politika tabloidizacije - Zarez

EXCLUSIVEISSN 1331-7970dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 23. veljače 2,,6., godište VIII, broj 174cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sitŽarko Paić - Prevladati kulturu kao novu ideologijuStanko Andrić - Što bih sve dao za djeda ProustaTrpimir Matasović - Daleko je Zagreb još od BečaL. Thooft, D. F. Wallace, J. Goad - Žene, muškarci, seljačinePolitika tabloidizacije“Da me sada netko zoveu Hollywood ili Brazil,da mi ponude nešto štoželim raditi, odmah bih sespakirala i otišla”48 Jebeno!cmyk

2 VIII/174, 23. veljače 2,,6.Gdje je što?info/najaveInfo i najave 2-3U žarištuRazgovor sa Žarkom Paićem Nataša Petrinjak 4-6Jezična raznolikost na Internetu Biserka Cvjetičanin 7Razgovor s Mauriceom Dantecom Laurent Sapir 8Razgovor sa Stankom Andrićem Dario Grgić 9Razgovor s Mirkom Bilandžićem Grozdana Cvitan 16-17Tema: Žene, muškarci, seljačinePriredio Zoran RoškoŠto žele suvremene žene? (ženski odgovor)Lisette Thooft 10-11Što žele suvremene žene (muški odgovor)David Foster Wallace 12-13Razgovor s Jimom Goadom S. G. Jaime 14-15Vizualna kulturaGalerija SC ili kako obnoviti prošlost Jasna Jakšić 18Osvajanje prostora intime Boris Greiner 29Anarhistički oblici prostora Ivana Mance 30-31GlazbaDaleko je Zagreb još od Beča Trpimir Matasović 32Logična kulminacija dugogodišnje preobrazbeTrpimir Matasović 33Nova razumijevanja glazbe Trpimir Matasović 33KazališteRazgovor s Damirom Čargonjom Suzana Marjanić 34-35Nakon dogme: magla Višnja Rogošić 36KritikaSuvremena korejska književnost Raul Zelik 37Suze proizvodim samo prema potrebiCarsten Schwedes 37-38Ništa ne dokida čamotinju Maja Hrgoić 38-39Peron bez domovine Grozdana Cvitan 39PutopisSretna Nova godina! Darija Žilić 40-41ProzaAgonija muha Mario Brkljačić 42-43Riječi i stvariJOJman Željko Jerman 45Pepysov blog Neven Jovanović 46Svjetski zarezi 47Gioa-Ana UlrichIlustracija na str. 48Ana Lozica: Projekt Jebeno!TEMA BROJA: Politika tabloidizacijePriredio Srećko PuligGlamur i moralizam ili putevi novca Srećko Pulig 19Media pulp Borislav Mikulić 20-21Pornobulimija hrvatskih medija Nataša Govedić 22U obranu žutila Andrea Dragojević 23Budućnost je u “životu” Gordan Nuhanović 24Kratki rezovi spektakla Katarina Luketić 25Posredna propaganda Rastko Močnik 26-27Najbolje novine koje se mogu kupiti Srećko Pulig 27-28Predstavljanje11. tezeredstavljanje trećeg broja časopisa 11.teza i popratnirazgovor održava se 1. ožujka u prostorijamanet.kulturnog kluba mama s početkom u19:15 sati. Uredništvo vas bez suvišnog okolišanja pozivada dođete i prisustvujete tom događaju. Svaki daljnjiargument za poziv je suvišan - ako ste negdje već čuli oTezi, ako već i imate problema s njom, ako vas intrigiraodlomak iz Manifesta ili jednostavno tražite smisao io tome vam se raspravlja, uzmite u obzir mogućnostdolaska.Iz (radne verzije) manifesta:“Tradicionalnoj ljevici vlastita pozicija uvijek je bilajasna. Bez obzira na to da li se radilo o anarhistima,komunistima, socijal-demokratima ili nekim četvrtimvrlo se lako moglo predvidjeti odgovore koje će po kojempitanju koja od tih strana dati. Svi su oni bili akterikoji su težili svjetsko-historijskoj intervenciji. Moglibismo reći da su toliko težište bacili na taj aspekt, zanemarujućisamozasnivanje, da su nas danas doveli usituaciju u kojoj moramo ‘nadoknaditi’ njihove propuste- u kojoj je samozasnivanje jedini mogući oblik svjetsko-historijskeintervencije. Oni su imali odgovore nasva pitanja - mi nemamo ni na jedno. Oni su znali sve- mi ne znamo ništa. Povijest je ljevici davno okrenulaleđa, no njeno otrežnjenje nastupilo je onda kada ju jezbilja padom Sovjeta mokrom krpom opalila po glavi.Potom nastade mrtvilo, depresija, kraj... kao da se radiloo nekom novom stanju na ljevici. Odgovora više nema,glasnici povijesti ušutjeli. A svijet ide dalje. I dolazinovo stanje, sa sobom nosi svoje nove i stare probleme.I Kapital živi življi nego ikad. Odgovore treba naći,treba djelovati; ali od kuda i kako? Žižek kaže da jezadatak trenutka ponovno otkrivanje klasne borbe.Kako god bilo ljevica se treba ponovno otkriti ili jeneće biti. 11.teza nastupa u tom trenutku; ona je prilogostvarenju revolucije, transparentan politički akter.Jedina deklaracija koju pri tom može imati izostanak jedeklaracija; jedini identitet izostanak identiteta.”kontakt: redakcija@11teza.netweb: www.11teza.netOglašavajte se u Zarezuwww.zarez.hrPovoljne cijene oglasa već od 500 kn (bez PDV-a)* posebne pogodnosti za kulturne institucije* popusti za serije oglasatel. 01/ 4855 451e-mail: marketing@zarez.hrdvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451, fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaglavni urednik: Zoran Roškozamjenice glavnog urednika: Nataša Govedić i Katarina Luketićizvršna urednica: Lovorka Kozoleposlovna tajnica: Dijana Cepićuredništvo: Grozdana Cvitan, Rade Dragojević, Agata Juniku,Silva Kalčić, Trpimir Matasović, Katarina Peović Vuković,Nataša Petrinjak, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatargrafičko oblikovanje: Studio Artlesslektura: Unimediapriprema: Davor Milašinčićtisak: Tiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada Zagrebacmyk

info/najaveVII/174, 23. veljače 2,,6.3Povijest“neizlaganja”Branka StipančićPraznina kadrafotografija s prizorima rijetkih prolaznika natisnutihispred prodavaonica u čijim izlozima prate emitiranjesprovoda na TV ekranima. Potpuno prazne ulice suprotnesu našim očekivanjima i navikama, a poznavanjedruštveno-političke pozadine događaja stvara kompleksznačenja i smisla na fotografiji. Slikom se tako premrežujeznačenje onoga što vidimo, onoga što očekujemo ionoga što znamo.U zbirci MMSU-a nalazi se 26 fotografija riječkogfotografa Ranka Dokmanovića: rane apstraktnekompozicije iz 1977. (autorova donacija) te fotografijeiz ciklusa Bratkovice – Pelješac, Zeleno, Plavo, Izlozi iFinalna izložba, 5. turnus; Galerija Nova, Zagreb, od 17.veljače do 4. ožujka 2006.a otvorenju izložbe Dalibor Martinis izveo jeperformans na kojemu je kistom, umakanim uboju iz kantice, na prozorskom staklu galerijeu širokim potezima naslikao crveni luk, parafrazirajućiChromosovu svjetleću, već odavno s glavnogazagrebačkog trga uklonjenu kinetičnu reklamuMilana Vulpea na kojoj sporo “mažući” “Dalmatinac”biva iščitan kao slavljenje slikarskog čina. Reklamuje Martinis svojim postupkom (kao prijedlog intervencijeu urbanom prostoru taj je rad predloženza Zagrebački salon 1980.) desemantizirao, učinioga spomenikom svim umjetnicima koji poput“Dalmatinca” cijeli život rade istu slikuUmjetnici ove izložbe imaju značajne i duge karijere.Neprekidno izlažu već više od tri, četiri, a nekiod njih i pet desetljeća. Usprkos tome, svaki od njihkod kuće ima radove koji su rijetko ili nikada izlagani,radove koji u ateljeu ili stanu – uvijek nekakoostaju po strani. Ti se radovi vjerojatno nisu uklapaliu samostalne izložbe umjetnika ili nisu odgovaralikustoskim temama i koncepcijama, ili su pak moždanedovoljno odražavali trend u kojem se željelovidjeti rad pojedinog umjetnika. To su radovi kojinekako nikome nisu trebali, pa čak im ni umjetnicinisu poklanjali posebnu pozornost: nisu ih pokazivali,nisu ih reproducirali u katalozima, a poslije suih i zaboravili. Goran Trbuljak takve radove ironičnonaziva “zaostalima”. Nije bilo dovoljno interesa ilinije bilo prilike? Jednostavno, ostali su nepoznati...Fokusirala sam pozornost na radove iz vremena sedamdesetihi osamdesetih godina nekolicine umjetnika:Borisa Cvjetanovića, Antonija Gotovca-Lauera(Tomislav Gotovac), Sanje Iveković, Željka Jermana,Julija Knifera, Vlade Marteka, Dalibora Martinisa,Mladena Stilinovića, Svena Stilinovića, GoranaTrbuljaka i Josipa Vanište. Tu su radovi na papiru,fotografije, knjige umjetnika, filmovi i videoradovi.Paradoksalno, neki su od izloženih “nepoznatih” radovasvojedobno bili tiskani u nakladi dnevnih novina,a svejedno ih se nitko ne sjeća i s njima ne računa.Nekoliko ih je do danas ostalo nepoznato jer su bilinedostupni i samim umjetnicima. Samo je nekolikoradova na izložbi novijeg datuma. To su radovi umjetnikastarije generacije koji rjeđe izlažu na izložbamasuvremene umjetnosti, pa stoga upravo njihovi novijiradovi ostaju nepoznati. Povijest pojedinih neizlaganjaje zanimljiva. Pokatkad je uz rad izložena i priča.One govore o svima nama – i umjetnicima i kustosimai publici.Finalna izložba, dio projekta Zagreb – Kulturnikapital Evrope 3000 nastoji trasirati kulturni teren nakojem se u razdoblju trenutne ideologije normalizacije,koja djeluje u području simboličkog i produkcijeznačenja proizvodeći konsenzus i pristanak, sukobljavajui rekonfiguriraju pozicije institucionalnog i izvaninstitucionalnogkulturnog sektora i šireg shvaćanjakulture i umjetnosti. Finalna izložba odvija se u turnusimau Galeriji Nova od 22. prosinca 2005. do 14.ožujka 2006. i sastoji se od izložbi, performansa, publikacija,predavanja, prezentacija, radionica itd. kojekonceptualiziraju i organiziraju partnerske organizacijeCK3000 i srodne inicijative u regiji (Kuda.org,Novi Sad; Prelom, Beograd; Proba, Sarajevo). IzložbaGalerije Nova (organizatora WHW i AGM) je suorganiziranas Art radionicom Lazareti u Dubrovnikugdje će biti pokazana u tri dijela: 11. ožujka, 13. travnjai 15. svibnja 2006.Retorika praznine na fotografijama iz zbirke MMSU-a,izložba Borisa Cvjetanovića, Ranka Dokmanovića, IvanaPosavca; Mali salon, Rijeka, od 17. veljače do 19. ožujka2006.zložba fotografija iz zbirke Muzeja Moderne isuvremene umjetnosti u Rijeci, po izboru NatašeIvančević, više kustosice MMSU, okuplja ciklusefotografija trojice hrvatskih fotografa – BorisaCvjetanovića, Ranka Dokmanovića i Ivana Posavca.Iako različite po temi i motivu, povezuje ih ugođaj prazninei odsutnosti koji su nositelji retorike fotografskeslike. Nakon prvotnog prepoznavanja prikaza nastajedruga razina čitanja fotografije – iščitavanje semantičkerazine koja upućuje na različite sadržaje.Ciklus Ocean (31 crno-bijela fotografija) BorisaCvjetanovića, nastao 1998. tijekom boravka na južnomrtu Australije, prikazuje ljepotu oceana i priobalja.Praznina kadrova, nepregledna pučina, beskrajni obzor,kontemplacija motiva te jednostavnost i mirnoća kompozicijeodaju melankolično, katkad čak i tjeskobnostanje. Raster crnine i bjeline, raspon sivo-crnih tonovaovisno o količini dnevne svjetlosti, čini ugođaj stvarnim.Unatoč prisutnosti njemu intimnih osoba – ženeMarkite i australskih prijatelja Petera i Kerrie, oni sučešće shvaćeni tek kao neutralni statisti koji u tišini isamoći promatraju nepreglednu pučinu. Vidljivi crnirub fotografije, uobičajen na Cvjetanovićevim fotografijama,govori o nedirnutom kadru i nedostatku potrebeza naknadnom autorovom intervencijom.Ivan Posavec je dvanaest crno-bijelih fotografija podnazivom 8.5.1980. snimio na način reportažnog žanra.Posavec je na dan posljednjeg ispraćaja Josipa BrozaTita, istražujući ulice i trgove Zagreba, kamerom zabilježioposljedicu globalnog stanja nacije – šest fotografijas nevjerojatnim prizorom potpuno opustjelih trgovai ulica koji zjape jezovitom tišinom i prazninom te šestSchönbrunn. Bratkovice – Pelješac, fotografije glatkemorske površine i priobalja, mulića i kamenita morskadna, doimlju se poput aranžirane kompozicije s pomnonijansiranim tonovima, oblicima i kompozicijskimodnosima. Praznina prizora u funkciji je stvaranja transcendencijekoju priroda svojim savršenim oblicimaimplicira, a umjetnik suptilnim odabirom izdvaja iztotaliteta prizora i zaustavlja fotografskom slikom.PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kns popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kns popustom 200.00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studentii učenici mogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, 12mjeseci 170.00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUČITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:e-mail:vlastoručni potpis:Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listićui obavezno poslati na adresu redakcije.cmyk

4 VIII/174, 23. veljače 2,,6.razgovoreposredan povod zaovaj razgovor vaša jenova knjiga Politikaidentiteta: kultura kao novaideologija. Moram priznati daje čitanje teksta bilo veliki užitak,a dominantan osjećaj nakonpročitanog – pesimizam. I kolikosam dosad uspjela doznati,nisam jedina. Zašto nam je,premda većinu života živimou postmodernom dobu, odnosnorazdoblju globalizacije, razumijemoih i znamo objasniti,tako teško?– Pesimizam je poziv naaktivni odnos prema svijetu,a optimizam pasivni otporspoznaji da živimo u dobakraja povijesti i da stoga valjaradikalno stvari postaviti nasvoje mjesto. Hegelovska imarksovska postavka o krajupovijesti nema nikakve veze sonim što se danas površno rabikad se slavi trijumfalna ideologijaAmerike, globalizacije inovog svjetskog poretka kakvuje krajem Berlinskoga zidaizveo Fukuyama. Više nemamogućnosti povratka povijesti.Ali to ne znači prihvaćanjeinterpretacije Kojévea iz Kakočitati Hegela. On je aktualiziraoHegelovu postavku tako štoje govorio o nestanku ratova ikrvavih revolucija. Realizacijafilozofije otuda upućuje na jošnedefinirana područja: umjetnost,ljubav, igru. Nasuprottome, u knjizi sam shematskipodijelio teorije globalizacije iidentiteta na osam skupina.Temeljna je stvar bila upokazivanju kako na realnodiskurzivnojrazini problemakraja povijesti o tome višegovori sociologija informacijskogadoba Manuela Castellsaod svih jeftinih neokonzervativnihpriča o kraju ideologije.Ne živimo u postideologijskodoba, nego u doba postmodernihidentiteta. Ideologija sadazaposjeda cjelokupno područjekulture. Kultura kao “umjetnost”,“ljubav” i “igra” poprimaideologijske značajke mobilizacijeu ime partikularnihidentiteta (nacije-države, vjere,korporacije).Vladavina znanosti u smislusamoregulacije društvenih procesaputem biogenetike i genetsketehnologije dokaz je postavkeda kraj povijesti označavadovršetak ideje zapadnetehnologije. Ona je apsolutnamoć našeg vremena linearnoganapretka. Sve izvan toga krugapokazuje se, doduše, nalik antimodernomotporu civilizacijiznanosti i moderne tehnike,ali bitno nemoćnom politikomidentiteta. Uspon Kinei Indije u globalnome dobuPaićPrevladati kulturu kao novu ideologijupokazuje da možemo govoritijoš samo uvjetno o nezapadnojmoderni drugim sredstvima.Drugi kulturni habitus zaznanstveno-tehnologijsku moćglobalizacije čini se nevažnim.Kulturni determinizam nijeposebno vjerodostojan konceptza razumijevanje globalizacije.Nepodnošljivost lakoće zaboravatemeljnih kategorija kojes Hegelom i Marxom danaskonačno postaju bjelodaneposvuda svjedoči nešto posvedrugo. Tek smo sada u realnojsituaciji da živimo kraj povijestibez herojskog patosa mučenikai žrtava povijesti.Što nazivate osjećajem ilidoživljajem nečeg “teškog”, apretpostavljam da mislite napsihosocijalne fenomene depresijekao univerzalne bolesti21. stoljeća, proizlazi iz spoznajeda smo osuđeni na druguvrstu tjeskobe, za razliku odmoderne krize identiteta. Toje tjeskobno iskustvo slobodeizbora kao iluzorne strane realnogaropstva ubrzanju vremenanužnosti rada. Akceleracijarada-kapitala pogađa sve nagotovo isti način. Rasterećenjeje nešto što nazivam fenomenomnove hedonističke askeze.Zdrav život u fizički izdržljivutijelu podnosi euforiju happyhour rasterećenja samo zbogtoga što se užitak individualizirau formi proširene radne skupine.Karaoke kapitalizam nijeništa drugo nego nova formaideologije nadzora nad živimtijelom. Transgresija užitkasmjera na produžetak radnogvremena u formi dobrovoljnogaropstva radu kao zabavi,igri i ljubavi. Sve su te “postpovijesne”kategorije izokrenuteu razuzdanost, morbidnost ipornorgrafski reality-show ukojem sve postaje moguće idopušteno. Fotografski snimcisadističkoga mučenja i ponižavanjanad iračkim zatočenicimau Abu Ghraibu primjersu morbidnoga postmodernogspomenara. Nije nam nipoštoteško, nego nam je dosadnozato što proživljavamo ono štoPaolo Virno u svojem eseju okraju povijesti (Tvrđa, 1-2/20-05.) naziva fenomenom “većviđenoga”. Već smo vidjeli daglobalizacija predstavlja sveono što se dogodilo još krajemšezdesetih godina 20. stoljećakad su vijetnamski rat, ’68. uParizu i Apollo na Mjesecuotvorili nužnu mogućnost vladavinedruštva spektakla. Većviđeno stvara osjećaj depresivnemelankolije, koja blokiraistinski otpor realnosti. Što sedogađa sada iziskuje mnogomentalnoga napora praćenjaŽarkoNataša PetrinjakU povodu svoje knjigePolitika identiteta: kultura kaonova ideologija, književnik,kritičar i teoretičar, urednikTvrđe, govori o krajupovijesti, globalizaciji,te odlikama suvremenogživota, o tome da ne živimou postideologijsko doba,nego u doba postmodernihidentiteta – ideologijasada zaposjeda cjelokupnopodručje kulture: kulturakao “umjetnost”, “ljubav” i“igra” poprima ideologijskeznačajke mobilizacije u imepartikularnih identiteta(nacije-države, vjere,korporacije). Zato je potrebnoradikalizirati stvar i s onustranu kulta kulture kao noveideologije za globalno dobatragati za identitetom noveradikalne politikeinformacija. Rijetki su pokušajimišljenja izvan zlokobnetiranije aktualnosti. Pesimizamproizlazi iz sablasti aktualnosti,a ne iz realne strukture mišljenjai djelovanja u aktualnosti.Samo simbolički otporiU kritičkoj analizi pojmaglobalizacije vrlo se često možerazabrati svojevrsni strah odosude za elitizam i staromodnost,zazor prema radikalnosti,iako smo već “preživjeli”procese u kojima moć posebnostinadvladava univerzalnost.Utječu li na to ipak još nedovoljnoproučeni aspekti pojmaglobalizacije, ekonomska moćglavnih aktera procesa globalizacijekojom nas sve “drže ušaci” ili uspješnost razdraganihpropovjednika te ideologije?– Tko danas poput sociologaHarrisona govori o “krajuglobalizacije”, primjerice, reducirapojam izričito na ideologijuneoliberalizma Amerike iEurope i na neoimperijalizam.Međutim, to je samo onajnajmasivniji sloj realnostisvjetskog poretka globalnogakapitalizma. Globalizacija,međutim, ima mnogo više slojeva.Stoga su teorijske analizefenomena, procesa, paradigme,ideologije globalizacije vjerodostojnesamo onda kad pokazujuepohalni karakter društveno-kulturalnezgode moćikapitalizma u znaku vladavinepostindustrijskih društavai postmoderne kulture. Svekulturne razlike između globalnihsubjekata/aktera danasnisu razlog za priču o drugojmoderni, kao što to podastirekritička teorija refleksivne modernizacijeUlricha Becka.Kritika moderne Zapadakao europocentrizam samo nadrugoj razini ponavlja postmodernukritiku subjekta time štogovori o održivom razvitku,kozmopolitizmu, globalnojdemokraciji i iskustvima postkolonijalnekritike Zapada.Propovjednici ideologije suideolozi moći nove geopolitičkezgrade svijeta. Problem jeu teorijskome i praktičnomeneuspjehu svih alternativnihstrategija otpora. Dolazak navlast lijevih stranaka u nekimzemljama Latinske Amerikesimboličan je čin otpora ideologijineoimperijalizma globalizacije.Sloboda potlačenihizvornih naroda Trećega svijetabitan je čimbenik drukčijekartografije političke moći.No, što ako iza te zakašnjelepostkolonijalne revolucije stojiunutarnja represija političkihporedaka prema univerzalnimidejama slobode? Chavez iIza maske spektaklaživota ne postojiviše ništa osimnove neprozirnostizla. Protiv njegovemoći jedini je načinborbe nepristanakda glumimokretene čak ikad izgovaramoposljednje istinesuvremenoga doba.Medij više uopćenije poruka. Istinamedija je istinaideologije kultureglobalizacije kojapočiva u načelnojslobodi medijacmyk

azgovorVII/174, 23. veljače 2,,6.5Ahmadinedžad doista jesusimboli otpora Americi i globalizaciji.No, samo to i ništaviše. Same old story: nikad autentičnanacionalna revolucijaprotiv neokolonijalizma nijezavršila drukčije osim kao povrataknekoj militantnoj politiciidentiteta. Pukovnici, vjerskifanatici, ženomrsci, antisemiti,diktatori, (post)totalitarni vođekoji prijete drugima u ime svojekulture! Kritika europocentrizmavjerodostojna je samoonda kad je i radikalna kritikasvih zabluda fanonizma ili postkolonijalnerevolucije. Poučanje primjer Foucaultove kratkotrajneopsjednutosti islamskomrevolucijom i Homeinijem.Angažirani intelektualci čestosu samo angažirane budale.Jesu li toj mlakosti u kritičkompristupu i koliko i kakopridonijeli i sami kulturalnistudiji koji su preuzeli primatu interdisciplinarnom pristuppojmu i fenomenu globalizacije?– Kulturalni studiji suod akademske mode postaligotovo životni stil intelektualnogapogona sveučilišnogaživota. Kao nova znanost onisu značajno utjecali na širenjenovih disciplina, poput,primjerice, vizualnih studija,znanosti o slici (visual studies,Bildwissenschaft). Sve je tosamorazumljivo zato što jeposrijedi rad velikog okreta udruštvenim, humanističkim iprirodnim znanostima nakonpromjena paradigmi. Kulturaviše nije suprotstavljena prirodi,jer je priroda društvenaili kulturalna konstrukcija. Neosporavam pozitivan trendpribližavanja znanstvenihpodručja u tematiziranju problemakao što je kultura i ideologijaglobalizacije, kad je riječo kulturalnim studijima (odStuarta Halla do suvremenihnastavljača teorija kulturnogkapitala Peirrea Bourdieua).Dapače, uvažavam prilog ijednog Thomasa Mitchellao visual turn u suvremenomrazumijevanju statusa slike uvizualnim umjetnostima. Alipredmet kritike je sam temeljkulturalnih studija, a to jetotalna kulturalizacija svijetaživota u doba globalizacije kojase ne može reducirati više napitanje o slabome Drugome,subjektu potlačenosti, partikularnimpolitikama identitetaroda/spola, postokolonijalnomeDrugome itd. Kultura je prazanpojam u doba transnacionalnihidentiteta globalizacije.Ona je hologram identiteta, aliništa više. Potrebno je radikaliziratistvar i otvoriti prostorprevladavanja kulture kao noveideologije. Zato je nužna kritikakulturalnih studija ne samozbog institucionalizacije kulturekao diskursa, nove znanosti inove dogme.Neučinkovita apologijasubjektaU svojoj studiji dajete opis ianalizu ideologijskog začaravanjazbilje koje provodi globalizacija,odnosno nudite dekonstrukcijusamog dekonstrukcijskogpostupka postmoderne, kaosvoj doprinos nastanku alternativeneoliberalnoj ideologijikapitalizma. Tehnologijski napredak,napose Internet i njimeizazvanu promjenu materijalnogu virtualni kapital, viditekao jedan od ključnih čimbenikanastanka te alternative, premdavećini na svijetu nije dostupan,nemalom broju je potpuno nepoznat,i nemaju jednak pristupznanju. Trebamo li subverzivnopodržati globalno širenjetehnologijskog napretka kako bišto prije postao dostupan baremvećini ili se suprotstaviti prisilikoja autentične kulture tjerau logiku tržišnog natjecanja?Jer i tehnološka su dostignuća,vjerujem da ćete se složiti, robana tržištu. Ili razvoj situacijevalja promatrati s distance?– Slažem se s vama. Interneti kibernetička demokracija su,da parafraziram drevnu konfucijanskumudrost, isto kaoodgovor na pitanje je li bijelikonj ipak konj. Tehnologijskinapredak ili tehnokultura narazini zbiljske ideologije globalizacijefunkcionira kao realna,imaginarna i simbolička moćvladavine globalnoga kapitalizma.Borba unutar cyberspaceaza vlastiti identitet virtualna jekulturalna borba (Kulturkampf)za realni identitet i moć. Tkovlada Internetom kao sredstvom/svrhomglobalizacijekao ideologije i kao nužnostirazvitka ne može biti neutralanprema mediju kojim vlada.Prividna sloboda izbora ili jošbolje iluzija slobode korisnikasavršeno odgovara istini onovim subjektima identiteta.Politička redistribucija moćibjelodana je u borbi za prevlastnad tražilicama (slučajGooglea) kao simboličkimtočkama ovladavanja globalnimtržištem informacija-komunikacija.Postupak ili metodu kojuspominjete, dekonstrukcijudekonstrukcije kulture kaonove ideologije primjenjujemstoga da bih drugim sredstvimapokazao kako se sama metodadekonstrukcije od Derride dopostmodernista pretvorila uideologijsko oružje liberalnogSve dok imigrantinisu priznatidržavljanimaeuropskih nacijadržava,kao istinskipolitički subjekti, ane tek pripuštenimultikulturalnimdernecima isportu, imat ćemojoš dublje podjelena izvorne “Mi” iimigrantske “One”.Drugim riječima,politika novogaidentiteta morana čelna mjestaeuropske politikepostaviti “ljude bezsvojstava”multikulturalizma. To konkretnoznači da je dekonstrukcijau američkoj verziji kulturalnihstudija dovela do zabrane govorao političkim perverzijamamultikulturalizma. U imeobrane tzv. slaboga Drugoga(žena, potlačenih etničkih skupinaili izvornih naroda, poputAboridžina, rasno prokazanihitd.) zabranjuje se uvid u političkuideologiju kulture kojanavodno uzvisuje Drugoga kaosubjekt. Potrebno je izaći iz tezakašnjele i neučinkovite apologijesubjekta.Oprostite mi na pesimističnomtonu, ali potreba rekonstrukcijeizvornog smislakulture, njezina repolitizacijana koju upućujete, čini se inspirativnomi ohrabrujućomnekolicini, ali i taj krug sve češćesvladava rezignacija. Većinapokazuje mnogo veću strast zapet minuta pokazivanja u kakvomreality showu i potpunoje nezainteresirana za političkumoć kulture, odgovornostmedija koji su se samoodreklipolitičke moći već odavno nitkoi ne spominje? Sumnjičavi steprema kvaliteti možebitnogkozmopolitskog svjetskog poretkabez nacionalno-državnogokvira, ali može li se provestipromjena sadržaja bez promjeneforme nacije-države?– Kozmopolitsku demokracijui njezin smisao jasnoje odredio Ulrich Beck. Obratje u tome što nova politikanacije-države mora biti kozmopolitskapar excellence ili jeostavljena na tzv. smetlištu povijesti.Nema razloga razočaranju.Big Brother je stil životai medijska ideologija stvaranjailuzije realnosti i života kojinavodno nudi svima šanse dabudu pobjednici. Hamdija iznašeg Big Brothera u jednoj jerečenici definirao zloduh kulturekao nove ideologije. To jeizrekao mnogo prije nego štoje postao milijunaš. “Gdje goddođem, posvuda sam Ciganin!”Euforija kulturne korektnostiHrvata povodom njegovepobjede nije dokaz političkeintegracije Roma u društveniporedak, nego tek spektakularneideologije represivnetolerancije u medijskim novimuvjetima.Politička moć kulture odvijase u nacionalno-državnimokvirima, a tek onda kao globalnispektakl. Kao što vidite,u doba transnacionalnih korporacijanisu nestale granice.Hrvatski telekom uistinu jetek njemačka podružnica. Moćnacije-države nije nestala, akozmopolitska demokracijanije realnost o kojoj su govorilikritički teoretičari globalizacije(Beck, Archibugi, McGrew).Promjena forme, sadržaja ibiti poretka mora biti cjelovitproces. Ne može se postuliratiforma kozmopolitskog poretkaa da sadržaj ostane zakrinkannacionalističkom retorikom.Kako u ovom trenutku viditehrvatsko društvo koje jesvoju “veliku priču” prošlo ondakada je velika svjetska priča većbila ispričana? Treba li nastojati,učiniti sve za uključivanjeu zajednicu koja ne odustaje odlogike isključenja Drugih?– Nema “trećeg puta”.Između Europe kao uključenostiu svijet moći, demokracijei kulture, koja svemu unatočjoš posjeduje snagu pozitivnepromjene za države poputHrvatske, i ostajanja na repukraja povijesti nema više mogućnostialternative. Politikamora biti realna i autentična,a ne kvaziutopijsko baljezganjeni o čemu. Još je gore odtoga stvaranje kulta Europe natragovima iluzije o europskojneokonzervativnoj koncepcijikulture. Uključivanje bitrebalo značiti totalni obratunutarnjeg političkog života,ali kako o tome govoriti kadje praksa posve suprotna. Svedok se odnos prema ilegalnimmigrantima bitno ne promijeni,o čemu smo govorili uumjetničkome projektu MotelJeževo, dok postoji spontaniotpor naroda protiv Centra zaazilante u vlastitome dvorištu,nema razloga podržavati pričuo europskim idejama u hrvatskomekontekstu. Hrvatskodruštvo je tradicionalno društvoneizvršene modernizacijeu prijelazu prema vlastitomeboljem izgledu. Mi smo estetizirananeokolonijalna Arkadijakoja doista vjeruje u svojuautentičnost i veličinu. Utolikogore za činjenice. Otrežnjenjeod te iluzije još nije svakodnevniproces, nego nešto prijetećedruštvu koje prelazi granicevlastite održivosti. Formula jepoznata još od Istvana Bíboa:bijeda malih naroda. Dodajmotome još pridjev društvena.Sve gadostikapitalizma“Ljude bez svojstava”, one očijem životu i smrti upravljaju“ljudi sa svojstvima”, vidite kaosrž pokreta otpora ideologijiglobalizacije čiji ritam određujeImperij. Je li njihova snagaupravo u nemoćnom posjedovanjasamo “golog života? Misliteli da je moguće opstati, u smislumogućnosti provedbe promjene,bez stjecanja svojstava?– Figura koju spominjeteupotrijebljena je kao metaforaza četvrti identitet koji razaraegzistenciju neoliberalnogakapitalizma iznutra, a postmodernudemokraciju Zapadaizvana. U studiji Castellsovase analiza umreženih društavau doba globalizacije i moćiidentiteta rangira na najvišuznanstvenu razinu objašnjenjasuvremenoga svijeta. Problems njegovom neoveberovskomteorijom društva jednostavnoje u tome što upućuje na krajmodernoga shvaćanja društvai na kraj priče o kulturi kaoidentitetu otpora svijetu sustava.Nova kultura stvarne virtualnostiglobalnoga kapitalizmapodjarmljuje sve druge alternative.Fatalnost nove postmoderneekonomije s vladavinominformacijsko-komunikacijskhtehnologija jest u tome što savršenovlada bez svojeg vidljivasubjekta. Stoga priča o moćicmyk

6 VIII/174, 23. veljače 2,,6.razgovoridentiteta svjedoči o nemoćisubjekta prevladavanja granicakapitala uopće. Tri identiteta okojima Castells govori – legitimirajući,projektni i identitetotpora – tvore bit sukoba uumreženim društvima globalnogadoba. Upućivanjem nafiguru “ljudi bez svojstava” htiosam pokazati da novi imigrantiunutar globalizirane ekonomije-svijeta,ne samo u Americi ieuropskim razvijenim društvimanego i u Australiji, Indiji,Južnoj Africi, postaju više odFanonovih prezrenih na svijetu.Oni nisu subjekt ni identitet usmislu nacionalne kulture kaovidljiva znaka priznanja. Onisu upravo nitko i ništa, čak nirezervna radna snaga, tek pukitamni Drugi globalnoga svijeta.Čisto realno, imaginarnoi simboličko nasilje posvjedočenoza nedavne pobune upariškim predgrađima rezultatje ideologijske konstrukcijeEurope kao neoliberalne tvrđavei ograničenog prostoraslobode državljanstva za sve.Imigranti su negacija negacijesvijetle budućnosti Europe utrenutku njezina geopolitičkogograđivanja (Turska i zemljeMagreba kao posljednje karauleEU-a). Goli život, sirovaradna snaga, fizička egzistencijau dehumaniziranim getimaeuropskih metropola, ne mogubiti pozitivno utemeljenjeotpora Imperiju utoliko višešto nisu politički artikuliranikao subjekt otpora.Vidjeli ste na stranicamaZareza preneseni tekst AlainaBadioua koji upućuje na imanentnegranice teorije novogaimperijalizma i na krizu reprezentacijenovoga subjektaotpora globalnome kapitalu.Rezultat je totalna apatija,povratak fundamentalističkimmahnitostima, rađanje zloduhadesnoga populizma dominantnekulture. Le Pen i Haidersamo su neorasistički odgovorna posljedice europske politikeuseljeništva. Problem je upravou posljedicama, a ne u uzrocima.Jedini pravi odgovor na tuparanoično-shizofrenu situacijutzv. rata kultura jest radikalnapolitika. A to znači samo jedno.Sve dok imigranti nisu priznatidržavljanima europskih nacijadržava,kao istinski političkisubjekti, a ne tek pripuštenimultikulturalnim dernecimai sportu, imat ćemo još dubljepodjele na izvorne “Mi” i imigrantske“One”. Drugim riječima,politika novoga identitetamora na čelna mjesta europskepolitike postaviti “ljude bezsvojstava”.Zidovi između kultura“urođenika” i “useljenika” nećenestati, ali mogli bi biti manjezlokobni i prijeteći. Utopijskorješenje? Naprotiv, to je jedinarealna alternativa sukobu kojilatentno rađa samo novimterorizmom i starim etničkokulturalnimmržnjama. Najednoj strani vjerska mobilizacijau ime Alaha, a na drugojsekularni poziv na represivnutoleranciju tipa skidajtehidžab i učite kratki tečajfrancuske (europske) povijestibez postkolonijalnih revizija.Tertium non datur! Realno jeutopija ili politika radikalne kritikeobje ideologije perverznogdijaloga kultura. Sarkozy je paradigmaeuropskog desnopopulističkogaodgovora na posljediceglobalizacije. Nije slučajnoda je prvi policajac Francuskepostao medijska zvijezda tvrdogzagovora neoliberalne tvrđaveEurope. Sve gadosti kapitalizmau odnosu prema Trećem svijeturješavaju se isključivo policijom,religioznom utjehom i humanitarnimpučkim kuhinjama.Karaoke kapitalizamnije ništa drugonego nova formaideologije nadzoranad živim tijelom.Transgresijaužitka smjera naprodužetak radnogvremena u formidobrovoljnogaropstva radukao zabavi, igri iljubavi. Sve su te“postpovijesne”kategorijeizokrenute urazuzdanost,morbidnost ipornorgrafskireality-showu kojem svepostaje moguće idopuštenoSmrt stila za postanakčovjekaU buci životnih stilova možemoli još uopće govoriti o stilu?– Ni stil, a još manje život,više nisu nešto samorazumljivo.Stil je oznaka za fluidnostidentiteta, a život je postaobiopolitička stvar humanegenetike i nehumane politikesuvremenoga svijeta. Pitanjeje imamo li uopće mogućnostizbora života bez stila?Nečuveni paradoks iskazanogproizlazi iz egzistencijalističkepostavke da je sloboda istodobnoprojekt i izbor. Sartre je usvojem glavnom filozofijskomedjelu Bitak i ništavilo navijestioproblem s kojim smo sada suočeni.Sloboda otvara mogućnostizbora. Ali izbor nije egzistencijalniprojekt slobode, negonužnost izbora u svijetu totalnenapuštenosti svega. Izbor je,dakle, već izabran prije našeiluzije o slobodi izbora. Životnistilovi su perverzija ideje slobodeizbora. Pluralizam stilovau postmodernom društvuzatvara mogućnost fundamentalnogizbora naše egzistencije.Umjesto izbora stilova života,treba otvoriti mogućnosti fundamentalnogizbora egzistencijeuopće. A to je jedino izborslobode protiv diktature stilovaživota. Kad religija kao kulturau svojem fundamentalističkomeruhu postane životni stil, aintelektualci bez imalo ponosai drskosti glume postmodernezvijezde/manekene, postajejasno kamo sve to vodi.U eseju Između tornjeva išpilja: Za etiku nove solidarnostiobjavljenom u Europskom glasniku2001. nakon terorističkognapada Al Qaide na New Yorki Washington nastojao sam radikalnodestruirati fundamentalizamkulture životnih stilova.Proći između tornjeva neoliberalnogaglobalnog kapitalizmai špilja fundamentalističkogabijesa znači izboriti mogućnostmišljenja i djelovanja protivživota kojem netko Drugi propisujenjegovu nesvodivu slobodu.To je danas više od etičkogaimperativa slobode pojedinca.Praktična nemoć tog fundamentalnogizbora naša je jedinopreostala šansa. Sve drugo jenedostojno čovjeka, ako ta riječjoš ima ikakva smisla. Čini mise da je prava realnost smrti čovjekadanas upravo oživljavanjereakcionarnog antimodernizmaJosepha de Maistrea. On je,naime, ideju čovjeka francuskogprosvjetiteljstva cinički razoriosljedećim riječima: “Nigdje jošnisam vidio čovjeka. Ali samzato sreo Nijemca, Francuza…”Bi li izbor ne pripadanjabilo kojem životnom stilu usebi uključivao i totalni bijegod odgovornosti, i onih etičkih iestetskih kao i političkih?– Partikularizam kulturekao nove ideologije počiva nadiktaturi pluralizma životnihstilova. Banalnost riječi pokazujetotalnu banalizaciju slobodeu našem svijetu spektakla ništavila.Izbor čega? Da se budekao Bin Laden u Las Vegasu,Bush u Babilonu, Madonnau krevetu s Kabalom? WoodyAllen u jednom svojem filmu,kad mu onkolozi zabunom dajudijagnozu raka posve drugogapacijenta, zamijenivši zdravstvenekartone, mahnito bauljamultikulturalnim New Yorkomu potrazi za božanskom utjehomi u “škarniclu” umjestonamirnica donosi kući svetiinventar svih mogućih religija iNew Age duhovnosti: križeve,mandale, mirisave štapiće, zvijezde.Bog se objavljuje postmodernomčovjeku u supermarketuživotnih stilova. Konačnirezultat je ništavilo identiteta.Biti sve znači biti ništa. To višenije nikakav pesimizam.Politika bez identiteta kulturemožda bi nam mogla vratitivjeru u pripadnost nekomvišem stupnju slobode od ovemahnitosti bez utjehe globalizacijes njezinim nacerenimljudskim licem. Sloboda izboraistinska je sloboda prihvaćanjaživota bez ideologije stila. Kadse život stilizira estetizacijomživota – od dizajna svakodnevicedo kozmetičke kirurgije – toje pouzdani znak da smo došlido kraja identiteta, kulture,stila i života. Mi smo zatočeniciTrumanova showa drugimsredstvima. Iza maske spektaklaživota ne postoji više ništa osimnove neprozirnosti zla. Protivnjegove moći jedini je načinborbe nepristanak da glumimokretene čak i kad izgovaramoposljednje istine suvremenogadoba. Medij više uopće nijeporuka. Istina medija je istinaideologije kulture globalizacijekoja počiva u načelnoj slobodimedija. Gola istina ideologijenove kulture spektakla jestušminkana laž svijeta na kojempočiva njegova moć slikovne fascinacije.Posljednja maska togprocesa vidljiva je u preobrazbiintelektualca kao kritičkogduha univerzalnosti u medijskogaproizvođača diskursa. Topokazuje dokle seže perverznikarakter vladavine stilova nadživotom. Intelektualac kaoživotni stil – ne, hvala! KadChomsky ili Žižek postanu vijestza lyfestyle rubrike tabloida,poput scena s vjenčanja slovenskoglakanovca, to je dokaz nakoji način se pripitomljuje “divljamisao”. Estetizacija svijetanjegova je etička karikatura.Mahnitost kultureŠto sve implicira teza oreligijama kao životnim stilovima?Neki ugledni teolozii sociolozi govore o tome kadnastoje interpretirati sadašnjisukob između zapadnihzemalja i islamskoga svijetanakon objavljivanja karikaturaproroka Muhameda u danskimnovinama.– Budući da ratovi kulturanisu drugo nego karikaturalnaideologija globalizacijei fundamentalizma, kao štosvjedoči slučaj s aferom karikaturaposlanika Muhamedau danskim satiričkim novinama,korak do poraza politikeidentiteta korak je do pobjedekulture kao nove ideologije. Uime identiteta (kulture) sve jemoguće: pokrenuti rat u Iraku,pogubiti zapadne humanitarceu Alahovo ime, zahtijevatizabranu kritičkoga govora kaosvetogrđa, zaprijetiti temeljimauniverzalne ideje slobode.Zato je ova knjiga napisanakao misaoni prosvjed protivonog što stoji u naslovu. Neza politiku identiteta, nego zaradikalni identitet nove politikekoja pretpostavlja prelazakgranica između “tornjeva” i“špilja”, između religija kaoživotnih stilova i praksi zatiranjaslobode u ime političkekorektnosti.Nikakav sukob civilizacijenije posrijedi u spomenutomeslučaju, jer nije riječ o nepomirljivimkulturnim razlikama,nego o problemu političkeredistribucije moći. Prave žrtvetog ideologijskog sukoba suoni koji ne pristaju na podjeluzidova između moje i tvojekulture. Razlike nisu važne,nego je jedino važno ono štonas povezuje. To je sveto imeslobode odakle potječe mogućnostgovora o toleranciji. Štosada imamo doista je karikaturadijaloga kultura tzv. islamskogi tzv. zapadnoga svijeta.Između imama i ekstremnihbiskupa kao militantnih zagovornikaistine vjere silom inasiljem postoji već odavnodijalog kultura kao dijalogfundamentalističke braće po“svetom oružju”. Zato višenisam sklon spašavati izvornismisao kulture. S onu stranukulta kulture kao nove ideologijeza globalno doba valjatragati za identitetom noveradikalne politike. Ali nipoštokao životnog stila. Stil više niječovjek, nego mahnitost kulturekao poziva na uništenjeDrugoga. Život kao i umjetnostnužno iziskuju smrt stila.Do posljednjeg daha.cmyk

