broj 98 - JP NIO Službeni list Bosne i Hercegovine

Број 98 - Страна 146 С Л У Ж Б Е Н И Г Л А С Н И К Б и Х Понедјељак, 10. 12. 2012.podnijela je apelaciju protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U002623 10 U od 2. ožujka 2011. godine, koja je registrirana podbrojem AP 1902/11.3. Apelantica, koju je zastupao isti opunomoćenik, 4.svibnja 2011. godine podnijela je apelaciju protiv Presude SudaBiH broj S1 U 005704 11 U od 22. travnja 2011. godine, kojaje registrirana pod brojem AP 2000/11.4. Apelantica, koju je, također, zastupao istiopunomoćenik, 3. veljače 2012. godine podnijela je apelacijuprotiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 008680 12 U od 19.siječnja 2012. godine, koja je registrirana pod brojem AP537/12.II. Postupak pred Ustavnim sudom5. Obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene četiriapelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču iste činjenične ipravne osnove, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1.Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta ukojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka podbrojem AP 5283/10. Spojene su apelacije br. AP 5283/10, AP1902/11, AP 2000/11 i AP 537/12.6. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,od Suda BiH, Ministarstva - Sektorа za azil i Službe za poslovesa strancima (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je urazdoblju od 5. svibnja 2011. godine do 24. veljače 2012.godine da dostave odgovore na apelaciju.7. Sud BiH, Ministarstvo-Sektor za azil i Služba dostavilisu odgovore na apelacije u razdoblju od 20. svibnja 2011.godine do 5. ožujka 2012. godine.8. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici u razdoblju od20. svibnja 2011. godine do 14. ožujka 2012. godine.III. Činjenično stanje9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinihnavoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, izloženeprema kronološkom redu donošenja inicijalnih rješenja upostupcima okončanim osporenim presudama Suda BiH, moguse sumirati na sljedeći način:Postupak po apelantičinom zahtjevu za međunarodnuzaštitu (AP 1902/11)10. Ministarstvo - Sektor za azil je Rješenjem broj UP-1-07/1-41-1-7-16/10 od 2. kolovoza 2010. godine odbilo ucijelosti apelantičin zahtjev za međunarodnu zaštitu i odredilorok od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja za dragovoljnonapuštanje teritorija BiH. U pravnoj pouci je određeno da protivnavedenog rješenja nije dozvoljen priziv, ali se može pokrenutiupravni spor. Ocijenjeno je da „nema nikakvog valjanograzloga za strah od povratka u zemlju podrijetla, niti su upostupku utvrđene prepreke da se apelantica stavi pod zaštituzemlje podrijetla. Nadležno tijelo je utvrdilo da apelantici, uslučaju povratka u zemlju podrijetla, ne prijeti opasnost za životili slobodu zbog razloga rase, vjere, nacionalnosti, političkogmišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini“.Zaključeno je da apelantica ne ispunjava propisane uvjete zadodjelu izbjegličkog statusa u BiH. Također, utvrđeno je daapelantici ne prijeti mučenje ili drugo nehumano iliponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, odnosno postupanjeprotivno zahtjevima i garantiranim pravima iz Europskekonvencije iz 1950. godine i Konvencije o sprečavanjumučenja, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana ili kažnjavanjaiz 1984. godine, što bi bila osnova za dodjelu drugog vidameđunarodne zaštite - supsidijarne zaštite.11. Sud BiH, odlučujući o apelantičinoj tužbi protivnavedenog rješenja Ministarstva - Sektora za azil, Presudombroj S1 3 U 002623 10 U od 2. ožujka 2011. godine odbio jetužbu kao neutemeljenu. U obrazloženju presude je, izmeđuostalog, navedeno da je osporenim rješenjem konačno odbijenapelantičin zahtjev za međunarodnu zaštitu zbog toga što je