broj 98 - JP NIO Službeni list Bosne i Hercegovine

Број 98 - Страна 50 С Л У Ж Б Е Н И Г Л А С Н И К Б и Х Понедјељак, 10. 12. 2012.apelant ima „opravdano očekivanje“ da će je dobiti (vidi,Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd. idrugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A broj332, tačka 31). Također, „legitimna očekivanja“ moraju dabudu mnogo konkretnija od same nade ma koliko ona bilarazumna i moraju se zasnivati na zakonskoj odredbi ilizakonskom aktu kao što je sudska odluka (vidi, Evropski sud,Kopecký protiv Slovačke, 2004-XI; 41 ECHR 944, st. 48-49).30. U konkretnom slučaju rješenjem o eksproprijaciji od9. decembra 2004. godine usvojen je prijedlog predlagatelja kaokorisnika eksproprijacije da se u svrhu izgradnje tržnice„Arizona“ u potpunosti ekspropriraju predmetne nekretninekoje su apelantovo vlasništvo. S obzirom na to da nije postignutsporazum o naknadi za eksproprirane nekretnine prednadležnim upravnim organom, u smislu člana 40. Zakona oeksproprijaciji, predlagatelj je podnio zahtjev Osnovnom suduradi određivanja naknade. Ustavni sud zapaža da jeprvostepenim rješenjem određena visina naknade zaeksproprirane nekretnine (zemljište i posječenu šumu) premaokolnostima i tržišnoj cijeni u vrijeme donošenja prvostepenogrješenja, u skladu sa članom 34. Zakona o eksproprijaciji, sakojom se apelant saglasio, ali je potraživao kamate od 23. jula2004. godine kao dana kada je, kako tvrdi apelant, korisnikeksproprijacije stupio u posjed predmetne nekretnine.Prvostepeni sud je na utvrđeni iznos naknade od 88.704,20 KM(sa kojim se apelant saglasio) osporenim prvostepenimrješenjem dosudio zakonske zatezne kamate počev od 14. marta2006. godine, kao dana pravosnažnosti rješenja oeksproprijaciji, dok je drugostepenim rješenjem djelomičnouvažena žalba predlagatelja i prvostepena odluka preinačenatako što je na navedeni iznos naknade kamata dosuđena od 15.aprila 2008. godine, kao dana kada je prvostepeno rješenje onaknadi doneseno, odnosno kada je utvrđena novčana obavezapredlagatelju u smislu odredbe člana 277. ZOO.31. U okolnostima konkretnog slučaja potrebno je utvrditida li apelantov zahtjev da mu se zatezna kamata prizna iobračuna od „dana ulaska predlagatelja u posjed ekspropriranogzemljišta, tj. od 23. jula 2004. godine, pa do presuđenja“,predstavlja zahtjev u odnosu na koji je apelant imao „legitimnoočekivanje koje je zasnovano na zakonu“.32. Ustavni sud podsjeća da, shodno članu 148. ZVP, sudnakon što utvrdi bitne činjenice donosi rješenje kojim određujeoblik i obim, odnosno visinu naknade za ekspropriranunekretninu. Dalje, Ustavni sud napominje da je članom 277.ZOO regulirano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčaneobaveze duguje i zateznu kamatu a članom 324. ZOO jepropisano da dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu uroku određenom za ispunjenje.33. U obrazloženju osporene drugostepene odluke sud jenaveo da obaveza isplate naknade, koju je korisnikeksproprijacije dužan izvršiti prema licu koje eksproprijacijomgubi pravo vlasništva, dospijeva tek kada naknada budeodređena u skladu sa članom 148. ZVP, tako da raniji vlasnik -apelant ne može pozivati korisnika eksproprijacije -predlagatelja kao dužnika da tu obavezu ispuni, odnosnokorisnik eksproprijacije ne može biti u docnji sa ispunjenjemsve dok njegova novčana obaveza ne dospije, tj. ne budeodređena i po visini, što je u konkretnom slučaju određenoprvostepenim rješenjem od 15. aprila 2008. godine. Taj sud je,također, obrazložio da okolnost gubitka posjeda - državine napredmetnoj nekretnini nije bitna za odluku o zateznoj kamati,kao što nije bitno ni to da li je korisnik eksproprijacije zauzeo ikoristio predmetnu nekretninu i prije pravosnažnosti rješenja oeksproprijaciji.34. Dakle, u konkretnom slučaju je nesporno da jenaknada za eksproprirane nekretnine, sa kojom se apelantsaglasio, određena prvostepenim rješenjem od 15. aprila 2008.godine pa predlagatelj nije ni mogao biti u docnji prijenavedenog datuma, jer naknada za eksproprirane nekretninenije bila određena po visini, odnosno novčana obavezapredlagatelja nije bila dospjela. Ustavni sud napominje dazatezna kamata predstavlja sporedno potraživanje zbogzakašnjenja sa ispunjenjem glavne obaveze - isplate novčanenaknade u smislu čl. 277. i 324. ZOO. Apelant kroz svrhuzatezne kamate ne može (kao raniji vlasnik) zahtijevatiostvarenje drugih prava koja eventualno mogu biti zasnovanana činjenici gubitka posjeda na predmetnoj nekretnini prijepravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, odnosno prije isplatenaknade. Ustavni sud, također, podsjeća da je slično činjeničnoi pravno pitanje već razmatrao u odlukama o dopustivosti brojAP 2534/07 od 8. septembra 2009. godine i AP 3191/07 od 17.decembra 2009. godine (dostupne na web-stranici Ustavnogsuda www.ustavnisud.ba). U navedenim predmetimaapelantima je za eksproprirane nekretnine dodijeljena naknadau novčanom iznosu, te je utvrđeno da im pripada zakonskazatezna kamata počev od dana donošenja prvostepenogrješenja, i to pod uvjetima i po kamatnoj stopi predviđenimčlanom 277. ZOO. Ustavni sud je u navedenim odlukamazaključio „da donošenjem osporenih odluka nije došlo domiješanja u imovinu apelanata, budući da je apelantima zautvrđeni novčani iznos naknade za eksproprirane nekretninedodijeljena kamata u skladu sa relevantnim zakonom“.35. Iz navedenog proizlazi da je očigledno da uokolnostima konkretnog slučaja, a prema relevantnimodredbama ZOO, nije postojala mogućnost da se apelantu nadosuđeni iznos naknade za eksproprirane nekretnine dosudekamate, kako zahtijeva apelant, od 23. jula 2004 godine, kaodana kada je korisnik eksproprijacije ušao u posjedekspropriranih nekretnina. Stoga, Ustavni sud zaključuje daapelantov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 23.jula 2004. godine kao dana (kako to tvrdi apelant) kada jekorisnik eksproprijacije ušao u posjed predmetnih nekretninanije predstavljao „legitimno očekivanje“ zasnovano na zakonu,pa apelantu nije povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.VIII. Zaključak36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava naimovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantovzahtjev, istaknut u postupku pred redovnim sudovima, nepredstavlja „legitimno očekivanje“ zasnovano na zakonu.37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine,odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.PredsjednicaUstavnog suda Bosne i HercegovineValerija Galić, s. r.Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca,u predmetu broj AP 1132/09, rješavajući apelaciju PilipaGluvakovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeniglasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), usastavu:Valerija Galić, predsjednicaMiodrag Simović, dopredsjednikSeada Palavrić, dopredsjednica