8 VIII/174, 23. veljače 2,,6.razgovorDantecKada bude tisuće Auschwitza, naviknut ćemo se na toosmos Incorporatedmogli bismo usporediti sbolidom koji juri punombrzinom… Sigurnosni pojas jeobvezan…– Možda. Zapravo, volimkada se književnost okreće premasamoj sebi, kada kopa po sebii pokazuje izvornu crnu rupuiz koje je potekla. Pokušao samnapisati znanstvenofantastičnuknjigu koja bi bila svojevrsnaanti-znanstvena fantastika.Tehnika je zaustavljena, znanostnazaduje ili napreduje protivstruje. Prostor je zapriječen, nenekim zakonskim aktom, negojednostavno zato što je ovdjeriječ o kraju tehnike, kraju čovjeka,dakle i kraju volje.U doba kada se događa roman,nakon 60 godina, volja zaosvajanjem i otkrićima više nijena dnevnome redu. Još se jedinosvojevrsni svemirski pankeri,koji sklapaju rakete u garažama,usuđuju uputiti u orbitu. Želiosam pokazati da kraj svijeta nećebiti onakav kakvim ga običnopredstavljamo. Bit će sličnijikraju čovjeka u smislu kako ga jeshvaćao Nietszche, i pripadnommu kraju tehnike, jer je tehnika unama, na isti način kao što smomi u tehnici… To je takođerjedno od mogućih tumačenjanaslova: svijet (kozmos) je ušao unaša tijela…I sukladno tome – likovi su sveviše svemirski.– Većina likova i nisu ljudi.Oni su ono što danas nazivamopost-humanim, ili neo-humanim,ili meta-humanim, samnaziv nije bitan. Tu su androidi,dorađeni ljudi, poput glavnoglika, bionički psi koji govore,različite droge koje mijenjajusredišnji živčani sustav, bio-genetičkemutacije, a sve se događa ujednome hotelu.Veliki sam ljubitelj vesterna,oduvijek sam volio široka prostranstva,i kada sam počeo pisatiknjigu, doista sam namjeravaokrenuti od klišeja (usamljeničovjek koji stiže u grad da biubio drugog čovjeka), i nakontoga razviti osnovnu priču u svimsmjerovima.Tako da se više ne zna postoji listvarno neki lik ili ne.– Nalazimo se u svijetu kojimupravljaju svjetske agencije itehnologija društvenog nadzora,koja dovodi do toga da je naše tijelostalno pod nadzorom. Dakle,za nekog profesionalnog ubojicujedini način prelaska granice inadzornih točaka jest da na nekinačin ne postoji, ili još bolje: dabude u stanju nastajanja u trenutkukada prelazi granice.Učinila mi se zanimljivomideja da krenem od lika koji jošnije dovršen, ali koji će se pojavitiMauriceu prvim poglavljima. A činilo mise još zgodnijim i zanimljivijimda se ta izgradnja također pokažekao fikcija. Želio sam napravitiroman koji će se sastojati odnekoliko romana sadržanih jedanu drugome, u kojima se procesnastajanja romana i lika svakiput iznova preispituje i “nanovopočinje”.Opća ravnodušnostSvijet koji predviđate imasvoje geslo: jedan svijet za sve,jedan bog za svakoga.– Treba znati da će volja zaupravljanjem svijetom dovestido toga da će svi morati živjeti uistome svijetu, gdje će apsolutnosve prihvaćati, uključujući osobitostare i nove transcendencije.Svaki pojedinac imat će svojegosobnog boga, pomalo kao ustarom Rimu gdje je postojalomnoštvo obiteljskih bogova igdje je svaka kuća imala svojkipić ili svojega idola.Dakle, vratit ćemo se u svijetidolopoklonstva, ali to će bitipotpuno prihvatljivo. Bit će toindividualizirano i demokratiziranoidolopoklonstvo na potpunoglobaliziranoj Zemlji. Upravosmo pred otkrićem vrlo čudnogasvijeta, jer osim otpora premaistinskoj različitosti istodobnopostoji kult lažne različitosti,što nas vodi u svijet koji je posveravnodušan prema svemu. U svijetpokolja, masovnih grobnica,genocida i ljubavi. Podjednakosmo slabo osjetljivi na mržnjukao što možemo biti i na ljubav,a to je nešto što otvara priličnoužasavajuću perspektivu. Kaošto je rekao Nietzsche: “Pustinjaraste i raste bez prestanka”.Je li to na neki način i odgovorna polemike koje vas prate?– Mislim da postoji veliko nerazumijevanje,pa možda i s mojestrane, izraza ili riječi, koji moždas vremena na vrijeme nadilazemoju misao… Teško mi je ostatimiran kada vidim ljude kojima uizravnom prijenosu režu grkljan,dok se drugi oko njih zabavljaju.To na mene loše djeluje. Naši seroditelji barem nisu naviknuliLaurent SapirNovi roman MauriceaDanteca Cosmos Incorporatedjuri 100 na sat ne mareći zagranice i pravila znanstvenefantastike. Dantec ostajevjeran sebi, ili gotovovjeran… Njegov novi romanjoš jedanput dokazujedo koje mjere Dantec naknjiževnom polju razmišljamimo pravila, bez oklijevanjazaobilazeći istrošeneparametre znanstvenefantastikena Auschwitz, a ja imam dojamda ćemo se mi, kada bude bilotisuće Auschwitza, potpunonaviknuti na to, i da će nam bitipotpuno svejedno…Živite u Montréalu. Nije liprelazak u Pariz previše depresivan?– Francuska – u smislu sudbine,na putu je da nestane, Europa– u smislu civilizacije, upravo seruši, a Pariz kao grad upravo sepretvara u podvojeni grad. To jeshizofrenični grad u kojem imateto novo komunikacijsko građanstvokoje u posljednje dvije ili trigodine zaposjeda nove četvrti,poput 11. okruga, a uokolo gradaje veliki koncentracijski logor sgotovo pet milijuna stanovnika.Čudan je taj Pariz. USjevernoj Americi odnos izmeđusredišta grada i predgrađapotpuno je obrnut. Predgrađa suuglavnom bogata, a središta suuglavnom sirotinjska, premda seto sada mijenja. Dakle, Pariz imnogi francuski gradovi sazdanisu po obrnutoj logici. Kada,na primjer, živite u pariškom6. okrugu, ne patite toliko odprevladavajuće opće letargije.I upravo je u tome problem:naime, tamo žive ljudi koji držemonopol na govor u ovoj zemlji.No, ja dolazim iz predgrađa.Proživljavamo krajsvijetaGlazba uvijek živi u vašimromanima. Ona gotovo ima uloguizvorne filmske glazbe.– U vremenu kada se događamoj roman rock je mrtav. Glazbanije ništa više nego oblik umjetneinteligencije, više ili manjerobotiziran, a proizvodi se natraci, kao na proizvodnoj traci zasklapanje Fordovih automobila.Ona je tek podsvjesni trag u mozgulika. Ta glazba iz nekog drugogstoljeća zahvaljujući mojempisanju kao da ustraje u mozgulika, ali samo kao sjećanje.Dakle, susrest ćemo se s NineInch Nails ili elektroničkomrock glazbom s kraja 20. stoljeća,koja je 60 godina poslije posveneumjesna. To je kao kada bihnapisao triler u koji bih, tradicionalno,ubacio jazz, samo što 60godina poslije ne ubacujem jazznego današnju glazbu.Nije sigurno predvidjeti štoće biti neumjesno desetljećimakasnije.– Proživljavamo kraj svijeta…Glazba, književnost, film,sve će se iznimno promijeniti uidućim godinama, možda čaki nestati u trenutačnom obliku,unatoč tehnološkim i stilističkiminovacijama. Ja više predosjećamsvojevrsnu opću post-industrijalizacijukulture. Opća demokratizacijapovezana s individualnomTeško mi je ostatimiran kada vidimljude kojima uizravnom prijenosurežu grkljan,dok se drugi okonjih zabavljaju.To na mene lošedjeluje. Naši seroditelji baremnisu naviknuli naAuschwitz, a jaimam dojam daćemo se mi, kadabude bilo tisućeAuschwitza,potpuno naviknutina to, i da ćenam biti potpunosvejednomas-medijatizacijom dovest ćedo svojevrsne svjetske mega hitparade…To se javlja u romanu,kada lik u taksiju čuje verzijupjesme InterStellar OverdrivePink Floyda, u izvedbi kvartetajapanskih robota. On zatražiFranka Sinatru, kako i treba.Izvornu verziju, molim.S francuskoga prevela SnježanaKirinić.Objavljeno u e-časopisula spirale www.laspirale.orgcmyk

žene, muškarci, seljačineVII/174, 23. veljače 2,,6.11njegu tom malom broju potomakakoje nose. Ukratko – on se samo želirazmnožavati, a ona samo želi njegovati.I zato muškarci žele seks, a ženežele ljubav.Sve se vrti oko predavanja našihgena, što teoretski objašnjava svakoponašanje koje u vezama pokazujumuškarci i žene – od intimnih susretado političkih odnosa. Nije u prirodimuškaraca i žena da se mijenjaju – toje ono što se želi istaknuti tom porukom:to je stvarnost i ako naučimoneke osnovne vještine, svi možemonaučiti kako s time živjeti.To je ono što može razbjesniti ženuu meni. Zbog toga samozadovoljnogintelektualnog tona. Ta kvazi-objektivnostkoja prikriva potpuno subjektivani manipulativan skup činjenica,dopuštajući muškarcima da opravdajuneodgovorno mačističko ponašanjebez ljubavi. Zatim, tu je i činjenicada jednom kad prođu svoje plodno razdoblje,žene više nisu važne. Konačno,sve se vrti oko ljudske reprodukcije.Muškarci mogu širiti svoje sjeme dokne umru. Žene iznad 50 godina jednostavnonemaju mjesta u “ratu sperme”.Moja spiritualna strana takođerprosvjeduje. To očito smrdi na prost,plitak, neotesan materijalizam. Nijevaljda svrha čovječanstva stvoriti štoje moguće više potomaka? Mislimstvarno, nije valjda cijeli planet jednostavnotvornica mesa? Tijela su samoljušture, svemirska odijela, ako želite, zanašu svijest. Predaja gena nije cilj negosredstvo; sredstvo da bi se dala najboljamoguća prilika svjesnom umu.Svrha života na Zemlji je svjesnosti ne morate biti religiozni da biste toshvatili. Pogledajte samo evoluciju. Štose dogodilo kad su jednostanični organizmievoluirali u ribe, gmazove, sisavcei zatim u ljude? Naša svijest stalno serazvijala. Svijest o vlastitoj osobi razvijalase kod ljudi i stvari su postajale doistazanimljive. A ljubav je bila kolijevkate svijesti. “Tijekom evolucije inteligencijai suradnja – potrebne za dugoročnomajčinstvo – uzrokovale su veću moćzapažanja među sisavcima i, na kraju,samosvijest”, piše biologinja Irene Eliau knjizi The Female Animal. “Čini sekao da je majčino mlijeko imalo takodubok utjecaj na svakog pojedinca da susve životinje, muške i ženske, nastojalekomunicirati s ostalim članovima vrstene bi li otkrili jesu li i oni tako topli ibrižni kao to prvo biće s kojim su imalikontakt.” Dobro, dakle životinja u meniželi njegovati i biti brižna. Ali ono štoje uzbudljivo jest da je to upravo onošto hrani dušu.Nema života bez razlike međunamaKad se nađem u duhovnom carstvu,pitam svoj I-Ching, kinesku knjiguproricanja. Što žene žele? Bacim trinovčića šest puta i pogledam odgovarajućiheksagram. I-Ching odgovarasedamnaestim znakom: Slijediti. Trećired se pomiče: Ako se držiš snažnogčovjeka, izgubit ćeš maloga. Slijediš li,nalaziš ono što tražiš. Ustrajnost pomaže.Taj znak vodi prema drugome:Revolucija.Ravno u sridu! Najdublje, najtemeljniježensko biće u meni jest receptivnost– praćenjem nalazim ono štotražim. On je jedan a ja sam dva, tedvije noge koje savršeno opasuju tijelo.Ili, ako želite – on je jedan, a ja samnula koja mu prethodi. On je štap, a jasam rupa. To nema veze s nejednakošću;tu nema traga diskriminaciji. Jednone može bez drugoga, dan ne možebiti bez noći. Bez razlike među nama,te odlučujuće razlike, te razlike kojaspašava dušu, sve ostaje prazno i mračnoi nema života. Zajedno govorimopraiskonski jezik, binarni jezik kreacije.I zajedno tjeramo Sunce i ostale zvijezdeda se vrte pomoću ljubavi – kaošto piše Dante na kraju Božanstvenekomedije: “Ljubav, koja pokreće Suncei ostale zvijezde.” Žena u meni sad sene može zaustaviti. Ja sam brava, a onje ključ. Ja se otvaram samo za njega. Spomoću njega.Ženska receptivnost slijedi ono štovoli: muškarca. To je najstrašniji paradoksženske emancipacije. Muškaracu meni može zagrabiti moć, ali jesamli tada još žena? Žene automatskiugrađuju želje muškarca u svoju idealnusliku žene. Na žene i na kvarkoveu kvantnoj mehanici odnosi se isto:ako istraživač pretpostavlja da postojemajušne čestice, one se ponašaju kaomajušne čestice. Ako želi da se ponašajukao kratki valovi, one će se ponašatiupravo tako.Wass will das Weib? (Što žena želi?),pitao je Freud i zato što je bio opsjednutvlastitim penisom, zaključio je:ona želi penis. U istom su trenutkužene oko njega počele patiti od zavistiprema penisu. I godinama smo tubudalaštinu smatrali Svetim pismom.Onda su stručnjaci kasnije tvrdili daona želi klitoralni orgazam i njihovipokusni kunići podupirali su tu teoriju.I tako se žene masovno prihvatišesvojih klitorisa. Ali čekaj malo, onaželi biti oplođena, kažu evolucijski biolozi.I što su pronašli u laboratoriju?Pametnu vaginalnu sluz koja odabirespermu. Svatko otkriva ono za što onili ona već vjeruju da je istina. Čak ikad biste htjeli dokazati da žene nežele ljubav nego samo seks, pronašlibiste dovoljno žena da potvrde vašutvrdnju. A iz čiste ljubavi, žena će vasslijediti.Kad bi sve žene na svijetu…I tako je važno pitanje što će ženau meni slijediti. Malog čovjeka?Čovjeka koji će me iskoristiti za svojesebične ciljeve? Ili čovjeka koji je dovoljnovelik, dovoljno zreo, dovoljnočovjek, dovoljno pun ljubavi, dovoljnopažljiv da mu se mogu predati?Muškarca koji je dovoljno velik da bime primio? Jer, to je ono što želi ženau meni: predati sebe u ljubavi. To jeono što duhovni učitelj Barry Longkaže u riječima svoje pjesme MakingLove. Danju želim biti samostalna iemancipirana; mogu sama bušiti svojerupe. Ali noću se želim topiti u rukamasnažnog muškarca. Žena u menicvjeta u potpunom prepuštanju. ToMuškarac u meni trebaobi biti zadovoljan. Aliženi u meni, divljojženi, nešto nedostaje.Nemojte pomislitida je slika idealnogmuškarca nestala iz umaemancipirane, zaposlenežene koja se koristibušilicom. Čarobni princ,vitez u sjajnom oklopu,spasilac – živ je i još semičeje čini samouvjerenijom, ispunjenijomnadahnućem, snažnijom i sretnijom. Ausput i zgodnijom. Studije su potvrdileda, ne samo da se većina žena osjećaljepše nakon što su vodile ljubav negodobiva i mnogo više komplimenata odljudi oko sebe. Žene žele biti lijepe,kao što dokazuju milijarde dolara kojese troše na kozmetiku. Ali šminka nemože učiniti ništa više od onoga štomože ljubav. Ona boji vaše usne, rumenivaše obraze, čini da vam oči sjaje, avaša koža postaje glatka i opuštena.Držanje snažnog muškarca i napuštanjemalog čovjeka vodi do revolucije.Kad bi barem žene…! Naravno, dabudem iskrena, rekla bih: kada ja…Kada ja više ne bih davala sebe malimljudima. Muškarcima koji žele seks ane ljubav, muškarcima koji se boje obveze,muškarcima koji traže ljubav, aliju ne daju. Kada se žena u meni više nebi zavaravala lažnim nadama da ljubaviima tamo gdje je nema. Kada bih ja imoje sestre ustrajale u traženju onogašto zapravo želimo: ljubav, a ne neobvezni,anonimni seks.Kad se žene više ne bi predavalemuškarcima koji neprestance maštaju ovođenju ljubavi ali to rijetko čine, muškarcimakoji su toliko seksualno uzbuđenida ne mogu zadovoljiti ženu zatošto ejakuliraju čim se stvar zahukta,muškarcima s telefonima i kompjutorskimmiševima zalijepljenima za svojeznojne ruke, muškarcima koji blenu.To bi potaknulo revoluciju divovskih,svjetskih razmjera. Ni jedna žena nebi dopustila da je prevare zbog novcaili sigurnosti. Radije bismo umirale odljubavi nego pustile da ljubav umre.Mlade djevojke više se ne bi moraletruditi da prerano postanu seksualnoprivlačne. Adolescentice više ne bi paradiralemodnim pistama. Anoreksijai bulimija istog bi trenutka nestale.Operacije koje možda mogu ugrozitivaše zdravlje, poput silikonskih usadakaza grudi i liposukcije, postali bi barbarskianakronizmi. Starije bi žene starjeledostojanstveno, ne bi morale maskiratilica kako bi izgledale kao da su još plodneili uzimati hormonske pilule. Ženese ne bi uspoređivale s drugim ženamaili pravile popise svojih nedostataka.Zato što bi svaka žena bila idealna ženai znala bi to. Ona bi bila svjesna togada je žena i zato dovoljno dobra, te daće uvijek biti žena, pa makar probušilatisuću rupa u zidu ili zaradila “glatki”milijun. Esencijalna žena, misterioznažena, vječna žena. Voljena. Tada… Tadabi žena dobila ono što želi. Samu sebe!S engleskoga prevela Ksenija Švarc.Objavljeno u časopisu Ode,www.odemagazine.com/article.php?aID=4121cmyk

12 VIII/174, 23. veljače 2,,6.žene, muškarci, seljačineŠto žele suvremene žene? (muški odgovor)David Foster WallacePoput svakog ljudskog bića suočenas dva nerazrješiva suprotstavljenaskupa odgovornosti (s jedne stranebudi slobodna, s druge, svakakosi nađi muža) ono što će stvarnoželjeti današnja žena je nekakavizlaz od tih odgovornosti – u strasti,potpunom predavanju i odustajanjuod odgovornosti. U dubini duše,želi muškarca koji će biti tako silnostrastven i moćan da će se osjećatikako nema izbora, kako je to štose događa veće od njih oboje, damože zaboraviti da čak postoji neštotakvo kao što su postfeminističkeodgovornosti: Što želi današnja žena. To jeveliko pitanje.E: Slažem se. Stvarno velikopitanje. To je ono što bih nazvao...K: Ili drugim riječima, što je to štodanašnje žene misle da žele nasuprotonomu što doista žele u dubini duše.E: Ili što misle da bi trebale željeti.K: Od muškarca.E: Od frajera.K: Seksualno.E: U smislu dobrog starog sparivanja.K: Zvučalo to neandertalski ili ne, joštvrdim da je to veliko pitanje. Zato štoje cijelo to pitanje postalo takva zbrka.E: Možeš to slobodno ponoviti.K: Zato što danas suvremenu ženuopterećuje nečuvena količina proturječnostiu vezi s time što bi trebala željetii kako bi se trebala ponašati u vezi sasvojom seksualnošću.E: Ta zbrka proturječnosti koja opterećujesuvremenu ženu i koja je izluđuje.K: Zato je tako teško znati što žele.Teško, ali ne i nemoguće.E: Kao primjerice klasična proturječnostizmeđu Bogorodice i bludnice.Dobre djevojka i kurve. Djevojke kojupoštuješ i vodiš doma mami i cure kojusamo ševiš.K: I ne zaboravimo da povrh svegaleži to novo feminističko, odnosnopostfeminističko očekivanje da su ženeseksualno djelatne osobe kao i muškarci.Da je OK biti seksualna, da je OK zviždatiza muškom stražnjicom i biti agresivnai ići za onim što želiš. Da je OKševiti se uokolo. Da je za današnju ženugotovo obvezno ševiti se uokolo.E: A tu, ispod svega, još leži ta starapriča o pristojnoj curi nasuprot kurvi.OK je ševiti se uokolo ako si feministkinja,no isto tako nije OK ševiti se uokolozato što većina frajera nisu feministii neće te poštovati, i neće te ponovnonazvati ako se ševiš uokolo.K: Istodobno – učini to i ne učini to.Dvostruka, shizofrena vezanost.E: Paradoks. U svakom slučaju osuđenona propast. Mediji to neprestanceobnavljaju.K: Možeš zamisliti težinu svog togunutarnjeg stresa koji se taloži u njihovojpsihi.E: Nasanjkala si se, mala...K: Zato su mnoge od njih ćaknute.E: Izvan sebe od tog unutarnjegstresa.K: A to čak doista nije njihova pogreška.E: Tko ne bi bio lud s takvom vrstomzbrke proturječnosti na svojim leđimasve to vrijeme u današnjoj medijskojkulturi?K: Stvar je u tome što je tako teško,kada si na primjer seksualno zainteresiranza neku ženu, skužiti što ona stvarnoželi od muškarca.E: Totalna zbrka. Možeš poludjetipokušavajući skužiti što trebaš napraviti.Možda će učiniti to i to, možda neće.Današnje su žene totalna lutrija. Kaoda pokušavaš riješiti zen-koan. Jer štose tiče toga što one žele, ti samo možešzažmiriti i navaliti.K: Ne slažem se.E: Mislio sam metaforički.K: Ne slažem se s time da je nemogućeodrediti što one stvarno žele.E: Mislim da nisam rekao da je nemoguće.K: Premda se slažem da je u današnjepostfeminističko doba to strašno teško ida zahtijeva određenu količinu ozbiljnesposobnosti zaključivanja i imaginacije.E: Hoću reći, da je to stvarno nemoguće– što bi se tada dogodilo s namakao vrstom?K: I slažem se da se ne možeš nužnovoditi onime što kažu da žele.E: Zato što to kažu samo zato štomisle da se to od njih očekuje?K: Smatram da zapravo uglavnommožeš skužiti što žele, mislim – gotovoda možeš logički zaključiti, ako si voljanpotruditi se shvatiti ih i shvatiti tu nemogućusituaciju u kojoj su one.E: No ne možeš se jednostavno voditionime što kažu, to je važno.K: S tim se slažem. Suvremene feministkinje,odnosno postfeministkinje rećiće da žele uzajamnost i poštivanje svojeindividualne autonomije. Ako će se seksdogoditi, kažu, to treba biti uzajamnidogovor i želja dviju autonomnih ravnopravnihosoba koje su jednako odgovorneza vlastitu seksualnost i njezinoizražavanje.Od nje se očekujeda bude istodobnoseksualno slobodnai autonomna, isamosvjesna, a ipakistodobno je još svjesnastare dihotomije između“pristojne djevojke ikurve”, i zna da nekedjevojke još dopuštajuda budu seksualnoiskorištene zbogosnovnog nedostatkasamopoštovanja, i upadau zamku te ideje da ćeuvijek biti viđena kao tajtip jadne lake ženecmyk

žene, muškarci, seljačineVII/174, 23. veljače 2,,6.13E: To je gotovo od riječi do riječiono što sam čuo da govore.K: I to je totalno sranje.E: Sve se one zasigurno mogu pohvalitida su prihvatile rječnik osnaženosti.K: Lako možeš vidjeti kakvo je tosranje dok god ti je na umu prepoznavanjete nemoguće shizofrene situacijeo kojoj smo već govorili.E: Nije to tako teško vidjeti.K: Zato što se od nje očekuje dabude istodobno seksualno slobodna iautonomna, i samosvjesna, a ipak istodobnoje još svjesna stare dihotomijeizmeđu “pristojne djevojke i kurve”,i zna da neke djevojke još dopuštajuda budu seksualno iskorištene zbogosnovnog nedostatka samopoštovanja,i upada u zamku te ideje da će uvijekbiti viđena kao taj tip jadne lake žene.E: Osim toga, sjetimo se da postfeminističkadjevojka danas zna da sumuška i ženska seksualna paradigmatemeljno različite.K: Mars i Venera.E: Točno, upravo tako, i zna daje kao žena prirodno programiranada bude plemenitija i vjernija kadaje riječ o seksu i da razmišlja više ukategorijama odnosa, a ne samo ukategorijama jebanja, dakle ako jednostavnoodmah pukne i pojebe te,i dalje misli da je na nekoj razini onaiskorištena.K: To je naravno zato što je današnjapostfeministička era takođeri današnja postmoderna era, u kojojvjerojatno svatko zna sve o tome štose stvarno događa ispod površine svihtih semiotičkih kodova i kulturalnihugovora, i vjerojatno svi znaju pokakvim paradigmama svi funkcioniramo,i da svi mi kao pojedinci trebamobiti kudikamo odgovorniji za svoju seksualnost,jer je sve što danas radimoneopisivo osviješteno i upućeno.E: Dok je u isto vrijeme ona podnevjerojatnim pravim pravcatim biološkimpritiskom da pronađe partnerai skrasi se te svije gnijezdo i rađa, pročitajtena primjer onu knjigu Pravilaza osvajanje muškarca i pokušajte drugačijeobjasniti njezinu popularnost.K: Stvar je u tome što se od ženedanas očekuje da bude odgovorna iprema suvremenosti i prema povijesti.E: A da ne spominjemo samu biologiju.K: Biologija je već uključena u onošto mislim pod povijest.E: Znači upotrebljavaš pojam povijestviše u fukoovskom smislu.K: Govorim o tome da je povijestskup svjesnih namjernih ljudskihodgovora na cijeli niz sila čiji su biologijai evolucija dio.E: Radi se o nepodnošljivom teretukoji je na ženi.K: Prava poanta je u tome da suzapravo te dvije odgovornosti logičkinespojive.E: Čak i ako je sama modernostpovijesni fenomen, rekao bi Foucault.K: Samo želim istaknuti da nitkone može poštovati dva logički inkompatibilnaskupa pojmljenih odgovornosti.To nema nikakve veze s poviješću,to je čista logika.E: Osobno, krivim medije.K: Pa, to je objašnjenje.E: Pogledajmo shizofreni medijskidiskurs na primjeru recimo Cosma – sjedne strane budi slobodna, s druge– svakako si nađi muža.K: Rješenje je u tome da shvatimoda su današnje žene u nemogućoj situacijiu smislu shvaćanja svoje spolneodgovornosti.K: Ako je cijela seksualnasituacija nelogična, teškoda ima smisla krivitidanašnju ženu zato štoje slaba u logici ili zatošto neprestance šaljeparadoksalne signale.E: Drugim riječima, onenisu odgovorne za to štosu neodgovorneE: Mogu doma donijetislaninu mm mmm mm mm iispržiti je u tavi mm mm mm...K: I dakle, prirodno je da ćeželjeti ono što bi željelo svakoljudsko biće suočeno s dva nerazrješivasuprotstavljena skupaodgovornosti. Znači, ono što ćestvarno željeti je nekakav izlazod tih odgovornosti.E: Vrata za bijeg.K: Psihološki govoreći.E: Stražnji izlaz.K: Zato se tu radi o vječnojvažnosti strasti.E: Žele biti i odgovorne istrastvene.K: Ne, one žele doživjetistrast tako veliku, sveprožimajuću,moćnu i neodoljivu, kojaće izbrisati svaku napetost ilikrivnju koju bi mogle osjetitizato što izdaju ono što oneshvaćaju kao svoju odgovornost.E: Drugim riječima, ono štožele od muškarca je strast.K: Žele biti srušene s nogu. Odletjeti.Biti nošene na tim krilima. Logičkikonflikt između njihovih odgovornostine može se riješiti, ali njihova svijest otom konfliktu može.E: Pobjeći. Ne priznati.K: Znači da, u dubini duše, žele muškarcakoji će biti tako silno strastveni moćan da će se osjećati kako nemajuizbora, kako je to što se događa veće odnjih oboje, da mogu zaboraviti da čakpostoji nešto takvo kao što su postfeminističkeodgovornosti.E: U dubini duše, žele biti neodgovorne.K: Pretpostavljam da se na neki načinslažem, premda ne mislim da ih za tostvarno treba kriviti, zato što ne mislimda je to nešto svjesno.E: To je lakanovski plač nesvjesnogmalog djeteta, rečeno jezikom psihologijskogžargona.K: Mislim, to je razumljivo, zar ne?Što je više tih inkompatibilnih odgovornostinametnuto današnjim ženama,veća je njihova nesvjesna želja za silnomoćnim, strastvenim muškarcem kojimože učiniti tu cijelu shizofrenu situacijunebitnom, tako ih potpuno nadvladavšistrašću da one sebi mogu dopustitida vjeruju kako sebi nisu mogle pomoći,da seks nije stvar svjesnog izbora za kojimogu biti odgovorne, te naposljetku– ako je itko bio odgovoran – to je biomuškarac.E: Što objašnjava – što je neka ženaveća takozvana feministkinja, to ćeteviše pratiti uokolo nakon što s njomspavaš.K: Nisam siguran da se s tim slažem.E: No iz toga slijedi da će žena, štoje veća feministkinja, biti zahvalnija iovisnija nakon što si ti dojahao na svombijelom konju oslobodivši je odgovornosti.K: Ne slažem se s onim takozvana.Ne vjerujem da su današnje feministkinjesvjesno neiskrene u svoj toj pričio samostalnosti. Kao što ne vjerujemda baš njih treba kriviti za tu užasnushizofrenu situaciji u kojoj su se našle.Premda u dubini duše pretpostavljamda bih se trebao složiti s time da su ženepovijesno loše opremljene za preuzimanjeautentične odgovornosti za samesebe.E: Je li itko vidio gdje je tu WC?K: Mislim, čak i ako samo baciš pogledna evolucijski aspekt, morat ćeš sesložiti da je određeni nedostatak autonomije-odnosno-odgovornostibio očitagenetska prednost još od vremena primitivnihljudskih ženki, jer je slab osjećajautonomije tjerao primitivnu ženuprema primitivnom muškarcu kako biosigurale hranu i zaštitu.E: Dok bi autonomnija, muškobanjastažena lovila sama, zapravo se natječućis muškarcima za hranu.K: No stvar je u tome se radilo omanje samodovoljnim, manje autonomnimženama koje su nalazile partnerei rađale.E: I podizale potomstvo.K: I tako obnavljale vrstu.E: Prirodna selekcija ide u prilog onimakoje su nalazile partnere umjesto daidu u lov. Mislim, koliko si vidio špiljskihcrteža koji prikazuju žene-lovce?K: Povijesno, vjerojatno bismo trebaliprimijetiti da kada pod navodnicimaslaba žena nađe partnera i rodi, čestopokazuje veličanstven smisao za odgovornostkada su u pitanju njezini potomci.Nije da žene nisu sposobne bitiodgovorne. Ne govorim o tome.E: One su izvrsne majke.K: Tu govorimo o neudanim odraslimženama koje još nisu rodile , njihovojgenetskoj-odnosno-povijesnojsposobnosti za autonomiju, kao što jeodgovornost za samu sebe, u njihovuopćenju sa muškarcima.E: Evolucija im je to oduzela.Pogledaj časopise. Pogledaj ljubavneromane.K: Ukratko, suvremena žena želi muškarcakoji ima i strastvenu osjećajnosti deduktivnu sposobnost da raspoznakako su sve njezine izjave o autonomijizapravo očajnički vapaji u zbrci te shizofrenesituacije.E: Sve to žele. Samo to ne mogu reći.K: Kada kažu “Ja sam samosvojna”.“Ne trebam muškarca”, “Odgovorna samza vlastitu seksualnost” zapravo vamgovore upravo ono što žele da učiniš dato zaborave.E: Žele biti spašene.K: Na jednoj razini žele da se iskrenosložite i poštuješ to što govore, a na drugoj,dubljoj razini, da prepoznaš kako jeto totalno sranje i da dojašeš na svombijelom konju i preplaviš ih strašću, kaošto to čine muškarci od pamtivijeka.E: Zato ne smiješ doslovce shvatitiono što govore ili ćeš poludjeti.K: U osnovi to je još razrađeni semiotičkikod, s novim postmodernimidejama autonomije i odgovornosti kojisu zamijenili stare ideje viteštva i udvaranja.E: Stvarno moram tamo gdje i kraljide pješice.K: Jedini način da se ne izgubite utom kodu je pristupiti cijelom problemulogički. Što ona doista govori?E: Ne ne znači da, ali ne znači ni ne.K: Hoću reći, sposobnost logike jeono što nas razlikuje od životinja.E: Bez uvrede, ali logika baš i niježenska jača strana.K: Premda, ako je cijela seksualnasituacija nelogična, teško da ima smislakriviti današnju ženu zato što je slaba ulogici ili zato što neprestance šalje paradoksalnesignale.E: Drugim riječima, one nisu odgovorneza to što su neodgovorne, kako birekao K.K: Kažem da je zeznuto i teško, aliako mućneš glavom nije nemoguće.E: Jer, razmisli o sljedećem: da jestvarno nemoguće, što bi onda bilo s cijelomvrstom?K: Život uvijek nađe rješenje.S engleskoga prevela Sanja Kovačević.Ulomak iz autorove zbirke priča BriefInterviews with Hideous Men, Back BayBooks, 2000.cmyk

14 VIII/174, 23. veljače 2,,6.žene, muškarci, seljačineJimGoadMuškarci su žrtveno janjeorazgovarajmo o knjiziTrucker Fags in Denial(Kamiondžije pederikoji to poriču). Za one koji neznaju, izvorno je to bila serijastripova u Exoticu, jednomod triju magazina portlandskeseks-industrije. Sada je to dostupnopreko Fantagraphicsakao strip-knjiga. Što te inspiriraloza Kamiondžije?– Mislim da je kao zlatnirudnik komičnih situacija homofobijaodmah iza rasizma.Također, ideja mi se pojavilau zatvoru. Tamo, Bože, nevjerojatnoje koliko često ljuditamo govore jedni drugima“PEDERČINO! Pogledaj se,pederčino jedna! Uhvatio samte kako se pederiraš!” i samooptužuju jedni druge da supederi. Bilo je nešto razigranou tome. Kao da su ti tipovistvarno pederirali u smisluoptuživanja nekog drugog da jehomoseksualac, a zapravo su tooni sami.To se savršeno uklapa u svešto ja pišem o prebacivanjukrivnje i svijetu koji je izvrnutnaglavačke i stvarima kojenikad nisu onakve kakvima sečine. Ti likovi Butch i Petey,Butch jako podsjeća na tipas kojim sam radio u menzi.Izgledao je kao bradavičastasvinja u šezdesetima, “Šefe, šefedanas služimo luk, arrgghh”,rekao bi tim režećim glasom iideja o njemu kao seksualnombiću činila mi se presmiješnom.A znaš da to jest, da imaseksualne instinkte, nije li tosmiješno? Mene ne pali običnapornografija – mora biti neštostvarno poremećeno u njoj dabi mi se sviđala. Tako sam pomislioda bi bilo zabavno ubacitisve te teme u strip o dvojicistarih, homoseksualnih –a ipakhomofobičnih – kamionždija,koji nalaze mir u ubijanju homoseksualacai u međusobnomhomoseksualnom odnosu i toim odgovara. Time se nastavljatradicija Manifesta seljačina iMagneta za sranja.U Manifestu seljačina radilose o klasnom žrtvovanju i pomalorasnom žrtvovanju – žrtvovanjusiromašnih bijelaca– a Magnet za sranja je o muškarcimakoji su žrtvena janjadza sve, te različitostima u načinuna koji ljudi gledaju kada sumuškarci i žene nasilni. Magnetza sranja bio je o ideji ženskenedužnosti, nečemu na što ustvarnosti nikad nisam naišao,nikad nisam naišao na nedužnuženu. Je li to seksističkireći? Ne. One su ljudi. Pomaloje nerealistično reći da su one,eto, samo neka nježna bićakoja su vječno zlostavljana ilije pak još luđe reći da su u istovrijeme moćne i zlostavljane.Gle, vi ste moćne i sposobneozlijediti čovjeka, i u tome se jarazilazim s modernim feminizmom.Nisam siguran da jeANSWER Me! zapravo imaoikakvu filozofsku podlogu, aosim toga u to smo vrijemeS. G. JaimeJim Goad je u devedesetimaizdavao vlastiti časopispod nazivom ANSWER Me!koji je odnedavno ponovou tisku. Autor je Manifestaseljačina i autobiografijeMagnet za sranja. Njegov jestil savršena kombinacijaludila, ozbiljnosti, okrutnosti,humanosti i izravnosti.Ponekad je komičar, ponekadučenjak, ali uvijek brutalnoiskren. Ovdje govori o svojimnovim projektimabili jako nesretni i ljuti. Ali odknjige Seljačine nadalje sve jebilo o prebacivanju krivnje iokrivljavanju pogrešne osobe.Ti kamiondžije pederi bili susavršeni za to. Usto, homoseksualnostje jako smiješna.Seksualnost je općenito smiješna,ali homoseksualnostje jako, jako smiješna. Bio jejedan porno redatelj, mislimda se zvao Gregory Dark, ipočeo je raditi stvarno bizarneporno filmove. Pomislio bi:“Ideš, ovo je stvarno pomaknuto”.Da si Marsovac kojise spustio ovdje, rekao bi:“Koji se to kurac ovdje događa?Ovo je najpomaknutiješto sam ikad vidio.”. Takoda je samo po sebi dovoljnočudno. A kada je riječ o istomspolu, pretpostavljam da selogistika mijenja i sve postajejoš smješnije. Osim toga, savtaj način na koji ljudi ludeoko homoseksualnosti, zlostavljanjehomoseksualaca.Homofobičnoizrugivanje homofobijeLjudi su ili previše osjetljiviili nisu dovoljno osjetljivi.– Netko je rekao daKamiondžije pederi uspijevajuistodobno biti i homofobičnii izrugivati homofobiju. To jesavršena recenzija, jer ja volimispasti rasist, izrugujući se istodobnorasizmu, svemu tome,jer nitko zapravo nije sigurankako stvari stoje. Mislim da suuvjerenja većine ljudi priličnoplitka. Jedno ili dva traumatičnaiskustva promijenila bigotovo sve.Sve je ionako potpuno relativnoi podložno promjeni.– Da. Meni su sumnjivijedino dobri ljudi. Čini mi seda nešto skrivaju. Postoji punoistinski dobrih ljudi, premamojoj definiciji, ali oni kojigovore da su dobri…Oni nešto skrivaju.– Točno, postoji razlogzašto su razglasili da su dobri.Pokušavaju nešto zataškati.Koja je bila najdojmljivijareakcija koju si do sada dobio odsvojih obožavatelja?– Za Kamiondžije pedere?Mislim da je netko Blancharduposlao poruku elektroničkompoštom, u kojoj je stajalo kakomu je knjiga pomogla da shvatida je homoseksualni kamiondžija.Uistinu je pomogla!To je nevjerojatno. Knjiga jedoprla do ljudi i promijenila imživote.– Navela je nekoga da prihvativlastitu homoseksualnostkao kamiondžija. Nadam sesamo da se čuva, puši kamiondžijskekare koje hoće ipoštuje rokove isporuke tereta.Sviđa mi se kamiondžijskiizričaj: Ja sam mačo svinja.Kamiondžijska glazba me iuvela u kulturu bijelog smećaikada nisam vidio nijedan izvorni broj časopisa ANSWER Me! i samosam naletio na tekstove Jima i Debbie Goad u zbirci ANSWER me! FirstThree u izdanju AK Pressa. Za neupućene, njihov alat je žestoko, jetkoraskrinkavanje mitova koji okružuju tabu-teme. Ne samo obične, prosječnetabue; supružnici Goad znali su koja vrsta ljudi čita njihove tirade i usredotočilisu se na teme koje proizvode automatske reakcije kod većine “liberalnih” i“prosvijetljenih” čitatelja: rasizam, seksizam, silovanje, samoubojstvo itd. Ne samoda se ne boje napasti svoju publiku, nego i nepobitno uživaju u tome. Tkogod dabili, meta ste neselektivnog no snažnog bijesa i neprijateljstva Goadovih – nitkone može pobjeći.Najvažnije dijelove zbirke First Three predstavlja “Top 100” tekstova o ubojstvimai samoubojstvima, koji su napisani s oštroumnom domišljatošću i s pristupomkoji nije sličan ničemu što smo prije vidjeli. Po svojoj razini zgusnute ljutnjekoja oblikuje tako ironičan društveni komentar, tekst Jima Goada koji otprilikepodsjeća na Swiftovu Čednu ponudu, zloglasno djelo koje se namjerava bavitiglađu i prenapučenošću u Irskoj predlažući okrutnu mjeru – jedenje male djece(uključeni su i recepti).To je prvi projekt u obliku knjige Jima Goada, a čast da je objavi pripada Simonu& Schusteru, mainstream izdavačkoj kući. To je u osnovi polemika u obranu“kulturalnih klanova koji su nam poznati pod raznim imenima kao seljačine(rednecks, hilbillies), bijelo smeće, krekeri i smeće iz prikolica”, da citiramo reklamnitekst na omotu knjige. Knjiga je očito amerocentrična, no mnoge ideje iz njeprimjenjive su i na Europu, i zanimljivo je kako smo progutali masovne američkekulturalne pretpostavke o klasi u Sjedinjenim Državama. Ne mislim da SAD imaKena Loacha ili Mikea Leigha, ili da mnogo znaju o klasnom ponosu za društvenozapostavljene, u usporedbi s često obrnutom predrasudom u britanskimmedijima.Goadova osnovna premisa je da spram siromašnih američkih bijelaca postojepredrasude, kako ekonomske tako i u smislu medijskog predstavljanja, te da ihse optužuje za niz grijeha koje nikada nisu počinili. Uvjerljivo tvrdi da su klasai raspodjela bogatstva, više nego rasna pripadnost, ključni čimbenici podjeleu američkom društvu, a da je institucionalni rasizam utemeljila vladajuća elitaza vrijeme ropstva kao taktiku podjele i vladanja. Goad pokazuje kako je brojeuropskih robova uvezenih u Sjedinjene Države mnogo veći od broja crnačkihrobova, što je za mene novost, i da su većina današnjih seljačina potomci tihrobova – da zapravo nisu “ugnjetavači”, tj. da nisu mogli iskusiti bilo kakveprilično isticane povlastice bijelaca. Goad raskrinkava mitove o Građanskomeratu, posebno da je to bio rat za oslobođenje crnih robova, te nudi oštru analizumedijskog predstavljanja siromašnih bijelaca i kao seljačina i kao članovagrađanske vojske, istražujući vrlo pristrano izvještavanje o građanskoj vojscii legitimnosti njihova posla. Također se opširno bavi obrnutim rasizmom ibjelačkom krivnjom, te apsurdnošću situacije u kojoj je rasni ponos ohrabrivan usvim skupinama osim kod bijelaca, ističući da je njihov rasni ponos obično viđenkao fašistička sklonost. To zacijelo može biti fašistička sklonost, što ne znači dase ista sklonost ne može prepoznati i u težnji (crnačkog stanovništva) premastvaranju islamske nacije.Prvih nekoliko poglavlja razmatra samo takva pitanja, što povremeno može bitipomalo suhoparno – naposljetku, Goad nastoji pokazati da su mnoge povijesnepretpostavke izgrađene na lažnim premisama i podupire svoju argumentacijunavodima iz suvremenih liberalističkih dokumenata. Premda, zbog protuteže,Goad naširoko piše o sebi, “ponosnom pripadniku nacije bijelog smeća,svojoj zajednici i kulturi ‘smeća iz prikolice’”. Goadovi argumenti uvjerljiviji su ivjerodostojniji nego što ja to ovdje mogu prikazati, a kao dodatni bonus dobivatenekoliko obećavajućih recenzija samog autora, poput sljedeće:“Ova je knjiga psihotično, samosažaljavajuće, jednostrano, povijesnorevizionističkonaklapanje. Njezina je svrha – učiniti da se ljudi opet dobroosjećaju u vezi s rasizmom.” Goadov bombastični pristup čitatelju možda muneće donijeti mnogo novih prijatelja, i lako je uočiti kako ova knjiga možebiti pogrešno protumačena. Samo bi netko bijesan poput njega mogao imatimuda napisati je, premda je to trebalo učiniti. Knjiga je razorila nekoliko mojihpretpostavki i natjerala me da jasnije razmislim o toj situaciji. Osvježavajuće jeimati nekoga tko će poremetiti sve to osjetljivo hodanje na prstima i tko se neboji uvrijediti bilo koga svojim divovskim “Jebi se”. Ljuti ste? I trebali biste biti.(James Marriott)cmyk