utijeku postupka utvrđeno da se radi o neutemeljenom zahtjevusukladno članku 109. stavak 1, čl. 116. i 157. stavak 2. Zakonao kretanju i boravku stranaca i azilu („Službeni glasnik BiH“broj 36/08, u daljnjem tekstu: Zakon), a da je Ministarstvoispitalo postojanje uvjeta za dodjelu supsidijarne zaštitesukladno članku 105. stavak 3. navedenog zakona. Sud BiH jeocijenio pravilnim zaključak Ministarstva da nisu ispunjeniuvjeti propisani Zakonom da se apelantici odobri međunarodnazaštita zbog toga što je odredbom članka 105. navedenogzakona propisano da je međunarodna zaštita status kojinadležno tijelo u BiH priznaje izbjeglici ili strancu kojiispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu, a izbjeglica je,sukladno Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine iProtokolu iz 1967. godine, stranac koji se, zbog utemeljenogstraha-od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti,pripadnosti nekoj društvenoj skupini ili svojih političkihmišljenja, nalazi izvan zemlje svog državljanstva, a koji nemože ili zbog straha neće tražiti zaštitu zemlje čijedržavljanstvo ima.12. Dalje je obrazloženo „da je stranac pod supsidijarnomzaštitom i stranac koji ne ispunjava uvjete iz definicijeizbjeglice, ali u svezi sa kojim postoje ozbiljni razlozi zavjerovanje da bi se suočio sa stvarnim rizikom od izloženostismrtnoj kazni, odnosno pogubljenju, mučenju, nečovječnom iliponižavajućem postupanju ili kažnjavanju u zemlji podrijetla, akoji ne može ili zbog straha neće tražiti zaštitu u zemljipodrijetla. Dakle, prema ovoj odredbi, međunarodna zaštita seodobrava strancu koji ima status izbjeglice prema definiciji ipojmu izbjeglice koji su propisani Konvencijom i Protokolom ostatusu izbjeglica i prema kojim se izbjeglicom smatra svakaosoba koja se, zbog utemeljenog straha od proganjanja zbograse, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenojskupini, nađe izvan zemlje svog državljanstva“. Dalje jeistaknuto da se, prema navedenoj Konvenciji i Protokolu, nesmatra da je osoba lišena zaštite zemlje svog državljanstva akose bez ikakvog valjanog razloga, utemeljenog na opravdanomstrahu, ne stavi pod zaštitu zemlje čije državljanstvo ima, ilistranac koji bi se izložio stvarnom riziku u zemlji podrijetla.13. Sud BiH je naglasio da iz apelantičinih navoda koje jedala u postupku donošenja rješenja i navoda koje je istaknula utužbi jasno proizlazi da je zahtjev za međunarodnu zaštituapelantica podnijela zbog toga što je „pisala članke oporažavajućem stanju ljudskih prava u zemlji podrijetla, ističućiveliki stupanj korupcije u administraciji, o teškomekonomskom stanju u Etiopiji, kao i o teškom položaju mladih ipovećanju broja beskućnika“. Sud BiH je ocijenio da seapelantica nije našla izvan zemlje čije državljanstvo ima zbogopravdanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere,nacionalnosti, pripadnosti nekoj društvenoj skupini, dakle, izrazloga usljed kojih se, u smislu citiranih propisa, strancuodobrava međunarodna zaštita, te je zaključio da jeMinistarstvo pravilno utvrdilo da ne postoje razlozi da se priznameđunarodna zaštita apelantici zbog toga što je apelanticapisala navedene članke. Naglašeno je da sudbeno vijeće nijemoglo prihvatiti apelantičinu tvrdnju da njoj osobno prijetiopasnost zbog političkog djelovanja u slučaju povratka uzemlju podrijetla. Zaključeno je da apelantica nije pružila niminimum dokaza o svom članstvu u stranci, ili o svojoj važnojulozi i problemima proizašlim iz njezinog članstva i rada upolitičkoj stranci, te da joj, u slučaju povratka u zemljupodrijetla, prijeti opasnost po život ili slobodu zbog rase, vjere,nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenojdruštvenoj skupini, ili da joj u zemlji podrijetla prijeti mučenjeili drugo nehumano ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.