu C,prvi ulaz na prvom katu, stan broj 4, površine 70,72 m², a 31.svibnja 1990. godine doneseno je i rješenje o dodjeli navedenogstana. Istakli su da u ugovoru o udruživanju sredstava, a ni uodluci o dodjeli stana nije naznačen rok u kojem će se stanpredati apelantici i prvotužitelju. Apelantica i prvotužitelj suzbog rata privremeno napustili Sarajevo. Nakon okončanja ratasu se vratili u Sarajevo i od tada žive kao podstanari. Naveli suda su se obraćali tuženom koji ih je obavijestio da do realizacijeobveza ne može doći zbog poteškoća koje je imao prodavacpredmetnog stana sa kojim je tuženi zaključio „pravni posao“.O tim činjenicama tuženi je bio obaviješten još 1991. godine,ali nije obavijestio apelanticu i prvotužitelja. Apelantica iprvotužitelj su istakli da im, u smislu odredbe članka 149.stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu:ZOO), pripada pravo da svoja potraživanja ostvaruju izravno odtuženog. Kako se nakon 6. prosinca 2000. godine više ne možestjecati stanarsko pravo na stanovima u državnom vlasništvu,niti se može vršiti otkup stana, apelantici i prvotužiteljupreostaje jedina mogućnost da sebi kupe odgovarajući stan i tokonkretno dvoiposoban stan.8. Općinski sud je naveo da je u tijeku postupkapunomoćnica apelantice i prvotužitelja opredijelila tužbenizahtjev podneskom od 6. prosinca 2003. godine pri kojem jeostala do zaključenja glavne rasprave i predložila da sud obvežetuženog da apelantici i prvotužitelju isplati iznos od 77.000,00KM sa zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2003.godine pa do isplate i naknadi im troškove postupka u roku od30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.9. Općinski sud je, također, naveo da je u odgovoru natužbu tuženi istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacijeprvotužitelja i apelantice, jer FMUP nije pravni sljednik SDB,ranijeg RSUP-a SRBiH, koji je donio odluku i rješenje ododjeli stana, jer je prema navodima iz tužbe raniji GSUPSarajevo organizacijski u sastavu MUP-a Kantona Sarajevo, ane FMUP-a. Zatim je pobio osnovu i visinu tužbenog zahtjevazato što dvoiposoban stan u Sarajevu iz ugovora o zajedničkomučešću u kupovini stana nije kupljen i to bez odgovornostituženog odnosno krivicom prodavca, iako je tuženi ispunio svesvoje obveze iz ugovora o zajedničkom učešću. Zatim je tuženiistakao prigovor da je, prema članku 137. ZOO-a, prestalaobveza tuženog iz ugovora o zajedničkom učešću u kupovinistana od 7. travnja 1988. godine zbog nemogućnosti ispunjenja,pa je prestala i obveza prema prvotužitelju i apelantici bezodgovornosti tuženog. Obveza iz ugovora je prestala i premaodredbama članka 354. ZOO-a jer je njezino ispunjenje postalonemoguće zbog okolnosti za koje tuženi ne odgovara. Iz istihrazloga tuženi je, prema odredbama članka 263. ZOO-a,oslobođen i od odgovornosti za eventualnu štetu jer nije mogaoispuniti svoju obvezu iz ugovora o zajedničkom učešću ukupovini stana od 7. travnja 1988. godine zbog okolnosti kojenije mogao izbjeći. Zatim, da prvotužitelj i apelantica nisudokazali da su pretrpjeli štetu, niti pravnu osnovu i njezinuvisinu, kao ni pasivnu legitimaciju tuženog. Tuženi je istakao iprigovor zastarjelosti jer je tužba podnesena 13. siječnja 2003.godine, a rješenje o dodjeli stana doneseno je 31. svibnja 1990.godine, pa je istekao desetogodišnji zastarni rok za izvršenjetog rješenja. I u pogledu zahtjeva za naknadu eventualne šteteprvotužitelj i apelantica su mogli saznati u tijeku 1991. godinepa sve do 6. travnja 1992. godine kada je počelo ratno stanje uBiH, a do dana podnošenja tužbe protekao je apsolutni rokzastarjelosti od pet godina.10. Istaknuto je da je uvidom u odluku o dodjeli„neodgovarajućeg