žene, muškarci, seljačineVII/174, 23. veljače 2,,6.15ili samo obnovila moje zanimanjeza nju. Još negdje ‘93.,‘94. moj prijatelj Phil Irwin,koji je svirao bas na mojemalbumu Big Red Goad, počeomi je slati hrpu kamiondžijskeglazbe koju nikad prije nisamčuo.Do tada sam slušao hiphop.Bilo je slično jer je basgrmio. Sve je bilo o veličinikurca – moj kamion je 12 metaradug i može povući 20 tona.Bili su gotovo kao reperi, tikamiondžije su se hvalisali kaoreperi. Grme, mačo su, samošto su bili bijelci. Bili su mačobijelci. Kad se zadnji put uglazbi pojavilo nešto što nijebila pretjerana glazba mržnje?Mačo bijelci koji se nisu sramilitoga što su mačo bijelci.Meni se to sviđalo. Manifestseljačina izvorno je trebao bitijednokratni zin pod imenomTruckstud (Kamiondžijski pastuh).On bi bio posveta kulturibijelog smeća. A glavni esejI bijele crnčuge imaju osjećaje,dao sam svom crnom prijateljuDariusu Jamesu koji je rekao:“Moraš ovo staviti u knjigu”. Itako, da, jedan je crnac odgovoranza Manifest seljačina. Onzvuči kao Richard Pryor kojiimitira bijelce: “Prilično si neprijateljskiraspoložen”.Ubiti se ako MickJagger ne nazoveNa kojim još projektimatrenutačno radiš?– Upravo sam dovršio The“Sweet Gene” Calls. To su onilažni pozivi iz devedesetihs transseksualcem koji jeprešao iz ženskog u muškispol i opsjednut je MickomJaggerom, te postaje uvjeren– nakon što je dobio krivibroj i mislio da je to diskografskakuća, tijekom petlažnih poziva – postaje uvjerenda ga Mick Jagger želiupoznati i družiti se s njim.A kada se Mick nije dovoljnobrzo javio, pokušao je samoubojstvo.I to preko telefona,tako što je progutao cijelubočicu tableta pa ga se čujekako nestaje, a onda se idućidan čuje poziv nekog socijalnogradnika u kojem govorida mu je ispumpan želudac ida ne želi da se Mick osjećakrivim.Onda godinama dolazepozivi o Micku Jaggeru kaoBožjoj, a ne vražjoj desnojruci, i kako je Gospod pričaos tim Sweet Gene tipom naU Manifestuseljačina radilose o klasnomžrtvovanju i pomalorasnom žrtvovanju– žrtvovanjusiromašnihbijelaca – aMagnet za sranjaje o muškarcimakoji su žrtvenajanjad za sve, terazličitostima unačinu na koji ljudigledaju kada sumuškarci i ženenasilni. Magnet zasranja bio je o idejiženske nedužnosti,nečemu na što ustvarnosti nikadnisam naišao, nikadnisam naišao nanedužnu ženuoperacijskom stolu i rekaokako će uvijek postojati sutra,a on želi znati hoće li tosutra biti s Mickom. To menajviše podsjeća na Kraljakomedije, Scorceseov film oRupertu Pupkinu, opsjednutomJerryjem Lewisom. Ovajje čovjek opsjednut MickomJaggerom do patološke mjere.Meni je prva polovica smiješna.To je također nenamjerankomentar o svijetu obožavatelja.Mislim da je obožavateljrazvojna faza koju, dao Bog,prođeš dok dođeš u dvadeseteili tako nekako, kada počnešbrinuti svoje brige. Ti ljudipoput Sweet Genea, transseksualcaiz ženskog u muškispol koji, kako se čini, ima okočetrdeset ili pedeset godina,ubit će se ako Mick Jagger nenazove. Mislim to je stvarno,ono...Koja te kritika naANSWER Me! najviše iživcirala?– U to je vrijeme ono što bime uvijek moglo nagnati dapronađem i ubijem te ljude bilatvrdnja da nismo iskreni štose tiče smrti i nasilja, da nijemoguće da smo toliko bijesni.Nasilje je gotovo postalo našareligija zato što je do tada brakveć stvarno bio nesretan, a mismo kipjeli od mržnje i bilismo doslovce spremni napastii ubiti. Tako da je svakometko bi nas optužio da zapravone prolazimo tu agoniju bilanamijenjena posebna osveta.Stalno se čulo: “Ma oni suzapravo pozeri, nisu toliko nasilni”.I onda, naravno, kad sampretukao svoju ljubljenu i otišaou zatvor: “O Bože, pa on jenasilan! Koja šupčina”. Mislim,koji kurac, ja sam cijelo vrijemegovorio da sam nasilan. Misliosam svaku riječ. Što se uzrujavate?Nije da sam propovjednikili kongresnik. Ja sam tip kojije tvrdio da je nasilan, koji jeučinio nešto nasilno i otišao uzatvor, a vi ste se uzrujali? Višebi se trebali uzrujati ako netkonije nasilan, a tvrdi da jest.Svijet zinova je općenito,jadna šmokljanska, netalentiranahrpa individua. A mi smostršili k’o govno u punču. Nassu općenito obožavali ljudi kojinisu bili zineri, ali zineri su nasmrzili. Tražili su bilo kakvupriliku. Kada je Debbie počelamljeti okolo i pronašla Isusa,pričala svima koji bi htjeli slušatio tome koliko sam užasanbio i pri tom preuveličavala, zamene je to bilo deprimirajućejer nije ugađala nikome tkonas je volio – samo je pružalaveliko zadovoljstvo onima kojinas od početka nisu voljeli.I nikad je nisu kritizirali štoje prolupala. Ja sam bar ostaovjeran onome o čemu sam uvijekgovorio. Zar ja ne mogu zato dobiti ekstra bodove? Nekopriznanje? A ona je pronašlaIsusa, za Boga miloga.Kamiondžijska glazbaTvoj CD, Big Red Goad:Truck-Drivin’ Psycho, nedavnoje ponovo objavljen.Na njemu ti pjevaš stare kamiondžijskepjesme. Je li bilopjesama koje ti je bilo posebnouzbudljivo obrađivati?– O, sve njih. U to vrijeme,kao što sam rekao, kamiondžijskaje glazba bila sve što samslušao cijele dvije godine prijenego što sam ušao u countryglazbu u širem smislu. Nisuni blizu bilo kojem izvorniku.Bio sam uzbuđen poput nekogbalavog obožavatelja samozato što ih obrađujem i što ćumožda uputiti nekoliko ljudida postoji cijeli jedan svijet stim stvarima. Mislim, nekad suu glazbenim prodavaonicamaimali cijeli dio s kamiondžijskomglazbom. Kojem je drugomjebenom zanimanju ikadbilo posvećeno toliko glazbe.Mislim na one najveće poputReda Sovinea, Reda Simpsona,Davea Dudleyja, i takve bijeletipove s mudima do koljena.Takav trebaš biti, za tim setrebaš povoditi. Tko su, k vragu,ti emotivni indie dječarcipognutih ramena, cmizdravihglasova i puni samosažaljenja?Ja se s tim ne mogu poistovjetiti.Kurt Cobain koji nosihaljinice i govori “siluj me”, jeli to jedina politički korektnaalternativa za bijele muškarce,biti mazohistički slabić kojisam sebe mrzi? Hej, super akoti tako funkcioniraš, ali ja ne.Samo slušanje kamiondžijskeglazbe u meni je probudilonešto kršno, bijelo i mačo.Samo da bi dokazali danisi totalni raspirivač mržnje,pričaj mi o svojem partneru uzločinu, mopsu Cookieju.– Mala Vojvotkinja odCookwicha. Pričaj mi o pederštini– nema pederskijegprizora od mene kako pričamsa svojim psom. Da se ispovraćaš.Tepanje i pjesmice kojeizmislim. I način na koji samodgojio njenih devet štenaca,smislio pjesmice za svakog odnjih i imena za njih i pratio imtežinu da se uvjerim da su uredu. Molim te, nemoj nikomereći da imam suosjećanja – sjebatćeš mi stvari. Cookie je mojživotni drug. Jasno mi je da seraznježim na sam spomen njezinaimena. Zapravo, koristimse njome samo kao nekom vrstomparavana da bih djelovaonježnije i dobio više ugovora zaknjige. Ne, samo se zezam.S engleskoga prevelaKsenija Švarc.Razgovor je objavljen nahttp://suicidegirls.com/words/Jim+Goad/Temu priredio Zoran Roškocmyk

16 VIII/174, 23. veljače 2,,6.razgovorMirkoBilandžićIako je povod razgovoru sMirkom Bilandžićem nedavnoobjavljena knjiga (SjevernaIrska između rata i mira, GoldenMarketing-Tehnička knjiga,Zagreb, 2005.), čija tema je SjevernaIrska, teško je bilo voditi razgovorne vraćajući se na pitanja koja pripadajupodtekstu Sjeverne Irske.U ovom trenutku to je svakakoRepublika Irska s kojom SjevernaIrska dijeli isti otok. Odnedavnoprozvana keltskim tigrom,Republika Irska bila je najsiromašnija,prezadužena i problematičnazemlja Europske unije. Nakonnekoliko godina trajanja u kojimačinjenica članstva u Europskoj unijinije ništa mijenjala u unutrašnjimproblemima zemlje, počinje preustrojunutarnjih snaga i razvoj okojem drugi u Europi mogu samosanjati.Hrvati, s neskrivenim simpatijamaza Irce i uvriježenim uvjerenjem(koje uglavnom ne znaju potkrijepitičinjenicama) o sličnosti dvajunaroda, hrvatskog i irskog, danaspred sobom imaju knjigu u kojojmogu tražiti eventualne povijesnesličnosti u odnosu na stanje cjelokupnogirskog otoka, ali i razloge,instrumente i modalitete progresivnograzvoja moderne RepublikeIrske.Mirko Bilandžić, autor knjigeSjeverna Irska između rata i mira,ujedno je studijom o povijesti sukobana irskom otoku do potpisivanjamirovnog sporazuma o prestankusukoba u Sjevernoj Irskoj, obranioi doktorat. Rođen u Splitu 1968.,kako sam ističe, u siromašnojradničkoj obitelji, diplomirao naFakultetu političkih znanosti, gdjeje danas pred izborom za znanstvenogsuradnika na katedri zanacionalnu i međunarodnu sigurnost.Predavač je i na sveučilišnomstudiju kriminalistike te Visokojposlovnoj školi Libertas. Autor jeknjiga: Osnove nacionalne sigurnosti(koautor Siniša Tatalović), Političkii obavještajno-sigurnosni sustavUjedinjenog Kraljevstva, Diplomacijai obavještajna aktivnost te brojnihstudija i tekstova. Doktorirao je(2004.) temom Obavještajna i vojnadjelovanja Ujedinjenog Kraljevstva usjevernoirskom sukobu.Terorizam – spojpolitike i nasiljaBilandžić pojašnjava razlogenastanka svoje knjige: Postoji mnogoradova koji se bave određenimsegmentima vezano uz irski fenomen,ili cjelinama kao što su Irska,Sjeverna Irska itd., no radova kojicjelovito obrađuju irski odnosnosjevernoirski sukob koji je jedan odnajkrvavijih, najdugotrajnijih i najsloženijihsukoba u Europi gotovoda i nema. Radova koji govore osvojevrsnom međuprostoru, o čimbenicimakoji proizvode određenuSjeverna Irska: perspektive u kontekstuscenu i ponašanje također je vrlomalo.Znači li to da vas zanimajusukobi odnosno terorizam ne samokao postojeće stanje nego i kao proizvedeno,povijesno generirano stanjei odnosi?– Bit terorizma je spoj politike inasilja. Ako nema političku dimenziju,bez obzira na manifestacije,nema obilježja terorizma. Nasiljenije svrha samo sebi. Sama riječteror znači zastrašivanje. Dakle, riječje o uporabi nasilja kao utjecaju nanečije odluke. Mene su zanimalepolitičke odluke u konkretnim slučajevima.U slučaju Sjeverne Irske,osim terorizma koji su provodilerepublikanske i unionističke oružaneorganizacije, javlja se i posebnioblik državnog terorizma koji je natom prostoru provodilo UjedinjenoKraljevstvo, država s najduljom demokratskomtradicijom u Europi.Shvaća li se kod nas bit terorizmai međunarodne javnosti?– Naša javnost itekako je svjesnavanjskih manifestacija terorizma.Kod nas javnost eksploatira uglavnomposljedice, a to su terorističkiakti i njihove neposredne posljedicekao što su smrt, krvoproliće,bombe... Sama bit fenomenologijeterorizma kod nas je u samim počecimai tek nekolicina ljudi ozbiljnijese bavi tom temom na znanstvenojrazini. Kao država nemamo nina jednoj visokoškolskoj ustanovikolegij koji bi se bavio terorizmom.Moderne države imaju ne samokolegije nego i znanstvene institutekoji se bave proučavanjem isključivoterorizma. Poneki predavači kodnas bave se terorizmom u okvirunekih širih kolegija, ali to bi semoglo uskoro izmijeniti i postavitina način kako to imaju suvremenedržave. To bi zasigurno pomoglo ishvaćanju biti terorizma u javnosti.Terorizam uvijek ima dvijedimenzije: uzroke koji dovodedo terorizma, zatim terorističkodjelovanje i protuterorističku politikuodnosno protuterorističkodjelovanje. Paradoks cijele pojave jeu tome da terorizam onemogućavarješavanje političkih problema, a teprobleme odnosno uzroke terorizmatrebaju otkloniti one politikezbog kojih se terorizam javlja kaoreakcija. Zbog toga se u gotovosvim terorizmima javljaju spiralenasilja, ali i sintagme koje govore oteroriziranju terorizma.Visoki naboj zaostvarenjem vlastitedržaveJe li vas u Irsku “odvela” napredstavljanju knjige često, sa stranepromotora, maglovito isticana sličnostHrvatske i Irske ili posebnostsjevernoirskog terorizma?– Odvelo me proučavanjebritanske države. Zahvaljujući istraživanjimazaključio sam da postojeGrozdana CvitanPolitolog i autor knjigeSjeverna Irska između ratai mira govori o terorizmu,sjevernoirskom sukobu,sličnostima irske i hrvatskepovijesti, engleskojkolonizaciji Irske i neizvjesnojbudućnosti toga prostoraSlika koju medijistvaraju osjevernoirskomsukobu kaojednostavnomsukobu katolikai protestanatapovršna je i uvelikoj mjerinetočna. To nijevjerski sukob jer sene vodi iz vjerskihrazloga, nego je toeminentno političkisukob s religijskomdimenzijomsličnosti između irskog i hrvatskognaroda u povijesnim okolnostima(dugotrajan proces stvaranja nacionalnedržave, brojnost, iseljeništvo,katoličanstvo itd.) i nacionalnovisokoponosnom naboju za ostvarenjecilja nacionalne države. To me jedefinitivno usmjerilo k ideji gotovodesetljetnog istraživanja i proučavanjairskog fenomena.Postoje li narodi koji nisu visokoponosni?– Ne. Ali visok specifični nacionalninaboj usmjeren na stvaranjenacionalne države uz susjede kojise doživljavaju na sličan način, čijesu hegemone karakteristike vrloizražene te odlučnost da se usprkossili stvori nacionalna država bitnesu specifične sličnosti hrvatskog iirskog naroda.Moje istraživanje donekle sepodudaralo i s vremenom kad seu Hrvatskoj Irska počela spominjatikao smaragdni tigar, kad sepočelo govoriti o irskom modelu.Hrvatima bi znanje o irskommodelu i kasnije njegova primjenaitekako dobro došlo.Koliko je točna slika koju sumediji stvorili o sukobu u SjevernojIrskoj?– Slika koju mediji stvaraju osjevernoirskom sukobu kao jednostavnomsukobu katolika i protestanatapovršna je i u velikoj mjerinetočna. To nije vjerski sukob jerse ne vodi iz vjerskih razloga negoje to eminentno politički sukob sreligijskom dimenzijom, sukob ukojem dvije političke grupacije imajurazličite političke težnje i istovremenoi različita religijska vjerovanja.Središnji politički razlog sukobajest želja Iraca katolika u SjevernojIrskoj da se ponovo stvori jedinstvenairska država koja je s manjim ilivećim stupnjem neovisnosti postojalado 1800., dok protestanti (različitihnacionalnosti), koji su cijeloprošlo stoljeće vladali SjevernomIrskom (osnovana 1921.), žele ostatiu sastavu Ujedinjenog Kraljevstva.Međutim, niti svi katolici danas (uSjevernoj Irskoj i Republici Irskoj)žele jedinstvenu Irsku na cijelomotoku niti su svi sjevernoirski protestantijedinstveni u svojim političkimtežnjama (oni su i religijskirazličiti i podijeljeni) osim što 95%protestanata zna da ne želi jedinstvenuIrsku.Važnost Sinn FeinaKoliko se situacija promijenilapotpisivanjem mirovnog sporazumau ujedinjenoj Europi u kojoj su iRepublika Irska i Velika Britanija(pa time i Sjeverna Irska) a granicese dokidaju?– Europa je zajedništvo različitosti.Svaka država koja je ušla uEuropsku uniju zadržala je vlastitinacionalni identitet i vlastitu državnost.Svaka je pristala na prijenosdijela suvereniteta dogovorno.Europski kontekst utjecao je na onošto se danas događa sa SjevernomIrskom, ali to nije pridonijelo konačnomrješenju sukoba nego ostvarenjuprvenstvenog cilja svih: miri prestanak ubijanja. Time rješenjesukoba odnosno politički ciljevi zasvih nisu postignuti. Isti dio teritorijakatolici i dalje zamišljaju dijelomRepublike Irske, dok protestantižele da ostane ono što je od 1921.dijelom Ujedinjenog Kraljevstva.Europski kontekst je postao inovi forum za bolje upoznavanje,razmjenu mišljenja, pregovore i napokondogovor jednih od središnjihsubjekata sjevernoirskog sukoba– Republike Irske i UjedinjenogKraljevstva – otkako su od 1973.ušli u Europsku zajednicu odnosnodanašnju Europsku uniju. Također,europski kontekst je pridonio itome da je međunarodna javnostpostala sve svjesnija bezobzirnihubijanja koja se posljednjih 35godina događaju u Sjevernoj Irskoj,dakle u Europi, što je Europu, alii druge međunarodne institucije isubjekte potaknulo da se uključe urješavanje sjevernoirskog sukoba. Utom širem kontekstu bitno je spomenutii utjecaj američke administracijena (sjeverno)irske događaje.Izravnim američkim posredovanjemi snažnim pritiscima na sveaktere sukoba postignuto je primirjete potpisan Sporazum na Velikipetak 1998. Osim boljeg razumijevanjaLondona i Dublina, unutareuropskog konteksta sjevernoirskisukob je dobio i novu dimenziju.Naime, sve teze o sjevernoirskomsukobu kao isključivo unutarnjemsukobu su razbijene, sukob je u timokvirima dobio ne samo faktičkunego i pravnu formu međunarodnogsukoba potpisivanjem angloirskogsporazuma 1985. koji imakarakter međunarodnog ugovora,a supotpisnici su i službeni Dublini London.Jedan od sveprisutnih čimbenikaje Sinn Fein: sudjeluje u političkomnadmetanju za parlamente uDublinu, Belfastu i Londonu. Koje jeznačenje Sinn Feina danas?– To je posebna institucija uokviru irskog fenomena koja djelujena sveirskoj osnovi. Sve današnjeirske stranke osim Laburističke nastalesu iz Sinn Feina (u prijevodu sirskog/keltskog: Mi sami) odnosnonjegovih frakcija. Nove stranke nastaleiz frakcija Sinn Feina nastajalesu zbog niza raskola od kojih nekiprethode osnivanju Sjeverne Irske.Sinn Fein je definirao republikanskuplatformu za neovisnu Irsku štoje njegov cilj do danas. Danas je tostranka koja djeluje na tri izborneosnove. Trenutno najbitnija jecmyk

azgovorVII/174, 23. veljače 2,,6.17činjenica da je SF postao središnjastranka sjevernoirskih katolika soko 25 posto (katoličkih) osvojenihglasova na izborima. Posebno jevažna i povezanost SF i PrivremeneIrske republikanske armije (PIRA),jer je Sinn Fein dovoljno utjecajanda je sposoban djelovati na PIRAu.Taj utjecaj je bio presudan kododluke za mirno rješenje sukoba.Čelnik Sinn Feina Gerry Adamsiz ukupnog konteksta izišao je kaomoderan, suvremen lider ozbiljnepolitičke stranke. Gledano sa straneWestminstera, ono što je dugosmatrano “grupom kriminalaca”u Irskoj/Sjevernoj Irskoj postaloje politička stranka sjevernoirskihkatolika, a sljednik te “grupe kriminalaca”zastupnik u Westminsteru,što ima bitno psihološku dimenziju.Važniji povijesni počecisukoba negoli religijskiKako tumačite situaciju u kojojsu se Irci povijesno “izvukli” odnosnouspjeli ostvariti većinu svojih ciljevas obzirom na to da su Englezi svojedobnovladali cijelim irskim otokomi igrali vrlo čvrstu i grubu igru?Koliko je tomu pomoglo vrijemeodnosno nove povijesne konstelacije?– To je dosta složeno pitanje.U središtu odgovora na to pitanjenalazi se neuništeni irski nacionalniponos i njegove nacionalne aspiracije.Uspjeli su, između ostalog, i zatošto su Irci kao narod prepoznavalii uspješno koristili neke povijesneokolnosti. Primjerice, na čelu irskogpokreta za samostalnost krajem 18.stoljeća bili su protestanti. S aspektasuvremenog sukoba koje poznamoto je teško razumjeti, ali pokazujeupravo to da u temelju sukoba nijebila vjera nego politika odnosnoda su Irci (ne samo katolici nego iprotestanti) željeli vlastitu državui neovisnost. Djelujući na različitenačine, preko stvaranja kulturnogpokreta Keltske lige 1893. kojije obespravljenom narodu vrationadu, postojanost i samopoštovanjedo stvaranja vlastitih stranaka pa ioružanih organizacija, Irci su koristilidoista različita sredstva u ostvarenjucilja te u relaciji s povijesnimokolnostima, primjerice nakonPrvog svjetskog rata stvarali svojudržavu. Republika Irska danas nijecjelovita u tom nekad zacrtanomsmislu, a od nekadašnje 32 grofovijenjih šest danas čini Sjevernu Irsku.Međutim, od potpuno obespravljenognaroda tijekom 16. i 17. stoljećakontinuiranom borbom i temeljnimnacionalnim ponosom Irci su pokazalida je moguće ostvariti državubez obzira na cijenu i vrijemetrajanja.Otkud protestanti na čelu irskogpokreta? Jesu li oni bili Irci?–Protestant Wolf Tone, koji jevodio ustanak 1798., autor je čuvenogdokumenta Argumentima ukorist katolika u Irskoj kojim je daobitan doprinos ostvarivanju prava iemancipaciji obespravljene katoličkezajednice u tadašnjoj Irskoj, paiako jedan od protestanata razbijaoje stereotipe i pokušavao djelovatidrukčije od stereotipa da su katolicizbog svoje vjere nepodesna populacijaza uživanje slobode. Političkivođa pokreta za samoupravu krajem19. stoljeća Charles StewartParnella također je bio protestant,kao i većina važnijih revolucionara(osim Patricka Pearsea i ThomasaMacDonagha) iz Ustanka 1916.Dakle, bilo je uvijek i protestanatakoji su se nacionalno osjećali Ircimai željeli su irsku samoupravu ili državuodnosno koji nisu željeli tutorstvoLondona. Naseljavanje irskogotoka prema želji Londona uspjeloje donekle kompaktno samo na dijelukoji je kasnije i postao SjevernaIrska. To je ujedno i područje kojesu Englezi uvijek smatrali (a povijesnoiskustvo je to opravdavalo upravopokušajima katoličke Španjolskei Francuske) opasnim odnosnopogodnim za prostor invazije naVeliku Britaniju odnosno Škotsku.Na tom dijelu daljina izmeđudva otoka je 21 kilometar. Zato jeBritanija nastojala tamo naseliti štoviše lojalnih protestanata i stvoritištit na zapadnim vratima koja susmatrana opasnim još od 1171.Povijesni počeci sukoba daleko sudulji od religijskog rascjepa.Politika koloniziranjaIrskeU knjizi koristite termin etničkogčišćenja? Je li on upotrijebljenu literaturi ili je jednostavno riječ oparaleli?– To je samo svojevrsna paralelas nečim što je mnogo kasnije i nadrugim mjestima prepoznato kaoetničko čišćenje. Termin koji seupotrebljava za to vrijeme i politikujest plantation. Iako kod različitihautora nije postignuta potpunasuglasnost oko pojma politike plantation,može se reći da sigurno značikoloniziranje i anglikaniziranjeIrske. Sadržajima koji su uslijedilii zakonima koji su to pratili postignutisu efekti onog što danas prepoznajemokao etničko čišćenje.Kakvo je danas raspoloženjeBritanaca prema tom dijelu zemlje?–Sjeverna Irska je ustavno-pravnodio Ujedinjenog Kraljevstva.No unatoč tome, Engleska iSjeverna Irska su različite, aSjeverna Irska je i danas za većinubritanskih građana nešto posebno.Kolika je ta različitost dovoljnoilustrira činjenica da u svojimmemoarima Margaret Thatcherpriznaje da je zbog nedovoljnogpoznavanja irskog fenomena, posebnopovijesnog aspekta, to dodatnoproučavala dolaskom na premijerskipoložaj. Knjiga, u kojoj sam naveomnoge statistike, pokazuje da velikbroj Britanaca danas smatra kakoSjeverna Irska ne bi trebala bitidijelom Ujedinjenog Kraljevstva(oko 70%) zbog svojih teritorijalnih,sigurnosnih, kulturoloških i političkihposebnosti.Može li se kao granica za razumijevanjeproblema onog štopoznamo kao sjevernoirski sukob irazdoblje terorizma ipak postavitineki datum ili zbivanje iz novijepovijesti?– Za razumijevanje sukobabitno je razdoblje između 1921.kad je osnovana Sjeverna Irska i1968/69. kad su sukobi eskalirali ugrađanski rat i kasnije u terorističkadjelovanja.Povod za novo izbijanje sukoba1969. bio je zahtjev katolika,ali (u početku) ne za stvaranjemjedinstvene irske države nego zareformom sjevernoirske “državice”i ravnopravnošću katolika u njoj.U početnom razdoblju Irska republikanskaarmija (IRA) nije nipostojala, nije bila aktivna i stogane snosi nikakvu odgovornost započetak suvremenog sjevernoirskogsukoba, sjevernoirskih “Nevolja”(najčešće korišten termin za ono sedogađalo). Brutalnost Kraljevskogulsterskog redarstva (sjevernoirskepolicije) i protestantskog stanovništvaprema mirnim marševimakatolika na kojima se izražavanitakvi zahtjevi postupno je eskaliralanasilje, što je dovelo do reaktiviranjaPrivremene IRA-e (PIRA-e)koja je stala u obranu katoličkogstanovništva. U pokušaju da smirinasilje te stvori prostor za reformusjevernoirskih institucija, službeniLondon je u kolovozu 1969.u Sjevernu Irsku uputio vojsku.Daljnju eskalaciju nasilja izazvala jeodluka o uvođenju tzv. internacije,tj. zatočenja bez suđenja u kolovozu1971., u okviru čega je u sljedećemrazdoblju uhićeno tisuće katolika.Definitivnu promjenu uloge britanskevojske označila je tzv. Krvavanedjelja, kada su 30. siječnja 1972.vojnici ubili 13 civila (četrnaestije preminuo kasnije) katolika namirnom maršu u Londonderryju.Ubijanje civila je označilo početakurušavanja britanskog autoriteta uSjevernoj Irskoj.Trećina ljudi u Irskojgovori irskiKorištenje vojske u unutarnjemsukobu neke zemlje nije uobičajenoniti primjereno demokracijama, auporaba kolonijalnih tehnika, kojeje vojska koristila u Sjevernoj Irskoj(internacija, policijski sat, pretresiitd.) pokazuje kako je službeniLondon doživljavao to područje.Upravo to brutalno nasilje je definitivnoreaktiviralo PIRA-u. Kaoodgovor na aktivnosti PIRA-ei navodnu popustljivost službenogLondona prema katolicima,početkom sedamdesetih nastaoje i niz oružanih organizacija sterorističkim značajkama na straniprotestanata: Ulsterski dobrovoljci(UVF), Ulsterski obrambeni savez(UDA) i Komandosi crvene ruke(RHC). Od tada do danas terorizamje jedno od središnjih obilježjasjevernoirskih sukoba.Kako se u postojećoj literaturigovori o stanovnicima: prema religijskimobilježjima ili kao Ircima,Englezima i sl.?– Ovisi kojeg je datuma literatura,ali uglavnom riječ je o terminimakatolici i protestanti i uvijek sepišu velikim slovom što daje novudimenziju, jer ta dva vjerska entitetase u Sjevernoj Irskoj razlikuju odonih koje ti termini imaju u ostatkuEurope budući da ne uključujuisključivo religijsku dimenziju, veći povijesne, nacionalne, socijalne,političke i ekonomske aspiracije iprivrženosti. Po političkom kriterijustanovnici Sjeverne Irske dijele sena nacionaliste, koje predstavljajukatolici koji pripadaju irskoj nacijii žele jedinstvenu irsku državu,i unioniste – protestanti koji želeostanak Sjeverne Irske unutarUjedinjenog Kraljevstva. U pogledunacionalnog identiteta najveći brojprotestanata se osjeća Britancima(65%), dok se petina njih izjašnjavajukao Sjevernoirci. Oko dvije trećinesjevernoirskih katolika izjašnjavase Ircima, a nešto iznad 20% njihSjevernoircima. Prema podacimaiz 2001., 2% protestanata smatra seIrcima, a 9% katolika Britancima.Što se kroz cijelo vrijeme sukobadogodilo na kulturnom planu? Štoje s irskim jezikom? Postoji li danaskultura Sjeverne Irske kao cjelina?– Baveći se Sjevernom Irskom,bavio sam se dovoljno širokotemom da mislim kako moguodgovoriti na to pitanje koje jeumnogome pitanje RepublikeIrske. Stvaranje Keltske lige 1893.kao institucije koja je trebala vratitisamopouzdanje i samopoštovanjeIrcima kroz kulturološki aspekt(nakon ujedinjenja 1800. Irske iVelike Britanije) odigralo je presudnuulogu i u očuvanju irskog jezikaod izumiranja. Bez obzira na irskiustav, koji kaže da je irski jezik prvičinjenica je da je engleski sveprisutan.Statistike kažu da danas trećinaljudi pozna irski jezik odnosno dase s njime koristi u Republici Irskoj.Ti ljudi žive na područjima koja seslužbeno deklariraju kao područjana kojima se govori irski, tzv.Gaeltacht. On se proučava u školamai na sveučilištu. Danas u Irskojne izlaze ni jedne dnevne novinena tom jeziku, ali postoje one kojeobjavljuju kolumne na irskom. Nairskom izlaze neki tjednici, a oko200 knjiga godišnje objavi se nairskom.Zanimljivo je da je nakon ulaskau Europsku uniju Irska uspostavilazahtjev da irski ne bude službeninego jedan od radnih jezika. KakoEU ne pozna tu razlikovnu kategoriju,taj je zahtjev propao. S drugestrane, da su postavili zahtjev dairski bude službeni jezik – dobili bi.O postojanju kulture Sjeverne Irskekao cjeline teško je govoriti.Segregacija ustanovanju,obrazovanju,gospodarstvu...Postoji li nešto što veže ljude kojižive u Sjevernoj Irskoj ili su to usvemu paralelni svjetovi?– Gledano sa svih tih aspekata,teško je govoriti o jedinstvenosti. OSjevernoj Irskoj se u literaturi čestogovori kao o “državici”(statelet).Bez dileme, to je entitet s obilježjimadržavnosti, ali nije državanego je to sastavni dio UjedinjenogKraljevstva i središnja vlast je uLondonu. Sjeverna Irska ima policiju,parlament, političke stranke, teritorij,i to je ono što je jedinstvenou Sjevernoj Irskoj.Pitanje endogamije i segregacijeje posebno zanimljivo. Danas je97-98% brakova u Sjevernoj Irskojtakvo da katolici sklapaju brakoveunutar svoje vjerske zajednice, aprotestanti unutar svoje. Između– ništa. Stambena segregacijaizražena je kroz četvrti katolika iprotestanata. Unutar takvih četvrtiteško bi bilo pronaći nekog tko jedrukčiji. Ako postoji nešto takvoto može biti neka manja enklava iona je zabarikadirana unutar veće,dakle segregirana. Kulturološkiutjecaj vjere je izrazit, ali kodkatolika je značajniji i veći brojkatolika je praktičnih vjernika.Gospodarska segregacija podrazumijevada protestantski poslodavcizapošljavaju protestante, katoličkikatolike. Međutim, kako je protestanataviše i jer dominiraju državom,a i s obzirom na zapošljavanjau državnim službama uglavnomprotestanata, nezaposlenost jemeđu katolicima u određenimrazdobljima bila i 300 posto veća uodnosu na protestante. Segregacijau obrazovnom smislu je moždanajvažnija. Od 1400 škola kojedanas postoje u Sjevernoj Irskojsamo 46 (podatak iz 2002.) imaloje integrirane obrazovne programe.Inače, katolici idu u katoličke,protestanti u protestantske školei mladi ljudi različitih vjera uSjevernoj Irskoj sretnu se tek ukolikoidu na fakultet.Postoji niz sličnosti izmeđujednog i drugog naroda, u svakomslučaju više nego su i sami svjesniili barem to voljni vidjeti. Najvećasličnost je da djeluju unutar isteparadigme, što znači da su zahtjevii nastojanja jedne i druge straneopravdani, ali im se u isto vrijemenalaze i značajni argumenti protiv;realizacija tih ciljeva nije mogućabez oduzimanja nečega drugojstrani; obje zajednice imaju dubokoukorijenjene, teško promjenjivei isključive osjećaje i stavove upogledu sukoba; djelovanje drugestrane se doživljava kao opasnost;a u djelovanju jedni druge cikličkikopiraju. Najpresudnija sličnostu činjenici je da su ta dva narodasposobna razumjeti i uvažiti težnjeonog drugog.Sukob nije završenKoliko ste uvjereni da je sukobzavršen?– Sjevernoirski sukob je tolikosložen da ne samo da nije rješiv, većje pitanje da li je uopće rješiv zbogdijametralno suprotnih interesa suprotnihstrana. Ako je mir rješenjesukoba i problema, onda je sjevernoirskisukob završen. Međutim,i nakon uspostave mira 1998., uSjevernoj Irskoj je nešto manje od150 poginulih i 6500 ranjenih. Tojest bitno manja razina nasilja uodnosu na prethodno razdoblje,ali pokazuje da sukob nije završen.Pacifikacija sjevernoirskog sukoba jenapravljena, ali su suprotni interesidviju strana u Sjevernoj Irskoj ostali.Bit mirovnog sporazuma jest da jeuvažavao sve zahtjeve sukobljenihstrana i da su za uspostavu mira svibili prisiljeni na određene kompromise.Ako gospodarstvo SjeverneIrske postane prihvatljivijekatolicima uz oblike ponašanjau EU, mogu li neka pitanja postatiirelevantna?–Sklapajući mirovni sporazum,svi su ponešto žrtvovali u idejiodnosno odustali od dijela svojihzahtjeva: katolici su pristajanjem namir priznali sjevernoirski entitet ipostojanje određene etničko-političkezajednice, protestanti su priznalipostojanje legitimnih ideja i željakatolika za cjelovitom irskom državom– dakle uključujući i SjevernuIrsku, Republika Irska je pristala naizmjenu članaka 2. i 3. ustava koji sugovorili o legitimitetu i jurisdikcijiRepublike Irske nad cijelim irskimotokom, a Britanija je pristala nazaključak sporazuma prema kojemse mirnim, legitimnim, demokratskimsredstvima može promijenitipostojeći ustavnopravni položajSjeverne Irske ako to odluče njezinistanovnici.Evolucija i evaluacija svakogkoraka koji je doveo do uspostavemira i potpisivanja Sporazuma naVeliki petak objektivno je najvećaporuka završetka sukoba.cmyk

18 VIII/174, 23. veljače 2,,6.vizualna kulturaGalerija SC ili kako obnovitislavnu prošlostBoris Bućan, Bućan Art, 1973.Jasna JakšićPovratak u budućnost – 40 godinaGalerije SC, u povodu obilježavanja40. godišnjice Galerije Studentskogcentra objavljena je monografijaGalerije, te su organizirane trisukcesivne izložbe: Herojsko doba:60te i 70te, Parada hitova: 80te, 90te,00te, Akcija – atrakcija; Galerija SC,Galerija PU i MMC Zagreb, prosinac2005. – siječanj 2006.osljednjih dana prosinca 2005.zagrebačkoj je publici predstavljenadugoočekivana monografijaGalerije Studentskog centra, iz peraautora Darka Glavana i Leile Topić.Projekt započet na četrdesetu obljetnicuGalerije 2002. ugledao je svjetlo dana trigodine kasnije, s još svježim uspomenamana kontroverze oko nikad objavljenemonografije Studentskog centra, i uzprigodni skandal na otvorenju pratećeizložbe, uklanjanje rada Igora Grubićakoji je dio uprave Studentskog centraprepoznao kao uvredljiv.Popunjavanje praznineGalerija Studentskog centra jednoje od kultnih mjesta zagrebačkog likovnog,ali i šireg kulturnog života, kojeje opstao i u prilično nesigurnim tranzicijskimvremenima. No iz perspektivepublike koja bi joj bila barem vršnjakinja,ako ne i vremešnija od nje same, očisu još nostalgično uperene u bolju prošlost.Otvorenu 1962. u sklopu kulturnogsektora zagrebačkog Studentskogcentra, Galeriju je tijekom dvije godinevodio Dubravko Horvatić čije se visokeestetske ambicije naglašavaju izlaganjemMiljenka Stančića i Miroslava Šuteja uprvoj godini galerije. Horvatić je nedugopotom odustao od vodstva, navodnozbog neprimjerenih radnih uvjeta, ali izbog sklonosti ka klasičnijim formamalikovnog izričaja. Naslijedio ga je VjeranZuppa, koji je svoju djelatnost lakonskiopisao kao “popunjavanje praznine”,no koji je program galerije znatno osuvremenioi sam ističući kako su upravooni izlagali Nives Kavurić i LjerkuŠibenik u vrijeme kada ih Akademijanije baš svrstavala među svoje najboljestudente. No, najčešće isticani Zuppindoprinos Galeriji SC je njegov anonimni,nepotpisani tekst za Izložbužena i muškaraca 1969., početkom tzv.zlatnog doba Galerije, koje je odredilovodstvo Želimira Košćevića. Upravoće od 1966., kada mu Zuppa predajeGaleriju i odlazi nekoliko desetakametara dalje, u teatar ITD, do 1980.Košćević svojim inovativnim i za teprilike nekonvencionalnim pristupom,no istodobno pridajući velikupozornost muzeološkim standardima,održavati iznimno živ i kvalitetan program.Antologijske se izložbe, poputjednodnevne Hit parade, ambijenataMladena Galića, Ante Kuduza, LjerkeŠibenik i Miroslava Šuteja, slovenskekonceptualne grupe OHO, spomenuteIzložbe žena i muškaraca, didaktičkogizlaganja praznog izložbenog prostora,suradnje s Galerijom suvremeneumjetnosti te međunarodne izložbe Jošjedna prilika da budete umjetnik, vežuuz razdoblje šezdesetih i sedamdesetihgodina. Tada izlaze i Novine Galerije SC,koje su uz teorijske i kritičke tekstovedonosile i dokumentaciju umjetničkihakcija, ili im jednostavno davale prostorau formi tiskovine. Glavan apostrofiraumjetničku grupu Penzioner TihomirSimčić, čije su akcije bile dokumentiraneupravo u spomenutim novinama, ali i ukojima su članovi grupe, Goran Trbuljaki Slobodan Dimitrijević, samostalnointervenirali, od manipulacije s celebritysustavom na umjetničkoj sceni dolucidnih akcija anonimnog umjetnika.Galerijski program, kao “prostor slobode”,publici je nudio sadržaje od Sajmanaučne fantastike do političkog plakataagitpropovskog razdoblja 1945. – 1955.Programska otvorenostTijekom 1980., nakon Koščevićevaprelaska u Galeriju suvremene umjetnosti,današnji MSU, Galeriju SCvodi Mladen Lučić. Duh Novog vala,čija se obljetnica nedavno protezalakulturnim i medijskim prostorom, uGaleriji je bio prisutan kroz izložbuMirka Ilića, ali i kroz prvi punk-koncertu Zagrebu uopće, probe rock sastava upauzi rada Galerije, osobna poznanstvas uredništvom časopisa Polet… ta svi su,kako Lučić kaže u intervjuu, bili “jednaškvadra, jedna dobra ekipa”. Lučić je utom kratkotrajnom i burnom razdobljusudjelovao i u povezivanju MM centra,kina, muzičkog salona i Galerije,da bi voditeljstvo doskora prepustioVladimiru Gudcu. I sam Gudac je priličnonaginjao rock-sceni a, kako se daiščitati iz njegova prilično iscrpnog intervjuadanog Leili Topić, to je vrijemebilo obilježeno srazom osobnih naporai entuzijazma voditelja te materijalnihuvjeta, ali i nikakva interesa za medijskupromociju i bilo kakvu populističkuaktivnost. Ponekad se to manifestiralogotovo groteskno, kao u slučaju otkazivanjaizložaba nekih umjetničkih zvijezda,do potpune nezainteresiranosti publike(a po nedostatku pisanih tragovai kritike) za umjetnike poput KatarineSievering ili Luigia Ontania. Ipak, torazdoblje, koje je završilo dramatičnimrazmimoilaženjem voditelja s upravomCentra u osvit burne 1990., obilježilo jei izlaganje i formiranje niza umjetnikakoji će se kasnije etablirati na tadašnjojjugoslavenskoj i međunarodnoj sceni,poput Edite Schubert, Željka Kipkea,Jelene Perić, Siniše Majkusa te MrđanaBajića i Marjetice Potrč. Postojeća programska(ponekad i beskompromisna)otvorenost za forme alternativnog kazalištai performansa posebno će doćido izražaja za vodstva Damira BartolaIndoša, te Helene Klakočar, no ovaj putusmjerenu prema alternativnom rocku– kao najsretniji događaj spominje sespoj koncerta Discipline Kičme i izložbecrteža Dušana Kojića, vođe grupe, kojije privukao 400 posjetitelja… Godine1991., tada još u predratnom Zagrebu,vodstva Galerije se prihvaća AntunMaračić, čiji intervju dojmljivo opisujeto dramatično razdoblje – tu je nekolicinaizložaba koje su izravno odgovaralena ratnu prijetnju, i istovremeno velikiMaračićev napor na realizaciji relevantnemeđunarodne izložbe, prekinuttranzicijskim udarom na Studentskicentar, čije se klupko još raspetljava…Vodstvo koje ga nasljeđuje u prostoru kojemu je, u sretnim inačicama, eksperimentpostao tradicijom, na velikavrata uvodi tradiciju i pasionsku baštinu.No, kako ističe koautorica monografije,Leila Topić, krajem devedesetih vodstvogalerije preuzimaju Ksenija Baronica iBožica Matasić koje su “pokazale voljui snagu za formiranjem nove generacijeumjetnika koje će u godinama koje dolazenametnuti nove smjernice hrvatskojvizualnoj sceni”.Ivana Popović, Standard konfekcija, 2001.Ambiciozno zamišljenprogram kulturePostav izložbe Povratak u budućnostnajviše se bavio upravo tim razdobljem:slijedi izložba Parada hitova – mlađegeneracije autora, mahom slikara, koji suu Galeriji izlagali od osamdesetih naovamo.Zidovi dekorativno prekriveni ranijimradovima autora poput TomislavaBuntaka, Petre Grozaj, Varoslava Kuliša,Koraljke Kovač, Damira Stojnića,Gordana Karabogdana, Matka Vekićai drugih, uz skulpturalni rad Poljubac izKorkutova Ego tripa, zbog oku ponekadteško dohvatljivih legendi zanimljiv sutest za prepoznavanje rukopisa suvremenihhrvatskih slikara. Prezasićenompostavu, koji kao da ironizira i novoizdanje stalnog postava Moderne galerije,prethodilo je asketsko, suzdržanoHerojsko doba. Tamo je pak štura dokumentacijaupotpunjena plakatima donijelasegmente iz slavne galerijske prošlosti,konceptualističkih akcija i proglasa…A sve uz tupu, zvuka lišenu pratnjuzavojima ovijenog zvona Damira Očkau središtu galerije, Ein Heldenleben iliŽivota junaka, o herojima u mirnodopskojtrećoj dobi.Vjerojatno je najdvojbeniji bio postavrecentnih instalacija i videa u predvorjukina: što zbog velikog prostora koji inije previše laskao izloženim djelima,što zbog u podtekstu vidljivog nedostatkaopreme i sredstava… Osim toga, kaoda je horror vacui, neodvojiv od predvorja,imao upliva na neke ne baš najsretnijekompromise u postavu.Najvažniji je dio projekta iscrpna idosljedno dizajnirana monografija kojadonosi pregršt reprodukcija i razgovores nekima od protagonista događajavezanih uz povijest Galerije, te razgovoris videoumjetnicima u prostoruMultimedijalnog centra. No, zamahcijelog projekta, kao i neke promjeneunutar Studentskog centra, unose dahoptimizma – i nadajmo se da će ambicioznozamišljen program kulturenapredovati, uz veću financijsku podrškuodgovornih struktura.Emitirano u emisiji Triptih III. programaHrvatskog radijacmyk

