politika tabloidizacije - Zarez

kritikaVII/174, 23. veljače 2,,6.37Suvremenakorejska književnostSuze proizvodimsamo prema potrebiRaul ZelikKnjige korejske književnostiobjavljene u posljednje vrijeme uNjemačkoj nemaju ništa zajedničkos istočno-azijskim slikama ilirasističkim fantazijama o društvimamarljivim poput mrava. To nije ni popniti se pak sve to čini osobito stranim.A upravo zato prilično prikladnim dase doista nešto doznaJung-Hee Oh, Vögel (Roman); KyongsukSin, Das Zimmer im Abseits (Roman);H. Picht/H. Kang (Hg.), Am Ende derZeit (Anthologie); Byong-Ik Kim,Grenzerfahrungen – die koreanischeLiteratur der Gegenwart (Essays);Pendragon-Verlag, Bielefeld, 2002.ini se da je namjera izdavačkekuće Pendragon da karikira svojvlastiti program: slike, koje ukrašavajunaslovnice biblioteke “Korejskaknjiževnost” te izdavačke kuće, jedvada bi netko mogao odabrati na stereotipnijinačin: na njima je tako mogućeuočiti neku aleju sa sela kojom šeće nekaseljanka, neki park, neki hram obasjansuncem na zalasku. Uobičajeni istočnoazijskikič: “zemlja istočnjačkoga mira”kao mjesto imaginirane harmonije.Utoliko čovjek prije samog čitanjaima najprije posla s uobičajenim klišejem:dalekoistočno umijeće meditacije iprezir prema individualnosti, ekstremnaspremnost na učinkovitost, skromnost,poniznost i – kako to sportski komentatoriznaju lijepo sročiti – “atmosfera naterenu kao u mravinjaku”… Almanahslika, s kojim uostalom ni TakeshiKitano ni Pizzicato 5 nisu raskrstili.Tako se starim stereotipima jednostavnopridružio i onaj dalekoistočnjaka kojise doima da je posve cool: lijen na jezikui/ili opskrbljen naočalama koje su posveu trendu.No, ta brižljivo pripremljena biblioteka,apstrahira li se od omota knjige,omogućuje čitatelju da se popriličnoodvoji od tog srednjoeuropskog slikovnogsmeća. Pristup većine korejskihautora obilježava realizam. Byon-IkKim u svojoj zbirci eseja, pod naslovomGranična iskustva, objašnjava i zašto jetome tako. Suvremeni je razvoj Koreje– počevši od japanske kolonijalne vladavinepreko građanskog rata pa sve dokapitalističke diktature industrijalizacije– protjecao na toliko brutalan način dasu se autori osjećali obveznima zauzetiodređenu poziciju. Zato su, ovisno ovlastitoj pripadnosti pojedinim generacijama,teme poput rata, podjele, diktaturei modernizacije zadobile dominantnuulogu.Takva vrsta pozicioniranja KyongsukSin nije potrebna. Ta tridesetdevetogodišnjaautorica u Zabačenoj sobijednostavno pripovijeda svoju priču.Šestnaestogodišnju Kyongsuk krajemsedamdesetih roditelji šalju u Seul kakobi ondje pronašla posao u tvornici inastavila školovanje. Ona dijeli sudbinumilijuna Korejaca koji su se u sklopugospodarskog čuda preselili u velegradovei ondje bili suočeni s gigantskim,za društvo traumatizirajućim nasilnimprojektom. Deseci tisuća završavaju uradnim logorima jer su prosjačili, radnicimoraju biti spremni u svako dobadana ili noći preuzeti posao u dodatnimsmjenama, sindikalci se uz pomoć nacionalnogzakona o sigurnosti isključujuiz igre s obzirom na to da se organizacijaklasne borbe kažnjava kao da je riječ oterorističkom činu. To je građa od kojesu sačinjena gospodarska čuda.Na toj pozadini – a da pritom neupada u politološka objašnjavanja– Kyongsuk Sin pripovijeda priču jednedjevojke koja svaki dan stoji uz tekućuvrpcu, koja svoj maleni sobičak dijeli sdva brata i sestričnom, koja proživljavaprve radničke borbe i zaljubljenaje u svoju školsku kolegicu Hi-Chae.Usporedno s tim, tvoreći pritom drugupripovjednu okosnicu, Sin razmišlja oprocesu prisjećanja na ono vrijeme o kojemuviše nitko ništa ne želi znati. To seštivo rado čita. Riječ je ipak o fragmentarnoustrojenom, socijalno-realističkomromanu koji ne završava u sentimentalnojplačljivosti i u kojemu većina stvari ostajeneizgovorena: nepretenciozan, opušten,no usprkos tome ne i plitak roman.Nasuprot tome, Ptice Jung-Hee Ohmračnije su djelo. Priča je to o desetogodišnjojUumi koja sa svojim bratom živina periferiji Seula. Njezin otac crnči najednom prilično udaljenom gradilištu,a majka im je pobjegla. I iz te je građemogla nastati osrednja socijalna drama.No, Jung-Hee Oh pošlo je za rukom, kaoi Kyongsuk Sin, ispripovijedati priču odruštvenim