broj 98 - JP NIO Službeni list Bosne i Hercegovine

Број 98 - Страна 80 С Л У Ж Б Е Н И Г Л А С Н И К Б и Х Понедјељак, 10. 12. 2012.III. Činjenično stanje6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinihnavoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu sesumirati na sljedeći način.7. Apelantica je 4. ožujka 2002. godine pokrenula tužbompred Osnovnim sudom parnični postupak (spis predmeta ranijibroj P. 73/02 - novi broj P. 65/04) protiv Radovana Miletićaradi naknade štete zbog klevete. Tužbeni zahtjev apelantica jetemeljila na odredbi članka 5. stavak 2. Zakona o zaštiti odklevete („Službeni glasnik RS“ broj 37/01), navodeći da jetuženi Radovan Miletić sastavio Podnesak broj 3694/2000 od18. rujna 2000. godine, koji je dostavljen Osnovnom sudu 3.studenoga 2000. godine (u prilogu odgovora na tužbu) udrugom parničnom postupku (spis predmeta raniji broj P. 73/00- novi broj P. 93/00) koji je vođen po apelantičinoj tužbi protivMDP ŠIK „Maglić“ – ZDP „Inžinjering“ Foča, radi raskidaugovora i isplate novčanog iznosa. Također, apelantica je utužbi istaknula da je Radovan Miletić u svojstvu svjedoka iznioklevete protiv nje i u kaznenom postupku broj K. 127/00 koji jevođen pred Osnovnim sudom, koje je ponovio naknadno uspojenom kaznenom postupku pod brojem K.106/01. TuženiRadovan Miletić je 14. svibnja 2002. godine podnio protutužbuprotiv apelantice radi naknade štete zbog klevete.8. Presudom Osnovnog suda br. 094-0-P-04-000065 od 3.srpnja 2006. godine odbijen je kao neutemeljen apelantičintužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi Radovan Miletićproglasi krivim za nastalu štetu nanesenu njenom ugledusukladno članku 5. stavak 2. Zakona o zaštiti od klevete, te daapelantici na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 KMsa zakonskom kamatom počevši od dana podnošenja Podneskabroj 3694/2000 Osnovnom sudu pa do isplate, u roku od 15dana od dana prijema presude. Također, presudom je odbijenkao neutemeljen apelantičin zahtjev da joj tuženi naknadi štetuizazvanu troškovima kaznenoga postupka u iznosu od 700,00KM sa zateznom kamatom od dana nastanka tih troškova uroku od 15 dana od dana prijema presude. Dalje, presudom jeodbijen kao neutemeljen tužbeni zahtjev tuženog-protutužiteljaRadovana Miletića kojim je tražio da se odbije apelantičinatužba, a apelantica proglasi krivom po njegovoj protutužbi, kaoi da se apelantica obveže tuženom-protutužitelju na imenaknade štete isplatiti iznos od 10.000,00 KM sa zakonskomkamatom. Presudom je određeno da svaka stranka snosi svojetroškove postupka.9. U obrazloženju presude je navedeno kako je sud, nakonsavjesne i brižljive ocjene svih dokaza zasebno i u međusobnojvezi u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku(„Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 14/94 i 32/94; u daljnjemtekstu: ZPP), utvrdio kako je među parničnim strankamaprijeporno je li Podnesak broj 3694/2000 od 18. rujna 2000.godine potpisao tuženi i predstavlja li sadržaj navedenogpodneska klevetu za apelanticu, kao i predstavlja li sadržinaapelantičine tužbe klevetu za tuženoga. Dalje je navedeno kakoje sud utvrdio da u navedenome podnesku na strani broj 2. udrugom stavku stoji: očito je da bi se ovaj nalog mogaorealizovati učinjeno niz radnji za koje se osnovano možesumnjati da su krivična djela u cilju pribavljanja značajnematerijalne koristi. To je utoliko sumnjivije što je tužiteljica(apelantica) radila kao glavni operativac za plaćanje uRepubličkom komitetu, pa joj je moglo biti poznato da je sve uvezi sa ovim nalogom urađeno protivzakonito. Uz to za rad natakvom radnom mjestu, zbog operativnosti uvijek su joj naraspolaganju bili bjanko potpisani nalozi, pa je mogla popunitii jedan i za svoj račun, kao i da podnesak punomoćnikaapelantice upućuje na takav zaključak. Sud je dalje naveo da jeparnični postupak po apelantičinoj tužbi protiv