politika tabloidizacijeVII/174, 23. veljače 2,,6.19Glamur i moralizamili putevi novcaSrećko PuligSuvremeni, privatni, javni mediji ne samo danisu “neutralni, uravnoteženi, objektivni”. Onisu ekstremno kapitalski zainteresirani, a time ipristrani, subjektivni i ekscesivno-neuravnoteženi...Njihovo se navijaštvo ne ogleda toliko upojedinačnim i posebnim slučajevima, koliko uglobalu, u navijanju za kapitalizam općenitoe može se reći kako mediji u nas nisu predmet intelektualneznatiželje i kako se o njima ne piše. Samou posljednje vrijeme dva su časopisa za kulturu uHrvatskoj posvetila svoje temate medijskoj problematici(Kolo MH, br. 2, ljeto 2005., temat Kultura i mediji;Europski glasnik br. 10, 2005., temat Totalitarizam medija?).Pa ipak ostaje osjećaj da se kritikom stanja u medijima unas ne bavimo dovoljno konkretno i sustavno (za drukčijusituaciju u susjednoj Sloveniji vidi npr. internetski portalMediaWatch).Iako nam iz nevladinih organizacija, naročito onih zazaštitu ljudskih prava, stižu signali kako se u medijimasmanjila količina tzv. govora mržnje, nad njihovim stanjemdanas zdvajaju svi: u svojoj stvari šutljivi novinari, intelektualnimedijski fast thinkeri, frustrirani stručni ljudi “predmedijske”ere, tzv. obični potrošači medijske robe, nostalgičariza svakom boljom, pa i medijskom prošlošću. Ne na kraju,nad medijima zdvajaju, možda i najogorčenije, i mnogi“otpaci” iz medijskog svijeta, koje on i njegov sustav zvijezdai raznih “uspjeha”, kao svoje naličje života nakon pet minutaslave, proizvodi. Svatko je nezadovoljan i osjeća se žrtvomnelagode u medijskoj kulturi iz svojih posebnih, razumljivihrazloga. No jedno svojstvo je izgleda svim nezadovoljnicimazajedničko: moralizam nadomješta misaonu analizu.A zgražanje je najgora moguća taktika u susretu sa svakimmedijem.Ono što smo ovdje stenografski nazvali politikom tabloidizacijeveć dulje visi u zraku i kao mora pritiska medijskeposlanike. Bez veće dosljednosti ovdje priručno zamjenskirabimo nekoliko inače neidentičnih izraza: tabloid, žutitisak, mainstream mediji. Za definicije, kratak opis i stanjetih pojmova, vidi npr. Wikipedia, the free enciklopedia. Idejaje da izrazom politika tabloidizacije sažmemo tendencijuprisutnu u svim masovnim medijima, “ozbiljnim” i “neozbiljnim”.Da mediji osciliraju između hajke na medije imedijske hajke, to je dobro poznato. Da su tisak, ali i radio itelevizija u Hrvatskoj generalno “žuti”, da se, kako to volereći baš oni koji misle da su na glavnoj pozornici, estradizira,što bi valjda trebalo predstavljati niži oblik scene (dasu novinari, umjetnici i mislioci na sceni – pa to je figuracijeloga građanskog doba, modernog i postmodernog), i daje posljedica svega toga promoviranje tzv. lažnih vrijednostii tzv. glamurizacija cjelokupnog društvenog života u zemlji– sve to vide i govore već i djeca u vrtiću.Što se prodaje?Zato pokušajmo krenuti drugim putem. Očito je npr.da prodavači i prodavačice na novinskom kiosku odavno neprodaju samo novine (dnevne, tjedne i mjesečne), kao što nipoštari ne nose pisma, nego račune i reklamnu galanteriju.Na kiosku se dakle trenutačno (prvenstveno) prodaju nagradneigre, svakovrsna multimedija i pornografija, s i beznavodnika, najviše u mutiranom, hibridnom i bastardnomobliku tabloidnih novinskih izdanja, razvrstanih po količiniseksa i nasilja, serviranoga kao trač o poznatima i nepoznatima,poput količine masnoće u mliječnim proizvodima, odlight do strong. I koje kao da u njihovom pobjedonosnomhodu izmišljanja sve novijih trikova voajerske “pornografizacije”ili tabloidizacije, ništa ne može zaustaviti.Čujte, Hloverka!No, moralisti, ne bojte se, stvari stoje mnogo gore: pametnijimedijski trgovci i njihovi financijski stručnjaci, teurednici trendsetteri naše “medijske revolucije” na kapitalskirubnom, licencnom kumsko-korporativnom terenu (takosebe predstavlja novopokrenuti think-tank naših uglednihnovinara i urednika, nevlasnika “svojih” medija, Članak 10,okupljen oko Denisa Kuljiša), dobro znaju svoje granice,granice moći “četvrte vlasti” i “sedme sile”. Oni znaju daje “proizvod (pa i novinarski proizvod) najniža inkarnacijanekog branda”. A to znači barem dvije stvari.Prvo, što već i sami medijski radnici priznaju, da sunovine (a pogotovo elektronički mediji) ne samo prostor zaoglašivače, kojemu su kao još, nažalost, neizbježan “nusproizvod”pridodani tekstovi o seksu i nasilju, te sretnom životuonih koji su tim devijacijama izbjegli (za jednu prekrasnostaromodnu analizu tabloida kao surogat-utočišta malihljudi vidi Günter Wallraff Operacija ‘Bild’, Rijeka 1978.),nego da su masovni mediji prvenstveno prostor za prodaju“svojih” konzumenata i drugim (“izvanmedijskim”) trgovcima.Time dolazimo do točke dva, koju će potpisati mnogomanje medijskih pregalaca, iako logično slijedi iz rečenogpod jedan: suvremeni, kapitalistički, privatni, tzv. javni itd.mediji ne samo da, u epohalnom smislu, nisu “neutralni,uravnoteženi, objektivni” (upišite svoju omiljenu riječ izvokabulara profesionalno-medijske ideologije). Oni suekstremno kapitalski zainteresirani, a time i pristrani, subjektivnii ekscesivno-neuravnoteženi, jer je i globalni kapitalizamdanas takav. No, njihovo navijaštvo ne ogleda se tolikou pojedinačnim i posebnim slučajevima, koliko u globalu, unavijanju za kapitalizam općenito, koji se (kada ideološkahegemonija uspijeva u mjeri kao u tranzicijskim zemljama)mora ukazivati “prirodnim”, dok je njegova kritika, a naročitolijeva, za te mainstream medije “totalitarno izopačena” i“nasilna” u startu.Političko-medijska umreženostA gdje je u svemu tome politika, posebice s obziromna medije, koja ih stalno pokušava držati u šaci a oni seherojski brane? Nije li hrvatskim novinarima danas (jošili ponovo) za sve, pa i njihovu neslobodu u slobodnimmedijima, kriv HDZ ili SDP, već prema pojedinačnompolitičkom afinitetu? Na ovome mjestu u priču treba uvestipolitiku, kao tzv. realpolitički policying-uredovanje, pa ondatu izranjaju i oni koje, prilično bezrazložno, još zovemopolitičarima, globalnima i lokalnima. Jer, naši kumskokorporativnimedijski moguli, baš kao i oni svjetski, nisumogući bez izravnog uplitanja političke države, koja nas,sve više bezostatno procesom pretvorbe i privatizacije dokraja isporučuje privatnim vlasnicima javnosti. I gore odtoga: politikom tabloidizacije i komercijalizacije privatizirase, tj. ‘’intimizira” javni prostor, bez obzira na nominalnioblik vlasništva. Prividno paradoksalno, država kao navodnireprezentant općeg interesa svojim represivnim aparatommora gušiti nastajanje prave civilne javnosti, da napravimjesta za onu dirigiranu, komercijalnu. Vlasnici ove pak nesamo da će biti (i jesu) zahvalni političkoj kasti na lukrativnomprivilegiju koji su dobili nego će ta veza političara ivlasnika ostati trajnom i na obostranu korist i nikad se nećerazvrgnuti, kao što naivno ili pokvareno govore oni koji nasuvjeravaju da nam nakon ovog divljeg slijedi neki normalnikapitalizam.Kako to izgleda u praksi bez hemunga, u nas govorejedino medijski vlasnici i njihovi glasnogovornici, beskonačnouvjereni u svoju trenutnu moć. Nezaboravan primjer,izveden naravno u maniri neobaveznog ćaskanja (uz intimiziranjeu javnom obraćanju tipa “Puki”, “Zrinkica”), daoje nedavno u Intervjuu tjedna na Radiju 101 Ivo Pukanić.Opisujući svoju pomirbu s “mrskim neprijateljem” Pavićemrekao je da je to učinio da napravi uslugu svojem prijateljupredsjedniku Mesiću. A ovaj je taj zadatak dobio pak odBode Hombacha, nekadašnjeg šefa Pakta stabilnosti zajugoistočnu Evropu, a sada predsjednika uprave WAZ-a!(o regionalnoj i globalnoj umreženosti medijskog vlasništvainstruktivno pišu slovenski kominikolozi Sandra Bašić-Hrvatin i Lenart j. Kučić u knjizi Monopoli: družabna igratrgovanja z mediji, Ljubljana, 2005.).Društvena analiza versus fatalističkimoralizamPredočena skica stanja nešto je što se u pristojnom hrvatskomdruštvu danas privatno itekako uzima na znanje,ali javno ne izgovara. U takvoj situaciji što još znači kuknjavao tabloidizaciji, estradizaciji, glamurizaciji, žutilu “naših”medija? Kakve iluzije o nekom budućem kvalitativnomskoku u tabloidiziranom mainstream novinarstvu još imamo,vječno čekajući jedan ozbiljni “nacionalni” newsmagazini barem jedne ozbiljne dnevne novine, koje se izgleda višenikad neće pojaviti? Umjesto toga u medijima, čije se žutilosamo može stupnjevati, čitamo slušamo i gledamo fatalističkomoraliziranje samih sudionika u igri, koji prepoznajunaznačene tendencije, ali, avaj, najradije u drugih. Trudećise zabašuriti svoju uredničku i novinarsku ulogu u novomrazvoju događaja, zadržavaju oni monopolistički položaji u zgražanju nad vlastitom medijskom pojavom i krug jenapokon zatvoren.Notorni Matija Babić osuđuje nelojalnu konkurenciju(izvatke iz naputka za novinare tabloida 24 sata, sačinjenogjoš u njegovoj režiji, čita se kao zabavno štivo ili kao najavuosobne budućnosti, ovisno o položaju u medijskom svijetu).Novinar i urednik Siniša Svilan uzeo si je u zadataknemoguću misiju: kako nastaviti istim putem, ali zbogdevalvacije u količini i kvaliteti glamuroznih “javnih ljudi’”i “novinara”, koji neprestano nadiru, istodobno zauzetii neku meta poziciju. Kolumnistica Jutarnjeg lista SanjaModrić nedavno je zdvajala nad devijantnim ponašanjemtinejdžera, koje nam se, eto, odgaja na lažnim vrijednostimamedijskoga glamura, kojeg je njezina medijska kućajedan od kotača zamašnjaka. A novinar-urednik-književnikRenato Baretić u svojoj kolumni u požućenom novopokrenutomsubotnjem prilogu Slobodne Dalmacije Spektarnapao je glamurozne sponzoruše i žene političarke, kojekarijeru grade i preko nastupa u “ženskim” trivijaliziranimi glamuriziranim časopisima i emisijama, zaboravljajućikoliko se i sam služi vidljivim i nevidljivim medijskimstrategijama.Uočavati i mnogo ekstremnije primjere istovremenogprotežiranja i moralističkog zgražanja nad jednim te istimdruštvenim ponašanjem, u jednom te istom mediju, nije teško.Ono do čega brzo dolazimo jest svijest o mnogo mračnijojpolitičkoj i ideološkoj pozadini “nevine” tabloidizacije.Zato je ono što bi jedna ozbiljna analiza naše medijskejavnosti, koja bi imala pretenziju nadići vrtnju u krugufatalističkog moraliziranja i izaći na čistinu pravog moralnog,a onda možda i teorijskog, a po praksu relevantnogtematiziranja, morala načeti upravo povezanost tabloidizirane,u smislu na ekscesivan način konformističkog tiska,komformističkog knjižarskog izdavaštva i konformističkogobrazovnog pogona, s “tabloidnim” političarima, privrednicima,PR-ovcima, sindikalistima itd. Što sve u konačniciproizvodi ne žute, nego “suvišne” narodne mase s jedne, i odmasa otuđene vlastodršce s druge strane.cmyk

20 VIII/174, 23. veljače 2,,6.politika tabloidizacijeMedia pulpBorislav MikulićSeverina u poročnom krugumedijaSeverina je postala transhrvatska avangarda “odVardara do Triglava” zato što je napokon utjelovilasmisao tranzicijske stvarnosti: granice privatnostiu transparentnom društvu, u kojemu se sve zna, aliništa ne poduzima, ne postojeIndex.hr je postao “grešan” samo zato što je poštovaozakon medija koji nalaže da se informacija učinivjerodostojnom. U samom zakonu medija sadržan jeneprekoračivi sindrom tabloida, konstitutivan za svakiinformativni medij. Taj čvor se može, doduše, presjećiautocenzurom, selekcijom i konstrukcijom “zanimanjajavnosti”, ali se ne može zaobići: javnost dobiva “onošto je zanima” uvijek samo u obrnutoj poruci medija,kao ono što je treba zanimati. Tako je to od Feralado Imperijala, a razlike leže negdje drugdje. Zato jeSeverina koštica u truloj jabuci samih medija. Ona jemedijska, a ne samo javna osoba, otud i ekscesivna brigamedija za nju.Riječ je o borbi za diobu prava na stupanj javnosti“privatne tajne” mass-medijske osobe. Pokažeš liSeverinu kako se seksa i fiksa do kraja, njezino aluzivnoscensko masturbiranje definitivno više nije artefakt.Stoga to natezanje oko čuvanja društvene uzvišenostijedne privatne seksualne veze dvoje prvaka čednostijužnohrvatskog katolicizma, koju su njezini akteri tolikoljubomorno čuvali od javnosti da su je snimili i joštehnički umnožili, još manje smije čuditi nakon što suti isti mediji gotovo uglas odšutjeli jedan od najtajnovitijihpolitičko-financijsko-sudbenih grupnjaka — aferus otmicom sina generala Zagorca – pod izgovoromneugrožavanja života. Istog dana po samoraspletuotmice afera se pokazala kao ono što je očitobila od početka – kupleraj kumovskih vezakoje ovu zemlju upravo uz pomoć medijadrže u permanentnom nadražaju bolje odSeverininih art-krebečenja. I navodna krađanjezina videa sadrži, kao i čudnovata otmicageneralovog sina, poročni krug “privatnostistvari” koja manipulira javnošću.Severinin video je namijenjen vlastitojupotrebi koliko i ona narodna “u caraTrajana kozje uši”. Prevedeno na Lokasov“govor tijela”, ta mudrost bi mogla glasiti:“U carice Severine kozji brioši!” Osim samečinjenice da je snimila i tehnički umnožilareal-sex performans, a ne art-porno,Severinino obraćanje kameri pozdrav jefantazmatskoj publici, poput djetinjeg razgovorasa sobom u pješčaniku koje se obraćasvim “drugima”. Pogled u kameru nekogprotagonista ili protagonistkinje pornofilma,zamućen od sjaja užitka, isti je onaj momentkoji u svakom fikcionalnom komadu probijailuziju fikcije kao što to čini i obraćanjeglumca publici s komičkim efektom. No, zarazliku od poziva u stilu “vrla publiko, pridružise!”, porno pogled ostavlja voajera nadistanci, on samo poziva na zavist i ostavljau želji za sudjelovanjem.Dnevno je potrebno poslati pet vijesti s fotografijama. Te vijesti ne smiju biti protokolarne nego se trebajuodnositi na život u pojedinoj regiji ili gradu. Primjeri: Uplovljavanje luksuznog broda u dubrovačkuluku; kava na Stradunu stoji 45 kuna; počela sezona, a u Zadru ne čiste plaže; na kavi se Zadrani sprdaju sKalmetom; Splićani više mrze Istrijane od purgera; udruga slijepih osoba iz Rijeke želi osnovati striptiz bar;zagorski pop pijan vodio misu; osječka bakica želi upoznati Colina Farrella (pitati bilo koju bakicu na cestiželi li to).(...)Severina nije štitila svoju video-intimu od krađezato što je još od starog HDZ-a javnost njezin privatnivideo. Otud potječe njezina slavna “naivnost”i društvena nevinost kojoj Račanovo angažiranjeSeverine u izbornoj kampanji samo dalo unutarhrvatskudruštvenu općost. To što ona sad očarava iprekodrinske ljubitelje Arkanove udovice Cece, što je“čisto”-medijska i prihvatljiva “i šire”, nadstranački inadnacionalno, to je zasebna tematika. Jednako kao iCeca, i Seve je agent i proizvod nacionalističkog crnila,rata i kriminala, a njezina prihvatljivost je indikatorprerade tog napretka.Seve Nacionale je carica čiji je narod napokonsretno dorastao do potrošačkog staleža za koji onadnevno reklamira proizvod ovog ili onog balkanskogindustrijalca, kao što dnevno može trošiti tajkune iostajati čedna kao svaka katolkinja. Njezin narod sutransnacionalni podanici mobitelske high tech kulturekoja se sastoji u svakodnevnoj, dobrovoljnoj i potpunosvjesnoj provali vlastite privatnosti i intime, na sav glasi na svakom mjestu. Videozapis Severinina seksa samoje tehnički oblik prodaje užitka koji je već našao pravi,naime digitalni, medij da bi ga lako ukrao onaj kome jeod početka bio namijenjen – medijski potrošač.Severina je postala transhrvatska avangarda “odVardara do Triglava” zato što je napokon utjelovilasmisao tranzicijske stvarnosti: granice privatnosti utransparentnom društvu, u kojemu se sve zna ali ništane poduzima, ne postoje. Nakon delirija nacionalizma,na čijoj je pjeni jahala upravo Severina, nakon svihsnuff-porno bordela rata i etničkih silovanja ostalo jejoš samo golo međuetničko i međuregionalno “trošenje”ili apolitičko seksanje.Iz internog naputka za novinare 24 sataObjavljeno na internetskom portalu Lupiga.com, http://lupiga.com/Daily Mirror na PrisavljuAko su stara pruska i ruska cenzura isijecaleškarama dijelove stranica, Hebrang je posljednjiheroj totalne vlasti: on lijepi dijelove teksta koje jemedij izostavioIntervenirati danas telefonom u neku modernoopremljenu tv-redakciju, u kojoj kamera ne pokazujesamo scenu ispred zida, nego i redakcijska kretanja izazida, znači dospjeti u opasnost da netko taj upad vlastina licu mjesta stavi u breaking news.No, s obzirom na to da je riječ ipak samo o HTV-u,transparencija zidova je samo privid, urednik još nijedovoljno vidljiv a uprava HTV-a je politički manjekompetentna od Hebranga, pa je ministar imao sreće.Uprava se, umjesto da je djelovala slobodno po pravu,obratila javnosti defanzivnim saopćenjem o svomepravu na slobodno djelovanje. Njezin direktor, MirkoGalić, ne vidi da je Hebrang svojom bahatošću zapravopriznao premoć medija nad vlašću; aparatčik je izgubiobitku samim činom naknadne intervencije jer istinskamoć vlasti sastoji se samo u autocenzuri medija. Beztoga, vlast se mora pokazivati kroz sam medij. Ako sustara pruska i ruska cenzura isijecale škarama dijelovestranica, Hebrang je posljednji heroj totalne vlasti: onlijepi dijelove teksta koje je medij izostavio.Tako se hrvatski političar u osiguravanju svoje jadneuloge u stvaranju lokalne političke svijesti približiometodi dorade informacije kojoj je ponovnu slavupriskrbio britanski tabloid Daily Mirror u povodurazotkrivanja velike afere s perverznim mučenjemiračkih zatvorenika. Premda je zgražanje nad senzacionalističkimmotivima i profiterskim postupkom DailyMirrora umjesno, pravi problem afere nije u tome štoje tabloid iznio istinu izdavši temeljna načela novinarstva(obavezu iskrenosti, istinitosti izvora i povjerenjajavnosti). Značajnije je to što je pogodio istinu ostavšivjeran svome tabloidnom pravilu igre — postupamkao da činim istinito! To načelo tvori temelj ljudskogodnosa: varam te istinom! Ako je to preteoretično, trebaznati da su svojedobno i hrvatski tabloidi i ozbiljnitjednici jednako uspješno i istinito pisali o stvarnostimahadezeovske vlasti, od tajkunskih pljački do likvidacijesrpskih civila po gradovima unutar i izvan ratnog područja.Sve “nerealno” je bilo tako stvarno da je i najgoritabloid lako pogodio ono “nemoguće”. U tome je tragedijahrvatske nevinosti. Istina nacionalne emancipacijecurila je iz karaktera vlasti kao što se i sadašnja istinaglobalizma cijedi iz karaktera iračkog pohoda.Na to ukazuje prezreno opravdanje otpuštenog glavnogurednika Daily Mirrora da je sam događaj ipakbio istinit. Cijeli argument urednika glasi: ako se britanskavlada izvlači na medijsku montažu, ona se izvlačiod konzekvenca svoga udjela odgovornosti u aferi Irak,a on je neovisan o novinskoj montaži. Medijski skandalcmyk

politika tabloidizacijeVII/174, 23. veljače 2,,6.21Podsjetnik za samoubojice(koji žele biti sigurni da će Bild zapaziti njihov očajnički čin)Piše:***, urednik, u glavnoj redakciji Bilda HamburgJao vama ako ste samo radnik.Mjesto u novinama lakše dobivaju gradski vijećnici, činovnici i tvorničari (pa makar im firma zapošljavalasamo dva čovjeka).Izaberite “zanimljiv” način smrti: električnu stolicu izrađenu u kućnoj radinosti ili “javnu smrt”. To znači:skočite sa što više katedrale. Ili se u zoološkom vrtu – kad tamo ima što više posjetilaca – bacite divljim zvijerima.Ako želite baš po svaku cijenu umrijeti usamljeni u svojoj sobi jer vam zaista nije stalo do javnosti, izaberiteza samoubojstvo barem dobar motiv. Pažnja – za Bild ne postoje ‘duševne depresije’ ili zaista ne bašoriginalno samoubojstvo zbog socijalne obezvrijeđenosti ili nezaposlenosti. Naslov u novinama, naprotiv,obećavaju motivi kao: nesretna ljubav, bračna svađa, loše ocjene, bubuljice u licu, mucanje, krađe u trgovinama(do 20 maraka), kiša koja nikako da prestaje, zakašnjenje na vlak, televizijski program, izgorjeli ručak,ulubljeni automobili ili najbolje, mješavina svega zajedno.Pobrinite se za to da se motiv sazna. To znači: ostavite oproštajno pismo na mjestu gdje će ga neki susjedsvakako pronaći. Novinari Bilda raspituju se naime uvijek najprije kod susjeda. Najbolje je međutim – akovaš susjed ne trpi Bild – da kopiju oproštajnog pisma pošaljete glavnoj redakciji.Napišite u njemu da se odričete svojih osobnih prava, jer će vam ime inače skratiti ili čak izmisliti i uz toskratiti.Priložite vašu sliku, pridobit ćete Bildova urednika fotografije. Ako imate obitelj, neka to bude slika saženom i djecom.Uputa za pokojnikove rođake: za sliku se plaća prosječno 45 maraka. Dobije li samoubojstvo glavni naslovna stranici, može se još računati s honorarom od oko 100 maraka.koji je priredio Daily Mirror s montiranim fotografijamaistinitih događaja važan je zato što je taj medijskitrik jedini smislen i istinit događaj u cijeloj operacijiIrak. Nakon svih lažnjaka Busha i Blaira, od kojih jeglavni postojanje postrojenja za proizvodnju dalekometnogoružja za masovno uništenje koja nisu pronašlieksperti UN-a a jedan povjerenik britanske vlade seubio nakon što je provalio tajnu BBC-u o lažiranjuizvještaja, montiranje fotki Daily Mirrora medijsko jedovršenje politike laži kao globalnog procesa.Potez tabloida nije samo “utemeljeno lažan” u tomesmislu da parazitira na istinitosti događaja za koji nijeGünter Wallraff: Operacija ‘Bild’, preveo Željko Brihta, Otokar Keršovani, Rijeka 1978.mogao pribaviti autentične dokumente pa ih je (radisenzacije, pravdoljublja ili profita) fabricirao medijskimsredstvima kao što policija “radi pravde” namješta dokaze.Potez Daily Mirrora ponovljeno je odigravanje istineda je sam irački rat perverzna namještaljka cijelomsvijetu. Fake je jedina istina, ali još gore od toga je kolateralniistinosni učinak tog medijskog poteza: tabloid jeotkrio da to nisu uradili oni za koje se danas zna da sumjesecima raspolagali pouzdanim i autentičnim dokumentimao tome. Da nije bilo laži Daily Mirrora, niiznuđena priznanja Pentagona ne bi bila tako odlučna,iskrena i politički autentična. Istina naime nije samoona faktička o činjenicama rata nego politička istinačinjenica o ratu. Onome tko je imao uši, dovoljno jebilo američko insistiranje na izuzeću vlastitih vojnikaod kaznenog progona drugih država. Poslije ubojstvasilovane djevojčice na Kosovu do iračkog snuff-bordelaratnika i ratnica vidimo i zašto.Znanstvenik, a ne heroj!Zašto je anonimna prijava o tako poznatoj iznačajnoj javnoj stvari kao što je stvaranjeavangardnog znanstvenog instituta bogomdaniobjekt za same medije ako sama anonimnost očitone služi zaštiti slabijeg?Čini se da su nova hrvatska legislativa, koja predviđaobavezu novinara na odavanje izvora informacija,voluntarizam političke egzekutive (slučaj otkupazatvorske kazne za novinara iz džepa ministrice pravosuđa),bezočna moć i pravo sudstva na inkompetenciju(novi slučaj novčanog kažnjavanja Ferala) toliko impresioniraliinformativne medije da ih je strah od počinjenjaklevete odvratio od svakog daljnjeg organiziranogprotivljenja vrhovnom bogu Saboru i preusmjerioenergiju frustracije u traženje olakšanja na terenu.Zašto je anonimna prijava o tako poznatoj i značajnojjavnoj stvari kao što je stvaranje avangardnog znanstvenoginstituta bogomdani objekt za same medijeako sama anonimnost očito ne služi zaštiti slabijeg?Anonimna prijava objekt je za totalno javno raspolaganjedok za njezin “tajni” izvor mediji nisu obaveznini ovlašteni znati ni pitati pa ni odgovarati za mogućuklevetu. “Izvor” je u zaštićenom posjedu tužiteljstva.To dovoljno objašnjava preusmjerenje energije medijas anonimnog prijavljivača na prijavljenog. Iako se vodijuridičkim načelom pravičnosti postupka “Neka se čujei druga strana”, ono je perverzno, jer počiva na stavu“čuvanja izvora” – čijom se “tajnošću”, “povjerljivošću”i “obaviještenošću” može beskonačno manipulirati – ane na istraživačkom porivu prema samom izvoru. Osimtoga je i nepravedno. Tražiti da se netko javno očituje oanonimnoj prijavi protiv sebe najprije ga u startu dovodiu neravnopravan položaj izloženosti pred javnošćunasuprot privilegiju anonimnosti koji uživa tužitelj.Otud medij u javnom sporu poput ovoga preuzimaulogu advokata anonimne stranke koja ostaje pošteđenarizika odgovornosti. Iza nje se može kriti svatko, i najmoćnijaosoba u državi kao i tzv. mali čovjek.Zato je perverzija anonimnosti izvora potpuna.Pozivajući se (izričito ili prešutno) na “pravo javnostida zna”, medij na tuženome upražnjava silu ili moćjavnosti koja je već institucionalizirana u samome medijukao što je ideja pravičnosti već institucionaliziranau sudstvu. Tako medij, jednako kao birokracija, sudi policija, po prirodi stvari lako nasjeda svojoj moći.Tko je posjeduje, “sekundarno” je pitanje koje se uvijekiznova vraća u obliku pitanja o odnosu privatnog, javnogili miješanog vlasništva.Objavljeno na web stranici Mediapulp,http://deenes.ffzg.hr/~bmikulic/Mediapulp/Pisanje o medijimaPisanje o medijima moralo bi se smjestitiunutar medijske mreže. Čak i oni koji vjerujuda mogu nekom herojskom gestom postavitisebe izvan te mreže i tako poreći svemoć medijaostaju samo jedan od mnogih medijskih likova.Ta čistunska, staromodna ambicija, kao zacijeloi svaka druga, stvorit će konačan proizvod kojiće se uključiti u univerzalne medijske arhive.Agentur Bilwet: Arhiv Medija, preveo GoranVujasinović & Bastard Trans/Lation Machine,Arkzin, Zagreb 1998.cmyk

22 VIII/174, 23. veljače 2,,6.politika tabloidizacijePornobulimija hrvatskih medijaNataša GovedićPornografija i bulimija kompenziraju ne samoemocionalni “manjak” nego su izravno povezanesa sve brutalnijom vladavinom rodnih isključivosti(curice/Barbike; dečkići/Ninja ratnici)ko u zimskim mjesecima odlučite prošetatido Šalate ili onamo povesti dijete na klizanje,nećete moći zaobići megaoglašivačke ploče nakojima se prostiru reklame za pornočasopis FHM. Akovozite osobni automobil ili čekate tramvaj, ponavljase ista najezda golih žena “u izazovnim pozama” najumbo-plakatima. Bez obzira na to kako se razvijaledebate oko pornografije, nagih muškaraca, baš kao nigay/lesbian obnaženih prizora, na svakom kiosku iliuličnom plakatu još uvijek nema. Javna pornografija uovoj je zemlji posebnom crkvenom amputacijom jednogdijela korisničkog mozga “očišćena” od ikakvihprimisli polimorfne seksualnosti: kupac pornografije jemuškarac (FHM Je žanrovski klasificiran kao “časopisza muškarce”), a tijelo na prodaju u pravilu je žensko.Dnevne novine, tjedne novine, novine za kulturu, političkenovine, sportske novine: nitko uopće ne dvojioko svedostupnosti i sveprisutnosti pornografije. GradZagreb ne posjeduje nikakvu upravljačku strategijukad je u pitanju opsežnost ili sadržaj reklama: još ljetoscijeli je Cvjetni trg bio prekriven VIP kampanjom, kaoda kuće u najužem gradskom središtu služe još jedinokao potpornji za prodaju. Na svim gradskim kioscimau prvom su planu pornografski DVD-ovi, što je eklatantnokršenje zakona. No žuti je tisak naročito izdašanu pornoponudi. Dnevnik 24sata ima stalnu mjesečnurubriku kojom kombinira prodaju nagih žena i ostalihkomoditeta. Trenutačno je možete provjeriti pod nazivom:Pogledajte djevojke s naše duplerice za mjesec veljačui osvojite vrijedne i zanimljive nagrade. Ista vulgarnost,međutim, obilježava i politički tjednik Globus. Unatočpretenzijama na klijentelu koja zna misliti, a ne samomasturbirati, u najnovijem broju Globusa udarnu temučine “Bordeli u Hrvatskoj”, što dakako uključuje goložensko meso na naslovnici.Tijelo kao klišejCijeli pornografski kontekst o kojem govorim nemaapsolutno nikakve veze s oslobođenom, neinhibiranomseksualnošću: naprotiv, ono čime smo bombardiranisu paralelno rodni, dobni i seksualni stereotipi, da negovorimo o normativnosti izgleda koji pornografijatakođer zacrtava svim svojim voljnim i nevoljnimpotrošačima. Već desecima godina cijeli niz studijaupućuje na pornografski učinak umrtvljavanjaosjetila, tako da je standardnom potrošačutipiziranog Erosa potrebna sve bombastičnijai sve nasilnija fantazmatska proteza. Problem,međutim, nije u tome što se Zagreb pretvoriou “pornotopiju” submisivnih ženskih tijelakoja svaki dobri katolik s bičem u ruci možeimaginarno penetrirati kad se poželi zakratkoosloboditi osjećaja krivnje što uopće seksualnožudi bližnjega svoga, nego u tome štotoposi pornografije doslovce bombardiraju ione gradske stanovnike koji ne žele konzumerističkitrgovinu tijelima shvatiti zdravoza gotovo. Svaka čast seksualnim radnicama,ali ne želim s njima dijeliti svake novine,svaku ulicu i svaki javni sadržaj. U mnogimzemljama Europe pornografija jednostavnonije moguća kao rutinski sadržaj ekonomskih,kulturnih i političkih tjednika (što ima veze is uredničkom etikom i s veličinom tržišta, ane samo s pravnom regulativom), dok bi pornoplakatiispred dječjeg klizališta jednostavnobili materijalno utuživi na osnovi uvredljivostisvojih sadržaja za dob kojoj su prezentirani. Iu Hrvatskoj postoji korektna zakonska regulativapornografije (usp. Članak 39. Zakonao medijima te Članak 90. Zakona o zaštitipotrošača), no potpuno izostaje provedbaobaju zakona, jer se sudovi ne mogu dogovorititko je, primjerice, precizno “nadležan” zapornografske sadržaje na kioscima i jumboplakatima.Gutam pa povraćamU ovom članku, osim protupravnosti pornografizacijejavnih gradskih prostora, posebno me zanimai psihološka dimenzija pornografije kao osobite vrstebulimije, pri čemu su i pornoapetit i apetit za hranomobično maska dubljeg konflikta s dominantnim kulturalnimvrijednostima. Kako pokazuju istraživanjaMarie Marguire, pornografija i bulimija kompenzirajune samo emocionalni “manjak” nego su izravno povezanisa sve brutalnijom vladavinom rodnih isključivosti(model: curice su Barbike, dečkići – Ninja ratnici).Proždiranje tuđih tijela i kompulsivno povećavanjevlastitog tijela, oboje do točke fizičke iscrpljenosti,povraćanja, nerijetko i bolesti, sadrži u sebi snažnupotrebu izmicanja korporalnoj kontroli koja je socijalnoprihvaćena, ili čak nametnuta. Nije, dakle, nikakvo čudošto pornografija i bulimija cvjetaju u kulturama u kojimaje seksualnost i dalje vjerski stigmatizirana, a ideal“poželjnog izgleda” sveden na kost i kožu adolescenata.Pobuna koju priželjkuju “beskonačni” apetiti pornokonzumenatai bulimičarki, međutim, vrlo se često svodi naneprijateljstvo prema vlastitom tijelu. Umjesto javnogsvjedočenja o ograničenosti i nasilnosti korporalnih stereotipa,umjesto smjelosti da se igre submisije i dominacijepropitaju (i desakraliziraju) u društvu zbiljskogkontakta partnerske osobe, tipična žrtva bulimije, kaoi pornografije, svoje “obroke” ekscesa konzumira sama,nerijetko s dubokim osjećajem posramljenosti.Obilje?Važnom mi se čini i ona dimenzija pornografije ibulimije koja proizlazi iz ekonomskog obilja svijeta ukojem živimo. Malo drukčije rečeno: kako izdržati svutu ponudu ekstatičnih užitaka koja započinje čim kročimou supermarket, nastavlja se na uličnim panoima,u kafićima, na stadionima, tv-programima i kinodvoranama?Kako ne biti proždrljiv, kada najveću socijalnuvidljivost ima upravo ekonomski apel na neprekidnuobnovu hedonističke ugode, točnije rečeno apel nasakraliziranu potrošnju? Suvremeni trgovački centri usvoje rasporede ukomponirat će čak i vjerska predavanja(Isus, Buda i Muhamed ponuđeni su u punomsjaju spiritualnog svežderstva liberalnog kapitalizma),Cijeli pornografski kontekst okojem govorim nema apsolutnonikakve veze s oslobođenom,neinhibiranom seksualnošću:naprotiv, ono čime smobombardirani su paralelno rodni,dobni i seksualni stereotipi, da negovorimo o normativnosti izgledakoji pornografija također zacrtavasvim svojim voljnim i nevoljnimpotrošačimadječje igraonice, posebne programe za starije osobe,hokejski ili neki drugi sportski teren, filmske dvorane.Poput djece koja se ne mogu odlijepiti od blještaveplastike lunaparka, odrasli hodočaste u hramove “prežderavanja”,vraćajući se kući s vrećicama i vrećicamanepotrebnih, prekrasno zapakiranih predmeta (u nedavnojtv-izjavi, djelatnica jankomirskog King Crossaizjavila je da mnoge obitelji ondje provode cijeli vikend,krstareći od kave do trgovine i natrag). Jesu li pritomimalo bliže unutarnjem osjećaju postignuća? Upravosuprotno. Obilje stvara krug neutaživosti ili cijelu plejadunovih potreba. Pornobulimija iscrpljuje. Kod školskedjece zabilježene su intenzivno nervozne reakcije nasituacije u kojima moraju birati između previše opcija.Obilje frustrira. Posebno seksualno: jedno od naličja ipornografije i bulimije jest porast aseksualnih životnihstilova, odnosno postupni gubitak interesa za emocionalnirizik zbiljskih seksualnih partnera. Upravo jesmiješno koliko su pred tim “malim” terorom sveopćeghedonizma nemoćni i ljevičari i desničari: nitko se neusuđuje ponuditi manje ugode; nitko nema hrabrosti postavitipitanje o granicama ekonomskog rasta ili pitanjeo drukčijim modelima održivog razvoja. U Hrvatskojne postoji nijedna nevladina organizacija koja bi seupustila u početnu, a kamoli sustavnu bitku s gradskomupravom kad je u pitanju tretiranje javnog prostora kaooglašivačkog Divljeg zapada, kao što su veoma rijetke itužbe koje upozoravaju na protuustavnost katkad iznimnouvredljivih pornografskih reklama. I u Europskojuniji prava potrošača bit će savršeno zaštićena, ali pitanjeje koliko će ista ta regulativa odvajati prostor “republike”od prostora “propagande” te koliko će joj biti stalodo smanjivanja razlika između “vlasnika kapitala” i onihkoji nemaju sredstava za uvijek novu potrošnju. Kad svepodvedemo pod konačni račun, naša će nam zbiljskatijela sve manje pripadati, bit će sve bujnija i sve asocijalnija,za što ćemo još i skupo plaćati.Ali tko još vjeruje prorocima odricanja?cmyk

politika tabloidizacijeVII/174, 23. veljače 2,,6.23U obranu žutilaAndrea DragojevićMainstream novinari dobili su Danas, urbanamladež Radio 101, a ponešto načitaniji diostudentarije zabavu u svojim glasilima. Zauzvratsu se obvezali ništa važnoga ne propitivati. Nisuse izlagali nikakvom bitnom društvenom riziku.Tako poltronski oblikovana generacija novinara udevedesetima je samo nastavila svoje djelovanje uskladu s formativnim počecimaeć dulje vrijeme u nas se, ne samo u krugu novinarai novinarskih stručnjaka nego i šire, debatira oposljedicama tzv. tabloidizacije medija. To će reći oposljedicama prevladavanja lakih nota nad fugama u žurnalizmu,o premoći emocionaliziranog nad racionalnimpristupom. Taj “pad novinarstva”, što je gotovo opća ocjenadanašnjeg stanja, dodatno je potenciran – tako se običnimisli – dolaskom nekih većih internacionalnih medijskihkuća u tuzemstvo, od WAZ-a do RTL-a. Je li u nas doistanastupila erozija novinarske etike, teško je reći. Ali da jenastupilo svojevrsno rearanžiranje prioriteta u novinarstvui novinarskoj obradi stvarnosti, to je nesumnjivo. Recimo,do pred koju godinu u elektroničkim medijima u nas jedvada je postojalo išta od onog niza novih hibridnih žanrovakoji su danas sveprisutni na televizijama: realityji (BigBrother, Survior, Bar...), talk-showovi, domaće sapunice,a to se zabavljaštvo istovremeno preselilo i na deskoveinformativnih redakcija gdje je poznato pod imenom– infotainment. I terminologija koja se koristi kako bi seoznačili svi ti novi fenomeni – tabloidizacija, senzacionalizam,novinarsko žutilo, low brow novinarstvo – tu je samozato da diskreditira novu vrstu novinarstva koja umjesto naracio, uglavnom računa na emocije publike. Dakle, među“ozbiljnim” čitalačkim pukom i samom strukom zavladaloje posvemašnje razočaranje, a pisanje o nestanku serioznihtekstova i emisija postalo je svakidašnja lamentacija.Odsustvo kritičko-disidentske klaseE sad, da bi se čovjek u nečemu razočarao, najprijemora nečime biti oduševljen, imati neke nade i očekivanja.A čime bi se to u hrvatskom novinarstvu u posljednjihdvadesetak godina imali oduševiti i što bismo to od njegamogli očekivati? Novinarsku hrabrost, beskompromisnost,seriozno-analitički pristup temama? Bojimo se, ništa odtoga. Izuzmemo li časne pojedince iz novinarske struke,ove visoke kriterije u navedenom razdoblju zadovoljavajutek dvije ovdašnje redakcije. Kao pokušaj objašnjenja, najprijejedan ekskurs u bližu povijest.Općerašireno je mišljenje da su glavne snage koje danasvladaju uredničkim, novinarskim i medijsko-vlasničkimprostorom Hrvatske formirane osamdesetih godina prošlogstoljeća. U mitološkoj interpretaciji tog vremena,čemu su (razumljivo) skloni praktički svi njegovi akteri,ali i mnogi promatrači sa strane (manje razumljivo), toje razdoblje označeno kao vrijeme velikih slobodarskihprobitaka na polju žurnalizma. Navode se projekti iz područjaomladinskog tiska, primjerice Polet i Studentski list,kao rasadišta tada novog novinarskog naraštaja, Radio 101označava se kao prekretnički u radiodifuziji, dok se međutiskovinama rado spominje, čak se organiziraju i svojevrsnireunioni članova nekadašnje redakcije, da je politički tjednikDanas bio mjesto novozaposjednutih sloboda. No, jeli tome baš tako?Hrvatsko društvo u širem društvenopolitičkom smislu– a to je onda imalo presudnog odraza i na žurnalizam– ne poznaje kritičko-disidentsku klasu. Tog sloja kritičkihintelektualaca u vrijeme kasnog socijalizma u nas nije bilo.Generacija prije, istina, iznjedrilaje skupinu hrabrih ljudikoji su zatvorom platili svojuželju da obnaroduju nacionalističkeprojekte. Međutim,ti su politički programi bililokalni, isključivi i provincijalni,a u smislu maksimiranjasloboda krajnje neproduktivnii jalovi. Dakako daje socijalistički paranoičnirežim sankcionirao i mnogobenignije projekte od ovih, paonda ni ti drčni patrioti nisumogli proći bolje nego što su prošli. No, naraštaj iza njihnije iznjedrio ništa, za ništa se nije izborio, ničemu se nijeizložio, njemu je sve bilo darovano. Na pladnju su dobilii Danas i Radio 101 i studentska glasila. Sve to, pa i više,nisu bile autentično novinarske ideje, bili su to komitetskiprojekti. Valjalo je samo otići “po mišljenje” da bi se dobiliključevi redakcija. Mainstream novinari dobili su Danas,urbana mladež radio, a ponešto načitaniji dio studentarijezabavu u svojim glasilima. Zauzvrat su se obvezali ništavažnoga ne propitivati. Nisu se izlagali nikakvom bitnomdruštvenom riziku, izuzmemo li eskapade tipa goli Šarovićna naslovnici studentskog glasila ili nekoliko hrvatskopreporodnihispada na Radiju 101. Tako poltronski oblikovanageneracija novinara u devedesetima je samo nastavilasvoje djelovanje u skladu s formativnim počecima.Ponavljamo, čast iznimkama. Jedini punktovi koji su udevedesetima u Hrvatskoj djelovali s pravih alternativnihpozicija bili su Arkzin, koji je jedini razvijao širi idejni konceptprotivljenja nacionalističkoj doktrini, i Feral čiji su senovinari i urednici doista izlagali nemalom riziku sukobas režimom Franje Tuđmana. I tu bi priči bio kraj. Danas seuskoro po pobjedi nacionalističke rekonkviste raspao, štoi nije bila neka veća šteta po društvo, jer taj tjednik ionakonije uspio evoluirati dalje od “drugarske kritike”.Policijsko-obavještajni kursMeđutim, pojavio se Slobodni tjednik koji je prvi radikalnonajavio novi smjer policijsko-obavještajnog novinarstva(čak su i sami akteri iz vrha tadašnjeg MUP-akasnije priznali da su neke od ključnih naslovnica ST-a“dizajnirane” u Savskoj cesti), vrste duboko ukorijenjene uplodnoj hrvatskoj zemlji. Mekša varijanta tog tipa novinarstvabio je i tadašnji Globus, a koliko je taj kurs i dan-danaspopularan svjedoči i Večernji list koji najprije “senzibilizirajavnost” najavom “popisa hrvatskih novinara i ostalih suradnikaUdbe”, a onda taj popis objavljuje Hrvatski list. No,donošenje tog popisa danas je upravo smiješno (osim što jevjerojatno i protuzakonito, jer i u zemljama koje su ozbiljnoprovele lustraciju novinari nisu bili kategorija koja biimala odgovarati za “suradnju”), s obzirom na to da je STparadigmatski primjer za generalnu promjenu toka informacijau “suvremenom” hrvatskom novinarstvu: u njemuinformacije više ne kolaju od pojedinih “zavrbovanih”novinara prema obavještajnim službama, nego prvenstvenoidu koritom od obavještajnih službi do pojedinih redakcijai novinara koji onda njima “moče” javnost.Čak su se i novine koje su se voljele vidjeti kao liberalnaglasila, kao što je to Novi list, početkom devedesetihznale “proslaviti” naslovnicama s popisom nepostojećihsnajperista u Rijeci. Ostatak desetljeća bili su poneštoglasniji u oponiranju hadezeovskom režimu od ostalih,valjda i zato kako bi se ekskulpirali zbog tih epizoda patriotiziranognovinarstva. Ostali su jedva vrijedni spomena.Vjesnik njeguje neku vrstu vladina pi-ar novinarstva, dokje Večernjak oduvijek bio jedan od glavnih promotora völkischžurnalizma. Najmaligniji eksponent novohrvatskognovinarstva devedesetih je, dakako, HTV. On je njegovaoposeban žanr, tzv. snuff novinarstvo. Recimo, u programimaMedijski tekstMedijski tekst ne bavi se tajnim nakanamakoje vrebaju iza prijenosa informacija. Medijinisu prijenosnici kulturnih ni ideoloških vrijednosti.Umjesto da prenose poruke od mjestaA na mjesto B, oni tvore vlastiti paralelni svijetkoji se nikada ne dotiče klasične zbilje.Agentur Bilwet: Arhiv Medija, preveo GoranVujasinović & Bastard Trans/Lation Machine,Arkzin, Zagreb 1998.ste tih godina uredno imali izvještaje s terena gdje bi okoizvjestitelja/ica bila mrtva tijela neprijateljskih vojnika,ili bi se (što se tek kasnije doznalo, naknadno izazivajućijezu) puštalo zarobljene vojnike suprotne strane da neštokažu u kameru. HTV bi tu snimku pustila, recimo, u svommnogohvaljenom programu Za slobodu, dok bi ta ista trakau nastavku zabilježila egzekuciju – za slobodu – upravotog, nešto prije intervjuiranog, zarobljenika pripadnikaHV-a. Urbanoidi s Radija 101 njegovali su pak posebnuvrstu fine, dakako urbane mržnje, koju su zgodnomsintagmom ponajbolje detektirali komentatori Arkzina– pop-fašizam. Znate ono, istodobno puštamo Radioheadi Cowboy Junkies i mrzilačke komentare na račun Srba iHercegovaca.Pri kraju Tuđmanova režima počeo je izlaziti i Jutarnjilist, koji pak inzistira na specifičnoj vrsti pitijskog novinarstva.Semantička nejasnoća u tim novinama, koje na “otvorenostiza različita mišljenja” temelje svoju samoreklamu,samo je nešto prikriveniji modalitet jedne stare kukavičkegeste oličene u Obradu Kosovcu. Naime, kada se na samompočetku devedesetih još nije znalo hoće li pobjeduodnijeti general Kadijević ili general Tuđman, Kosovac jenavodno, za svaki slučaj, imao spremne dvije kasete s različitomideološkom obradbom iste teme. Odabir one kojaće biti upućena u skop ovisio je o tome tko će pobijediti. Idok se Kosovac obraćao generalima – ta, ipak su bila ratnavremena! – Jutarnji uvijek (lukrativno) namiguje premijerima,imajući na lageru tekstove namijenjene premijerimasanaderima i one pisane za premijere račane.Upadi u privatnostTo je, dakle, situacija koju nasljeđuje današnje, odsvih stigmatizirano tabloidizirano novinarstvo. I sadbismo mi trebali žaliti za gore opisanim dosezima našegžurnalizma! Taman posla. Dakle, nema razočaranja,jer nitko pametan ne može ni biti očaran sluganskimnovinarstvom, što je nesumnjiv krimen generacija i generacijapripadnika sedme sile. Osim toga, što je prekršajžurnalističke etike u slučaju emitiranja snimke koitusajedne pjevačice, čime se nedvojbeno krši njezino pravona privatnost, naspram “upada u privatnost” više desetakagrađana Siska koji su se našli na spisku ST-a kao sumnjivi,nakon čega su neki od njih likvidirani po tom istomkriteriju sumnjivosti!? Kako li je tek bila narušena njihovaprivatnost! Ili, što je krimen voajerizma koji se prigovaraBig Brotheru – na što, na kraju krajeva, pristaju i samiakteri – od virkanja cijele nacije u privatnost nekolicinežena, javnih radnica, o kojima su se doznavale njihovenajveće intimnosti, dakako, bez njihovog pristanka!?Osim toga, svakome je odmah jasno da u slučaju “žute”objave Severinine privatne snimke nije riječ ni o kakvu“interesu javnosti”, ali malo tko će reagirati u slučaju kadaje interes javnosti zaobiđen time što neka informacijanije objavljena jer je, kako se to jednom prilikom toj istojjavnosti ispovjedio jedan od komentatora Jutarnjeg lista,procijenio da još “nije došlo vrijeme” za njezinu objavu.Dobio je tri zdravomarije i stvar riješena.Ovaj put možemo i zanemariti nemale potencijale tzv.žutog novinarstva, kao što su posvemašnja demokratizacijatema, davanje glasa bezglasnima, marginalnima i proskribiranima,antihegemonistički diskurs protivan retorici dominantnedruštveno-političke elite, ali uvijek ostaje jednanjegova presudna karakteristika. Naime, lako novinarstvo,uza sve svoje negativnosti, ima jednu neobično važnuprednost pred tzv. ozbiljnim novinarstvom – ono je podefiniciji nelojalno. Jednako kako se današnja kasta “žutih”novinara prodaje i pristaje na sudjelovanje u tom unosnomposlu, sutra će pristati raditi za kontra stranu, samo akoona plati više. Nitko na njih ne može računati. Ono nisuodani nikome i ničemu, čak ni pravilima vlastite profesije.Ta ih inherentna neuhvatljivost čini nesposobnima dai kada iskreno kažu, kao što je svojedobno kazala jednaozbiljna novinarka, da će, “ako je potrebno, i lagati u interesuHrvatske”. “Žuti” novinar, ako je to potrebno, može ilagati u interesu Hrvatske. Ali tko će mu vjerovati!cmyk

