politika tabloidizacije - Zarez

žene, muškarci, seljačineVII/174, 23. veljače 2,,6.15ili samo obnovila moje zanimanjeza nju. Još negdje ‘93.,‘94. moj prijatelj Phil Irwin,koji je svirao bas na mojemalbumu Big Red Goad, počeomi je slati hrpu kamiondžijskeglazbe koju nikad prije nisamčuo.Do tada sam slušao hiphop.Bilo je slično jer je basgrmio. Sve je bilo o veličinikurca – moj kamion je 12 metaradug i može povući 20 tona.Bili su gotovo kao reperi, tikamiondžije su se hvalisali kaoreperi. Grme, mačo su, samošto su bili bijelci. Bili su mačobijelci. Kad se zadnji put uglazbi pojavilo nešto što nijebila pretjerana glazba mržnje?Mačo bijelci koji se nisu sramilitoga što su mačo bijelci.Meni se to sviđalo. Manifestseljačina izvorno je trebao bitijednokratni zin pod imenomTruckstud (Kamiondžijski pastuh).On bi bio posveta kulturibijelog smeća. A glavni esejI bijele crnčuge imaju osjećaje,dao sam svom crnom prijateljuDariusu Jamesu koji je rekao:“Moraš ovo staviti u knjigu”. Itako, da, jedan je crnac odgovoranza Manifest seljačina. Onzvuči kao Richard Pryor kojiimitira bijelce: “Prilično si neprijateljskiraspoložen”.Ubiti se ako MickJagger ne nazoveNa kojim još projektimatrenutačno radiš?– Upravo sam dovršio The“Sweet Gene” Calls. To su onilažni pozivi iz devedesetihs transseksualcem koji jeprešao iz ženskog u muškispol i opsjednut je MickomJaggerom, te postaje uvjeren– nakon što je dobio krivibroj i mislio da je to diskografskakuća, tijekom petlažnih poziva – postaje uvjerenda ga Mick Jagger želiupoznati i družiti se s njim.A kada se Mick nije dovoljnobrzo javio, pokušao je samoubojstvo.I to preko telefona,tako što je progutao cijelubočicu tableta pa ga se čujekako nestaje, a onda se idućidan čuje poziv nekog socijalnogradnika u kojem govorida mu je ispumpan želudac ida ne želi da se Mick osjećakrivim.Onda godinama dolazepozivi o Micku Jaggeru kaoBožjoj, a ne vražjoj desnojruci, i kako je Gospod pričaos tim Sweet Gene tipom naU Manifestuseljačina radilose o klasnomžrtvovanju i pomalorasnom žrtvovanju– žrtvovanjusiromašnihbijelaca – aMagnet za sranjaje o muškarcimakoji su žrtvenajanjad za sve, terazličitostima unačinu na koji ljudigledaju kada sumuškarci i ženenasilni. Magnet zasranja bio je o idejiženske nedužnosti,nečemu na što ustvarnosti nikadnisam naišao, nikadnisam naišao nanedužnu ženuoperacijskom stolu i rekaokako će uvijek postojati sutra,a on želi znati hoće li tosutra biti s Mickom. To menajviše podsjeća na Kraljakomedije, Scorceseov film oRupertu Pupkinu, opsjednutomJerryjem Lewisom. Ovajje čovjek opsjednut MickomJaggerom do patološke mjere.Meni je prva polovica smiješna.To je također nenamjerankomentar o svijetu obožavatelja.Mislim da je obožavateljrazvojna faza koju, dao Bog,prođeš dok dođeš u dvadeseteili tako nekako, kada počnešbrinuti svoje brige. Ti ljudipoput Sweet Genea, transseksualcaiz ženskog u muškispol koji, kako se čini, ima okočetrdeset ili pedeset godina,ubit će se ako Mick Jagger nenazove. Mislim to je stvarno,ono...Koja te kritika naANSWER Me! najviše iživcirala?