odnosima a da ne postane žrtvompedagoškog kiča. Ona konzekventnoostaje vjerna ekstremno subjektivnojperspektivi: naime, onoj djeteta u kojegase sve snažnije miješaju sekvence iz snovai stvarnost. Desetogodišnja Uumi govoriu kodovima čije nam značenje autoricane posreduje, pri čemu i za najgore doživljajepronalazi nesentimentalne, neobičneopise. Na kraju čovjek ne zna načemu je. Osjeća se tek učinak svakodnevnogterora i stječe predodžba o tome, odkakvih sve sitnica čovjek umije sazdatisvoje strategije preživljavanja. Izlaza– naravno? – nema.Sve to nema ništa zajedničko s istočno-azijskimslikama ili rasističkimfantazijama o društvima marljivim poputmrava. To nije ni pop niti se pak sveto čini osobito stranim. A upravo zatoprilično prikladnim da se doista neštodozna.S njemačkog preveo Tihomir Engler.Objavljeno u časopisu spexwww.spex.de/web/rezensionen.php?id=1491&type=4Carsten SchwedesKoreja je donedavno bila samobijela mrlja na atlasu suvremeneknjiževnosti. Dva kratka turističkaknjiževna vodiča objavljena uNjemačkoj omogućuju prostodušnomputniku prvi pogled u tu nepoznatuzemljuWind und Gras: Moderne koreanischeLyrik. Herausgegeben und aus demKoreanischen übersetzt von MarionEggert. dtv, 2005.; KoreanischeErzählungen: Herausgegeben von SylviaBräsel und Lie Kwang-Sook. dtv, 2005.ako nekoga uvesti u nepoznatuknjiževnost jedne egzotične zemlje?Ispriča mu se povijest teknjiževnosti. Oprezno oslobađanje odtradicionalnoga kineskog pjesništva početkomstoljeća, uvoz modernog načinapisanja iz Japana u doba okupacije, bijegu idilu pjesništva o prirodi pedesetih dosedamdesetih godina, zatim od kraja tograzdoblja do osamdesetih godina dominacijapolitičke pjesme i na kraju u devedesetimapovratak subjektivitetu. Tako je,vrlo skraćeno, predstavljena povijest korejskelirike 20. stoljeća u antologiji Windund Gras. Očite su mnogobrojne paraleles njemačkom lirikom, kao i znatno “zakašnjenje”.No, velika povijest nije tolikozanimljiva, koliko način na koji pojedinačniautori pišu njezina poglavlja.Mjesečeva zraka zabodena ukrov kao akupunkturna iglaNa početku su poučne pjesme HanaYonguna (1879.-1944.), koje u jednostavnimslikama iz prirode i potkrijepljenimusporedbama razvijaju ljubavni diskurs,a on se u jednakoj mjeri može tumačitiosobno, religijski ili politički. Izrazito višemoderne nalazi se u Posljednjem noćnompogledu na Aziju O Sangsuna (1894.-1963.), koji se također svrstava u dobautemeljenja moderne korejske lirike:dojmljive slike koje uvijek okružuju objeriječi “Azija” i “noć” u najboljoj whitmanovskojtradiciji nižu se u dugu pjesmukoja stvara mistični svijet.No, pravi početak europski shvaćenemoderne nalazimo tek u pjesmamaChonga Chiyonga (rođenoga godine1903. – ne zna se godina smrti) i Yisanga(1910.-1937.). U Chiyongovoj pjesmiUbojstvo sata opis i slika čvrsto se povezujuu kratkim zatvorenim redovima:“Zidni sat u ponoć: djetao koji donosinesreću! Udara po mojem mozgu kaoautomatski čekić”.Vrhunac antologije Yisangove su proznepjesme, a njihov izbor objavljen je i uNjemačkoj (Mogelperspektive, Droschl2005.). Kratke rečenice izvanredne slikovitostitrajno čuvaju tajanstvenost kojaobavija već prvo čitanje:Pjesma br. 12Zavežljaj prljavog rublja u ludom letuobruši se u prazninu i pada na tlo. To jejato bijelih golubova. Na onom fragmentuneba – veličine dlana – rat je završio i mirnastupio – objavljuje. Grupica golubovačisti prljavštinu s krila. Na ovoj stranineba, veličine dlana, počinje nečista borba,jato golubova zatući palicama. Kada ih uzraku okalja dim iz kamina, jato golubovajoš jednom poleti prema onoj strani nebaveličine dlana.Kašalj zapeo u hrpi smećaTu izvrsnost ne doseže ni jedna odkorejskih poslijeratnih pjesama. Opće“Agnes-Miegel-kukičanje sjećanja”(Thomas Kling): ptica, šuma i jelenuzdižu se u nebesa, uz poneke iznimkeu narativnim proznim pjesmama SoaChongjua (1915.-2000.) i Paka Inhwana(1926.-1956.) – Drveni konj i dama.Uostalom, čini se da je plavo boja pjesničkogapreobražaja koja nadilazi sve jezičnegranice: upravo se u tim pjesmama nijedna druga boja ne pojavljuje tako često.Pitamo se zašto je baš to poglavlje moralobiti najdulje u antologiji koja bi željelaposredovati “trajnu životnu snagu” moder-cmyk