24 VIII/174, 23. veljače 2,,6.politika tabloidizacijeBudućnost je u “životu”Gordan NuhanovićU čemu je tajna uspjeha rubrike‘’život’’ u Hrvatskoj? Prije svegau njezinu nastojanju da sveoko sebe učini zanimljivim,vrijednim pažnje svakogapismenog čitatelja. No, hrvatskiborci protiv dosade zapravosu zapali u manirizam i izaslatkorječivih uvodnika slijediveć toliko puta pročitano štivo, anaizgled revolucionarna retorikakrije nemoć i strah od dosade inezanimljivostiapravo je čudno kako se neka marketinška tvrtkajoš nije dosjetila reklamirati “život u medijima” uformi doživotnog boravka u novinskim društvenimkronikama. Lako je zamisliti jednu takvu reklamu;mogla bi to biti fotografija na kojoj jedan par (predlažemlijepo građeni, heteroseksualni par iz glumačkog miljea)uživa u nekom mediteranskom ambijentu. Plažolikekonture, nebeskomodra pozadina; žena u prozračnojhaljinici drži koktel u ruci, a muškarac joj tijelom pravisjenu, zagledan u daljinu, u svjetlu budućnosti koju mujamči život u medijima. Iza, na pučini, vide se jedra, amalo iznad, na osunčanom horizontu, leprša natpis “Nezajebavaj se – proživi život u medijima”. Možemo samopretpostaviti koliko je potencijalnih korisnika ovogaaranžmana koji, unatoč primamljivosti, još nije našaosvoje mjesto u recentnoj ponudi vodećih marketinškihkuća. Ne utvaram si pravo na copyright; vjerojatno sumnogi marketinški stručnjaci već razmatrali sličan projektčiji nacrti i projektna dokumentacija leže u ladici ičekaju sudbonosni mig. Na kraju krajeva, dovoljno smose približili virtualitetu da on više ne bi trebao predstavljatineki značajniji problem.Partyji na drugome svijetuKolikogod se činio SF-ovski pretjeranim, ovaj scenarijza “život u medijima” nipošto nije bez podloge uIz analizehrvatskoj medijskoj stvarnosti. Mnogi ljudi u Hrvatskojdanas imaju neku vrstu doživotnog ugovora s medijimakoji možda uključuje i posljednju fotografijuna odru, a tko nam jamči da temeljem nekog tajnoganeksa ugovoru, cijela trakavica uopće završava smrćudotičnog “pretplatnika”? Zašto njegove slike s partyjana drugome svijetu ne bi bile zanimljive urednicimai čitateljima? Uostalom, u posljednjih desetak godinasvjedoci smo snažnog procvata trivijalnog novinskogštiva u Hrvatskoj koje je, poput zlatne groznice, nadahnulocijelu naciju i trasiralo putove daljnjeg razvoja.Osobito je zamjetan rast novinske rubrike “život” koja,u stanovitom smislu, prerasta u neku vrst nadrubrike.Njezin potencijal, prije svega, očituje se u sposobnostiprilagodbe; ona je nametnik koji se razvija i u najsurovijimuvjetima unutarnje politike. Naizgled, preuzimaformu rubrike u kojoj obitava, a potom je na suptilannačin prazni od prvobitnog sadržaja, a sve pod firmom“borbe protiv dosade”. Od njezinih posljedica ozbiljnoje oboljela i kultura. Dovoljno je otvoriti (preostale) rubrikekulture po dnevnim novinama pa da čovjek shvatistvarne razmjere njezina subverzivna djelovanja.U čemu je tajna uspjeha rubrike ‘’život’’ u Hrvatskoj?Prije svega, rekao bih, u njezinu nastojanju da sveoko sebe učini zanimljivim, vrijednim pažnje svakogapismenog čitatelja. Kada su, početkom devedesetih,medijski gloduri počeli ozbiljnije razvijati ideju zanimljivosti,najveći problem sastojao se u lociranjuprosječne zanimljivosti. Gdje je ta točka u kojoj će seodraziti duh mlade nacije? Danas, petnaestak godinaOva psihoanaliza Bilda izrađena je za interne potrebe kuće u suradnji sa šefom marketinga Springerovakoncerna – diplomiranim psihologom Günterom Knuthom, i prema vlastitim podacima za dva cilja koja suse na kraju pokazala identična:“1. Ona može iskazati stvari važne za stvaralački proces uređivačkog oblikovanja ovih novina i pomoći dase one koncipiraju svjesnije, te izbjegnu greške.2. Ona međutim mora reći nešto i o Bildu kao nosiocu reklame, i pomoći da se nosilac reklame ‘Bild’uspješnije iskoristi.”Agresivnost koju često pokazuje Bild služi kao sredstvo za preradu provociranih strahova i agresija koje iznjih proizlaze.Utjecaj i moć ovih novina, njihova hrabrost i odlučnost, djelomice bezobzirno i brutalno doživljena strogosti prodorna snaga omogućuju čitaocu da se identificira s ovim nadmoćnim napadačem i da u Bildu doživiostvarenje onoga što on sam nikad neće moći ostvariti.Bild utjelovljuje čitaocu instancu koja se brine za to da sve bude u redu…U tom pogledu Bild je u istimah i izvjestilac i sudac.Günter Wallraff: Operacija ‘Bild’, preveo Željko Brihta, Otokar Keršovani, Rijeka 1978. g.Privlačnost Bilda strašno je velika.Čovjeku je ovaj list potreban, potrebne sumu njegove draži i nadražaji, njegovi izazovii zaštita. Čovjek se u isti mah brani od zavisnostiod ovih novina, kritizira ih, odbacujeih, prezire ih, ali na kraju ipak podliježe‘fascinaciji zvanoj Bild, ne može više bez toglista – mora čitati Bild!U tom smislu Bild stvara javno mišljenje,utječe na javno mišljenje, isporučuje milijunimaljudi šablone za razgovor i raspravu!Günter Wallraff: Operacija ‘Bild’, preveo ŽeljkoBrihta, Otokar Keršovani, Rijeka 1978. g.nakon povijesne odluke da se krene u projekt podilaženjamasovnom ukusu, mnoge se stvari čine mnogojasnijima. Prije svega, mediji su dokazali da je ta prosječnatočka u neprekidnom opadanju i da uvijek postojinačin da se ona još malo unizi, ispod svih očekivanja is onu stranu dosadašnjeg iskustva. Posljednji primjersu SMS-novine 24sata koje su čak i dobile nekakvunagradu za dosljednost u konceptu što će, naposljetku,ohrabriti i druge u nastojanju za rušenjem barijera(ako one još uopće i postoje) i daljnjom degradacijommedijskog prostora. Osim toga, postalo je očito da ješirenje medijskog prostora na formalnom planu obrnutoproporcionalno kvaliteti sadržaja: slika šarenoghrvatskog kioska samo je naizgled odraz raznolikostii inventivnosti. Nije stvar samo u međusobnom preklapanjusadržaja (na kraju krajeva, ipak smo mi malazemlja), nego u konceptualnoj uravnilovki čije je ishodišteu tvrdokornom uvjerenju da tržište ne trpi različitost.Dovoljno je nasumce odabrati dvoje-troje novinai uvjeriti se koliko se energije troši kako bi se dostigaoideal “zanimljivosti”. Hrvatski borci protiv dosadezapravo su zapali u manirizam i iza slatkorječivih uvodnikaslijedi već toliko puta pročitano štivo, a naizgledrevolucionarna retorika krije nemoć i strah od dosade inezanimljivosti (kao primjer, pročitaj uvodnik SilvaneMenđušić u Graziji).Medijska dijetaU ovo doba medijske superprodukcije informacijskiimunitet pitanje je života ili smrti.Kada obrambeni mehanizam zakaže i potrošačbude preplavljen čudnim dojmovima, bliži muse kraj. Da bi se spriječila ravnodušnost kojaosiromašuje, potrebna je medijska dijeta.Agentur Bilwet: Arhiv Medija, preveo GoranVujasinović & Bastard Trans/Lation Machine,Arkzin, Zagreb 1998.Društvo spektaklaPa ipak, poneka epoha jaše na paradoksu. Tako je iu nas; stupanj nadražaja među običnim čitateljima dovoljnoje jak da može apsorbirati još veću količinu istog“životnog” sadržaja. Drugim riječima, još nije dovoljno“života” s kojima bi supstituirali naše isprazne, nezanimljiveizvanmedijske živote. Budućnost je, barem zasad,duboko u “životu”, a da je tomu tako svjedoče i najnovijipokušaji za kanonizacijom ove objave. U tom pogledumedijski stručnjaci pokazuju zabrinjavajuću elastičnosti dok mi grintamo oni marljivo rade na preobrazbi cjelokupnekulturne paradigme. Društvo spektakla, naime,u određenoj fazi svoga razvoja nastoji verificirati svojepostojanje u kulturi, pripuštajući u svoje rubrike uglednepisce i novinare. Oni im, zauzvrat, pokušavaju datikulturni legitimitet. Književnici poput Jergovića u stanjusu moralizirati o količini novca koji Vlatka Pokospotražuje za fotografije sa svoga vjenčanja. Naravno,problematiziranje takvih trivijalnosti uvijek se može“prodati” kao kulturni fenomen vrijedan elaboracije.Jedino je pitanje konteksta i ironije. Ako toga nema,odnosno ako se o medijskoj miljenici piše u revijalnimnovinama, krug spektakla se zatvara, a život u medijimapostaje svrha samome sebi.cmyk

politika tabloidizacijeVII/174, 23. veljače 2,,6.25Kratki rezovispektaklaKatarina LuketićHrvatski mainstream mediji sveudilj su se bacili naprekapanje po prljavom vešu estrade, na potucanjepo opskurnim mafijaškim ambijentima, te napopisivanje bofl robe s našeg tranzicijskog tržištaossier: 50 najvećih hrvatskih kamatara; 20 najopasnijihmjesta za noćni provod; Popis poznatih Hrvatana kokainu; 100 najutjecajnijih Hrvata u svijetu;Junaci 2005. Deset osoba koje su obilježile proteklu godinu– to su udarne teme s naslovnica Globusa u posljednjadva mjeseca. Da je zavladala prava medijska manijavelikog pospremanja koja se lako dijagnosticira već nanaslovnicama ovoga tjednika, potvrđuju i različiti manjevažni popisi objavljivani unutar njegovih korica, kao onajo Globusovih 100 najseksi Hrvatica koji se sastavlja trećugodinu za redom. A da ta manija nije kratkotrajni, afektivniispad patološkog ponašanja dijela hrvatskih medijapotvrđuje i to da se slična popisivanja provode tijekom cijelegodine, osobito u vijestima suhim ljetnim mjesecimakada nas je primjerice Globus iz broja u broj obavještavaoo tome tko su vlasnici najskupljih hrvatskih jahti, tko sunajbolje odjeveni Hrvati i Hrvatice, koje su najbogatijehrvatske obitelji, koje su naj-destinacije hrvatskog seksiturizma, ili koje su najlošije knjige svih vremena. Osimjahti, salona za masažu i klubova s narodnjacima; osimhrvatskih kamatara, hrvatskih seksi djevojaka, hrvatskihbogataša ili slavnih hrvatskih ovisnika, u medijima se svakodnevnopopisuju i besmislice poput one NajpoznatijiHrvati koji su pobjegli medijima (u Jutarnjem listu), što su,za neupućene, one slavne osobe koje su uspjele sačuvatisvoja vjenčanja daleko od javnosti.Inventura mafijaša, bogataša i ovisnikaPremda pravi hrvatski žuti tisak – s tradicijom od STado Imperijala, Storyja i sl. – sadrži neusporedivo odioznijeprimjere popisivanja, nerijetko i prokazivanja, važnoje takvu navadu prokomentirati upravo na primjerimaonih medija koji smjeraju, poput navedenog nacionalnogtjednika, ka ozbiljnom pristupu novinarstvu i održanjustandarda profesije. Naime, različite rang liste postale sudanas jedan od najatraktivnijih novinskih žanrova, i toponajprije stoga što uredništvima omogućuju nedvojbenoiznošenje/propisivanje nekog mišljenja, te istodobnozaobilaženje složenijeg istraživanja fenomena; dok čitateljimadaju instant uvid u pojedinu temu, bez napora dase probiju kroz duži tekst i razmišljaju svojom glavom.Naime, svi prilozi spomenuti na početku teksta nastojese prikazati kao detaljna istraživanja – radi uvjerljivostiVažno je dakle da instanca zvana Bild ujedinjujedva bitna svojstva: na jednoj stranimuški autoritet i snagu koja joj omogućuje da ipostigne što želi, a na drugoj majčinsku brigu irazumijevanje. Tek time se u punoj mjeri novinamaomogućuje da preuzmu funkciju superega:na određenim područjima one tako igrajuulogu ‘roditelja’: čovjek ne samo što se pokoravačvrstom autoritetu, već nalazi i nekoga tko garazumije, kome se može mirne duše povjeriti.Bild svojim čitaocima utjelovljuje instancukoja se brine o tome da sve bude u redu…Günter Wallraff: Operacija ‘Bild’, preveo ŽeljkoBrihta, Otokar Keršovani, Rijeka 1978.favorizira se riječ dossier – a rang liste i popisi kao rezultatsintetiziranja mnogih prikupljenih spoznaja o pojedinomfenomenu. No, umjesto slojevitih analiza i upućenih sinteza,najčešće je riječ o podvaljivanju trećerazredne robe,kafanskom tračeraju u tiskanom obliku, ili lakonskojzafrkanciji redakcijskih zvijezda koje daleko od terenazamišljaju stvarnost.Preuzimanje elemenata do jučer rezerviranih uglavnomza trash tiskovine, dokaz je u prilog tezi o posvemašnjojestradizaciji hrvatskog javnog prostora, o kreiranjunovih odnosa u stvarnosti i dolasku novih važnihaktera na pozornicu hrvatskoga društva spektakla (pojamGuy Deborda). Ti novi akteri, novi junaci s naslovnicanaših mainstream političkih tjednika, postali su kriminalci,reketari, zaposlenici tajnih službi, vlasnici narodnjačkihklubova, estradnjaci ili naprosto bogataši (npr. naslovnicuNacionala broj 508. zaslužio je jedan bračni parisključivo stoga što posjeduje najskuplju hrvatsku jahtu).Oni su izgurali čak i političare s obasjane tranzicijskemedijske pozornice; oni su se uspjeli probiti s periferiježutila u centar tzv. ozbiljnog novinstva. Zahvaljujući silnojmedijskoj pažnji koju su dobili ti novi junaci zajednosa svojim popratnim folklorom, u ovome su se društvukao dominantne vrijednosti nametnuli: uniformni lifestyle sa zagrebačke špice, iliti novac, zdravlje, seks i glupost.Teme poput razotkrivanja ratnih zločina, krađa u pretvorbi,konvertitstva u sabornici, ekonomskog glavinjanjai sl. koje su punile naslovnice proteklih godina očito su,po procijeni medijskih kreatora, postale zamorne. No,bijeg od hrvatskog političkog blata nije doveo do otkrićanovih tema i fenomena – poput onih na naslovnicamaFocusa, The Economista, Spiegela, Timea koje kao svojeuzore spomenuti tjednik redovito objavljuje u rubriciTerminator – ni do afirmiranja novih vrijednosti i novihljudi. Hrvatski mainstream mediji sveudilj su se bacilina prekapanje po prljavom vešu estrade, na potucanje poopskurnim mafijaškim ambijentima, te, konačno, na popisivanjebofl robe s našeg tranzicijskog tržišta.Trač kao novinski žanrOčigledni primjer za navedeno je tekst pod naslovomPopis poznatih Hrvata na kokainu (Globus, broj 788, 13.siječnja 2006.), čiji je nastanak potaknut informacijom daje “državni odvjetnik naložio policiji udar na narkodilereiz visokog društva”, a sve nakon pronalaska nekolikograma kokaina kod jednoga glazbenika. U samom tekstupak nema ni spomena o policijskoj akciji, narkodilerima,preprodavanju droge, novim drogama na tržištu, ovisničkojslici hrvatskih gradova i sl., već se u bogato ilustriranomprilogu na šest stranica spektakularno navode imenapoznatih estradnih zvijezda koje prema glasinama stalnoili povremeno uzimaju drogu. Najveći broj anketiranihzvijezda – osim one najbeznačajnije, jedne striptizete ipjevača koji godinama kruži medijima kao simbol narko-rockscene – ne priznaju moguću vezu s drogama,niti iznose ijedan važan podatak ili iskustvo vezano uzuživanje ili preprodaju droge. Taj kvazi-istraživački prilogočito je smišljen ne zato da se rasvijetli tema narkomanijei trgovine opijatima, već da se jeftinim trikovima namamii nahrani gladna arena konzumenata; a to potvrđuju iilustracije uz prilog, studijske fotografije s nekoliko manekenkikoje odjevene u odjeću s potpisom sa srebrnogpladnja tobože šmrču kokain. Umjesto dokumentarnihslika servira se simulirana glamurozna poročnost; umjestoistraživanja i analize fenomena nudi se tek trač umotan usjajni papir, novinarski amaterizam bez odgovornosti.Sa stajališta profesije ponešto je bolje obrađena tema20 najopasnijih mjesta za noćni provod (Globus, broj 790,27. siječnja 2006.), s obzirom da su se novinari, prije negošto su složili top listu klubova s narodnjačkom muzikomi striptizetama u Zagrebu, barem potrudili obići spomenutamjesta. Kao i slučaju droge, temu su potaknulidogađaji iz crne kronike – ubojstva ispred zagrebačkihnoćnih klubova, dakle, ponovno iz atraktivnog mafijaškogmiljea, čiji su obračuni, iznuđivanja i luda zabavatop teme hrvatskih tiskovina. Posebno je zanimljivo dase na fotografiji s naslovnice jasno vidi lice gole plesačiceu jednom od klubova, dok je lice muškarca s oružjem uruci kompjuterski skriveno. Bilo da je ponovno riječ osimulaciji, bilo o vjernoj snimci, urednička je procjena datreba sakriti identitet muškarca-konzumenta (stvarnogmoćnika ili interpretatora), ali ne i identitet žene-striptizete.Golo žensko tijelo kao oduvijek najsigurniji,ali i najprimitivniji mamac za publiku, pojavljuje se svečešće i u našim tzv. ozbiljnim nacionalnim tjednicimakao sredstvo za povećanje tiraže; pa tako paradigmatskiGlobus voli razotkrivati žensko poprsje ne samo kadato ima neke veze s temom (kao u slučajevima navedenenaslovnice, ili one s temom Seks za 50 kuna o salonima zamasažu iz broja 793), već i onda kada se primjerice piše oSanaderovu doktoratu u HNK-u (Globus, broj 775).Da je promicanje, blago rečeno, neobičnih vrijednostiuzelo maha čak i kada je riječ o izboru onog najboljega,potvrđuje prilog Junaci 2005., 10 osoba koje su obilježileproteklu godinu (Globus, broj 786), koji je sastavio uglednikolumnist i književnik, a ne, kao više puta do tada, apstraktni“investigacioni redakcijski tim”. Taj novogodišnjipopis samo utvrđuje gradivo ponavljano tijekom godinepo kojemu su pravi heroji naše stvarnosti dobrim dijelomoni muškarci s političke ili zabavljačke estrade koji sunajuspješniji u manipuliranju medijima, a prave heroineupravo one žene koje su svoj razvod pretvorile u profesiju,ili svoju osobnu dramu unovčile u svoju slavu. Popis jeto u kojemu se, osim pojedinih sportaša i kulturnjaka, neafirmiraju novi ljudi i nove vrijednosti, već se iz spektakularnogmedijskog inženjeringa perpetuiraju iste slike– za ovu specijalnu priliku u zajedničkom, obiteljskompakiranju.Je li netko ostao nevin?U kontekstu estradizacije domaćih medija koja seprovodi pod diktaturom kapitala, i provincijalizacije javnogprostora koji je usredotočen ponajprije na lokalnemoćnike (a Nacional je čak u broju 492. sastavio i Toplistu 1 000 moćnika, na kojoj su se našli objedinjeni herojii heroine naše svakodnevice – političari, estradnjaci,mafijaši, itd.), zakonitosti dobrog novinarstva sve se češćeodbacuju, a razina profesionalizma drastično smanjuje.Istraživačko se novinarstvo ne potiče; dobre reportažesa stvarnim akterima malo koga zanimaju; političkikomentari su prvoloptaški i navijački; dok se kolumne,kao žanr-favorit u hrvatskim medijima, svakodnevnoumnažaju.Popisivanje stvarnosti – sve te nepregledne liste moćnih,bogatih i seksipilnih, njihovih jahti, salona za masažu,wellnes centara ili narodnjačkih klubova, kojima smose ovdje bavili, samo su dio simptoma općeg potonućahrvatskog novinarstva. Samo dio slike u simuliranomdruštvu spektakla u kojemu svi na izvjestan način sudjelujemo.I oni koji takve priloge pripremaju, ali i mi koji ihčitamo i o njima pišemo. U medijskoj su kaši, nažalost,svi uprljani.Poznate osobe posebna su priča. Njih i njihoveaktivnosti pratite bez prestanka. Gdje suta i ta ili taj i taj jeli, što su jeli, gdje su kupovali,s kime su pili kavu i s kime su se je....Neka vamodlazak na subotnju špicu postane ritual. Opisposla isti je kao i kod noćnih događanja. Dobriautomobili, motori, poznate face, zgodne djevojkei frajeri, te neke zgodne cake, primjerice,fotka tipa kojem se na špici golub posrao naArmani košulju.Iz internog naputka za novinare 24 sataObjavljeno na internetskom portaluLupiga.com, http://lupiga.com/cmyk

26 VIII/174, 23. veljače 2,,6.politika tabloidizacijePosredna propagandaRastko MočnikPostupci uvjeravanja u Delovim člancimari propagandnoj upotrebi medija najlakše uočavamo“neposredne” postupke uvjeravanja: onekoji eksplicitno, čak i prostodušno, “privlačepozornost”, poput ovoga odlomka iz izvještaja o kraljevskomposjetu Ljubljani: “Uzbuđenje i trema pojedinacai grupe djece koji su čekali moglo se osjetiti desetminuta prije dvanaest i na Prešernovu trgu u Ljubljani,kamo je povorka automobila stigla s polusatnim zakašnjenjem”.(Delo, 13. listopada 2001.)Te obrasce: gomila koja dočekuje, uzbuđenje, djecau grupama, monarhističko kašnjenje – mogli bismočitati prilikom svakog posjeta okrunjene glave, biloono Franje Josipa, Aleksandra, Pavla, bilo jednokratnoJosipa Broza. Budući da državi ne prijeti monarhističkiudar, a i inače su okrunjene glave danas postale višestvar žutog tiska, negoli politička kategorija, ovi inačenesumnjivo propagandni obrasci nemaju moći uvjeravanja.Čitamo ih u najboljem slučaju kao nostalgičnoispovijedanje uredništva. Podmuklija je fotografija kojaprikazuje pilota kako ulazi u kabinu vojne letjelice, aispod nje piše: “Još jedna misija – američki pilot uočinedjeljnog napada na Afganistan penje se u lovac F-18,spreman na uzletnoj stazi nosača aviona Enterprise kojiplovi Arapskim morem”. (Delo, 15. listopada 2002.)Ne treba biti posebno izvježban da bismo u toj stvariprepoznali propagandu. Ali ne smijemo biti ni sasvimnaivni: istina je da ta propaganda nije prikrivena, alinije ni sasvim izravna. Možda bismo mogli reći kako je“pobočna”. Elemente koji upozoravaju na propagandnuprirodu toga slikovno-jezičnog kompleksa, moguće jenaime prepoznati samo na “podlozi”, za koju se morajupotruditi sami čitateljica i čitatelj: fetišizam tehnike,kut gledanja odozdo prema gore, estetizacija… stvarmožemo raskrinkati i zato što nam se daje suviše informacija,a sve su nevažne: tip letjelice, ime nosačaaviona, nedostaje još samo ime pilota… Propagandizamje još vidljiviji na podlozi onoga što nedostaje: umjestoučinka “misije” nude nam uvod u nju, umjesto stroja zarazbijanje i ubijanje – mistiku čovjeka i tehnologije, nepokazuju nam Afganistanke i Afganistance, njihove razrušenedomove, uništene ceste i tvornice. Ni izbjeglicene pokazuju, već tu pogledu ugodnu, a duhu umirujuću,kompoziciju svijetloga neba, zeleno-plavičaste kovine igotovo vragolastog čovječuljka… Ako se čitateljica i čitateljnisu u stanju potruditi oko tih “podloga”, nemajuli nekakvu “čitalačku kulturu”, vjerojatno odmah ostajubez obrane pred “pobočnom” propagandom.Slati tjedno dvije teme koje će konkurirati zanaslovnicu. Teme se dogovaraju s urednicimadeska. Pogledajte naslovnice prvih 60 brojeva24sata. Kad ih pogledate uočit ćete (morate!!!)da u novinama 24sata prolaze teme pod naslovimakao što su: “Orgije Dinamovih nogometaša”,“Pomirba Giričekovih”, “Naša Dora, velikaprevara”, “Hitler - lice koje Hrvati vole gledati”,“Monstrumi i dalje slobodno šeću Siskom”,“Medicinska sestra bacila nepokretno dijete uvrelu vodu”.Iz internog naputka za novinare 24 sataObjavljeno na internetskom portaluLupiga.com, http://lupiga.com/Preko slovenske granice u SADNajteže je pak braniti se od “posredne” propagande.Za primjer: “Na graničnom prijelazu Obrežje – Doakcije High Impact, namijenjene pooštrenom čuvanjuvanjskih granica EU-a i upoznavanju kandidata začlanstvo sa sistemom i načinom rada, koji preuzimajuzajedno s potpisom sporazuma o pridruživanju, nijedošlo slučajno nakon terorističkog napada na SAD.Najvjerojatnije da u okviru akcije nije slučajan ni posjetbelgijskog ministra unutarnjih poslova (…) Sloveniji,zato što je njezina južna granica jedan od najznačajnijihkoridora za prebjege iz velikog dijela muslimanskogsvijeta, koji iz zborišta u Sarajevu traže put za Europu,a preko nje i za Ameriku”. (Delo, 1. listopada 2001.– natpis pod fotografijom)Nama su važna dva detalja: prvo, nagađanje o “slučajevima”.Pisac napisa mogao se neposrednije informiratikod državnih organa, koji su ga uostalom i obavijestilio akciji i pozvali ga da je poprati. Posprdnim “nagađanjem”postignuta su dva učinka: uspostavlja se nekakva“tajnost države”, normalizira se određeno razumijevanjedržave i vlasti (ta vlast govori čak strani, “hijeratičan”jezik: High Impact); ujedno se na neku već i tako krajnjeideologiziranu “akciju” lijepi dodatni ideološki premaz.Taj dodatni premaz pogađa s jedne strane kompleks“terorizam i SAD”, s druge strane pak inače omiljenuopsjednutost ovdašnje političke kaste – “Europa naspromatra”. Oboje je plasirano sredstvima koja bismomogli uvrstiti u “posrednu propagandu”. Drugi, jošvažniji detalj koji pripada “posrednoj propagandi” jesljedeći: zašto se među polaznim točkama prebjegaposebno i jedino spominje “muslimanski svijet”? Čimpostavimo pitanje, znamo već odgovor: a on će namreći i zašto se među poželjnim odredištima posebnospominje “Amerika”. Ali to si pitanje treba znati postaviti.Tko ga sebi ne postavi, teško će se obraniti odsugestije kako su među prebjezima i pretpostavljeni“muslimani”, koji preko naših granica žure u SAD,činiti zločinačka djela.Njihova revolucijaTaj potez, koji nekako samorazumljivo dodaje zavodeći“podatak”, možemo osjetiti i u ovoj rečenici:“Godine 1942. partizani su zapalili grad, zato da bi iznjega izgnali protivnike svoje revolucije, seoske stražare”.(Delo, prilog Vikend, 12. listopada 2001.)Ključan je izraz “svoje revolucije”: partizani su dvostrukoumanjeni – najprije na praktikante “revolucije”,potom još i na izvršitelje revolucije, koja da bi bila samo“njihova”. Sretan slučaj što se tu upotrebljava povratnoposvojnazamjenica još više snaži učinak pretpostavljenogpartizanskog “sektaštva”. Ali umanjeni su i seoskistražari: u toj rečenici oni su samo “protivnici” sektaškepartizanske revolucije. Rečenica glatko i ekonomičnopotiče službenu ideologiju slovenskog kolaboracionizma:da su se oni samo borili protiv komunističkogprevratništva. Retorski govori značajno su sredstvooblikovanja osobnih neposrednosti, uz to su i sredstvokoje je teško koristiti, jer je često previše očito da izražavajusubjektivne ocjene i vrednovanja. Ako je mogućena kraju retorskog govora upotrijebiti zamjenicu, kao ugornjem primjeru, moguće je i prikriti “subjektivnost”perspektive.Umjerena talijanska opozicijaAli i vrijednosno opterećenije izraze moguće je sponešto spretnosti upregnuti u posrednu propagandu:“U parlamentu se pokazalo da umjereni dio opozicijskekoalicije doduše ne plješće američkom bombardiranju,ali podupire odgovor teroristima kao nužnu i potrebnuradnju (…) a time posredno podupire i vladinu odlukuo talijanskoj potpori SAD-u”. (Delo, 15. listopada2001.)“Umjereni dio” opozicije: “umjeren” je pozitivnovrijednosno određenje; suprotnost je “neumjeren”, što jeSlati dva puta tjedno (ili više po potrebi)izvještaje s noćnih događaja u dogovoru s urednicimadeska. Znači, trebate otići na dogovorenodogađanje i snimiti što više fotki, popričatis umjetnikom, s poznatim facama, s običnimljudima i s nekim recenzentima, te napravitizgodnu pričicu. Osim nekog opskurnog DJa,morate posnimiti zgodne djevojke u minisuknjama i dubokim dekolteima, te zgodne,preplanule muškarce s velikim bicepsima idlakama... Zna se da fotografija umjetnika nijeatraktivna koliko je cica, guza ili tvrdi biceps.Iz internog naputka za novinare 24 sataObjavljeno na internetskom portaluLupiga.com, http://lupiga.com/cmyk

politika tabloidizacijeVII/174, 23. veljače 2,,6.27Bilješka iz dnevnikaGüntera Wallraffa(koji je tri mjeseca proveo kao novinar‘Bilda’, pod lažnim imenom Hans Esser):Što li se to zapravo ovdje mijenja? Čovjekprolazi kroz nešto što na njemu ostavlja tragove,i ne bi se smio ponašati tako kao da će izsvega izaći sasvim neoštećen. Nešto ostaje, kaokod pušenja: čovjeku je dok to ne apsorbira,potrebno najmanje isto toliko vremena kao kadne puši, a tako je zaražen i ovdje. Potrebno jedugo vremena. Što se izmijenilo?Čovjek možda postaje više oguglao, hladnijiprema drugima, lakše prelazi preko nekih stvari,ostavlja ga ravnodušnim mnogo toga što biga prije zgranulo.Günter Wallraff: Operacija ‘Bild’, preveo ŽeljkoBrihta, Otokar Keršovani, Rijeka 1978.nešto problematično, ako već ne i vrijedno osude. Izrazprema tome sugerira simpatiju spram predmeta o komegovori – a to je već samo po sebi simpatično. Ali važanje nastavak: jedan od sastojaka “umjerenosti” ili jednaod njenih praktičnih posljedica jest da “umjereni dio”podupire vladu. Ali ako neovisno o članku u Delu pomislimokako je sadašnja talijanska vlada ekstremistička,baš nimalo “umjerena”, da je sastavljaju neofašistii postfašisti – tada nam se može učiniti neobičnim što“umjerenost” podupire neumjerenost. A baš to bizarnomišljenje pokušava nam podmetnuti članak. Iz šireokoline navedene rečenice proizlazi ova slika: “umjereni”su oni koji podupiru “američko bombardiranje” ikoji su na vlasti; u opoziciji je “koalicija”, koja je “lijevicentar”, “lijeva” ili “ljevičarska” (članak bez razlikovanjaupotrebljava sve te izraze), koja je razbijena (izraz se nepojavljuje, ali ipak ga sugeriraju razni opisi) i “po svojprilici još nikad nije bila tako jalova”, a ipak su u njojsimpatičniji dijelovi oni koji “posredno podupiru vladu”i koji su “umjereni”. Slika je egzotična – ali članak jenormalizira, između ostalog retorskom strategijom iznavedenog odlomka.“Prepredenjak” Bin LadenZa kraj još ovaj biser: “Amerikanci i Britanci sve supažljiviji i osjetljiviji, kako o ratu protiv Bin Ladenaizvještavaju njihovi mediji, da taj prepredenjak ne bi bašnjihovom posrednom pomoći razaslao kodirane izvještajesvojim istomišljenicima i preko njih usklađivaoterorističke napade. Sada je i britanska vlada pozvalasvoje najveće i najznačajnije medijske obavještajce nadogovor o tome kako između američkih vojnih operacijapostupati s porukama, koje, preko novinara injihovih medija, u svijet šalju Bin Laden i terorističkaorganizacija Al Qaida”. (Delo, 15. listopada 2001.)O ovoj apologiji cenzure moglo bi se napisati cijelidoktorat. Ali ovdje ćemo upozoriti samo na izraz “prepredenjak”.Dosadašnji primjeri posredne propagandeodnosili su se na izbjegavanje vrijednosnih oznaka(kao kod upotrebe zamjenice “svoj”); upotrebu pozitivnihoznaka za posrednu degradaciju (kao kod izraza“umjereni dio”). Ovdje pak nastupa izravno osuđujućiizraz – iako je riječ književna, nije ni iz svakodnevnognovinarskog, ni iz svakodnevnog običnog govora. Ovuupotrebu moguće je povezati s “nevaljalim državama” i s“nevaljalim svijetom”. Izražavanje je izravno osuđujuće– govor pak visoko književni. Ako se u prijašnjim primjerimaposredne propagande prikrivalo “subjektivnuizravnost”, koju su pokušali potaknuti – ovdje se, upravoobrnuto, vrijednosna izravnost neposredno reklamira.Ono što se prikriva jest pomak u, ako tako mogureći, “horizontu javnoga govora”: prikriva se upravo toda je neke ljude, neke države i neke “svjetove” mogućeneposredno sramotiti. Prikriva se da je moguć rasizam– ako još ne na riječima, onda već nesumnjivo u govornimradnjama.Objavljeno na internetskom portalu MediaWatch,http://mediawatch.mirovni-institut.si/bilten/seznam12/september/#6Sa slovenskoga preveo Srećko PuligNajbolje novine koje se mogu kupitiSrećko PuligČitajući ovu knjigu, onaj tko je još imao iluzijuda je naša medijska malomištansko-kumskokorporativnascena neki hrvatski unikum, doku svijetu velike medije navodno rukovodi samonačelo kvalitete, odmah će je izgubiti. Štoviše, mipo receptu proizvođenja novinara-zvijezda-pisacaintelektualcapodosta kopiramo francuski modelSerge Halimi: Novi psi čuvaji (Les nouveaux chiens de garde/Novi psi čuvari ); s francuskoga na slovenski prevelaJana Pavlič, biblioteka Mediakcije, Maska i Mirovniinštitut, Ljubljana 2003.ko u Hrvatskoj želi doznati nešto više o novinarskomsvijetu i stanju u redakcijama velikih imanje velikih medija (u Hrvatskoj je svaki medijkoji uspije ostvariti kontinuitet od nekoliko sezonana kiosku “velik”), tome je bolje da ne čita suhoparneizvještaje naših mediologa, komunikologa, profesoranovinarstva i drugih akademskih poslenika, kojima jebavljenje medijima ušlo u opis nastavnog predmeta, dakleradnog mjesta, već da gleda televizijske sapunice. Ito ne samo onu, Bumerang, kojoj je svakodnevica jednemale tv-redakcije tema, nego i sve druge.Prijedlozi:Nervoza u masovnim medijimaU jednoj od tih drugih, domaćih sapunica, odigralase sljedeća scena: zgodnog dečka, novinara pred kojimje karijera, zadesila je nezgoda na radu. Naime, rutinskiistražujući još jednu pretvorbenu malverzaciju otkrio jedovoljno toga da napiše članak. Uradak je objavljen, noonda se ispostavilo da je raskrinkao privredni kriminalmuža svoje glavne urednice. Autori sapunice, smjestivšinašega junošu u zagrljaj njegove lijepe mlade djevojke-tješiteljice,da tamo neutješno opsesivno ponavljarečenicu “Koja sam ja budala” (jer nije dovoljno dobroistražio koga istražuje), nude nam usput i pouku iztranzicijske, a vidjeti ćemo i ne samo tranzicijske, moralke.Novinar koji provali kriminalno poslovanje svojihšefova nije junak, nije “zviždač” (kako sami novinarinazivaju svoje izvore, provaljivače kriminalnih rabotadrugih van-medijskih poduzeća ili konkurentskih medija),već ordinarna budala.Činjenica da mediji svakodnevno otkrivaju svakovrsne,pa i kriminalne, društvene devijacije, “naravno” neznači da će blagonaklono gledati na otkrivanje, a kamoli osudu, istih u vlastitoj kući. Slavno pravilo svakog novinskogizvještaja – gdje, tko, kada, kako i zašto? – svakinovinski profesionalac ostavlja na vratima kuće za kojuradi. Serge Halimi, autor knjige Novi psi čuvari, ispisujerečenicu koja je u našem kumsko-korporativnom novomedijskomsvijetu dio folklorne, a ne samo stručne,kolektivne svijesti: “Koji novinar nije barem jednomustanovio što se događa u njegovim novinama tek kadaje pročitao što piše konkurencija?”Paradoks da su mediji, ti nesmiljeni kritičari svihdruštvenih devijacija, sasvim drukčije raspoloženi kadasami dođu na tapetu javnosti, davno je uočen. Takosociolog Paul Lazarsfeld još 1972. piše: “Ako postojiikakva institucionalna bolest, od koje posebno obolijevajumasovni mediji, onda je to njihova nervoznareakcija na kritiku”. (U Culture, society and the media,ured. Michael Gurevich, Tonz Bennett, James Currani Janet Woollacott, Rotledge, London and New York,1998.) A kada je prvi put Halimova knjižica, tj. poduljiesej, stigla pred francusku publiku, mnogi su ljudi umedijskom svijetu upravo zbog njene razorne kritičnostiimali razloga da budu nervozni (prvo izdanje knjigeizašlo je u Francuskoj 1997., a novo, aktualizirano iprošireno 2005.; slovenski prijevod, koji ovdje prikazujemo,sačinjen je po prvom izdanju).Korporativna zloupotreba medijaSerge Halimi, francuski novinar, pisac i znanstvenik(doktorat Barkeleya u političkim znanostima, profesurana univerzitetu Pariz – VIII, rad u specijalističkimorganizacijama UN-a, uz istovremeno aktivno novinarstvou mjesečniku Le Monde diplomatique) pozornostizaziva već naslovima svojih knjiga i filmova (kolegeredatelja Pierrea Carlesa). Tako mu se jedna knjigazove Sizif je umoran (Sisyphe est fatigué, 1993.), a film,jedan od dva u kojima i u tom mediju izlaže svojestavove, Sociologija je borilački sport (La sociologie estun sport de combat). Svoje najpoznatije djelo Novi psičuvari – koja je, zaslugom prije nekoliko godina pokrenuteljubljanske biblioteke Mediakcije, sada i prednama (u Francuskoj je izašla u izdanju Liber Raisonsd’ agir, gdje i knjižica pokojnog sociološkog klasikaPierrea Bourdieua Sur la télévision, koju, pod naslovomNarcisovo ogledalo, možete čitati u biblioteci Clio,Beograd 2000.) – započinje i završava citatom-hommageomPaulu Nizanu, piscu, intelektualcu, komunistikoji je djelovao između dva svjetska rata, autoru knjigeiz tridesetih Psi čuvari (Le Chiens de garde), čiji naslovHalimi parafrazira.Uvodno taj citat glasi: “Nećemo vječno dopuštati dapoštovanje iskazano gledištu filozofa na koncu koristesamo moćni bankari”. Sve to samo je zagrijavanje zaglavnu temu ovoga eseja, a to je propadanje (i mogućiotpor) novinarstva, u doba njegove korporativne zlo/upotrebe.U maniri koja je više aktivistička negoli teorijskasecira se ovdje francuska medijska scena druge polovicedevedesetih godina. Za uvođenje u problematikunajbolje je još jednom misao koju stalno varira drugi1. Moram vas obavijestiti da svi užasno loše pišete. Poradite na tekstovima. Samo pročitajte vašu verzijuteksta i verziju kakva je objavljena u novinama i shvatit ćete gdje griješite.2. Ne čekajte temu, nego je sami režirajte. Uzmite za primjer Tomislava Gabelića, dopisnika sportskerubrike iz Splita, koji svakodnevno puni jednu stranicu u novinama. On ne sjedi u Hajduku i čeka da munetko priđe, nego smišlja teme i cake, prilazi igračima, trenerima, Upravi, a zatim sve to novinarski obradi iodradi.Matija Babić, glavni urednikZoran Turković, urednik regijaIva Uščumlić Gretić, urednica deskaIz internog naputka za novinare 24 sataObjavljeno na internetskom portalu Lupiga.com, http://lupiga.com/cmyk