– U to je vrijeme ono što bime uvijek moglo nagnati dapronađem i ubijem te ljude bilatvrdnja da nismo iskreni štose tiče smrti i nasilja, da nijemoguće da smo toliko bijesni.Nasilje je gotovo postalo našareligija zato što je do tada brakveć stvarno bio nesretan, a mismo kipjeli od mržnje i bilismo doslovce spremni napastii ubiti. Tako da je svakometko bi nas optužio da zapravone prolazimo tu agoniju bilanamijenjena posebna osveta.Stalno se čulo: “Ma oni suzapravo pozeri, nisu toliko nasilni”.I onda, naravno, kad sampretukao svoju ljubljenu i otišaou zatvor: “O Bože, pa on jenasilan! Koja šupčina”. Mislim,koji kurac, ja sam cijelo vrijemegovorio da sam nasilan. Misliosam svaku riječ. Što se uzrujavate?Nije da sam propovjednikili kongresnik. Ja sam tip kojije tvrdio da je nasilan, koji jeučinio nešto nasilno i otišao uzatvor, a vi ste se uzrujali? Višebi se trebali uzrujati ako netkonije nasilan, a tvrdi da jest.Svijet zinova je općenito,jadna šmokljanska, netalentiranahrpa individua. A mi smostršili k’o govno u punču. Nassu općenito obožavali ljudi kojinisu bili zineri, ali zineri su nasmrzili. Tražili su bilo kakvupriliku. Kada je Debbie počelamljeti okolo i pronašla Isusa,pričala svima koji bi htjeli slušatio tome koliko sam užasanbio i pri tom preuveličavala, zamene je to bilo deprimirajućejer nije ugađala nikome tkonas je volio – samo je pružalaveliko zadovoljstvo onima kojinas od početka nisu voljeli.I nikad je nisu kritizirali štoje prolupala. Ja sam bar ostaovjeran onome o čemu sam uvijekgovorio. Zar ja ne mogu zato dobiti ekstra bodove? Nekopriznanje? A ona je pronašlaIsusa, za Boga miloga.Kamiondžijska glazbaTvoj CD, Big Red Goad:Truck-Drivin’ Psycho, nedavnoje ponovo objavljen.Na njemu ti pjevaš stare kamiondžijskepjesme. Je li bilopjesama koje ti je bilo posebnouzbudljivo obrađivati?– O, sve njih. U to vrijeme,kao što sam rekao, kamiondžijskaje glazba bila sve što samslušao cijele dvije godine prijenego što sam ušao u countryglazbu u širem smislu. Nisuni blizu bilo kojem izvorniku.Bio sam uzbuđen poput nekogbalavog obožavatelja samozato što ih obrađujem i što ćumožda uputiti nekoliko ljudida postoji cijeli jedan svijet stim stvarima. Mislim, nekad suu glazbenim prodavaonicamaimali cijeli dio s kamiondžijskomglazbom. Kojem je drugomjebenom zanimanju ikadbilo posvećeno toliko glazbe.Mislim na one najveće poputReda Sovinea, Reda Simpsona,Davea Dudleyja, i takve bijeletipove s mudima do koljena.Takav trebaš biti, za tim setrebaš povoditi. Tko su, k vragu,ti emotivni indie dječarcipognutih ramena, cmizdravihglasova i puni samosažaljenja?Ja se s tim ne mogu poistovjetiti.Kurt Cobain koji nosihaljinice i govori “siluj me”, jeli to jedina politički korektnaalternativa za bijele muškarce,biti mazohistički slabić kojisam sebe mrzi? Hej, super akoti tako funkcioniraš, ali ja ne.Samo slušanje kamiondžijskeglazbe u meni je probudilonešto kršno, bijelo i mačo.Samo da bi dokazali danisi totalni raspirivač mržnje,pričaj mi o svojem partneru uzločinu, mopsu Cookieju.– Mala Vojvotkinja odCookwicha. Pričaj mi o pederštini– nema pederskijegprizora od mene kako pričamsa svojim psom. Da se ispovraćaš.Tepanje i pjesmice kojeizmislim. I način na koji samodgojio njenih devet štenaca,smislio pjesmice za svakog odnjih i imena za njih i pratio imtežinu da se uvjerim da su uredu. Molim te, nemoj nikomereći da imam suosjećanja – sjebatćeš mi stvari. Cookie je mojživotni drug. Jasno mi je da seraznježim na sam spomen njezinaimena. Zapravo, koristimse njome samo kao nekom vrstomparavana da bih djelovaonježnije i dobio više ugovora zaknjige. Ne, samo se zezam.S engleskoga prevelaKsenija Švarc.Razgovor je objavljen nahttp://suicidegirls.com/words/Jim+Goad/Temu priredio Zoran Roškocmyk