tuženog MDPŠIK sa p.o. Foča ZDP inžinjering vođen kod tog Suda podbrojem P. 73/00 (kasnije pod brojem P. 99/03, zbog ukidanjaranije odluke, radi naknade štete), pravomoćno okončanPresudom Okružnog suda broj Gž-394/05 od 16. studenoga2005. godine, kojom je usvojen apelantičin tužbeni zahtjev ituženi obvezan isplatiti joj iznos od 1.500.000,00 DIN, odnosno115.385,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od18. prosinca 1991. godine. Isto tako je neprijeporno, kako jenaveo sud, da je pravomoćnim Rješenjem tog suda broj K:71/02 od 13. veljače 2003. godine obustavljen kazneni postupakprotiv apelantice koji je vođen po optužnom prijedlogu OJTFoča, zbog kaznenog djela falsificiranja isprave iz članka 364.stavak 1. Kaznenog zakona RS-a, zbog odustajanja javnogtužitelja od kaznenoga gonjenja, te da nije održan glavni pretrespo navedenome optužnom prijedlogu, već je tužiteljevoodustajanje od kaznenog gonjenja uslijedilo prije zakazivanjaglavnog pretresa po navedenom optužnom prijedlogu. S tim usvezi, sud je naveo kako je apelantica, nema dvojbe, zbognavoda iznesenih u postupku i podizanja optužnoga prijedlogaimala neugodnosti, ali njezina čast, ugled i dostojanstvo nisu nataj način povrijeđeni i nema osnova za obeštećenje, pa stoganije trebalo ni utvrđivati visinu štete. Po mišljenju suda,konstatacije koje je tuženi Radovan Miletić istaknuo uprijepornome Podnesku broj 3694/2000 nisu date nigdje ujavnost, već je taj podnesak bio dostupan samo parničnimstrankama toga suda koje su postupale u navedenome spisu, kaoi vijeću Okružnog suda prilikom donošenja odluke poapelantičinome prizivu.10. Isto tako, sud je naveo kako ni optužni prijedlog nijedostavljen nikome, već se nalazi u sudbenome spisu, niti je ponjemu zakazan glavni pretres jer je tužitelj odustao odkaznenoga gonjenja prije zakazivanja glavnog pretresa.Apelantica, kako je istaknuo sud, nije ničim dokazala da jezbog napisanoga podneska tuženog i podignutog optužnogprijedloga pretrpjela štetu nanesenu svome ugledu, tim prije štosadržina navedenoga podneska nije bila dostupna trećimosobama, niti je vođen kazneni postupak po optužnomprijedlogu, a imajući pri tome u vidu mjesto apelantičinogstalnog boravka. Glede protutužbe Radovana Miletića sud jeistaknuo kako je u njoj navedeno da je apelantica u tužbipodnesenoj tome sudu, pod brojem P. 73/02, iznijela nizneistinitih tvrdnji koje škode njegovoj časti i ugledu i vrijeđajuga. S tim u svezi sud je zaključio da čitanjem sadržaja navedenetužbe od 4. ožujka 2002. godine ne postoje bilo kakve uvredeiznesene na račun tuženoga, već samo tvrdnje da je tuženi uprijepornome podnesku iznio niz neistina na apelantičin račun,o čemu je već bilo govoreno. Svi dokazi, prema mišljenju suda,koje je tuženi-protutužitelj izveo na glavnoj raspravi su upravodokazi koje su stranke iznijele u postupku koji je pravomoćnookončan presudom Okružnog suda (raniji broj spisa predmetaP. 73/00, novi broj P. 93/00) i relevantni su samo za tajpostupak, kao i da je tuženi-protutužitelj očevidno nezadovoljanishodom navedenoga postupka uporno u ovome postupkupokušavao dokazati da je Okružni sud pogriješio preinačavajućipresudu Osnovnog suda kojom je apelantičin tužbeni zahtjev ucijelosti odbijen kao neutemeljen. Imajući u vidu navedeno,odlučeno je kao u dispozitivu presude.11. Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000 341od 11. travnja 2007. godine odbijeni su kao neutemeljeni priziviparničnih stranaka i prvostupanjska presuda Osnovnog suda od3. srpnja 2006. godine potvrđena.12. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedenokako je prijeporni podnesak Osnovnom sudu dostavljen 3.studenoga 2000. godine u parnični spis broj P. 73/00, te kako jenavedeni podnesak uputio MDP ŠIK „Maglić“, ZDP„Inžinjering“ Foča kao tuženi u tome sporu, koji je pokrenulaapelantica radi raskida ugovora i naknade štete. Dalje je