28 VIII/174, 23. veljače 2,,6.Izvanmedijskopolitika tabloidizacijeOno zbiljski drugo je different shit.John SasherSve je medijsko. Nema iskonske, nemedijalizirane situacije u kojoj bi se mogla doživjeti “autentična” ljudskaegzistencija. Ono što se ne može izravno čuti, vidjeti ili dotaknuti može se nekamo spremiti, ali žicarimaznanja i dalje je nedostupno.Pomisao da postoji izvanmedijska stvarnost i sama je efekt medija i prvi amandman carstvu medija. Oničine više od običnog nabijanja podataka simboličnim vrijednostima i značenjima. Dodaju više od zbirketehnoloških veza. Osim produktivnih i represivnih moći, mediji imaju i moment negacije. Ako postoji neštoizvanmedijsko, onda samo unutar samih medija, a ne izvan njih.Agentur Bilwet: Arhiv Medija, preveo Goran Vujasinović & Bastard Trans/Lation Machine, Arkzin, Zagreb 1998.“kako obzirno pojasniti novinaru da ima samo maloviše moći nad informacijom nego li blagajnica usupermarketu nad trgovačkim strategijama poslodavca?”aktivist, Noam Chomsky, kako nam za analizu devijacijemedija u zapadnim (i onima koja će umrijeti pokušavajućito postati) društvima ne treba nikakva teorijazavjere vladajućih protiv razvlaštenih. Onome tko jošpita kontrolira li i kako elita medije, treba odgovoriti dato njoj više nije potrebno: “Eliti ne treba da kontroliraGeneral Motors. Ona ga posjeduje”. Kad smo kod automobilskemetaforike, Halimijeva metoda još je jasnija:“Teško ćemo analizirati američki automobil, a dane govorimo o General Motorsu, Fordu ili Chrysleru”.Prevedeno na naše medijske prilike: teško ćemo govoritio stanju medija u nas, a da izbjegavamo spominjatiWAZ, Styriju, RTL, Novu TV ili npr. knjižarskeizdavače u eri megastora (makar i samo tri) Algoritam,VBZ i Profil.Čitajući ovu knjigu, onaj tko je još imao iluziju (akotakvih uopće ima) da je naša medijska malomištanskokumsko-korporativnascena neki hrvatski unikum, doku svijetu velike medije navodno rukovodi samo načelokvalitete, odmah će je izgubiti. Štoviše, steći ćete dojamda mi po receptu proizvođenja novinara-zvijezda-pisaca-intelektualcapodosta kopiramo francuski modelkako nam je opisan u zadnjem poglavlju ove knjige(Svijet tajnih sporazuma).No, da bismo došli do zaključnog poglavlja moramoprije proći kroz čistilište, koje u obliku dijalektičketrijade opisuje putanju svakog današnjeg mainstreammedija.Pokornost i obazrivost spram novcaNajprije zapažamo pokornost i snishodljivost premasvakoj vlasti. Prvo poglavlje knjige nosi naslov Pokornonovinarstvo. Novinski trend-setteri ne samo da mogumijenjati svoje stranačke afinitete, oni mogu preživjetii promjene cijelog sustava društvene reprodukcije, a dapri tome ostanu glavnom pričom u gradu (u nas notorno:medijski nacionalist se moglo biti i u socijalizmu idanas u kapitalizmu). U samo nekoliko prvih godinavišestranačja u nas gledali smo (ili sudjelovali u tome)kako se ono disciplinira u novo “jednoumlje”. Time smoi mi brzo postali “Francuzi”, jer izraz La pensée uniqueupotrebljava i glavni urednik Le Monde diplomatiqueaIgnacio Ramonet, da bi označio spregu političkih i intelektualnihelita u današnjoj Francuskoj. U Francuskojje moguće (u SAD-u nije!) da predsjednika republikeintervjuiraju dvije novinarke, koje su istovremeno ženeministara. Da hrvatski predsjednici, premijeri, političkaelita, biraju s kojim novinarima hoće, a s kojima nećesurađivati, to je notorno. Pa neće valjda samo zbog pravajavnosti na informaciju npr. Branimir Glavaš odgovoritina upite novinara Ferala ili Ivica Račan novinaraNovog Hrvatskog slova.Drugo što zapažamo već je zanimljivije, a u knjizi jenaslovljeno Obazrivo s novcem. To poglavlje daje konkretneprimjere kako mediji moraju aktivno štititi privrednuelitu ili one, kako ih autor duhovito naziva, “koji nulidodaju još jednu nulu”. Ima li još naivca koji misli da jetisak područje gdje je novac moguće samo izgubiti? Štosi novinari umišljaju, da su gospodari svijeta? Umjesto dabudu zahvalni gazdama koji su im dali šansu da postanuvidljivi, bez čega si svoj talent mogu objesiti mačku orep. Kako je moguće misliti da će si industrijalac kupitisredstvo koje ima moć utjecaja, a onda se odreći utjecajana njegovo usmjerenje? Današnji vlasnici medija sigurnonisu ljevičarski aktivisti, a to sigurno nisu ni njihoviintelektualci. Primjer iz knjige: i u nas poznati Bernard-Henri Lévy esejist, filozof, režiser, uvodničar, savjetnik zaliteraturu izdavača Grasset, filijali korporacije Hachette,brani od kritike za divlju privatizaciju u suradnji s državomJeana-Luca Lagardèrea, svoga “prijatelja”, koproducentasvojega posljednjeg filma, i vlasnika medijskogcarstva u kome sam nastupa, na sljedeći način: “Ne brineme za Lagardèrea, kojega sam vidio kako pobjeđuje i većeprotivnike. Pa ipak se pitam o toj krvavoj igri, koja gotovosvaki tjedan traži novu žrtvu. Afera Lagardère kao simptom.‘Uništavanje elita’ se nastavlja.”Hrvatski primjeri? Vrlo lako ih je pronaći, a broj zanečiji privatni interes naručenih pera više se i ne registrira,ne može li se podvesti ni pod rubriku kršenje ljudskihprava i sukob interesa. Za WAZ, a protiv Pukanića; zaPukanića protiv WAZ-a; za nekoga trećeg protiv obojice.Feral protiv svih, dok ne počne objavljivati reklameStyrijinih izdanja, a tada nestaje izrugivanje koji medijje ovog mjeseca ili godine najgluplji. O opjevavanjutajkuna ili možda bolje naših oligarha, ne treba trošitiriječi. Možda najzabavniji primjer je onaj Rusa DmitrijaŽeljeznjaka koji je bacio oko na splitsku luku, te za novinarepriredio medijski happening u slavu hrvatske uljudbe,s iznajmljenom balerinom i baletanom koji hopšu podokovima.U monografiji New York Timesa iz pera EdwinaDiamonda opisuje se kako funkcionira vlasnički telefon,za razliku od staromodnog političkoga: “Novinari u zabludimisle kako odlučivanje pripada njima. Novine suvlasništvo obitelji Sulzberger i ona može što hoće, a da sene brine o stupnju svoje popularnosti ili stanju na izbornimlistama”. A prozvani vlasnik Arthur Ochs Sulzbergerovako se “brani” u listu Punch: “Ako sam navečer kući ividim da će u sljedećem broju izaći nešto što mi se nesviđa, nazovem desk i kažem: ‘To nećete objaviti’.”Naravno, niti francuske medijske gazde “ne zanimapolitika” i to vole isticati jednako kao i naši medijski vlasniciili njihovi glasnogovornici. A ne zanima ih zato štou njoj već imaju udobno mjesto – jasan je Halimi.Tržišno novinarstvo i svijet tajnihsporazumaTreći dio čistilišta, prije negoli provirimo u pakao,zove se logično Tržišno novinarstvo. Ono nastajekada se ujedine pokornost prema vlasti i opreznostProjekt umjetnice Ane Lozice u Galeriji VNs novcem. Tada nastaje otvoreno klasno svrstavanje inavijanje, u kome je kapitalu ugodna neoliberalna ideologijanormala, a svaka druga ideologija ekscesni kursskretanja u patološko i u “ekstremizam”. Taj tupoglaviekonomizam, prezir politike i otvoreno zagovaranjevladavine novca izgleda ovako na jednom francuskomprimjeru. Urednik Jean-Mare Sylverstre, dobro umrežen,razgovara sa slušateljima (svoga) radija: “Mojnačin čitanja nije keynesijanski, više je monetaristički”.Slušatelj ipak pita: “Zašto za neko poduzeće kažemoda je najbolje samo zato jer prodaje najjeftinije? ‘Bolji’implicira i društvene vidike”. Gospodin Sylvestre odgovara:“Društvenog napretka nema bez ekonomskognapretka”. Slušatelj ustraje: “Postoji li ekonomski napredakako se radi o društvenom nazadovanju?”. Prijenegoli bude isključen iz etera, prepametni slušatelj dobivasamo još razdraženo ponavljanje iste konstatacije onavodnom ekonomskom napretku.Kako izgleda novinarska propaganda tržišne misliu nas, primjer izaberite sami. Sve se uglavnom svodina autocenzuru raspjevanih voditelja koji kada imu suptilnu analizu nekog identitetskog prava uleti“ispali” radnik, koji nikakvo pravo nije ostvario, slegnuramenima, kažu: “To je kapitalizam” i nastave zabavu.Halimi zaključuje da korporativni mediji u Francuskojjoš od vremena Zaljevskog rata, ugovora u Maastrichtui dogovora GATT, jasno stoje na strani rata, novca itrgovine. Ili, intelektualno zabavnije, riječima LaurentaJoffrina, urednika Libérationa u devedesetima:“Dnevnik koji je osnovao Jean-Paul Sarte dostigao jecilj koji njegov utemeljitelj možda baš nije želio – bilismo instrument pobjede kapitalizma na ljevici.”Silazak u pakao, ili šećer na kraju, donosi spomenutozavršno poglavlje Svijet tajnih sporazuma. U njemuHalimi, nakon što je konstatirao da svako današnje“veliko” uredništvo na jedan način “uređuje” medijskezvijezde, na drugi redovito zaposlene obične novinare,a na treći vojsku honoraraca, rezignirano zaključujeda francuskom medijskom scenom upravlja tridesetak“funkcionara”, među kojima ne vlada nikakva surovakonkurencija, nego niz skrivenih dogovora. I tajnihsporazuma sa svojim novinarskim izabranicima i medijskim“intelektualcima”. Francusku medijsku scenuiz sredine devedesetih može se reducirati na samo trigrupacije, koje okupljaju Alain Minc, Alain Duhamel iBernard-Henry Lévy. “Čekamo dan kada će Le Mondecitirati L’ Humanité, koji citira Libération. A svi oni ćecitirati Duhamela”, sarkastičan je Halimi. I otkriva poneštood intelektualnih običaja “kardinala jednoumlja”,npr. kada instituciju međusobne promocije onih ionakomedijski preeksponiranih ti isti nazivaju “vratiti dizalo”.Što će reći: usluga za uslugu, promocija za promociju.Kritika medijski najmoćnijih “intelektualnih” faca zakritičara je naravno najpogubnija. Prošavši još jednomnašim “križnim putom”, to znači: ostrviti se na Mesićai Sanadera, no big deal. Reći koju kritičku protiv Pavića,Pukanića i sl., tricky business. Ali sustavnije se kritičkibaviti likom i djelom npr. Denisa Kuljiša, MiljenkaJergovića, Jurice Pavičića, Renata Baretića, VedraneRudan, Zorana Ferića, Heni Erceg, Viktora Ivančića(neka se izostavljeni ne naljute), uza sve njihove razlike,najbolji je put da vaši članci, knjige, predstave i nosačizvuka završe u anonimnosti. Hrvatska još nema svogHalimija, koji bi sustavno nagrizao intelektualnu hegemonijuonih medijski premoćnih. A i oni koji samogrickaju po rubovima našeg malomištansko-kumskokorporativnogsvijeta stalno isprobavaju jednu izreku,koja nije engleska: dokle slava, od’kle glava?Temat priredio Srećko Puligcmyk

vizualna kulturaVII/174, 23. veljače 2,,6.29Osvajanje prostora intimeBoris Greinersloženim i nijansiranim prožimanjemprostora i autoričine zamisli.Krenuvši od začudne veze privatnogčinjeničnog stanja s prostorom, MejraMujičić se, ponirući duboko u svojuintimu, uspijeva odužiti prostorupotpuno ga ispunjavajući dojmom štoproizlazi iz tog poniranjaIzložba Mejre Mujičić 222, Galerijaproširenih medija, Zagreb, od 20. siječnjado 6. veljače 2006.Ova izložba nije za javnost, nego zajednu osobu – ona je za tebe koji si ovdje.Man Rayije običaj da se u kritiku izložbekrene od predstavljanja galerijskogprostora. Ovaj je putanužno učiniti iznimku jer je karakterizložbe u velikoj mjeri isprepleten sposebnošću prostora. I to na dva plana,vremenskom i prostornom: prvo – namjenomkoju je u jednom razdobljusvoje povijesti imala građevina u kojojje galerija danas, i drugo – izgledomsame galerije.Dapače, moglo bi se reći kako ambijentMejre Mujičić ne samo da proizlaziiz tih specifikuma, nego da potenciraobjektivne značajke prostora – obliki rasvjetu, istodobno ih ispreplećući sintimnim činjenicama što pripadajuvremenskoj dimenziji – povijest tezgrade blisko je povezana s poviješćunjezine obitelji.Naime, kako saznajemo iz katalogaizložbe zagrebačka džamija otvorena jeu srpnju 1944., a prema riječima MejreMujičić, “njezina tada dobrostojećaobitelj aktivna u muslimanskoj zajednici,materijalno je pomagala preuređenjeDoma likovnih umjetnika u džamiju.Mejrina baka i njezine prijateljice klanjalesu se upravo u prostoru Galerijeproširenih medija, tada namijenjenomisključivo ženskim vjernicama”.S druge strane, što se tiče prostora,nabrojiti samo njegove osnovne elemente– kružnost bijelog zida s pravilnoraspoređenim rasvjetnim tijelimai okruglim ventilacijskim otvorima,praznina iza balkonske ograde, stropkupolasta oblika s mnoštvom otvorašto djeluje kao mozaična svjetlosnainstalacija – dostatno je za zaključakkako sve zajedno čini gotovo završenusliku, već se i prazna galerija doimakao konceptualan rad.Posebnost se prostora dakle kaobitan činilac postavlja pred izlagača.Moguće je na njega ne obraćati pozornost,no ako se od prostora krene,dogodit će se intenzivan dijalog autorai prostora koji može rezultiratiiznimno pozitivnim ishodom – neponovljivošću,upravo idealnim skladom,Ulazak u unutarnjost svijestiOkolnosti ulaska u ambijent podnazivom 222 – skidanje cipela, prolazakkroz dvostruko platno na ulazu,projekcija obrisa ogrnutog u bijeliplašt na podlozi unutrašnjeg, kao dasimboliziraju autoričin ulazak u posebansvijet, svijet prošlosti i pitanjanjezina podrijetla, to jest uvjetovanostili odgovornost koju ona prema tomeima; istodobno simboliziraju i nužnostizoliranosti od svega vanjskog s namjeromosvajanja intimnog prostora uokviru kojeg do takvog dijaloga uopćemože doći.Unutra, postojeća je ispunjenost blijedimsvjetlom i bjelina zidova istaknutaizborom materijala: bijeli tapison kojisvojom poroznošću podsjeća na filc prekrivadrveni parket poda, prekriva uglavnomsve što otprije nije bilo bijelo.Prigušeni, neodređeni zvuci nalikonima što obično dopiru izvan prostorije,a čije je podrijetlo teško detektirati,zajedno s vizualnim dojmom u posjetiteljaproizvode osjećaj ulaska u nekidrugi svijet.Stojeći usred tog magličastog bjelila,čini se kao da je cijeli prostor unutrašnjostnečeg u što se ušlo, kao – zamućenimzvucima izvanjskosti pojačano– da se ušlo u nečiju svijest.Tek kasnije primijeti se uzduž zidatanka, tamna, kružna linija na kojoj sugusto obješeni bezbrojni izlošci. Ta jelinija tik uz zid razapeta metalna žica, ana njoj obješeni izlošci komadi su pausaA5 formata.Svi zajedno kao da predstavljajuodlomke misli, što dodatno pojačavadojam, jer sveukupnost svijesti valjda ijest sazdana od pojedinačnih fragmenata.I bez obzira što je i inače teško mogućerazdvojiti sveukupnost od pojedinačnogjer upravo zbir pojedinačnihčini cjelokupnost, ipak bi u tim listićimatrebalo potražiti korijen cjelini.Fragilnost nestajućegvremenaKao prvo, dojmljiva je njihova brojnost.Moguće je svrstati ih u nekolikoskupina. One u kojima se pojavljuju otiscibrojeva u nizu, zatim oni s otisnutimfotografijama, ili crnim tušem iscrtanimelementima crteža, neki su pausi izvezenikoncem, na nekima je pak prisutnageometrija… Motivi stilizacije podrijetlomiz muslimanskog svijeta: tetovažana rukama, ornamentacije, sličice ženau feredžama, izmjenjuju se s motivimanespecifičnog, neprepoznatljivog, intimnogpodrijetla. Svakako je za izradusvakog od njih bilo potrebno određenovrijeme, uranjanje u unutarnjost svijesti,kontemplacija. Svaki od njih predstavljaodlomke stvarnosti, komade vremena.Boravak s tim vremenom – to nije rad,to nije proizvodnja izloška, to je preslikaboravka samog sa sobom. To je noviprazan paus A5 formata svake večeriili svakog jutra, to je nova sloboda togtrenutka da bi se iz njezine praznineuspravila misao ili dojam ili osjećaj i naovaj ili onaj način ostavilo traga. Tragaponajprije samom sebi, a zatim i tragajednoj sveukupnosti u koju je svako bićenužno uronjeno. Svaki dan je poseban, isvaki dan u sebi nosi potrebu za takvimpostojanjem.Fragmenti stvarnosti što ostavljajutrag na gotovo prozirnoj podlozi podsjećajuna fragmente sjećanja koji su takođerispisani na jedva vidljivoj podlozi;ostaju nam neke slike, ali blijedi vrijemeu kojem su nastale. Fragilnost nestajućegvremena, međutim, ovdje je plastičnopredstavljena, prozirni se tragovitalože u svijesti i tako je grade. Množinaminulih dana nije iščezla, promijenilaje medij, postaje sadržaj što obješen natankom ringu čini intimni okvir postojanja.Sada je moguće njegovu strukturuproširiti i njome ispuniti cijelu kuglu.Njegovom bojom obojiti unutarnjost.Proživljenost sviješću kaootisak bugačiceTako sredstvo unutarnje komunikacijebića sa sobom i sa svime od čega jeto sebstvo sastavljeno oslikava put kojimse dolazi od ničega ka nečemu. Svijestkao svojevrsna bugačica upija dojmovei na pausu misli ostavlja otiske, intimnaih istraga pretvara u konkretne tragove.Nesvrhovitost i raznolikost pojedinihdijelova postaje zaokružena i iskoristivaskupnost što ima za cilj predstavitinevidljive konture duhovnih područja– dokumentacija usporednog postojanjaprerasta u materijaliziranu i cjelovitusliku unutarnjeg dojma.Brojevi u naslovu izložbe datum suautoričina rođenja – 22. veljače. U dodatnomkoncentričnom krugu značenja,kao osnovni motiv nameće se pitanjeidentiteta. Ono se prostire od odabirazgrade galerije, preko momenta ulaska uizložbeni prostor do uranjanja u koncemizvezene ili iscrtane crte pojedinih listića.Prevedeno, to je propitivanje svojegbića od nastanka u danom okruženju doreakcije tog zrelog bića koje se koristiautorskim oblikom izraza s obzirom najedan od brojnih zastora njegova postojanja.Prostor ispunjen dojmomNema dokaza, ali istinitošću prijeđenogputa pojedinac kao da osvaja naklonostsloženijih konstelacija, jer krenuvšiod začudne veze privatnog činjeničnogstanja s prostorom, Mejra Mujičić se,ponirući duboko u svoju intimu prostoruuspijeva odužiti potpuno ga ispunjavajućidojmom što proizlazi iz togponiranja.Neponovljivost zatvorenog krugasvrstava ovu izložbu u rang rijetkih iposebnih doživljaja.Emitirano u emisiji Triptih III. programaHrvatskog radijacmyk

30 VIII/174, 23. veljače 2,,6.vizualna kulturaAnarhistički oblici prostoraIvana ManceKao oblici u monumentalnomprostoru Paviljona, a ne mentalneforme koje se razvijaju u komunikacijis publikom, radovi gube svojprocesualni karakter; hrpa odbačenihletava u kutu zapadnoga krila ništane govori o zgrtanju predmeta nagomile kao jednom od najradikalnijihKožarićevih umjetničkih postupakaRetrospektiva Ivana Kožarića, Umjetničkipaviljon, Zagreb, od 22. prosinca 2005.do 10. veljače 2006.a samom početku karijere IvanaKožarića, u povodu izložbe1956. na kojoj je izlagao zajednos Ljubom Ivančićem, ValerijemMichelijem, Miljenkom Stančićemi Josipom Vaništom, Jerolim Miše jenapisao kako je o kiparu Kožariću teškobilo što kazati. Otvoreno ću priznati dapred njegovim skulpturama ne reagiramnikako. Dirljiva iskrenost starog akademikavjernog provjerenim umjetničkimvrijednostima, stoji zapravo na početkurasprave “starih” i modernih koja, baremšto se Kožarića tiče, na neki način trajejoš i danas. Kao što je i na tim počecimabilo onih koji su, poput RadoslavaPutara, odmah naslutili da Kožarićeviinteresi daleko nadilaze horizonte tradicionalneumjetničke smislenosti, takoje i danas Kožarić za mnoge koji su odnjega po godinama mnogo mlađi i daljeostao isuviše mlad. Da s umjetnikovestrane posrijedi nikada nije bilo pukopomodarstvo, dokazuje jednako dugapovijest pozitivne Kožarićeve recepcije:od Gorgonaša čiji je bio član, prekonaraštaja Nove umjetničke prakse dodanas – iz generacije u generaciju,Kožarić nikad nije bio prihvaćan kaokanonizirani umjetnik, već uvijek kaootkriće; svaka ga je svojatala kao vlastitogsuvremenika i partnera u borbi zanove, modernije vrijednosti. Činjenicada su se na povijesnoj sceni doista izmijenilinebrojeni umjetnički pravci, poetikei svjetonazori, a da je Kožarić svakombio nov i aktualan, potvrđuje da njegovaumjetnička mladost nikada nije bilamladost stila, kao što nikad nije bila nitimladost medija: kroz godine, Kožarić je,unatoč formalnoj heterogenosti odnosnopolivalentnosti vlastitoga djela, prkosnoi pomalo frivolno održavao profesionalniintegritet kiparskoga posla,dokazujući uvijek iznova da medij nijeni prepreka ni prednost umjetničkogboravka u suvremenosti. Teza kako jeKožarić ostao vjeran kiparstvu, prihvatljivaje stoga samo pod jednim uvjetom:nikada mu nije bio vjeran, varao ga je odsamog početka.Odbacivanje viška estetskevrijednostiTajna Kožarićeve vitalnosti, dakle,nije u pukom odbacivanju povijesnoprevladanih vrijednosti u korist modernihi novih – bilo stilskih, medijskih iliideoloških – nego upravo u radikalizmunjegovog odbacivanja: on (stilske, ideološkeili likovne) vrijednosti ne odbacujeda bi ih zamijenio drugima te svojopus evoluirao iz nižih u više oblikeumjetničke svijesti, već se odbacivanjezbiva u svakoj točci njegova opusa, izčiste ljubavi prema onom što nakonodbacivanja ostaje. A to što ostaje, tajostatak, izmiče svakoj pozitivnoj kvalifikacijiu vrijednosnom sistemu ove ili onepoetike, izluđujući povjesničare umjetnostikada se nađu u situaciji da morajuhistorijski ili stilski identificirati i situiratiKožarićev rad, opisati ga riječima strukeodnosno pretvoriti u intersubjektivnu,razmjenjivu i objektivno važeću umjetničkučinjenicu, koja će stati na kraj opasci“to mogu i ja” kao najčešćem obliku laičke,malograđanske reakcije na umjetnostkoju se ne želi razumjeti i voljeti.Odbacujući, dakle, svaku stilsku identifikaciju,izbjegavajući objektivaciju vlastiteumjetničke intervencije u konačnomumjetničkom proizvodu, ne dopuštajućiodvajanje umjetničkog rada iz sfere vlastitogdruštvenog postojanja – Kožarićveć godinama izmiče jeziku moći utemeljenomupravo na logici pripadanjaopćeprihvaćenim vrijednostima, pa bilato i vrijednost umjetničke originalnosti.Jer, Kožarićeva neponovljivost, parafraziramoli Giorgia Agambena, ne temelji sena ovoj ili onoj razlikovnoj kvaliteti, većupravo na negaciji svakog mogućeg predikatakao esencijalnog svojstva, odnosnovlasništva – umjetničkog djela ili osobe,svejedno. Radikalna singularnost, neponovljivostbića temelji se upravo na prihvaćanju,preuzimanju, prisvajanju predikatakao ne-svojstvenih, ne-vlastitih,ne-pripadnih, čak nedoličnih i neprimjerenih,izgrednih načina postojanja. A, bitineponovljiv bez pripadanja, uključujući ipripadanje sebi kao vlastitoj umjetničkojindividualnosti – predstavlja prijetnju zasvaki hijerarhijski poredak čija je moćuvijek utemeljena upravo na pripadnostinekom imenu – imenu boga, nacije,roda, oca ili kojem drugom. Upravosposobnost da se u svakoj točci svogumjetničkog rada odbaci višak estetskevrijednosti, odnosno, da se svako obilježjeprihvati ne kao nužni gradbeni elementvlastitog stila, nego kao više ili manje slučajnumanifestacija elementarnog pravana kreativno postojanje u svijetu, omogućilaje Kožariću dugogodišnju mladosti neovisnost, možda i slobodu. Sloboduod žargona autentičnosti, zasigurno.Nepodnošljiva lakoća kojom je ostvarujeuvijek će iritirati utilitarni um, a ono štonakon te slobodarske geste odbacivanjaostaje, protivit će se svakoj kapitalizaciji– ostatak će uvijek imati status izgreda,ispada, neposluha prema kojem ne znamokako bismo se postavili ni kamo gasmjestili – od muzeja do smetlišta, sve sumogućnosti otvorene.Biti neponovljiv bezpripadanja, uključujućii pripadanje sebi kaovlastitoj umjetničkojindividualnosti– predstavlja prijetnjuza svaki hijerarhijskiporedak čija je moćuvijek utemeljena upravona pripadnosti nekomimenu – imenu boga,nacije, roda, oca ili kojemdrugomPozlaćena vrata, 1971.Konceptualna transgresijaskulpturalne formeNema sumnje da je retrospektivnaizložba takvog umjetnika delikatan zadatak.Prihvatimo li agambenovsku tezuda je biće Kožarićeva djela ostatak svegaonog što djelo nije, retrospektivna je izložbanemogući projekt. U nekoj radikalnojvarijanti, na njoj možda uopće ne bitrebalo biti fizičkih djela, već samo značenjskinabijenog prostora izvan i uokolonjih: kroz dokumentaciju ili djela drugihumjetnika pokazati povijest Kožarićeverecepcije, na primjer. Inicijativa AntunaMaračića da u prostor Galerije Zvonimirpreseli cjelokupan Kožarićev atelje, u tomje smislu bila simptomatična: umjestoda radi selekciju, on je ugostio sav aktualnisadržaj ateljea, uključujući i samogautora koji je za vrijeme trajanja izložberadio ono što i inače radi na domicilnojadresi. Djelo, premda u galeriji doslovnoprisutno u svom totalitetu, na taj jenačin predstavljeno upravo kao ostatak,fragment nesagledivo šireg zbivanja – nesamo umjetničkog, nego društvenog,budući da je za vrijeme trajanja izložbedislocirani atelje postao mjestom ekspanzivnesocijalne interakcije Kožarićevogdjela.Djelo kao neuhvatljivi ostatak njegovihvlastitih pozitivnih predikata nijemoguće objektivirati; na njega je eventualnotek moguće upućivati kontekstualizacijomili jednostavno, referirati na njkao nešto što izmiče svakom postojećom,aktalnom sistemu označavanja, osobitonijemog izložbenog pokazivanja djelakao samodostatne estetske činjenice.U medijski i stilski namjerno diskontinuiranomKožarićevom djelu doista jenemoguće bez nasilja upostaviti zajedničkinazivnik, a linearni izložbeni niztraži upravo jednu takvu hipostazu. Bezsumnje svjesni da je takva hipostaza nemoguća,autori izložbe, Tonko Maroevići Jerko Denegri, za svoju su odgovornostpokušali pronaći formalni alibi: pretpostavkuda je Kožarićevo djelo na pojavnojrazini moguće medijski nivelirati na razinipredmetnog oblikovanja u prostoru,dakako, u širokom rasponu od skulpturedo instalacije. Medij u kojem djelo ulaziu prostor vidljivosti hipostazirao se takokao neutralna formalna odrednica opusau cjelini, koju djelo svojim semantičkimrasponom dakako samorazumljivo nadilazi,i koja kao takva nad njime čini minimalnonasilje. Problem takvog pristupameđutim je taj da, kada je Kožarićevrad posrijedi, bilo kakva formalističkaodrednica odviše malo govori i nerijetkomože zavesti na krivi put. Ako je formalnielement Kožarićevog djela, riječimaAntuna Maračića, tek minimalni predložakza maksimalnu mentalnu protežnost,u aktualnom izložbenom poretku upravoje to vrlo teško uočavati: aranžirani uviše ili manje labave grupacije, uglavnombez ikakvog popratnog upućivanja napovijesni kontekst njihovog nastanka injihove recepcije, djela, primarno upućenajedna na druga, teže premostitivlastitu fragmentnarnost i međusobno seinterpretirati, postižući u tome tek minimalanuspjeh; kako logika stilske evo-cmyk

vizualna kulturaVII/174, 23. veljače 2,,6.31lucije razvidno nije integrativno načelonjihova raznorodnog skupa, preostaje impristati na formalno, uopćeno pripadanjezajedničkom mediju skulpture u širemsmislu, što bitno osiromašuje djelo čijaforma od početka nije isključivo vizualnaniti prostorno-oblikovna, nego primarnomentalna i konceptualna: koliko god seputa Kožarić, primjerice, vraćao tijekomživota uzorku loptastog oblika, njegovakonceptualna ekstenzija nikad nijebila identična: pod različitim imenimaSkulpture, Oblika prostora, Prizemljenogsunca ili Nedjelje, u različito vrijeme i narazličitom mjestu, te nadasve s različitimsudbinama – opseg njegove konceptualneforme uvijek je bio drugačiji. Utoliko,i Kožarićevo opredjeljenje za skulpturunije jednostavno formalno ni medijsko,već je i ono bitno konceptualno. To,dakako, ne znači da je to opredjeljenjesredišnja distinktivna kvaliteta njegovogdjela, jer u Kožarićevom djelu takve centralnepozicije jednostavno nema – onoje uvijek čisti žamor margine, pa svakipokušaj da se neki partikularni predikatuspostavi kao imaginarna os interpretacije,falsificira upravo tu bitnu rasredištenostumjetnikovog nastojanja u cjelini.Granice autonomijetrodimenzionalnog vizualnogznakaNa razini izložbene informacije,mahom izdvojena iz konteksta vlastitognastanka i recepcije, djela su tretiranakao autonomna predmetna ostvarenja.Njihova prostorna organizacija manjevišekronološki slijedi relativno prepoznatljivelinije i etape Kožarićevog rada.Rana djela portretne i druge figurativneplastike koja se vremenski paralelnoizmjenjuju s plastikom apstraktnih iligotovo apstraktnih oblika tijekom pedesetihgodina, te ciklus Oblici prostorau kojem se apstraktne forme baremnaizgled potpuno emancipiraju od svakogpsihotematskog ishodišta tijekomšezdesetih – nalaze se u jednom kriluPaviljona, dok su u drugom raspoređenadjela nastala post-skulptorskimpostupcima asembliranja, kolažiranjaili aproprijacije predmetnoga svijeta uširokom rasponu od prirodnih i uporabnihpredmeta do djela vlastitih ruku,od sedamdesetih godina do danas. Uzizuzetak Kožarićevih izložbenih projekataod kojih i nije ostalo ništa osimfoto i video dokumetacije (izloženih ujužnom dijelu), takav pristup izložbenojinformaciji i nehotice svodi totalitetKožarićevog životnog djela i, još važnije,utjecaja koji je ono ostavilo u svojojsredini, na općenitost teze o inkluzivnostiskulpturalne forme koja možepodnositi svakovrsna proširenja vlastitedefinicije u beskonačnost. Umjesto davanjaodgovora na pitanje što sve možeobuhvatiti pojmom odnosno formalnomkategorijom skulpture, jednako biopravdano bilo krenuti obrnutim putemte pokušati ući u trag mjestu na kojemuu svakoj točci Kožarićevog opusa, odpočetaka da danas, vizualna, oblikovnoprostornaforma prestaje – odnosno,na kojoj djelo postaje konceptualna, pa idruštveno-povijesna činjenica.A to bi bez sumnje bio teži zadatak,jer je Kožarić, kao što smo napomenuli,varao skulpturalni medij od samog početka.To bi značilo, primjerice, na raziniizložbene informacije nedvosmislenoafirmirati zbunjujuću heterogenost raneskulpturalne plastike razbacane izmeđupolova stilizacije i ekspresije, figuracijei apstrakcije; istaknuti moment konceptualnetransgresije skulpturalne formebarem tamo gdje je očitiji, kao što je tou Isječku rijeke ili Unutrašnjim očima;nadasve, to bi značilo pokušati povijesnokontekstualizirati takve proboje: čini senevjerojatnim da baš nigdje na izložbinije naznačeno Kožarićevo djelovanje uskupini Gorgona, što dakako nije jedini,ali možda jest jedan mogući konteksttakvih pomaka. Pokazati granicu autonomijetrodimenzionalnog vizualnogznaka dakako, bilo bi uzbudljivo tražiti iu situacijama koje na prvi pogled sugerirajuzatvorenost znakovne forme – kaošto je to slučaj s ciklusom Oblici prostorakoji nastaju od početka ‘60-ih, a čijivalovi dezintegracije traju najmanje joščitavo iduće desetljeće. Jedno od kukavičjihjaja začetih u gnijezdu toga ciklusa,osvanulo je 1971. na Kazališnom trgupod nazivom Prizemljeno sunce izazvavšipravi eksces, na trenutak je potpunopromijenilo domet društvenog recepcijeumjetničkog djela.Recepcija Kožarića u radovimadrugih umjetnikaNerazumljivo je zašto na izložbi nijeponuđena nikakva autentična dokumentacijao sudbini te skulpture iz togvremena, osim iznimnog filma IvanaLadislava Galete. Taj je film nažalostjedini primjer recepcije Kožarića u radovimadrugih umjetnika izložen naizložbi. Što vrijedi za Prizemljeno sunce,vrijedi za čitav niz drugih nerealiziranihProstor UPProjekt za spomenik Matiji Gupcu, 1969. – 1971.Kožarićevih intervencija: premda su naizložbi čak prisutni neki studijski modeli,nigdje nije napomenuto da su oni imalisvoju nadrealnu ekstenziju u vidu rezanjaSljemena ili smještanja male faličkeskulpture posred Frankopanske ulice.Ako je tijekom šezdesetih Kožarićev radjoš i fingirao kriterije korektnosti skulpturalnogizričaja, s početkom sedamdesetihkonceptualno prošireni prostorstvaralačke intervencije postaje glavnimedij Kožarićeve umjetnosti. Tretmantih radova na izložbi, međutim, bit ćeisti kao i onih iz prethodnog razdoblja.Kao oblici u monumentalnom prostoruPaviljona, a ne mentalne forme koje serazvijaju u komunikaciji s publikom,radovi gube svoj procesualni karakter:opseg geste opsesivnog bojenja predmetau vlastitom životnom okruženju zlatnombojom posjetitelju neće biti razvidanna temelju postava vrata i para cipela,izoliranih u izložbenom prostoru; hrpaodbačenih letava u kutu zapadnoga krilaništa ne govori o zgrtanju predmeta nagomile kao jednom od najradikalnijihKožarićevih umjetničkih postupaka kojise od nastupa na bijenalu u Veneciji ‘76ponavlja u nizu više ili manje agresivnihvarijanti do danas; mali Pinkleci spuštenina sjajni parket djeluju tužno poputizgubljene popudbine i malo kome će napamet pasti elementarna snaga njihovearhetipske geste obuhvaćanja elemenatasvijeta u širi skup.Anitpozitivistički oprezKožarićeva umjetnost traži, kako topiše Želimir Koščević u monografijiumjetnika, anitpozitivistički oprez. Tase opreznost, međutim, ne treba zamijenitis rezerviranim promatranjemKožarićevog djela na temelju njegovihformalnih atributa: pretpostavaka daje razvedeni, diskontinuirani opus mogućepa i samo okvirno izjednačiti narazini izložbene informacije kritičkim ipomnim nabrajanjem u sferi vidljivoga,a da se pri tom ne izgubi njegova značenjskai konceptualna polivalentnost,pokazala se jednostavno neodrživom.Djelo koje naizgled pruža otpor vlastitojmonumentalizaciji, u prezentaciji tražikomunikativniji pristup. Dvojbeno je,međutim, u kojoj je mjeri odluka da sevećina Kožarićevih djela postavi na podudovoljila tom zahtjevu: unatoč najboljimnamjerama autora i priređivačaizložbe, takvo “prizemljivanje” ostalo sevrtjeti u začaranom krugu “sjaja i bijede”Kožarićeve estetike, ujedno znatnootežavajući razgledavanje samih djela.Upravo preusmjeravanjem pažnje s“izgleda” djela odnosno s fenomenalnena njegovu intertekstualnu egzistenciju,stavljanjem težišta na njegovu konceptualnudimenziju, recepcijski horizontte povijesni kontekst, izbjegla bi se nelagodaizložbene objektivacije Kožarićevafluidnoga opusa te problemu pristupilona konstruktivniji način – kako postavomkoji bi jasnije diferencirao značajsvakog pojedinačnog djela ili određeneskupine, tako i iscrpnijim legendama nauočljivim i dostupnim mjestima, dokumentarnimmaterijalom koji bi svjedočiodugogodišnje prisustvo Kožarićevadjela u užoj i široj zajednici, pa i krozradove drugih umjetnika. Pristup na kojisu se autori izložbe Tonko Maroevići Jerko Denegri odlučili, koliko godmožda vođen idejom kožarićevskoganarhizma, ostavlja dojam površinskeredukcije umjetnikova djela na formalniostatak s kojim ponovno ne znamo štobismo započeli – prava šteta, s obziromda će se generacije složiti da je upravoKožarić njihov bezrezervno najomiljenijiumjetnik.cmyk

32 VIII/174, 23. veljače 2,,6.glazbaDaleko je Zagreb još od BečaTrpimir MatasovićUigranost Bečke filharmonijenajbolje se očituje u zvukukoji je istovremeno ikompaktan i transparentan,tako da je mogućeistovremeno percipirati iudio svakog glazbenika izvukovnu cjelinu koji svi onizajednički stvarajuKoncerti Orkestra Bečkedržavne opere/Bečkefilharmonije, Koncertnadvorana Vatroslava Lisinskog,Zagreb, 19. i 20. veljače 2006.ostoje u svijetu mnogisimfonijski orkestri,neki su bolji, nekilošiji, ali samo dva imajukultni, gotovo mitski status– Berlinska i Bečka filharmonija.Ovaj potonji brižnije čuvar tradicije koja sežejoš u sredinu pretprošlogstoljeća. A ta tradicija, osim,naravno, vrhunske razine glazbovanja,u sebi nosi i brojnespecifičnosti, karakterističneupravo za ovaj ansambl.Primjerice, ustrajno se koristeposebne varijante puhačkihinstrumenata i udaraljki kojeorkestru daju poseban i jasnoprepoznatljiv zvuk. Orkestarje samoupravno tijelo, kojesamo bira s kim će surađivati(i s kim neće), a istovremenodjeluje i kao Orkestar Bečkedržavne opere, pri čemu svakičlan mora u Operi sviratinekoliko godina prije negodobije mogućnost svirati nasimfonijskim koncertima.Ansambl nema šefa-dirigenta,a prve žene primljene su uorkestar tek relativno nedavno– u uži, simfonijski sastavdosad se uspjela probiti samojedna harfistica. O tim i nekimdrugim aspektima Bečkefilharmonije stalno se vodepolemike, pri čemu se uvijekiznova sugerira modernizacijadjelovanja ovog orkestra,no, on i dalje ostaje priličnokrutim bastionom jedne, uosnovi, još uvijek k. und k.tradicije. Iskoraci prema promjenamarijetki su i opreznodozirani, kako u repertoarnoj,tako i u kadrovskoj politici.Usprkos tome (a djelomičnoi upravo zbog toga) Bečkafilharmonija uspijeva zadržatisvoj status jednog od dvajunajboljih svjetskih orkestara,a svaki njen koncert iznimanje glazbeni događaj, bio on usâmom Beču ili izvan njega.To, naravno, vrijedi i za dvakoncerta koja je taj ansamblodržao u Zagrebu: najprije je,kao Orkestar Bečke državneopere 19. veljače u Koncertnojdvorani Vatroslava Lisinskogkoncertno izveo Mozartovuoperu Così fan tutte, da bi večerkasnije na istom mjestu održaokoncert s djelima Ludwigavan Beethovena i, ponovno,Wolfganga AmadeusaMozarta. Dvije su razine nakojima se ne samo može, negoi mora sagledati ovo gostovanje.U užem smislu, svakako daje od primarnog interesa sâmoglazbovanje gostiju iz Beča.No, na toj razini ipak je riječo jednokratnom događaju, pamakar i takvom da su priređivačidvije večeri u Lisinskomunaprijed prozvali “koncertimastoljeća”. (A, bez obzira nazaista iznimnu kvalitetu, ipakne raduje pomisao da smonajbolje što nam se u ovomstoljeću nudi već i dobili i iskoristili.)Ono što je, međutim, zaovu sredinu daleko bitnije jestiščitati kako su se ovi koncertismjestili u širi hrvatski kulturnii društveni kontekst. Jer, svakitekst treba promatrati u njegovomkontekstu, a u ovom slučaju,valja to odmah reći, takvogledanje ipak daje sliku koja inije toliko blistava kako bismoto željeli i kakvom je neki želeprikazati.Glazba kao cilj, a nesredstvoŠto se glazbe tiče, stvari suposve jasne. Bečka filharmonijau svim je aspektima svog muziciranjaansambl koji je dalekoiznad ne samo naših, nego igotovo svih orkestara koje semoglo čuti u Zagrebu. Kodnje greške jednostavno nema,jer sve funkcionira savršeno- od briljantnog virtuoziteta,preko upravo nevjerojatneusklađenosti svih u kolektivuključenih pojedinaca, pa svedo dubinskog razumijevanjastilskih zakonitosti svakogizvedenog glazbenog djela.Pritom posebo fascinira moćanzvuk gudača, vjerojatno izato što u Zagrebu nemamočesto priliku čuti orkestar ukojem zaista svi glazbenicisviraju s punim angažmanom.Tu su i čuveni bečki puhači sasvojom posebnom bojom, alii nadasve jasno zvukovnomprezentnošću. Uigranost ansamblanajbolje se pak očitujeu zvuku koji je istovremeno ikompaktan i transparentan,tako da je moguće istovremenopercipirati i udio svakogglazbenika i zvukovnu cjelinukoji svi oni zajednički stvaraju.Ima, naravno, u svirciBečke filharmonije i određenadoza razmetljivosti, jer sunjeni glazbenici itekako svjesnisvoje kvalitete. Pa ipak,oni niti u jednom trenutkune prelaze onu tanku granicukoja dijeli služenje glazbi odsluženja glazbom, granicu izakoje glazba prestaje biti ciljem,a postaje sredstvom samoporomocije.U tom smislu,dirigent se Peter Schneidersvojim umjetničkim profilomnašao u savršenom suglasjus orkestrom kojim je ravnao.Jer, kao i glazbenici Bečkefilharmonije, i on u svojiminterpretacijama polazi odmaksimalnog povjerenja uskladatelja i njegov notni tekst.A s glazbenicima koji i bezdirigenta dosljedno provode inajsitnije detalje koji su zapisaniu tekstu, dirigentu je posaobitno olakšan. Peter Schneiderpritom nije umjetnik koji ćestvarati efekte tamo gdje ihnema, niti tražiti da se glazbomkaže išta više od onoga što jesti u njoj sâmoj. Skladateljimapoput Mozarta i Beethovena,uostalom, ionako nije potrebnonikakvo umjetno disanje.NeopterećenostvirtuozitetomTražiti nedostatke ovomorkestru je stoga ne samo izlišna,nego i nemoguća misija,a prigovora može eventualnobiti samo na neke od solista nadvama koncertima. U koncertnojizvedbi Mozartove opereCosì fan tutte sopranisticeMelanie Diener i Simina Ivantako možda i nisu bile idealneinterpretkinje Fiordiligi iDespine, ali je zato doprinosCornelije Salje (Dorabella)i Wolfganga Bankla (DonAlfonso) bio i više nego solidan,a, premda vrlo mladi pjevači,Adrian Eröd (Guglielmo)i Saimir Pirgu (Ferrando) svojimsu posve dorađenim interpretacijamadominirali čitavomizvedbom. Usprkos tome štoje riskantno koncertno izvoditisvaku operu, a pogotovoovu, koja je itekako ovisna oelementima scenske komike, uovom se slučaju to uopće nijeosjetilo kao nedostatak. Naime,svi su solisti, kao i odličan zbor(od samo šesnaest pjevača!),imali prethodno iskustvo scenskeizvedbe, a to su iskustvoprenijeli i na koncertni podij,kako diskretnim gestama, takoi jasnom dikcijom, koja pokazujeda suvereno vladaju svimdetaljima i nijansama teksta.To se najbolje osjetilo u fantastičnooblikovanim ansamblima,koji su bili vrhunci ovenadasve uvjerljive, zaokružene idinamične izvedbe.Dan kasnije, na simfonijskomkoncertu, u trima seMozartovim kraćim skladbamapredstavio violinist WernerHink, koji je inače vrlo kvalitetankoncert-majstor Bečkefilharmonije, no, u solističkoj seulozi pokazao kao nedovoljnosugestivan interpret, previšeopterećen svojom slatkastomi gotovo kičastom vizijomMozarta. No, na tom je koncertunjegov nastup ionako biotek intermezzo između dvajuBeethovenih djela – uvertireLeonora 3 i Treće simfonije. Ipremda je riječ o skladbamakoje su showpieces za svakivirtuozni ansambl, PeterSchneider vodio je izvedbu nanačin koji virtuozitet ne negira,ali se njime niti ne opterećuje,nego se, naprotiv, usredotočujena arhitekturu simfonijsketvorbe i pravo mjesto svakogdetalja u većoj cjelini. UvertiraMozartovoj operi Figarov pirbila je u takvom kontekstu,savršen šlag na torti, koji jedostojno zaključio ovo uistinuiznimno gostovanje.“Elitna kultura” nahrvatski načinI, kada bi sve ostalo samo nasvirci Bečke filharmonije, moglibismo bitni sretni i ponosništo smo u Zagrebu doživjelitakav glazbeni događaj. No,pitanje je kakvog će on imatidugotrajnijeg učinka – i hoćeli ga uopće biti. Jer, ovim koncertimaprofitirali su samo onikoji su u Lisinskom pojavilikako bi vidjeli i bili viđeni,predvođeni gradonačelnikomBandićem, koji je sada zacijelodobio još pokoji glas zagrebačkekreme. Oni pak kojimabi ovi koncerti zaista trebalibiti namijenjeni, a tu je, prijesvega, riječ o redovitoj koncertnojpublici i zagrebačkimglazbenicima, od svega nisuimali ništa, jer si ulaznice odpetsto kuna jednostavno nisumogli priuštiti. I tu dolazimodo paradoksa takozvane “elitnekulture” na hrvatski način. Jer,dok su nastupi Bečke filharmonijeu njenom matičnomgradu dostupni doslovno svima,s rasponom cijena ulaznicaod dva do 250 eura, u Zagrebusu je mogli čuti samo odabrani.A ti odabrani, kako smo semogli uvjeriti, uglavnom su onikoji glazbu ne razumiju, koji nepoznaju obrasce ponašanja nakoncertu, pa plješću i izmeđustavaka cikličkog djela, i kojeglazba, u krajnjoj liniji, uopćeniti ne zanima. (Usput budirečeno, čak su i akreditiranikritičari bili smješteni na posveneprimjerena mjesta u dvorani,što se u Beču ne bi moglodogoditi). Svi su se ostalimorali zadovoljiti odgođenomsnimkom koncerta na HTV-u,pri čemu je ta kuća interes zasnimanje pokazala tek kad sepojavio sponzor koji je to sveskupa i platio. (Prijenos je trebaobiti izravan, ali na Prisavljusu procijenili kako je prijenosZlatne kune bitniji od tamo nekakvogkoncerta ozbiljne glazbe.)A ako su koncerti Bečkefilharmonije manje glazbenidogađaji, a više šminkerskieventi, onda, nažalost, moramokonstatirati da je Zagreb jošuvijek jako daleko od Beča.cmyk