stana“ od 19. prosinca 1984. godine, rješenjeod 19. prosinca 1984. godine i ugovor o korištenju stana od 20.veljače 1985. godine utvrđeno da je apelantica bila nositeljstanarskog prava na „neodgovarajućem stanu“ u ulici IlijeEngela broj 7. Uvidom u odluku GSUP-a od 12. rujna 1986.godine i zaključak od 8. srpnja 1988. godine prvostupanjski sudje utvrdio da je GSUP Sarajevo odobrio sredstva apelantici naime zajedničkog učešća u kupovini stana sa RSUP-om u iznosuod 40% od konačne vrijednosti dvoiposobnog stana.11. Uvidom u ugovor od 7. travnja 1988. godine, Općinskisud je utvrdio da je navedeni ugovor zaključen između RSUP-a,SRBiH i SUP-a grada Sarajeva, radi kupovine dvoiposobnogstana u Sarajevu i to radi rješavanja stambenih pitanja obiteljiNinković. Navedenim ugovorom RSUP se obvezao da ćesudjelovati sa 60% sredstava, a GSUP sa 40% sredstava. GSUPje bio dužan izvršiti uplatu u roku od 15 dana od potpisivanjaugovora. Ugovorne strane su se suglasile da kupovinu stanaizvrši RSUP koji će biti nositelj prava korištenja i pravaraspolaganja na predmetnom stanu i koji će stan uodgovarajućem postupku dodijeliti apelantici i prvotužitelju kaokorisnicima.12. Uvidom u odluku od 26. ožujka 1990. godineutvrđeno je da je RSUP prvotužitelju dodijelio na korištenjedvoiposoban stan u naselju Mjedenica u Sarajevu, objekt C,ulaz I, stan broj 4, površine 70,72 m². Rješenjem od 31. svibnja1990. godine prvotužitelju je dodijeljen na korištenje predmetnistan.13. Uvidom u potvrdu i dopis PJSP SarajevostanaSarajevo od 14. svibnja i 6. studenoga 2003. godine, uvidom uugovor o korištenju stana od 24. siječnja 1990. godine, rješenjeGSUP-a od 15. prosinca 1989. godine i odluku od 18. travnja1989. godine utvrđeno je da je Milomir Gluhović nositeljstanarskog prava na stanu u ulici Ilije Engela broj 7, na kojemje ranije nositelj stanarskog prava bila apelantica.14. Uvidom u predugovor zaključen 26. prosinca 1988.godine između GRO PUT Sarajevo kao prodavca i RSUP kaokupca utvrđeno je da se prodavac obvezao da za račun kupcaizgradi i preda na uporabu jedan trosoban stan, a kupac seobvezao da u roku od pet dana uplati akontacijski iznos nažiroračun prodavca.15. Uvidom u akt MUP-a RBiH od 5. prosinca 1991.godine, utvrđeno je da je MUP Sarajevo obavijestio GP PUTSarajevo da ostaju pri kupovini stana po predugovoru i da jeuplatio akontacijski iznos. Uvidom u obavijest GP PUTSarajevo, MUP SRBiH od 12. studenoga 1991. godine,utvrđeno je da su obustavljene sve daljnje aktivnosti okoizgradnje stanova na lokalitetu Mjedenica zbog različitoggledanja na urbanistička rješenja ovog lokaliteta a i zbogpromjene strukture vlasti u tijelima Općine Stari Grad Sarajevoi da će po dobivanju odluke o konačnom razrješenju spornogobjekta obavijestiti tuženog da razriješe pitanje ugovornihodnosa.16. Uvidom u akt Općine Centar Sarajevo – Službe zaupravu, privredu i financije od 10. prosinca 2003. godine,utvrđeno je da je prosječna prometna vrijednost stana napodručju Mjedenice u rasponu od 1.100,00 KM do 1.300,00KM po m² stambene površine.17. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice iprvotužitelja, Općinski sud je naveo da u konkretnom slučajunisu sporne činjenice već je sporno samo pravno pitanje imajuli apelantica i prvotužitelj pravo zahtijevati naknadu štete zbogneispunjenja predmetnog ugovora. Prema mišljenjuprvostupanjskog suda, iz ugovora od 7. travnja 1998. godineproizlazi da apelantica i prvotužitelj imaju pravo zahtijevatiizvršenje ugovora u njihovu korist u smislu odredbe članka 149.ZOO-a. Međutim, istaknuto je da do realizacije ugovora nijedošlo. Konstatirano je da je ugovor prestao zbog nemogućnostiispunjenja u smislu odredbe članka 137. ZOO-a.