glazbaVII/174, 23. veljače 2,,6.33Logična kulminacijadugogodišnje preobrazbeTrpimir MatasovićOvaj koncert ne trebapromatrati kroz povremenezanemarive nepreciznosti,nego kao još jedan primjersmione spremnosti TončijaBilića na rizike koje donosihvatanje u koštac i s najtežimdjelimaKoncert Zbora Hrvatskeradiotelevizije, Muzej Mimara,Zagreb, 14. veljače 2006.ubverzivno poigravanjesimbolikom Valentinovakao da je postalo svojevrstanzaštitni znak dirigentaTončija Bilića i njegovih konceratau ciklusu Sfumato ZboraHRT-a u Mimari. Jer, prošlesu nam godine na taj danpredstavljeni MonteverdijeviRatnički madrigali, inače osmišljenikao kontrast Ljubavnimmadrigalima istog skladatelja.Ovaj put subverzija je bila joši drastičnija, jer su za “blagdanzaljubljenih” publici ponuđeni– Stihovi pokajanja AlfredaSchnittkea.Zbir zborske glazbedvadesetog stoljećaZanemarimo li, međutim, topoigravanje simbolima, riječ jeo iznimno ozbiljnom projektu.Naime, nije nimalo pretjeranaBilićeva tvrdnja, iznesena upopratnom tekstu, kako suStihovi pokajanja “sigurnonajteže djelo s kojim se Zborsuočio od pokretanja Sfumata”.Izvedba složene Schnittkeovepartiture pritom predstavljatako logičnu kulminaciju dugogodišnjepreobrazbe HRTovogzbora iz otužne skupineosrednjih pjevača u respektabilnoizvodilačko tijelo. U tomsmislu, ovaj koncert ne trebapromatrati kroz povremenezanemarive nepreciznosti,nego kao još jedan primjerBilićeve smione spremnostina rizike koje donosihvatanje u koštac i s najtežimdjelima. Tih je rizika tijekomposljednjih pet-šest godina bilopodosta, na nekima od njih dogodilasu se i veća poskliznuća,ali, da nije bilo tako, Stihovepokajanja zacijelo još dugo nebismo čuli u Zagrebu u izvedbidomaćih izvođača.Pritom bi vjerojatno teškobilo pronaći zborskog skladateljadvadesetog stoljeća kojibi više od Alfreda Schnittkeazaslužio da mu se pristupionako ozbiljno kao što su toučinili Tonči Bilić i zbor kojemje šef-dirigent. Naime, Stihovipokajanja, zajedno s Koncertomza zbor istog autora, kojeg suveć prije izveli isti interpreti,svojevrstan su zbir ne samoskladateljevog višestrukog,židovsko-njemačko-ruskogidentiteta nego i duhovnezborske glazbe prošlog i njemuprethodećih stoljeća. Nematu površnog “duhovnog minimalizma”jednog Arve Pärta,zatvorenosti izraza KrzysztofaPendereckog, konstruktivizmanjemačkih avangardista ilisuzdržane uštogljene duhovnostibritanskih skladatelja. Posvojoj idejnoj bazi, Schnittkeuje, zapravo, najbliža SofijaGubajdulina, s kojom on, uostalom,dijeli i pripadnost istoj,postšostakovičevskoj generacijiruskih skladatelja.Bezuvjetna poniznostpred ApsolutomMeđutim, način na kojiSchnittke gradi svoju monumentalnu,gotovo simfoniziranuzborsku tvorbu istovremenoje i asketskiji, ali i širi od onogakoji u svojim djelima primjenjujeGubajdulina. S jednestrane, on se svjesno ograničavana tradicionalno poimanjevokalnosti kao pjevanja odabranogteksta ili, eventualno,mumljanja zatvorenih usta– nema tu ni govora ni šapta, ao postupcima poput šuštanja,zviždanja i sličnih “avangardnih”tehnika da i ne govorimo.No, u pogledu odabira polazišneglazbene građe i njezinadaljnjeg tretmana Schnittke jebitno manje rigidan od većinesvojih suvremenika. Jer, njegovasu počela duhovne glazbenetradicije i istočnog i zapadnogkršćanstva uvijek prezentiranemaksimalno transparentno.No, premda ne zazire i odobrazaca arhaičnog višeglasja,skladatelj ta počela razrađuje ina vrlo suvremene načine, odguste kvazialeatoričke polifonijepa sve do harmonijskihsklopova koji kao da živimglasovima pokušavaju oponašatisklopove iz elektroničkogstudija.A povrh svega toga je iobjedinjavajuća ideja cijelogdvanaesterodijelnog ciklusa– duboka, premda ne i bezuvjetnaponiznost pred Apsolutom.Ona, pak, svoje ekspresivneklimakse može doživjeti podjednakou moćnim zvukovnimblokovima, kao i u odsjecimazatomljene, gotovo nečujnezvukovnosti. Stoga je i interpretacijakoju su donijeli TončiBilić i Zbor HRT-a savršenokorespondirala sa svijetomStihova pokajanja. Jer, kao štoje i sam Schnittke rekao kakosvojom glazbom “samo dajeglas nečemu što je izvan njega”,tako su i izvođači ovaj put daliglas njegovoj glazbi – glas kojije te glazbe itekako dostojan.Nova razumijevanja glazbeTrpimir MatasovićU žaru prezentacije – kojaje prije sugestija jednestrane žuđenog kreativnogdijaloga, a manje suhoparnopredavanje ex cathedra(a kamoli propovijed)– Harnoncourt se znapovremeno i zanijeti, pa u,uvjetno rečeno, popularnoznanstvenidiskurs znaubaciti i opservacije s kojimase ne moramo nužno složitiNikolaus Harnoncourt, Glazbakao govor zvuka; s njemačkogapreveo fra Antun MrzlečkiOFMCap; Algoritam 2005.ustrijski dirigentNikolaus Harnoncourtjedna je od legendipokreta za ono što se isrpvazvalo autentično izvođenje raneglazbe, a danas se, političkikorektnije, označava kao povijesnoobavješteno izvođenje.Njegove izvedbe djela majstorabaroka i klasike, a posljednjihgodina i kasnijih skladatelja,uvijek su bile rezultat temeljitogproučavanja izvodilačkeprakse razdoblja u kojima supojedine skladbe bile nastale,te su, kao takve, redovito bacalenovo svjetlo na glazbu kojomse bavio. Dirigent je to koji jeuvijek imao interesa za istraživanjei smjelosti za primjenustečenih spoznaja u glazbenupraksu, otvarajući nove puteveza sljedeće naraštaje interpretarane glazbe. Oni koji ga poznajusamo kao dirigenta moglibi pomisliti kako je riječ ofanatiku svog poziva, koji priznajesamo jedan pristup glazbi,isključujući svako čitanjekoje nije u skladu s njegovimvlastitim.Pitanja bezjednoznačnihodgovoraNedavno kod nas prevedenaknjiga Glazba kao govorzvuka učinkovito će razuvjeritisvakog tko na taj načindoživljava ovog umjetnika.Riječ je o zbirci eseja, nastalihu raznim prigodama,koje je Harnoncourtobjedinio i u ukoričenomobliku objavio još1982. godine (davnoprije nego što se počeobaviti i glazbom 19.stoljeća), ali koja nidanas nije izgubila ništana svojoj aktualnosti.Autor, naravno, polaziod vlastitog iskustvaviolončelista, dirigenta imuzikologa, ali pritomotvara niz tema kojesu itekako zanimljive ne samospecijalistima za ranu glazbu,nego i širokom krugu ljubiteljaglazbe. Uvijek iznova ovdje seisprepliću znanstvena temeljitost,impresivna erudicija ipristupačan stil. Harnoncourtse pritom, međutim, ne postavljakao guru neke svojereligije (a mnogi još i danaspovijesnu obavještenost smatrajutek svojevrsnom ideologijom),nego postavlja pitanja na kojane daje jednoznačne odgovore.On ne propovijeda, nego samobaca svjetlo na dotad sjenovitekutke promišljanja glazbeneprodukcije i reprodukcije, ostavljajućičitatelju mogućnost dasam dođe do nekog vlastitogzadovoljavajućeg odgovora.Harnoncourtov stav se, doduše,može iščitati između redaka,ali tek kao sugestija, a nipoštone kao nekakva apsolutna istina.U tom smislu, riječ razumijevanjeu podnaslovu knjigePutovi za novo razumijevanjeglazbe možda bi ispravnije bilopromijeniti u razumijevanja.Rušenje mitovao povijesnojobavještenostiTri su ključna bloka temakoje Harnoncourt razrađuje udetalje: općenita pitanja glazbei interpretacije, problematikainstrumentarija glazbe barokai bečke klasike, te specifičnapitanja pojedinačnih djela iliautorskih opusa. Autor ne zazireod toga da širem čitateljstvupodastre svoja razmišljanjai o naoko usko specijalističkimtemama, poput problematikenotnog zapisa, tonskih sustava,udezbe i intonacije. U žaruprezentacije – koja je prijesugestija jedne strane žuđenogkreativnog dijaloga, a manjesuhoparno predavanje ex cathedra(a kamoli propovijed)– Harnoncourt se zna povremenoi zanijeti, pa u, uvjetnorečeno, popularno-znanstvenidiskurs zna ubaciti i opservacijes kojima se ne moramonužno složiti. Prije svega seto odnosi na autorov priličnopesimističan stav prema recentnojglazbenoj produkciji,koja ne uspijeva sama po sebistvoriti publiku koja bi slušalaupravo novu glazbu. Ponekadje i pristran u prosudbi pojedinihskladatelja – Rameau muje draži od Lullyja, a poneštoje prenaglašena i njegova fascinacijamanje poznatim majstorimaaustrijskog baroka. No, sdruge strene, on istovremenoruši i niz mitova o povijesnojobavještenosti – mnoge će takoiznenaditi da Harnoncourt neinzistira na nižem komornomtonu od današnjeg, pa čak nitina izvođenju rane glazbe napovijesnim instrumentima.U svakom slučaju, ovajnaslov iz i inače odličneAlgoritmove biblioteke Factabit će zanimljivo i pristupačnoštivo svim ljubiteljima glazbe,koje, nadajmo se, u uživanju uovoj knjizi neće omesti ni nerijetkoprilično uglat prijevod.cmyk

34 VIII/174, 23. veljače 2,,6.kazališteDamirČargonjasnivač ste i vlasnikMultimedijalnog centrad.o.o. MMC tvrtke uzkoju se često veže pojam “poduzećeu kulturi”. Molim vas,pojasnite navedeni pojam.– Tvrtka MMC je osnovana1998., a posljedica je mogodgovora na tada pasivnu iispolitiziranu kulturnu i NVOscenu u Hrvatskoj te njezinočesto neprihvaćanje odgovornostiza propuste koje čini.Kulturna scena je blokiranasvjesnim dopuštanjem institucijasistema, vlasti, određene neodgovornostiu svome djelovanju,te je na taj način dovedenau poziciju mogućega manipuliranja.Pozicija stalne ovisnostio raznim proračunima, te kaoposljedica – međusobna netrpeljivost,sitničarenje, prebrojavanjepo tuđem novčaniku doveloje do toga da većina umjetnika,kulturnjaka dane provodi, akone u očekivanju rezultata natječaja,onda u međusobnom ogovaranjui prepucavanju. Osimgeneratora problema, sistemakoji je tada svojim čudnimodlukama podgrijavao ovakvusituaciju, u čitavoj ovoj zbrci,u njenom stvaranju i mediji suodigrali veliku ulogu. Nažalost,i većina publike polako je uvučenau ovu igru, te joj je zanimljivijes kim se poševila intendanticanego kakvu predstavugledaju. Privatno poduzeće utom trenutku saznanja i izbjegavanjapretvaranja u “jednogod njih” bilo je za mene jedinorješenje.MMC danas većinu svojihprihoda stvara vlastitim djelatnostima,a državi plaćamo porezečiji iznos uvelike premašujenjene dotacije. Skraćeno rečeno,država na nama zarađuje i usputdobiva sve kulturne programekoje realiziramo besplatno.Moja satisfakcija je u tome dame dugo nije prihvaćao ni takavsistem ni takva kulturna scena.Nažalost, ovakva pozicija skoronas je dovela do propasti – golemidugovi, zatvaranja prostoraKluba Palach u kojem djelujemo,pa čak i fizički napadibili su dio naše svakodnevnice.No kako vrijeme takozvanetranzicije, preobražaja prolazi,i odnosi se mijenjaju. Sve češćedobivamo ponude nastavkakomunikacije, i s jedne i s drugestrane. Ne odbijam ih, iakoponekad osjetim psovački poriv.Život ide dalje.Pljačka na Golomotoku i Sv. GrguruKao direktor MMC-a pokrenuliste 2000. projekt Goliotok – novi hrvatski turizamu sklopu kojega se od tada naProtiv heteronomija svih vrsta u umjetnostitom otoku okupilo stotinjaknaših i stranih umjetnika. Kakoste inicirali navedeni projekt?– Nakon dvogodišnjih pritisaka,pokušaja izbacivanja izprostora Kluba Palach, stalnihprijetnji (u jednom mjesecu čaksu mi dvadeset puta izbušili svečetiri gume na autu) odlučiosam tog ljeta 2000. otići negdjena godišnji odmor. Zajednosa svojim prijateljima SvenomStilinovićem i BrankomCerovcem u mome starom“fići”, s naljepnicom “Novi hrvatskiturizam” na haubi, oboružanifotografskim aparatimai digitalnom kamerom otišlismo, a kamo drugamo negona Goli otok. Naravno, nismose sunčali, već snimili obiljematerijala iz kojih je kasnije umontaži Mladena Lučića Lucanastao kratki dokumentarnifilm Goli otok – novi hrvatskiturizam koji je premijernoprikazan na Danima hrvatskogfilma 2001. Osim što smo sebavili umjetnošću, uspjeli smou tom kratkom filmu pokazatii sadašnju situaciju na Golomotoku i susjednom Sv. Grguru.Potpuna devastacija svega štoje na otocima sagrađeno i pljačkasvega što je bilo pokretnotužna je istina pokazana svijetujavno prvi put. Sljedećih godinaprojektu su se pridružilimnogobrojni umjetnici i povjesničariumjetnosti (npr. JusufHadžifejzović, Ivan Kožarić,Ante Zemljar, Ivica Župan,Branko Franceschi, SinišaLabrović, Vlado Martek, obiteljBrajnović, grupe japanskih,nizozemskih, bosanskih i talijanskihumjetnika) te udrugagolootočnih zatvorenika načelu s nedavno preminulimpjesnikom Antom Zemljarom.Nažalost, suradnja s tadašnjimlokalnim vlastima Grada Rabanije uspostavljena unatoč pismenimpreporukama nekolikohrvatskih ministarstava tepodrške i samog predsjednikaMesića koji je tom prigodom iprimio delegaciju MMC-a.Političari i lovci naGolom otokuMožete li komentiratisramotnu i ciničnu odlukuMinistarstva poljoprivrede,šumarstva i vodnoga gospodarstva,prema kojoj se Lovačkomdruštvu Kuna iz Lopara naRabu dala koncesija na Goliotok i Sv. Grgur, što znači dasu otoci trebali postati lovnopodručje i time uzgajalište divljihživotinja za ubojice drugevrste?– To je bio samo jedanod načina da se nas i medijemakne s otoka. Kako je GoliSuzana MarjanićS likovnim umjetnikomi direktorom riječkogMultimedijalnog centrarazgovaramo o projektu Goliotok – novi hrvatski turizam,o zoosimbolima u nekimnjegovim performansima,o riječkom Festivalu noveumjetnosti – FONA, o riječkojperformerskoj i punk-rocksceni, o performansimakoje radi u okviru ekološkihprojekata s aktivistima ipripadnicima ekološkihgrupa…MMC danas većinusvojih prihodastvara vlastitimdjelatnostima, adržavi plaćamoporeze čiji iznosuvelike premašujenjezine dotacije.Skraćeno rečeno,država na namazarađuje i usputdobiva svekulturne programekoje realiziramobesplatno.našim djelovanjem sve višedobivao na medijskoj pažnji,te se sukladno s time i politikauključila u raspravu, netko jepokušao što hitnije iskontroliratisituaciju, vjerojatno kakobi spriječio istinu o onome štose tamo dogodilo posljednjihpetnaestak godina. Naravno,najbolji način je otoke proglasitilovnim područjem i ograničitiposjete. Ne vjerujem dase na Golom otoku može bilošto loviti osim od žeđi izludjelihovaca i guštera. Bdjenje,moj posljednji performans naGolom otoku, koji se sastojaood dvadesetčetverosatnogsjedenja za stolom na jednompustom polju ispod kojegje bila karta svijeta a porednjega preparirani vuk, završioje time što sam poklonioprepariranog vuka Lovačkomdruštvu “Kuna”. Ne vjerujemda će to društvo ikad uspjetiuzgojiti bilo kakvu divljač ilipak uloviti vuka na Golom, pasam im u znak pomirbe ostavio“poklon”.Kakvo je stanje danas uvezi navedenoga projekta?– Današnja situacija jemnogo bolja, barem u političkimodlukama. Novipredsjednik Udruge građanabivših političkih zatvorenika“Goli otok”, sada udruge“Goli otok – Ante Zemljar”dr. Pavao Ravlić, uspio je nasjednici saborskog Odboraza ljudska prava u studenom2005. okupiti sve zainteresiranestrane – predstavnikeGrada Raba, Primorsko-goranskežupanije, Ministarstvakulture, Ministarstva mora,Ministarstva obnove i razvoja,kao i nas iz MMC-a gdje jeusvojen prijedlog o proglašenjuGolog otoka spomenpodručjem.Prijedlog će kaotakav ići na daljnje usvajanjeVladi. O načinu funkcioniranjaspomen-područja odlučivatće Inicijativni odbor kojičine predstavnici navedenihministarstava, Grada Raba,Primorsko-goranske županije,MMC-a i udruge “Goli otok– Ante Zemljar”, a za sjedišteOdbora izabran je GradRijeka.Zec i preparirani veprićs Golog otokaNa izložbi-prezentaciji Goliotok – novi hrvatski turizamu Galeriji “Miroslav Kraljević”(Zagreb, 2002.) u svoj rad uveliste i priču o toplom, krvavomzecu. U kojim ste još svojim radovimakoristili zoosimbole?– Performans Topli zectakođer je nastao na Golomotoku i veže se na način i nazivmučenja novopridošlih zatvorenikaiz vremena Informbiroa,koji su morali trčati kroz špalirstarih zatvorenika, a ovi su ihpod prijetnjom smrti trebalitući. O užasu kroz koji su prolazilioni koji su trčali kroz tajšpalir, te onih koji su ih tukli,ne treba niti pričati. Mnogi suveć tada dobili ozljede od kojihsu umrli. Moj performansse sastojao od trčanja krvavihnogu po dugoj bijeloj papirnatojtraci, na kojoj je naizmjence,sa strane, bilo napisanoGoran Ivanišević, PatrickRafter, inače svima znanihfinalista teniskog turnira uWimbldonu te godine.Osim performansa Bdjenje,za Goli otok povezan je još jedanmoj rad u kojem sam koristiopreparirane životinje. Riječje o performansu Zaleđeniodnos – akcija s veprićem kojisam izveo u hladnjaku za piće sprepariranim mladunčetom vepra.Inače, fotografiju tog radaotkupili su predstavnici jednestrane tvrtke u Hrvatskoj.Ugovorom mi je zabranjenoda ih spominjem te da iznosimvisinu iznosa, no dovoljnogovori podatak da smo timsredstvima uspjeli organiziratiprošlogodišnju FONA-u(Festival nove umjetnosti) iplatiti dio dugova MMC-a.Recimo samo da ih je koštalaviše nego lani prodana fotografijaSlučajni prolaznik BraceDimitrijevića. FotografijaZaleđeni odnos – akcija s veprićemje moj najskuplji prodanirad. Mnogo važniji razlog odonog umjetničkog kod ovihperformansa je utjecati nagledatelje na način da shvatecjelokupno zlo i bespotrebnostubijanja životinja.amir Čargonja (Rijeka, 1968.) izlagao na samostalnim igrupnim izložbama u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Sarajevu,Poreču... Od 1995. izveo desetak performansa – sam iu suradnji s drugim umjetnicima (npr. Svenom Stilinovićem,Jusufom Hadžifejzovićem, Tomom Gotovcem, VladimiromDodigom Trokutom). Jedan od osnivača udruge građanaOtvoreni krug, jednog od prvih NVO-a u Hrvatskoj 1992.Surađuje s mnogobrojnim ekološkim grupama na raznimprojektima. Osnivač i vlasnik tvrtke MMC d.o.o. – poduzeće ukulturi te osnivač galerije O.K. u Rijeci. Pokrenuo mnogobrojnekulturne i umjetničke projekte, npr. Novi hrvatski turizam,FONA. Dakle, živi i radi u Rijeci.cmyk

kazališteVII/174, 23. veljače 2,,6.35“Ne-svrstani” vs.heteronomijeZa temu prošlogodišnjegatrećega izdanja Festivala noveumjetnosti – FONA odabraliste termin NESVRSTANI,želeći navedenim sugeriratikako umjetnost ne smije – vašimriječima i riječima BrankaCerovca – HETERONOMNOsubordinirati po odrednicamanacionalne pripadnosti, “prihvatljivih”,“podobnih” političkihopcija i direkcija. Kolikoste se sami u svojoj umjetničkojpraksi suočavali s navedenimheteronomijama?– Temom “ne-svrstanost”odabranom za prošlogodišnjiFestival nove umjetnosti– FONA željeli smo pariratirastućem broju raznih umjetničkihi ostalih priredbi, festivala,izložbi, akcija, manifestacija, akoje su podređene heteronomnojsili čiji se prisilni karakteru njihovoj izvedbi itekakoosjeća, i to iz različitih sfera idomena utjecaja. Oslobođeniod posljednjeg logičnog razlogamogućeg skretanja s oveteme – političkog financiranjafestivala, bez imalo srama, dalismo sebi za slobodu otvorenoprogovoriti o autonomiji umjetnika,njegovog djela, organizatora,izložbi, festivala... Mala,ali velika FONA u napuštenojderutnoj tvornici bez strujepostala je kamen spoticanja,kako struke i njihovih institucija,kojima još ništa nije jasno,tako i umjetnicima-spavačimakoji kroz koprenu sna ne nadziruzabludu prošlog stoljećao vrijednosti umjetnosti ibez umjetnikovog direktnogangažmana. Što se tiče mojeumjetničke prakse, ona se stalnosuočava i bori s navedenimheteronomijama i po cijenuodricanja od estetike vlastitaumjetničkog djela te prihvaćanjai banalnosti, ako je to uobračunu potrebno.Riječka performerska ipunk scenaUjedno, u neformalnomdijelu programa prošlogodišnjeFONA-e dali ste pregled prakseumjetnika koji su stvaralitijekom devedesetih u Rijeci.Možete li ukratko navestikratku kronologiju riječkih performeraod sedamdesetih/osamdesetihdo kraja devedesetih,uključujući, dakako, i ovih nekolikogodina novoga tisućljeća?– U prvom redu, spomenuobih Zlatka Kutnjaka,kao možda jedinog pravogperformera iz sedamdesetih uRijeci, a koji je i danas aktivan.Kraj sedamdesetih i početakosamdesetih u Rijeci obilježilaje pojava punka. Koliko je tobitan podatak, dovoljno govorida je punk grupa Termiti nastalau isto vrijeme kao i većinaengleskih punk sastava, što jedanas u Hrvatskoj nezamislivo,usprkos medijima kojisu ispremrežili i ušli u svakikutak naših života. Ono što jebitno za riječku performerskuscenu, a veže se uz Termite sudva događaja: prvi se dogodiou Kristalnoj dvorani hotelaKvarner u Opatiji kada je frontmangrupe Predrag Kraljevićna maturalnoj zabavi izišaona pozornicu pred uspaničeneroditelje i njihovu djecu s WCškoljkom na glavi, a drugikada je u školskoj dvoranina Zametu isti taj Kraljevićžiletom izrezao vlastiti trbuh.Koliko je tada mlađahni Kraljuopće znao što radi, ne želimkomentirati, no ta dva događajaostala su duboko utisnuta ukolektivnu svijest subkulturnescene Rijeke i šire, zasigurnoutičući na pojavu performerskogdjelovanja KrešeMustaća, Damira MartinovićaMrleta (Strukturne ptice, Let3), Zorana Štajdohara Zoffa(Grč), Marije Štrajh i ostalih.Početak devedesetih u Rijeciobilježila je umjetnička stagnacija,iz dobro znanih razloga,koja je trajala sve negdje doponovnog otvorenja kultnogriječkog prostora Kluba Palach1998. i početka djelovanjagalerije O.K. te kao posljedicatoga nastaje nova performerskascena, dijelom okupljenaoko MMC-a (npr. KrešoKovačiček, Damir Stojnić,Nemanja Cvijanović, DavorDundara, Milijana Babić,Tanja Dabo). Veoma bitnuulogu u ponovnom buđenjuove scene odigrao je i zagrebačkiumjetnik Sven Stilinovićkoji se doselio u Rijeku 1998.,te iste godine prvi put predhrvatskom i riječkom publikomu galeriji O.K. izveo svojsada već legendarni performansGeometrija krvožednosti. Osimnavedenih umjetnika, najzaslužnijiza njezinu širu percepcijuje zasigurno povjesničar umjetnostiviši kustos MMSU-aRijeka Branko Cerovac.Jeste li utjecali na KrešuMustaća, inače nekad aktivnogasudionika riječke alternativnescene, da nakon petnaestgodina samovoljne umjetničkeneaktivnosti sudjeluje svojimperformansom Trčanje krozvrijeme u neformalnom dijeluFONA-e 2004.?– Ako je Zlatko Kutnjakobilježio kraj sedamdesetihu jednom posve novom poimanjuumjetnosti za riječkeprilike, onda su Krešo Mustaćte sve snažnija i ekscesnija riječkapunk-rock scena to svakakoučinili u osamdesetima.Imao sam prilike tih godina unekoliko navrata prisustvovatiMustaćevim performansimai burnim reakcijama publikena njih. No, s obzirom nasredinu i vrijeme u kojimaje Mustać tada djelovao, nijeni čudno da je nakon nekogvremena jednostavno odustao,nestao s umjetničke scene.Razmišljajući o umjetnicimakoje bi trebalo predstaviti uneformalnom djelu FONA-e2004., nazvan Riječki angažman– riječke osamdesete, sjetiosam se i njega. Sasvim slučajnosmo ga sreli i on se odazvao namoj poziv te izveo performansTrčanje kroz vrijeme. Mustaćje nakon toga nastavio djelovatis istim žarom kao da ovihposljednjih dvadesetak godinanije postojalo.Policijske intervencije iulične akcijeJeste li se suočavali s intervencijamapolicije prilikom uličnihperformansa/akcija i kakvesu reakcije vaših sugrađanana ulične performanse i akcijekoje organizirate kao direktorMMC-a?– Spomenuo bih samo dvaprimjera: akciju Tito – poštujtešestoricu uoči državnihizbora 1999., koja se sastojalaod lijepljenja velikog plakataTita i teksta njegove poruke“poštujte šestoricu”. Akcijaje poput bombe odjeknula uhrvatskoj javnosti, te na licemjesta (Kružna ulica, ispredKluba Palach) osim mnogobrojnihmedija dovela i velikibroj raznih tipova u civilu tepripadnike policije. Nekolikodana se medijima vukla pričao razlozima postavljanjaplakata i ispisivanja poruke.Dana su razna objašnjenja; zaneke je to bilo prizivanje noveJugoslavije (šest republika),za neke poruka građanima daglasaju za oporbenu šestorku,za neke rad Grupe šestorice.Političari također nisu ostalidužni; Sanader je optuživaoRačana da je to njegovomaslo, Račan Sanadera damu želi “pakirati”, a Mesić jeizjavio da je to poruka građanakoji žale za ekonomskiboljim vremenima. Mene sunekoliko puta ispitivali, no jasam svoju akciju priznao teknakon skidanja plakata koje,uzgred rečeno, nije prošlo bezskandala. Plakat je slučajnobio zalijepljen preko grafita– kukastog križa koji su zbunjenii preplašeni komunalniradnici prilikom skidanja Titaostavili, te tako pokrenuli ponovolavinu medijskih natpisau stilu: “Skinut Tito – ostaokukasti križ”. Reagirali su istudenti, nacrtavši na poduispred zida (kukasti križ i natpissu komunalni redari prekonoći išarali sprejem, napravivšiod svega jedno veliko oko) upolicijskom stilu šest obrisatijela prosuvši crvenu boju isve omotavši trakom “STOPPOLICIJA”. Tjedan kasnijedao sam intervju Novom listuu kojem sam objasnio razlogeove akcije. Ono što me osobnonajviše zanimalo jest hoću liuspjeti u tadašnjoj situacijiizmanipulirati moć medija,da preko njih jedan banalničin pretvorim u prvorazrednuatrakciju te da uključim sustavi kompletnu javnost u njega.Mislim da sam uspio.Druga akcija koja je završilaapsurdnom odlukomuz prisustvo ne policije većinspekcija je akcija otvaranjaGalerije nebeske na osamnaestomkatu riječkog neboderakojega su mediji – zbog lošegradnje, neodržavanja, balkonakoji padaju – prozvali“Neboder smrti”. Akcija jeodržana u stanu riječkogfotografa Karla Došena štoga je dobio na korištenje odGrada Rijeke, a sastojala se odpostavljanja mramorne pločeiznad ulaznih vrata stana snatpisom MMC GALERIJANEBESKA te dva printa fotografija.Na jednoj fotografijije “Neboder smrti” u trenutkukad je sagrađen 1977., a nadrugoj fotografiji su neboderiWTC-a u New Yorku ispodkojih plovi brod Jugolinije.Izložbu je posjetio i komunalniredar, a nekoliko danakasnije Karlo Došen je dobioposljednju opomenu predizbacivanje iz stana jer je ustanovljenoda stan koristi protivnougovoru o stanovanju,to jest u umjetničke svrhe, adokaz tome je izložba DamiraČargonje te prisustvo posjetiteljai novinara.Performansom protivDružbe AdrijeKod graničnog prijelazaRupa 3. srpnja 2004., a što jeujedno bilo i otvorenje drugeFONA-e, zajedno s KrešomKovačićekom, MarkomOffenbachom i ZoranomGrubešićem izveli ste performansOdgovor-rov, posvećenKurosawinu filmuKagemusha, sjena ratnika,te nekoliko mjeseci kasnijeOdgovor-rov II u Piranskomzaljevu kao vaš odgovorna projekt Družba Adria.Navedene performanse podržalisu mnogobrojni hrvatski islovenski aktivisti te ekološkegrupe. Kakvi su bili odjeci navedenihperformansa?– Performans Odgovor-rovI izveden je na graničnomprijelazu Rupa na dan ulaskaSlovenije u Europskuuniju a njegov nastavakOdgovor-rov II 14. prosinca2004. u Piranskom zaljevu.Performansi su imali velikogodjeka prvenstveno na slovenskojnezavisnoj sceni kojaga je podržala te pomogla uorganizaciji. U performansimasmo koristili simbole japansketradicionalne vještine ispijanjačaja te ritualno kopanje rovadječjom lopaticom. Rov smokopali na graničnom prijelazukao i na sredini Piranskogzaljeva u moru. Bilo je tu jošsimbola, no mislim da bi namobjašnjenje oduzelo dostavremena. Performansi su diomnogobrojnih ekoloških projekatakoje članovi MMC-ai ja već godinama radimo saktivistima i pripadnicimaraznih ekoloških grupa.I na kraju: u sklopu prošlogodišnjemanifestacije 18.Adria Art Annale izveli steperformans Punjene paprikeza Bačvice u Klubu Palach,gdje ste, dakle, u košulji snatpisom “Palach” spremalipunjene paprike za Bačvice.Koji je kontekst navedene akcije/performansa?– Performans Punjenepaprike za splitske Bačvice vrstaje parodije na ono što suSplićani u arhitektonskom isvakom drugom smislu učinilisvom legendarnom kupalištuBačvice, a rad je napravljenposebno za Adria Art Analle.Punjene paprike tu dođu kaoručak na plaži.Drugo korištenje punjenihpaprika bilo je u GalerijiMatice hrvatske, gdje je muslimanskaromska skupinaDerviši izvela performansručka punjenih paprika, ispredprinta fotografije mene s kalašnjikovimu ruci i odjevenogu majicu s natpisom “JEBEŠUMJETNOST”.cmyk

36 VIII/174, 23. veljače 2,,6.kazališteNakon dogme: maglaVišnja RogošićErba, Magelli i Teatro Metastasiobanalizacijom žrtve na križuodustaju od apologije tradicionalnereligioznosti, no istovremenosugeriraju otvaranje novog ciklusa– neuvjerljivom, ali ipak mogućomtrudnoćom, smrću bez uskrsnuća, ali ibez mučnih pitanja.Uz gostovanje Teatra Metastasio, od 29.do 31. siječnja u Zagrebačkom kazalištumladihredstavom Životinje u maglitoskanskog Teatra MetastasioZeKaeM je krenuo u realizacijuosvježavajuće novogodišnje odluke onizu gostovanja europskih kazališta uovom zagrebačkom, publici tako obećavšibarem daleki nagovještaj one upućenostidostupne ljubiteljima filma iliglazbe. Koncentracija uvida u izvanhrvatskukazališnu stvarnost na nekolikofestivala godišnje hrani više umjetničkuprosječnost nego izgladnjele gledatelje,pa ovo obećanje češćih obroka, započetocrkvenim prikazanjem, možda nosii pouku i spas. Spomenuta kršćanskoizvedbenasintagma stoji u podnaslovupredstave, koju je režirao Paolo Magelli,jedan od utemeljitelja Teatra Studio delMetastasio sedamdesetih godina, i tekstakoji je napisao suvremeni talijanskidramatičar Edoard Erba. Prizivajućisrednjovjekovno kruženje pageanta, nasiječanjskoj turneji ova predstava nekolikoje dana provela u Zagrebu, kakobismo se prisjetili Kristove muke tepoznatog magellijevskog osvajanja prostorascene u svim pravcima.Osvajanje proplankaNadrealna atmosfera maglovitogdana otvara se realističnim uličnim mono(pro)logomnajživopisnijeg lika, sitnoglopova Francesca (Fernando Maraghini)uz nijemo pojavljivanje Obe (FrancescoCortopassi), crnog muslimanskog imigranta– nositelja ironijske uloge gotovoravne onoj poznatog čavla na zidu.Logika koja povremeno klizi u nevjerojatnonastavlja se bračnim parom usrednjim godinama s dovoljno snage zarazočaranost, vrijeđanje i usamljenost,bez djece i odluke o promjeni. Paloma(Pamela Villoresi) i Alfonso (MauroMalinverno), Veliki petak provode uzamagljenoj idili sličice na pisanici – nazelenoj livadi njegova imanja na kojojona uskoro počini preljub s mladićem(Francesco Borchi) – spasiteljem životinja,on luta u potrazi za izgubljenimlovačkim psom, a pomalo neurotičnascenografkinja arhanđeoskog imena,Gabriella (Valentina Banci), odlučujepostaviti pozadinsku scenu s tri golgotskakriža za gradsku procesiju.Solidna gluma (kakvu može pokazatii ZeKaeMov ansambl) i tekst kojinapreduje poput sporog plimnog vala(pa se poveznice s pasionskom dramomtek naslućuju u prvom činu) ne mogukonkurirati scenografiji. Harmoničnostkolektivnog kazališnog stvaralaštva takoje, barem u prvom dijelu, žrtvovana ukorist otkrivanju ove zvijezde predstave.Scenografi Giulia Bonaldi i AnuscCastiglioni osmislili su, naime, mekanubukoličku zelenu kutiju koja je kombinacijaimpresionističkog razlijevanja bojau mogli, uskršnje nevinosti i Bambija.Bacanje otpadaka, udaranje u bubanj inervoza, koji se vuku kroz predstavu,na ovoj razotkrivajućoj pozadini djelujustrano, nepotrebno i nevjerojatno poputintervencije iz drugog svijeta koja tu nemože zaživjeti. Iako nas tekst eksplicitnouvjerava da se čovjek u vlazi i maglimože razboljeti, izgubiti i, konačno,nesretnim slučajem, umrijeti, opasnostostaje na razini riječi, a režija kreirasigurnu i slobodnu atmosferu sna i magleu kojoj je prirodno – biti životinja.Na tragu pravog crkvenog prikazanja iredateljske dosljednosti, magla i zemljapokazuju megalomanske tendencijeIako nas tekst eksplicitnouvjerava da se čovjeku vlazi i magli možerazboljeti, izgubiti i,konačno, nesretnimslučajem umrijeti,opasnost ostaje narazini riječi, a režijakreira sigurnu i slobodnuatmosferu sna i magleu kojoj je prirodno – bitiživotinjaosvajanja gledališta, no scenografija zadržavapromišljenost i sklad koje to istogledalište može pozdraviti.Muka bez naukeRazvijajući priču u kojoj se ispreplećujedan ustajali brak i jedna slučajna tragedijaAnimali nella nebbia sve izravnijeukazuju na svoju žanrovsku određenost.Dva lopova i mladić postaju razapetistatisti (za publiku procesije koja senikad neće pojaviti) i protagonisti kršćanskesmrti na križu koju, greškomostavljeni, prihvaćaju s olakšanjemi bez gorčine, dok Gabriella Palominavještava rođenje djeteta – glasajućiza ciklički razvoj vremena. Paralela smukom Isusa Krista kontinuirana je, alinenametljiva: oslovljavanje s Učitelju,posljednje Kristove riječi, plavi ogrtačDjevice Marije ne predstavljaju triksceneu kojima razabiremo 3D bljeskovedrame Boga na križu, nego novu dramu.Djevica Marija u liku Palome dijeli tijelo(kao i ime) s Marijom Magdalenom.Je li majka kurva? Ili obrnuto? Jedan odrazapetih razbojnika je musliman. Je liprakticiranje druge vjere nevjerovanje?Ili ono ukida smisao žrtve ove prve?Smrt na križu događa se slučajno, nečijomambicioznom samoinicijativnošću,a gomila koja bi trebala posvjedočiti, baškao i u Ionescovoj reprezentativnoj dramiapsurda, izostaje. Uskrsnuće je napokonzamijenjeno ležanjem na zemlji, akao ateist otkriva se upravo utjeloviteljIsusa. Nakon odbijanja da predstavljanešto u što ne vjeruje glumac-Isus dobivapraktični savjet na granici izmeđuuvjerenja stranačkog kandidata iDiderota: nije važno što vjeruješ ti,važno je što vjeruju oni.Realnost događaja gubi se i ponovovraća, baš kao i odluka da se vjeruje iline. Erba, Magelli i Teatro Metastasiobanalizacijom žrtve na križu odustajuod apologije tradicionalne religioznosti(riječ je ipak o talijanskoj drami), noistovremeno sugeriraju otvaranje novogciklusa – neuvjerljivom, no ipak mogućomtrudnoćom, smrću bez uskrsnuća(ono, naime, ne postoji za životinje), alii bez mučnih pitanja. Ostavljajući nas usvijetu na rubu vjerovanja, bez Učiteljai učenja, bez histerije i straha od smrti,ova predstava predlaže samo hrabrost.A ono što je od dogme ostalo, širi segledalištem – kao magla.cmyk

kritikaVII/174, 23. veljače 2,,6.37Suvremenakorejska književnostSuze proizvodimsamo prema potrebiRaul ZelikKnjige korejske književnostiobjavljene u posljednje vrijeme uNjemačkoj nemaju ništa zajedničkos istočno-azijskim slikama ilirasističkim fantazijama o društvimamarljivim poput mrava. To nije ni popniti se pak sve to čini osobito stranim.A upravo zato prilično prikladnim dase doista nešto doznaJung-Hee Oh, Vögel (Roman); KyongsukSin, Das Zimmer im Abseits (Roman);H. Picht/H. Kang (Hg.), Am Ende derZeit (Anthologie); Byong-Ik Kim,Grenzerfahrungen – die koreanischeLiteratur der Gegenwart (Essays);Pendragon-Verlag, Bielefeld, 2002.ini se da je namjera izdavačkekuće Pendragon da karikira svojvlastiti program: slike, koje ukrašavajunaslovnice biblioteke “Korejskaknjiževnost” te izdavačke kuće, jedvada bi netko mogao odabrati na stereotipnijinačin: na njima je tako mogućeuočiti neku aleju sa sela kojom šeće nekaseljanka, neki park, neki hram obasjansuncem na zalasku. Uobičajeni istočnoazijskikič: “zemlja istočnjačkoga mira”kao mjesto imaginirane harmonije.Utoliko čovjek prije samog čitanjaima najprije posla s uobičajenim klišejem:dalekoistočno umijeće meditacije iprezir prema individualnosti, ekstremnaspremnost na učinkovitost, skromnost,poniznost i – kako to sportski komentatoriznaju lijepo sročiti – “atmosfera naterenu kao u mravinjaku”… Almanahslika, s kojim uostalom ni TakeshiKitano ni Pizzicato 5 nisu raskrstili.Tako se starim stereotipima jednostavnopridružio i onaj dalekoistočnjaka kojise doima da je posve cool: lijen na jezikui/ili opskrbljen naočalama koje su posveu trendu.No, ta brižljivo pripremljena biblioteka,apstrahira li se od omota knjige,omogućuje čitatelju da se popriličnoodvoji od tog srednjoeuropskog slikovnogsmeća. Pristup većine korejskihautora obilježava realizam. Byon-IkKim u svojoj zbirci eseja, pod naslovomGranična iskustva, objašnjava i zašto jetome tako. Suvremeni je razvoj Koreje– počevši od japanske kolonijalne vladavinepreko građanskog rata pa sve dokapitalističke diktature industrijalizacije– protjecao na toliko brutalan način dasu se autori osjećali obveznima zauzetiodređenu poziciju. Zato su, ovisno ovlastitoj pripadnosti pojedinim generacijama,teme poput rata, podjele, diktaturei modernizacije zadobile dominantnuulogu.Takva vrsta pozicioniranja KyongsukSin nije potrebna. Ta tridesetdevetogodišnjaautorica u Zabačenoj sobijednostavno pripovijeda svoju priču.Šestnaestogodišnju Kyongsuk krajemsedamdesetih roditelji šalju u Seul kakobi ondje pronašla posao u tvornici inastavila školovanje. Ona dijeli sudbinumilijuna Korejaca koji su se u sklopugospodarskog čuda preselili u velegradovei ondje bili suočeni s gigantskim,za društvo traumatizirajućim nasilnimprojektom. Deseci tisuća završavaju uradnim logorima jer su prosjačili, radnicimoraju biti spremni u svako dobadana ili noći preuzeti posao u dodatnimsmjenama, sindikalci se uz pomoć nacionalnogzakona o sigurnosti isključujuiz igre s obzirom na to da se organizacijaklasne borbe kažnjava kao da je riječ oterorističkom činu. To je građa od kojesu sačinjena gospodarska čuda.Na toj pozadini – a da pritom neupada u politološka objašnjavanja– Kyongsuk Sin pripovijeda priču jednedjevojke koja svaki dan stoji uz tekućuvrpcu, koja svoj maleni sobičak dijeli sdva brata i sestričnom, koja proživljavaprve radničke borbe i zaljubljenaje u svoju školsku kolegicu Hi-Chae.Usporedno s tim, tvoreći pritom drugupripovjednu okosnicu, Sin razmišlja oprocesu prisjećanja na ono vrijeme o kojemuviše nitko ništa ne želi znati. To seštivo rado čita. Riječ je ipak o fragmentarnoustrojenom, socijalno-realističkomromanu koji ne završava u sentimentalnojplačljivosti i u kojemu većina stvari ostajeneizgovorena: nepretenciozan, opušten,no usprkos tome ne i plitak roman.Nasuprot tome, Ptice Jung-Hee Ohmračnije su djelo. Priča je to o desetogodišnjojUumi koja sa svojim bratom živina periferiji Seula. Njezin otac crnči najednom prilično udaljenom gradilištu,a majka im je pobjegla. I iz te je građemogla nastati osrednja socijalna drama.No, Jung-Hee Oh pošlo je za rukom, kaoi Kyongsuk Sin, ispripovijedati priču odruštvenim odnosima a da ne postane žrtvompedagoškog kiča. Ona konzekventnoostaje vjerna ekstremno subjektivnojperspektivi: naime, onoj djeteta u kojegase sve snažnije miješaju sekvence iz snovai stvarnost. Desetogodišnja Uumi govoriu kodovima čije nam značenje autoricane posreduje, pri čemu i za najgore doživljajepronalazi nesentimentalne, neobičneopise. Na kraju čovjek ne zna načemu je. Osjeća se tek učinak svakodnevnogterora i stječe predodžba o tome, odkakvih sve sitnica čovjek umije sazdatisvoje strategije preživljavanja. Izlaza– naravno? – nema.Sve to nema ništa zajedničko s istočno-azijskimslikama ili rasističkimfantazijama o društvima marljivim poputmrava. To nije ni pop niti se pak sveto čini osobito stranim. A upravo zatoprilično prikladnim da se doista neštodozna.S njemačkog preveo Tihomir Engler.Objavljeno u časopisu spexwww.spex.de/web/rezensionen.php?id=1491&type=4Carsten SchwedesKoreja je donedavno bila samobijela mrlja na atlasu suvremeneknjiževnosti. Dva kratka turističkaknjiževna vodiča objavljena uNjemačkoj omogućuju prostodušnomputniku prvi pogled u tu nepoznatuzemljuWind und Gras: Moderne koreanischeLyrik. Herausgegeben und aus demKoreanischen übersetzt von MarionEggert. dtv, 2005.; KoreanischeErzählungen: Herausgegeben von SylviaBräsel und Lie Kwang-Sook. dtv, 2005.ako nekoga uvesti u nepoznatuknjiževnost jedne egzotične zemlje?Ispriča mu se povijest teknjiževnosti. Oprezno oslobađanje odtradicionalnoga kineskog pjesništva početkomstoljeća, uvoz modernog načinapisanja iz Japana u doba okupacije, bijegu idilu pjesništva o prirodi pedesetih dosedamdesetih godina, zatim od kraja tograzdoblja do osamdesetih godina dominacijapolitičke pjesme i na kraju u devedesetimapovratak subjektivitetu. Tako je,vrlo skraćeno, predstavljena povijest korejskelirike 20. stoljeća u antologiji Windund Gras. Očite su mnogobrojne paraleles njemačkom lirikom, kao i znatno “zakašnjenje”.No, velika povijest nije tolikozanimljiva, koliko način na koji pojedinačniautori pišu njezina poglavlja.Mjesečeva zraka zabodena ukrov kao akupunkturna iglaNa početku su poučne pjesme HanaYonguna (1879.-1944.), koje u jednostavnimslikama iz prirode i potkrijepljenimusporedbama razvijaju ljubavni diskurs,a on se u jednakoj mjeri može tumačitiosobno, religijski ili politički. Izrazito višemoderne nalazi se u Posljednjem noćnompogledu na Aziju O Sangsuna (1894.-1963.), koji se također svrstava u dobautemeljenja moderne korejske lirike:dojmljive slike koje uvijek okružuju objeriječi “Azija” i “noć” u najboljoj whitmanovskojtradiciji nižu se u dugu pjesmukoja stvara mistični svijet.No, pravi početak europski shvaćenemoderne nalazimo tek u pjesmamaChonga Chiyonga (rođenoga godine1903. – ne zna se godina smrti) i Yisanga(1910.-1937.). U Chiyongovoj pjesmiUbojstvo sata opis i slika čvrsto se povezujuu kratkim zatvorenim redovima:“Zidni sat u ponoć: djetao koji donosinesreću! Udara po mojem mozgu kaoautomatski čekić”.Vrhunac antologije Yisangove su proznepjesme, a njihov izbor objavljen je i uNjemačkoj (Mogelperspektive, Droschl2005.). Kratke rečenice izvanredne slikovitostitrajno čuvaju tajanstvenost kojaobavija već prvo čitanje:Pjesma br. 12Zavežljaj prljavog rublja u ludom letuobruši se u prazninu i pada na tlo. To jejato bijelih golubova. Na onom fragmentuneba – veličine dlana – rat je završio i mirnastupio – objavljuje. Grupica golubovačisti prljavštinu s krila. Na ovoj stranineba, veličine dlana, počinje nečista borba,jato golubova zatući palicama. Kada ih uzraku okalja dim iz kamina, jato golubovajoš jednom poleti prema onoj strani nebaveličine dlana.Kašalj zapeo u hrpi smećaTu izvrsnost ne doseže ni jedna odkorejskih poslijeratnih pjesama. Opće“Agnes-Miegel-kukičanje sjećanja”(Thomas Kling): ptica, šuma i jelenuzdižu se u nebesa, uz poneke iznimkeu narativnim proznim pjesmama SoaChongjua (1915.-2000.) i Paka Inhwana(1926.-1956.) – Drveni konj i dama.Uostalom, čini se da je plavo boja pjesničkogapreobražaja koja nadilazi sve jezičnegranice: upravo se u tim pjesmama nijedna druga boja ne pojavljuje tako često.Pitamo se zašto je baš to poglavlje moralobiti najdulje u antologiji koja bi željelaposredovati “trajnu životnu snagu” moder-cmyk

38 VIII/174, 23. veljače 2,,6.kritikane korejske lirike, a ipak nudi više povijestknjiževnosti. Tko želi više od toga, upućenje na stručnjake za Daleki istok – izdavačaPendragon i ediciju Peperkorn.Prelaskom s prilagođene na političkuliriku mijenja se doduše tematika, no tonije imalo nikakav utjecaj na književnukvalitetu. U tom su razdoblju svakakonastale važne pjesme kao što su TravaKima Suyonga, Šutnja Koa Una ili Hrpapepela Kima Namjua. Ali autori još imajuistu sklonost prema ponavljanju ili anafori,poput idiličara prirode. Nedostajestilska varijacija, trenutak iznenađenja,jedan još nikad prije začut zvuk kojidoživljavamo na primjer u Yisangovimtekstovima. Usto, i ovdje gotovo uvijekslike dolaze iz prirode, čak i kada su iskaziizričito politički.To se mijenja tek u sadašnjosti. Samoje lirika Kima Hyesuna nedvojbenooznačena urbanim: zgrada banke, podzemnaželjeznica i semafori za pješakeviše odgovaraju slici suvremene Korejeod vjetra i trave. Čini se da su većinomlirici bili skloniji nastavljati kulturalnutradiciju od svojih proznih suvremenika,čak i kad se životna okolina znatno promijenila.I tako se krug antologije zatvaraškrtim pjesmama Ch’oe Sunghoa: ovdjeponovo sja dalekoistočna mistika, kojaje sadržana već u poeziji Hana Yonguna.Njegov tankoćutni jezik nema premca ipokazuje kakve dijamante tajanstvenogsjaja još i danas može ponuditi dugatradicija korejske lirike.Jer ne smijem zauzeti stranu...Za razliku od antologije lirike,zbirka korejskih pripovjedaka, takođerobjavljena u DTV-u (DeutscherTaschenbuch Verlag), sadržava samotekstove nastale u posljednjih 45 godina.U pripovijetkama se daleko snažnijenegoli u lirici obrađuju suprotnosti, kaona primjer one između dviju korejskihdržava, modernizma i tradicije, grada isela, siromašnih i bogatih, muškarca ižene. Diskurs dominira nad estetskim.Zato ne čudi da je ton, osobito u pripovijetkamaiz šezdesetih i sedamdesetihgodina, često činjenično trezven, gotovoizvještajan. Suprotstavljena stajalištanajčešće utjelovljuju dva lika koji navrhuncu radnje izmjenjuju verbalneudarce. Kao, na primjer, u najstarijemtekstu te antologije Panmunjom (mjestou kojemu su održani službeni pregovoriizmeđu Sjeverne i Južen Koreje) LeejaHochola, u kojemu južnokorejski novinarsreće jednu Sjevernokorejku. Jedandrugoga pokušavaju uvjeriti u ispravnostsvojega viđenja svijeta. Ali, ultimativnaborba argumentima ostaje bez pobjednika.Slično kao u priči Povratak kućiSua Jung-Ina, u kojoj student pun idealai trgovac na crno raspravljaju o siromaštvui bogatstvu. I u obiteljskoj pričiNezaboravni Kima Wonila majka i bakautjelovljuju suprotstavljena stajališta.Iznimku od pretežno činjeničnognačina pisanja među starijim autorimačini Hwang Sok-yong: njegova pripovijetkaČovjek kao ti i ja sjajna je društvenaoptužba mladog ubojice, jer mu todruštvo ne daje nikakvu mogućnost zaegzistenciju dostojnu čovjeka. Ta gruboiznesena drastična životna priča dobivana izražajnosti vještim potezom autora,koji monolog Svatkovića smješta u policijskiured, tako da je svaka istražiteljevariječ ujedno upućena i čitatelju.Vrhovi njezinih grana čine senedostižnimaU pripovijetkama mlađih autoranastavlja se ta sklonost jeziku snažnijihemocija. U jezičnoj usklađenosti dodušene dosižu stilističke erupcije jednogaHwanga Sok-yonga, ali zato djelujumnogo životnije od onih starije generacije.Premješta se i tematsko težište – triod četiri pripovijetke problematizirajuodnos muškarca i žene. Ako priča KangaSok-Kyonga o usamljenosti supruge jošdjeluje tradicionalno, Han Kang i KimYoung-ha u svoje pripovijetke preuzimajumoderne elemente. Kim Young-hau Zvečećim božićnim čestitkama adaptirakriminalističke elemente, tako da semotiv ubojstva mlade Korejke čitateljuotkriva tek postupno. Han Kang upotrebljavanadrealistički motiv metamorfozekako bi prikazao otuđivanje žene odsupruga koji za nju nema razumijevanja.No, među mlađim autorima ipak je najuspješnijapripovijetka Gonga Jiyounga.Višestruko izlomljena, ona razvija slikuustanka u južnokorejskom Kwangju,okrutno ugušenome godine 1980. i načinna koji je to predstavljeno u medijima.Godinama nakon samog događaja, nabolesničkoj postelji kamermana koji jeta zbivanja snimao, miješaju se vlastiteuspomene pripovjedača i medijsko predstavljanjedogađaja.No, ukupno, te pripovijetke samorijetko uspijevaju posredovati estetskepodražaje, jer su uglavnom razmjerno jednostavnograđene i ne odlikuju se – baremne u prijevodu – jezičnim finesama.No, uspijevaju probuditi zanimanje zajednu zemlju – nažalost u ovoj antologijinisu zastupljeni sjevernokorejski autori– u kojoj brzi i korjeniti preobražaji uposljednjih 20 godina potiču radoznalosti za njezin budući književni razvoj.S njemačkog prevela Sanja DemšićObjavljeno u e-časopisu titelwww.titel-forum.deNišta ne dokida čamotinjuMaja HrgovićLjubavna priča koja se rasplićenaizmjeničnim nizanjem Njezinihi Njegovih tematski labavozaokruženih odlomaka osobneispovijedi samo je platforma nakoju je Koščec nakalemio epopejuo iskonskoj sjeti, otuđenju iposvemašnjoj izgubljenosti urbanogintelektualca. Pored svih mana, ovajroman zaslužuje mjesto uz bok spravom nagrađivanog KoščecovaWonderlanda, a nije nedoličnosvrstati ga i među najbolja književnaostvarenja prošle godineMarinko Koščec, To malo pijeska na dlanu;Profil, Zagreb, 2005.ajperverznijem obliku melankolije– onome koji vonja po tjeskobiispresijecanoj oštrim rezovimasamosažalijevanja i gnušanja nadživotom, u kojemu se mutnooka apatijaukršta s općom pubertetskom nesigurnošću,a žudnja za ljubavlju s impulsomsamodestrukcije, onome kojemu kaosoundtrack najbolje pristaju patetičnesonate s izlizanih ploča klasične glazbe– tome je obliku melankolije MarinkoKoščec posvetio svoj posljednji romanTo malo pijeska na dlanu. Ljubavnapriča koja se raspliće naizmjeničnimnizanjem Njezinih i Njegovih tematskilabavo zaokruženih odlomaka osobneispovijedi samo je platforma na koju jeKoščec nakalemio epopeju o iskonskojsjeti, otuđenju i posvemašnjoj izgubljenostiurbanog intelektualca.Mogućnost otokaRoman, koji bismo (ako nam jebaš stalo do rigidnih kategorizacija)mogli odrediti kao psihološki ljubavni,za protagoniste ima introvertiranoguposlenika izdavačke kuće i likovnuumjetnicu. Oboje u ranim tridesetima,oboje akademski obrazovani, vrlo inteligentni,zaokupljeni promišljanjemvlastite čemerne prošlosti i na trenutkejoš čemernije sadašnjosti, oboje s teretomobiteljskih tragedija na grbači,ovo dvoje si sliče kao jaje jajetu. Kad sePlatonove polovice negdje na srediniknjige konačno sretnu, čitatelju postanejasno da je cijela prva polovica bila tekuvertira u burnu priču koja slijedi. Aslijedi nagao emotivni uzlet, koji i njegai nju transformira u ushićeno sretneljubavnike, zadovoljne sobom, jednodrugim, cijelim svijetom. I baš kad svepočne podsjećati na sladunjave pričeiz valentinovskog izdanja Glorije, zbogNjegovih se dozlaboga kompliciranihunutrašnjih bitki, čiju je uzročno-posljedičnupovezanost sa stvarnošćunemoguće detektirati, tek uspostavljenodnos izobličuje se u patologiju. Nepristajući na osamu udvoje koja seodjednom nameće kao jedina opcija,zaljubljena slikarica konačno ostavisvoju polovicu, samoga na otoku nakojem su zajedno ljetovali.Nije slučajno Koščec smjestio epizodus raskidom na otok, čini mi se.Baš kao i u prijašnjim svojim romanima(Otok pod morem, Netko drugi,Wonderland), koji su svi redom monološkistrukturirani, a pripovjedačke seniti pletu oko jedne neobične individue,do boli svjesne svoje inzularnosti(otoka), Koščec je i u To malo pijeskana dlanu obuzet idejom o čovjekovojupućenosti isključivo na samoga sebe– štoviše, ovdje je ta ideja predimenzioniranado te mjere da sugerira kakoni pronalazak duhovnog blizanca,Platonove polovice, savršenog Nekog– ne dokida čamotinju. Mogućnostotoka jedina je mogućnost koju Koščecdopušta svojim junacima pa makar tobilo i udvoje.Postupno splasnućePrekretnica je u radnji, rekli smo,susret dvoje protagonista, trenutak kojidijeli radnju napola i zavodi čitateljana (pogrešan, nažalost) zaključak da ćeod izvrsnog, svih superlativa vrijednogprvog dijela knjige, drugi biti još bolji.Ništa od toga: do početka ljubavneveze između Njega i Nje i do okončanjazanimljivih retrospektivnih oživljavanjaepizoda iz djetinjstva i mladosti,iz priče je otekla sočnost, zavodljivost,ono što tjera na čitanje u jednom dahu.Kronologija dvaju paralelnih monologazapočinje kod Njega sadašnjimtrenutkom, koji ga pronalazi u Kanadi,na rubu svijeta, gdje osjećaje zagušujenapornim fizičkim radom. Njezino jegovorenje pak progresivno pravocrtno(više-manje; i njezina se priča na trenutkezalijeće u prapovijest pa doznajemokako se nekoć ugledna, financijskistabilna obitelj svela na samo dva člana– Nju, slikaricu koja živi u suterenskomstanu visoke zgrade s čijeg se vrha ugotovo pravilnim razmacima samoubojicebacaju na asfalt, i njezina oca, odživota beskrajno umorna čovjeka kojise nikad nije oporavio od smrti supruge,niti se ikad potrudio oporaviti se).Jezik Njezinih poglavlja sasvim jerazličit od onoga kojim govori On.Dosljedno provedenom jezičnom diferencijacijom– koja, međutim, nijeoštra ni previše upadljiva zbog toga štosu likovi realno slični, intelektualno,psihički pa čak i fizički – knjiga osvajajoš jedan plus.Najuspjelije su u cijelom romanuBildungs-epizode o odrastanju glavnogmuškog lika: turobno djetinjstvo bezprijatelja, život u zapuštenoj kući narubu grada, s ludom majkom, a bezoca i spoznaje tko bi on mogao biti,teret obilježenosti podrijetlom, stigmamalograđanštine, nedostatak ljubavikao konstanta bez amplituda, susjedicmyk

kritikaVII/174, 23. veljače 2,,6.39Peron bez domovinekoji truju mačke i kamenjem gađajupsihički bolesne stanovnike kvarta ukoji nikako da stigne asfalt... Neobičnoživopisno a istodobno sasvim tečno,štivo se naglo razvodnjuje nakon lucidnih,društveno politički podcrtanihprovokativnih aluzija na tupaste čelnikevelikih izdavačkih kuća, snobovskupopulaciju likovnih kritičara, Crkvu uHrvata…Glavni razlog zbog kojeg želja zaiščitavanjem romana “u cugu” splasnebaš kad se počne odmotavati središnjanit radnje (ljubavna priča), autorovaje glad za metaforama i intelektualiziranjem,koju on nije uspio držatipod kontrolom do kraja. Primjerice,kad nakon puknuća ljubavne veze Onmeditira o svojim osjećajima, rečenicepostaju dugačke i teže prohodne, gomilajuse epiteti, metafore se ne uklapajuglatko nego treba uložiti naporna njihovo dešifriranje. Ono što je namjestima blago iritantno, Koščecovo jeisklizavanje iz prikazivanja u kazivanje:umjesto da dopusti priči da se daljeodvija kroz događaje, situacije i dijaloge,on se prepušta komentiranju događajai situacija, dok dijaloge svodi naminimum. Ukratko, zanimljivost radnjeustupa mjesto grumenima metafora,mjestimično razbijenima zamornimintelektualiziranjem, pa dobar dojamšto ga je roman na početku izazvao dokraja podosta splasne.Stilska rafiniranostIpak, ne valja biti previše sitničav.Četvrtom Koščecovom uratku, kaouostalom i prijašnjima, treba priznatistilsku rafiniranost, bravurozan jezik ukojemu se može uživati. (A i zamjerkuna obilno intelektualiziranje, sasvimsigurno ne bi svi potpisali. VelimirVisković, primjerice, na koricama knjige– objavljene, uzgred budi rečeno, uProfilovoj biblioteci koja nosi njegovoime – Koščecovu “refleksivnost i esejističkebljeskove” čak povezuje s našimmediteranskim modernistima, velikimMarinkovićem i Novakom; a prepoznajeu njima i produžetak francuskogegzistencijalizma i novog romana.)Pored svih mana, roman To malopijeska na dlanu zaslužuje mjesto uzbok s pravom nagrađivanog KoščecovaWonderlanda, a nije nedolično svrstatiga i među najbolja književna ostvarenjaprošle godine.Grozdana CvitanNajavljen kao priča o ljubavi najvećihfilozofa 20. stoljeća, ovaj je romanponajprije je priča o sazrijevanju,starosti i toleranciji. Ili o vremenu(prošlom ili sadašnjem?) kojemu jeMartin Heidegger posvetio mnogemisli i s kojim je cijeli život bio udijalogu. S aspekta troje akteraod kojih je jedan mahom duhomodsutan (Heidegger), to je niz slikaispričanih iz poznatih činjenica izapisa koji su ostali iza njih: njihovihili o njimaCatherine Clément, Martin i Hannah; sfrancuskog prevela Ana Prpić; Profil,Zagreb, 2005.“ ve želim razumjeti, Elfride.Čak i vas”, reći će HannahArendt supruzi svoje ljubavi,Martina Heideggera, ne bi li dobilaodgovor na pitanje zašto je gospođaHeidegger bila član nacionalsocijalističkepartije i zašto je u to uvuklai slavnog filozofa. Ista pitanja nikadnije postavila svojoj ljubavi, bivšemprofesoru i ljubavniku, čovjeku skojim je održavala vezu cijeli život.Dijalog između nje i Elfride, u kućiu kojoj Martin traje kao često depresivan(kako su govorili liječnici)ili trajno uronjen duboko u traženjebitka (kako je mislila i govorilaElfride), u svijet iz kojeg se sve rjeđevraćao, temelj je romana Martin iHannah.Autorica Catherine Clément krećeod jedne kratke bilješke iz biografijeHannah Arendt autorice ElisabethYoung-Bruehl. Bila je to bilješka ouzaludnom posjetu Martinu četirimjeseca prije vlastite smrti (sljedećegodine umire i slavni filozof, a nakonšesnaest Elfride, u dubokoj starosti).Što je tom kasnom posjetom željelaili što od posjete očekivala HannahArendt?Najavljen kao priča o ljubavi najvećihfilozofa 20. stoljeća, romanMartin i Hannah ponajprije je pričao sazrijevanju, starosti i toleranciji. Ilio vremenu (prošlom ili sadašnjem?)kojemu je Martin Heidegger posvetiomnoge misli i s kojim je cijeli životbio u dijalogu. S aspekta troje aktera,od kojih je jedan mahom duhomodsutan (Heidegger), to je niz slikaispričanih iz poznatih činjenica i zapisakoji su ostali iza njih: njihovih ilio njima. Autorica Catherine Clémentu tu je svrhu koristila mnoge raspoloživetekstove Hannah i Martina.Elfride, koja jedina nije pisala, živjelaje u okružju u kojem nije moglaostati nezapažena, a sve što je slavnifilozof radio itekako se odražavalo nanjezin život. Protestantkinja, obrazovanjemekonomistica, porijeklom materijalnostabilnija od supruga, izabralaje – na prvi pogled – položaj domaćice,majke i supruge. Njezin dijalog sHannah Arendt pokazat će i drukčijelice od očekivanog. U slučaju Martinai Hannah mnogo je manje iznenađenja,iako je iza njih – u njihovudotadašnjem životnom putu ponaosobi zajedničkoj vezi – mnogo više nelogičnihi neočekivanih reakcija i činovakoji su im obilježili život i ostavili ih upovijesti kao kompleksne, često kontradiktornei ponekad začudne osobe.Velike, veličanstvene u oba slučaja.Catherine Clément teško se krozlik Hannah Arendt uspijeva othrvatii osobnoj zainteresiranosti provjerepolitičkih osobnosti dvoje slavnihfilozofa. Kratkotrajno Heideggerovorazdoblje rektorstva plaćeno je u procesudenacifikacije. Ostao je bez mnogihprava i privilegija, bez toliko potrebnaokružja s kojim je kao filozofi profesor trebao dijalog. Filozofu jeto bilo dogođeno i završeno poglavljekoje je samo moglo izmijeniti budućevrijeme. S druge strane politička jeaktivistica Arendt, cionistica koja toprestaje biti, izvjestiteljica sa suđenjaAdolfu Eichmannu u Izraelu kojauznemiruje američku javnost svojimprimjedbama i komentarima, bivša logorašica(kao Židovka u Francuskoj)koja će biti svjesna činjenice kako iprepuštanje sudbini predstavlja dugzbog stradanja, a to znači i određenuodgovornost. Njezin dijalog, bio on sElfride, Jaspersom ili Goldom Meir,bio on sadašnji ili prošli, autorici jejednako velik izazov kakav je bio iHannah u trenutku zbivanja. Zbogtoga Hannah Arendt djeluje u knjizikao osobnost koju autorica ponovostvara (iz koordinata važnih datumau životu) ne bi li je razumjela.Filozofkinja je njezin istinski izazov injezino temeljno zanimanje.Dijaloško propitivanje mnogihbitnih događaja 20. stoljeća dvijerazličite Njemice neće dovesti nido jednog bitnog odgovora. Hoće liautoricu knjige? Ona (često i samimspomenutim citatima iz djela H.Arendt i M. Heideggera) postavljavećinu političkih i poneko ljubavnopitanje između dviju žena u trenutkukad shvaćaju da ih još samo tolerancijai prihvaćanje prošlosti može približiti.Sve njihove akcije su iza njihkao i cjelokupna njihova suprotstavljenost.U njoj su i Edmond Husserl,Karl Jaspers, Rosa Luxemburg imnogi drugi, u njoj su neke konačneljubavi i ona trajna koja ne računa svremenom. Traganje za tuđom emocionalnošćuotvorilo je tuđe strahove,pitanja, traume, otvorilo je prošlost ukojoj se niša ne može izmijeniti pa nivratiti osjećaje koji su davno poprimilinove i drukčije vrijednosti.Dijaloško propitivanjemnogih bitnih događaja20. stoljeća dvijerazličite Njemice nećedovesti ni do jednogbitnog odgovora. Hoćeli autoricu knjige?Ona (često i samimspomenutim citatimaiz djela H. Arendt i M.Heideggera) postavljavećinu političkih i ponekoljubavno pitanje izmeđudviju žena u trenutku kadshvaćaju da ih još samotolerancija i prihvaćanjeprošlosti može približiti.Sve njihove akcije suiza njih kao i cjelokupnanjihova suprotstavljenost“Nitko ne može izbjeći san, akonosi nadu” – opravdavat će se Elfridepred Hannah. Što su snovi i nadedviju bolesnih starica, bivših suparnicapod krovom kuće u kojoj je MartinHeidegger davno razmišljao o bitkui vremenu, Heidegger za kojeg u tomtrenutku još samo vjeruju da moždaipak razmišlja.cmyk

40 VIII/174, 23. veljače 2,,6.putopisSretna Nova godina!Darija ŽilićTekstovi, ljudi, osjećaji i događajiu povodu dočeka Nove godine uBeograduutovala sam na samu Staru godinu.Ujutro u šest sati vlakom zaBeograd. Iznenada sam odlučilapoći, nakon što me prijateljica nagovaraladanima. Još snovita, u pet satikupujem štampu, peciva i ulazim u vlak.Brzo sam našla prazan kupe i bacila sena čitanje. U Jutarnjem listu sve je prepunofotografija prekrasnog muškarcakoji je pobijedio u Big Brother showu izbog kojeg sam znala počesto poviriti utu “kuću”, koju tobože nitko ne gleda,a svi znaju tko su glavne šminkerice, atko je ustaša. Naslovi i tekstovi govoreuglavnom o tome kako je pobijedioRom, i da smo mi zato civilizirani narodi slično. Taj neškolovani, ali inteligentnidečko, kako se naglašavalo u raznimtekstovima, želi izaći iz tih okvira i pobjećiod fantazme koja mu je nametnuta.On naglašava da ga treba gledati kaoosobu, a ne kao Roma. No zna, sasvimsigurno, da je to nemoguće.Kletva – “Završit ćeš kaoVesna Parun!”U Feralu nailazim na tekst drageMime Simić i počinjem se naglas smijati.Mima piše o svom aktivističkompohodu na kvizove, o tome kako jeodgovarala na neka eliminacijska pitanja– u odgovoru na jedno pitanje “priznala”je da ima curu, profesoricu biologije, teda bi od svjetskih znamenitosti htjelavidjeti ni više ni manje nego AngelinuJolie. Treba reći za neupućene kako selezbijke sastaju u net klubu mama i imajusvoj fan klub koji nosi ime upravo temegapopularne glumice. Kao voditeljicuprograma u mami, nerijetko su me znalipriupitati – jesam li lezbijka ili barembiseksualka. Na to pitanje odgovaram– nisam, ali su mi pederi i lezbijke bliski,jer sam etnička mješanka i žena,pa se s podređenima prilično dobrorazumijem. Osobito s pederima koji miprilaze u svakom novom gradu i pritomme uredno spriječe da upoznam nekogzgodnog heteromuškarca.Listam ja tako, a onda u kupe ulazimladi par, sjeli su pokraj vrata, počinjurazgovarati. Za to vrijeme, ja listamGlobus. I pomislim, bravo – konačnozemlja kupleraja ima dostojnu heroinu.I odmah sad zastajem s eksplikacijom,jer moglo bi mi se dogoditi kao LucijiStamać. Ona je jednom prilikom izjavilau nekom intervjuu da su u ovoj zemljicijenjene cajke i kurtizane, pa je, pokazalose, nimalo mudro, navela i primjerei našla se na sudu. Lucija Stamać jeglumica, književnica i prevoditeljica,ali nerijetko se može čuti i da je “luda”,pa je zato i pomalo drže po strani našibrojni agroseksualci (usput, ja sam uvijekza metroseksualce, barem se peru).Isti epitet nerijetko se veže za VesnuParun, pa majke svojim kćerkama, kojese požele baviti pisanjem, izgovarajukletvu – “završit ćeš kao Vesna Parun!”.Vesna Parun je sad negdje u Zagorju, uskromnim toplicama, a njezin vremešnikolega Dragutin Tadijanović stalnoje u medijima. Dosadne knjižničarkepetnaesti put organiziraju simpozij onjemu, bardu naše književnosti za kojegje Zlatko Kramarić lijepo napisaoda je proživio svoje godine, ne izjasnivšise ni o čemu.Nakon Globusa, uzimam Nacional.Listam, nailazim na tekst o poznatimmuškarcima u kuhinji i na fotku SimeMraovića, dragog prijatelja. On jeponudio neke svoje recepte za kruhi usput je naglasio kako “kod svojedjevojke Jane ne bi imao šanse da nezna kuhati”. Još kad se sjetim kako jeu Latinici branio silovanu košarkašicu,mogu samo reći – bravo Simo!Tko su “heroine” već završenegodine?I onda ostavljam novine po strani,gledam kroz prozor ravnicu. Razmišljamo ženama koje će i ove godine ostati “postrani”. Tko su “heroine” već završenegodine? Jedna je zasigurno Nives Franićo kojoj nitko nije napisao tekst. Stoga ćuovu priliku iskoristiti da napišem kojuriječ o njoj. Ta je mlada Dubrovkinja,nakon završetka fakulteta u Zagrebu,otišla raditi u jednu knjižnicu u Umagu.I za nekoliko godina, ona, koju njezinifakultetski kolege pamte kao plašljivudjevojku, postala je važna kulturna inicijatorica– pokrenula je književne tribine,sudjelovala u stvaranju kazališnihfestivala, raznih manifestacija. I onda,zbog nekih formalnosti, prošle je godineizgubila posao. Svi ti kulturnjaci okokojih se trudila, osim peticije, i nisu seosobito pretrgli. Njima je drago doći uIstru, dobro pojesti i popiti malvaziju,dobiti dnevnice, ali zašto se truditi okojedne djevojke, koju nitko ne štiti i kojase uzdigla samo zahvaljujući svomeradu. Nikad neću zaboraviti kad samljetos jedne noći, baš dok sam putovalana more, dobila njenu poruku “u menise odlomio komad straha”. Napisala samjoj pjesmu i poručila neka se ne da. I dase više nikad previše ne daje nikome,niti jednoj instituciji, i neka pazi nasvoje zdravlje… Nives sada, srećom, ipakradi, a nas dvije izmijenimo poruke ukojima govorimo baš o svojim strahovima.Sjetila sam se u vlaku i SonjeManojlović koja je upravo 2005. obilježilačetrdeset godina pjesničkog radai objavila novu zbirku pjesama, zatimmlade pjesnikinje Ane Brnardić kojoj jeprošle godine objavljena čudesna zbirkaValcer zmija, samozatajne vrsne teatrologinjei antropologinje Suzane Marjanićkoja je objavila svoju prvu knjigu, sjajnustudiju o Krležinim Davnim danima,Tanjinih ukoričenih napisa o onoj nepoznatojstrani Istre, Đurđe i njena drugogromana koji je objavila u Beogradu.I dok tako pričamo,negdje kraj Šida, vlakse iznenada počeovraćati. Pitamo nekogčovjeka u uniformi štose događa, on kažeda će se priključiti jošjedan vagon. To kretanjeunatrag, baš kao da jepodsjetilo na tijek našegrazgovora – na sjećanjao kojima smo pričali, ja ideset godina mlađi ljudiod mene…Sjetila sam se i Sabranih djela SlavenkeDrakulić čija me hrabrost oduvijekfascinirala. Kao klinka čitala samreviju Svijet u kojoj su pisale i ona iostale intelektualke – Lydia Sklevicky,Jasmina Kuzmanović...U Globusu koji sam prelistavala,odmah na početku, velika je fotka ženekoju više nitko ne citira, jer izgubila jesvaki legitimitet, a nekad je svima bilauzor – Tanja Torbarina. Kad se samosjetim negdašnjeg Danasa u kojem sunjezine britke kolumne bile nešto sasvimnovo…I dok sam tako razmišljala, mladipar u kupeu još više se raspričao.Počinjem razgovarati s njima. Pitamdjevojku koliko je imala godina kad jepočeo rat – kaže šest. I dok tako pričamo,negdje kraj Šida, vlak se iznenadapočeo vraćati. Pitamo nekog čovjeka uuniformi što se događa, on kaže da ćese priključiti još jedan vagon. To kretanjeunatrag, baš kao da je podsjetilona tijek našeg razgovora – na sjećanjao kojima smo pričali, ja i deset godinamlađi ljudi od mene…SlađanaU Beogradu me dočekala prijateljicaSlađana. Prvi put sam došla u taj gradprije tri godine, kada su još trebalevize. Sjećam se kako smo prijateljice ija šetale gradom u kojem je bilo punopasa, muškaraca koji su nam prilazili sasvojim morskim sjećanjima, kako smozaneseno kupovale knjige. Tad sam naŽenskim studijima upoznala Slađanu,divnu djevojku koja se pokazala kaoprava prijateljica. Kaže mi ona, dok sepenjemo prema Crnogorskoj ulici usamom središtu grada – osjetila samda iza tebe nije lijepo razdoblje, zatosam te nagovarala da dođeš. Slađanaje iz nekog sela otišla sama u grad,školovala se, posve je prekinula odnossa obitelji, i sad sama uzdržava sebe.Ona se često seli po raznim stanovimai mašta o putovanjima na koja, zbogvize i novaca, ne može često odlaziti.Za nedavno putovanje u Sloveniju,na samo dva dana, trebala je dugočekati vizu, a u vlaku se osjećala kaoneka građanka drugog reda, jer suje ispitivali na kakav to festival ide.Pozivno pismo bilo je tek kao nacrt zacmyk

putopisVII/174, 23. veljače 2,,6.41domišljanja raznih službenika koji suje svojom znatiželjom još više natjeralida se povuče, da ne razmišlja o novimputovanjima. Teško je biti državljanindržave čija putovnica vrijedi tako malo.Slobodno, bez vize, može se putovati utek nekoliko zemalja.Jedna pjesnikinja čiji sam rad nedavnoupoznala, Natalija Marković,pisala je o življenju u zemlji mitovakulture – mit o velikoj Srbiji, svetompravoslavlju, majci Rusiji. Ona naglašavakako svoje tijelo i svoj um nije“okupala u vodi” spomenutih pojmovai da je uspjela održati žensku svjesnosti bezobraznost. Njezini svjetovi geografijetijela i stvaranja, tj. podsvjetoviegzistencije izjednačavaju jedan NewYork, Moskvu i Beograd. I Slađanaizjednačava te gradove, ucrtava uvijeknove, ponekad s prezirom odbacujevlastiti grad.Tih nekoliko dana bila sam u stanuSvetlane Slapšak koji je ona čuvala.Tek je nedavno došla u taj stan, pa smozajedno istraživale kako rade strojevi,aparati, mašine, glačalo. Slađana meujutro dočekivala s projom, sirevima,raznim delicijama. Poput brižne majke,nije me puštala od stola na koji je svakitren stavljala nešto novo. Keks, sok,svijeću. Stalno me pitala treba li mištogod. Pričala mi je o Turskoj i svomdečku Saši koji je radio ondje u turističkojagenciji. Kada je opisivala raskošhotela u jednom turskom ljetovalištu,u očima te profinjene djevojke moglase vidjeti neka čežnja za udobnijimživotom. Bila sam posve ganuta, mislilasam kako sam više vremena i pažnjetrebala posvetiti njoj koja od meneništa ne traži, ni uslugu, čak niti dobroraspoloženje. Darci, ti si meni punopomogla, baš kad je trebalo, kaže. A janisam znala čime. Možda samo vjeromu nju, da može puno...Balkanska fešta u BeograduU Beogradu imam još prijatelja.Neki me vode u klubove. Moja prijateljicaspisateljica Cosmogina poznajesvaki noćni klub, svi je znaju. Imadvoje djece, udana je, a nakon obavljenihkućanskih poslova, ona sjedaza svoj kompjutor i piše porno i sfpriče,a navečer se preoblači i odlaziu noćni život. Sjećam se kako smo,sad već pretprošle godine, u jednomklubu upoznale nogometaše kojiigraju u Cecinom klubu i kako mi jeprišao jedan Nizozemac koji radi nasveučilištu u Kragujevcu, da mi kažekako je bio na mom pjesničkom nastupuu Kragujevcu. To gostovanje uKragujevcu pamtit ću po posjetimabrojnim manastirima, na koji su nasvodili organizatori nakon okruglihstolova o položaju pjesničkeknjige, o poeziji danas. Ondjebismo pojeli zašećerene šljive,nudili su nam i rakiju, ali kakone pijem, mogla sam samogledati kako se moji vršnjaciutapaju u reskom piću, dok svizajedno pocupkujemo slušajućiprastaru glazbu na ex-yu partiju.Proslava Nove godine uBeogradu postala je jako in,balkanska fešta na koju voledoći državljani okolnih zemalja.Netko bi pomislio kakona gradskim trgovima svirajucajke, ali događa se sasvimsuprotno. Na dočeku 2006. nanekoliko pozornica svirali susamo rock i alternativni bendovi– Ortodox Celts, Van Gogh,Make up, naš Psihomodo…Proslava Nove godineu Beogradu postalaje jako in, balkanskafešta na koju vole doćidržavljani okolnih zemalja.Netko bi pomislio kakona gradskim trgovimasviraju cajke, ali događase sasvim suprotno. Nadočeku 2006. godinena nekoliko pozornicasvirali su samo rocki alternativni bendovi– Ortodox Celts, VanGogh, Make up, našPsihomodo… Međumnoštvom ljudi, mogaose sasvim jasno razabratislovenski jezik. Za ne bašmale novce, Slovencikupuju aranžmaneu kojima je Beogradpredstavljen kao “novaIbiza”Među mnoštvom ljudi mogao se sasvimjasno razabrati slovenski jezik.Za ne baš mali novac, Slovenci kupujuaranžmane u kojima je Beogradpredstavljen kao “nova Ibiza”. U samuponoć, pjevač Celtsa nije izgovorioneke već otrcane fraze, samo je rekao:‘’Pobrinite se sami za sebe’’.U idućoj godini poželjela sam bitivedra osoba, riješiti se gorčine, pobjećiod taštine koja se počinje rađati čimzakoračite u književni svijet. Odlučilasam ne otvarati se olako, davati se ljudimakoji su tu kad je najteže. Ne branitiviše nikad nikakve projekte, samoljude. Dobre, drage.Kada sam iduće jutro šetala prepunomKnez Mihailovom, gledala samkako se lica izmučenih ljudi miješajus licima umornih, ali nasmiješenihturista, uglavnom mladih obitelji sdjecom. Ulice su bile prepune smećapreostalog od slavlja koje se pomiješalos naslagama smeća koje tko znaotkad nitko nije pokupio. Na prvi danNove godine automobili ne prolazetom inače vrlo prometnom ulicom.Ljudi šeću, kao na nekoj promenadi,iz kafića dopire zvuk pjesama OliveraDragojevića kojeg bi svi rado vidjeli uBeogradu, nešto dalje slovenski ženskizbor izvodi neke poznate pjesme, a natrećem su dijelu ulice trubači koje mojiprijatelji ne vole, pa ih zaobilazimo.Odlazimo u kuću čaja, pijem neki čajs travama iz Damaska. Šetnja praznimgradom u novogodišnje poslijepodne,pruža uvid u njegovu veličinu. Ljudikoji žive u Beogradu kažu da znajumjesecima se ne vidjeti. U Zagrebuzaglušuje upravo taj jedan potez kojimse svi krećemo. Viđamo se, ali svakiput jurimo u nekom novom smjeru.Kafići su i ovdje prepuni, miris hraneposvuda. Kažu mi – u Beograduje jedino dobro to što se dobro jede,hrane ima… A ja dodajem – ima krasnihljudi, kulturnih događaja, knjiga.Ovdje se teško živi i oportuno je pisatisamo o dobrom.Tako, na primjer, u časopisu Profemina, koji uređuje i moja prijateljicaDubravka Đurić, nalazim pismo SonjeLokar koja je pokrenula raspravu iakciju protiv mizoginije u Srbiji. Onaističe da je nakon posljednjih događajau Srbiji, koji su povezani sa otkrivanjemzločina srpskih “Škorpiona” nadrazoružanim muslimanskim civilima uSrebrenici, pokrenut politički i medijskilinč prema nevladinim organizacijamai njihovim aktivisticama, naročitoprema Nataši Kandić, Staši Zajovič,Sonji Biserko i medijima koji su imalihrabrosti objaviti dokazni materijal.Lokar u pismu poziva razne međunarodneinstitucije da potaknu lidere daispune svoje međunarodne obaveze.Dubravka, SnekiDan prije polaska našla sam se saDubravkom, pjesnikinjom i kritičarkom,mojom posljednjom gošćom umami u prošloj godini. Razmjenjujemoknjige, dajem joj časopis Poezija,koji je za nju poslala Ana Brnardić.Dubravka se sustavno bavi američkomknjiževnošću, feminističkom teorijomi kritikom, a okupila je oko sebemlade pjesnikinje koje zajedno učei pišu angažiranu poeziju. Jedna odnjih me i uputila na nju. Sneki Žabić,koja se iz Wilmingtona prošle godinepreselila u Chicago. Sneki mi je pisalakako joj je kao ateistici ondje bilo teško– u Wilmingtonu se religioznostili spiritualnost podrazumijeva. Kadabi se počeli približavati, na primjer,uskršnji praznici, obično su je pitalihoće li putovati rodbini u Evropu, ana kavama gotovo neizostavno bilo jepitanje vjeruje li u život poslije života.Rastajem se s Dubravkom, divno jepoznavati osobu koja toliko zna, kojaje dobra i nesebična. Razgovor s njom,čini me sretnom.Iz Beograda se vraćam s puno knjiga,u jednoj vrećici je moja omiljenaproja. U vlaku, na povratku, u kupeuu kojem zbog kvara nije bilo grijanja,imala sam vremena misliti o koječemu.Ali, srećom, pojavio se drag i simpatičandečko iz Bosne i nasmijavaome. Rijetko putujem vlakom, a toputovanje zaista ima svojih prednosti– ponekad upoznaš simpatične ljude.Kada smo stigli u Zagreb, mladić mi jepomogao iznijeti stvari iz vlaka. Reklismo si: ‘’Sretna Nova godina!’’. On jepošao za Ogulin. A ja sam požurilakući, s dosta prtljage, ali nekako rasterećena“u duši”.cmyk

42 VIII/174, 23. veljače 2,,6.prozaAgonija muhaMario Brkljačićmooore, o moooreee! Pomislio sam kakobih rado sjeo u jedan od tih kamiona iotišao na more.ni nikad neće slušati HenryjaRollinsa, a ja želim čuti snažnijivrisak, i dok sunce već tjednimaprži do usijanja ove ulice i kuće, i premdase moje lice pretvorilo u zagorjelu pitu,iako pijan, u naslonjaču, ispod kaveza spapigom na stropu, i s mokrim ručnikomoko vrata, slomljen poput kakvog ostarjelogboksača, na korak do poraza, mojase, ako mogu tako reći, suvišnost, dovuklado ruba svijeta. Ja nisam obećavao i nisambio dobar ni u čemu. Ono što sambio, bio sam ljut i bio sam jadan – ponosnabudala što je teško radila za malomeda – nesnalažljivi čovjek u svijetu kojise više nije obazirao na takve. Eto, takosam tog jutra razmišljao o sebi, zavaljenu fotelju, a onda sam uzdahnuo, ustao, idovukao se do prozora. Znoj mi je tekaoniz leđa, kolovoz je bio okrutan kao tatakozvana tranzicija, prijelaz iz sivila ucrnilo. Kakva je to bila drama! Muha jeuletjela u mrežu i pokušavala se istrgnutiiz ljepljive zamke. Svakim trzajem bila jebliže smrti jer – on se već spuštao odnekuds neba – velik, moćan, neprijeporani gladan. Brrr, smrt vreba odasvud i stiženečujno i hrabro. Gledao sam agonijumuhe i njezin kraj. Pomislio sam kakoje čovjek uistinu božansko biće – mogaosam je osloboditi, ali, eto, nisam. Dolje,na ulici, neki je čovjek čekao da se njegovzgrbljeni i drhtureći pas olakša. Još samneko vrijeme zurio na ulicu, a onda samse dovukao u kuhinju. Iako sam znao daje frižider prazan ipak sam ga otvorio.Zurio sam u hladno ništa, a godila mi jei svježina koja je strujala iz njega. Ondaje zazvonio telefon. Mišo me pozvaona cugu i pljugu. Bio sam na godišnjemodmoru i ti su me dugi, dosadni dani,iscrpljivali – kad bih se probudio, odgledaobih Dobro jutro, Hrvatska, a poslijeviše nisam imao volje ni za što. Prijenego sam izišao morao sam Marlonupromijeniti vodu i sipati mu zrnjevljeu kadicu. Otvorio sam vratašca, a on jeodmah doskakutao na drugi kraj prečke.E, ptico moja! Junačino! Kume!, tepaosam mu. Marlon se i taj put nakostriješio,sikćući na moje prste. Imao sam gaoko godinu dana, a nikako se nije mogaoosloboditi straha od mene. Nisam znaozašto, jer nikad nisam ni podviknuo nanjega, a kamoli urlao, nisam ga držaona propuhu, pazio sam da krletka nebude na suncu, pokrivao sam ga krpomnoću, čitao knjige i stripove na glas daga ne plaši tišina, puštao mu one jeftinekompilacije klasične glazbe koje sam zasitne novce kupio u novom mega-dućanuu naselju. Kad se jednom prehladio,otišao sam veterinaru i vratio se domas kapima protiv prehlade i vitaminima.Dobro, priznajem, znao sam često i dostaglasno slušati Rollins Band, Pankrte,Motorhead, Babies ili DOA. Da, znaosam i pušiti travu u sobi. Možda ga je,ipak, najviše plašilo kad sam vodio ljubavsa Sandrom jer ona je znala vikati kao daje koljem motornom pilom. To njezino,hm, ponašanje, išlo mi je na živce pa samonda i ja vikao da prestane, a to ju je jošviše raspaljivalo. I tako, kad skupim love,odlučio sam nabaviti još jednog papagajada Marlonu pravi društvo. Dok sampapirnatom maramicom brisao govnas dna, rekao sam mu da mi je savršenojasno kako mu je teško živjeti sa mnomu tom neboderu na kraju grada, okružensivilom drugih nebodera i nebom kojegnije mogao vidjeti ni kad bih krletkuobjesio o kuku na lođi, zbog arhitektakoji je samo prvi kat zgrade u kojoj samunajmio stan projektirao s lođama, a sviostali stanovi imali su balkone. Hajde,Marlone, strpi se još malo dok ne uštedimtih četiristo kuna – poslao sam mupoljubac i zatvorio vratašca.*Opako je zasmrdilo.Mišo?Sjedili smo na terasi ćevabdžinicepreko puta Inine bijelo plave palače.Novozagrebačke su se limenke bljeskalena suncu, izgledale su kao kakvi gigantskitosteri, a spaljeni travnjaci oko njih, kaoporazbacani prepečenci.Prdnul sam.Žvakao sam komad lepinje i ćevap.Nije red.Šori – promumljao je i ugurao u ustapopriličan komad masne lepinje, a prošlizalogaj još nije ni prožvakao.Mm… Doba je.Mmh – složio sam se.Sunce je tuklo s Jakuševca, kokakolinplastični suncobran iznad nas se topio.Topila su se i naša zbrčkana, podbuhlalica. Cijelu smo noć pušili i pili u stanukod Konja, a onda, pred zoru, doklatarilismo se do kornera u Pruđu. Konj se takouneredio da je ostao spavati na klupi.Rekao sam Miši – Šta sad, jebiga, ne idemi se doma? Hoćemo do Dragice?I tako smo završili u ćevabdžinici. Jošnije bilo ni deset sati, a šoder je isijavaovrelinu. Promatrao sam žene, preko puta,kako su se hitro uspinjale bijelim stepenicamapalače. I muškarce u odijelima is aktovkama u rukama. Oni su grabili podvije.Nije mi išla klopa pa sam zapalio cigaretu.Mišo, bumo sad po pivo?Šad može.Okrenuo sam se prema limenki ipodignuo dva prsta. Eh, u školi ih nikadnisam dizao. Kad sam bio u školi.Obično sam bio iza, na košarkaškomigralištu. Zato s Mišom, evo, već dvijegodine, lomim kičmu, noseći ormare itrosjede. Nedavno smo selili klavir. Jebemti mater u pičku, kad se sjetim! Boljela sume leđa. Trgalo me u zglobovima. Kičmami je bila komprimirana kao PEZ bomboni.Mislim da sam se smanjio.Teta Dragica je donijela pivo.Hoćeš Večernji?Hvala, Dragica, neću, ne čita mi se.Divna je to žena. Otpio sam gutljaj.Oprezno, ljuljao sam pivo u ustima.Dobro je, pasalo je.Kaj ne buš više? – pitao me požderuh.Ne.Gurnuo sam tanjur na njegovu stranustola.Mišo, mislim da bum dal otkaz.Mišo je klimnuo glavom.Šutra bu bolje, štrpi še do šutra.Kaj bu bolje, jebote?Šve – izvalio je, onako, skroz ravnodušno.On je i inače njegovao zen pristupživotu.Glup si ko kurac.Šori.Samo sam odmahnuo rukom i okrenuose prema kamionima iz kojih suizlazili sneni šoferi raskuštranih kosa. Svisu redom nosili sportske gaće. Posjedalisu za stolove.Zijevali su. Prolazili prstima krozmasne lasi. Češkali su međunožja. Jedanje glasno prdnuo. Onda se grohotomsmijao. Na suncu su zabljesnuli savršenooblikovani i bijeli umjetni zubi. Jedanje izvadio teglu ajvara iz crveno-zelenevrećice koncerna Konzum.Gle ih, profesionalci! – rekao sam,udivljeno.Mišo je progutao zadnji zalogaj. Vidiosam kuglu kako mu klizi grlom. Ondaje otpio pivo i snažno je podrignuo. Nakoncu je kresnuo Zipom i zapalio cigaretu.Otpuhnuo je dim koji se zaustavioispod suncobrana, ono, kao da ga jenetko nacrtao. Odjednom sam se sjetiopjesme od, čini mi se, Meri Cetinić. Onepjesme što ima samo refren ali je jakodobra stvar; Mooore, mooore, mooore,Mišo, da pitam likove da nas odfurajuna more? Ziher neko od njih ima rutudo mora.Mišo me pogledao, onda je uzeo zraka,i, na koncu, zakucao je hračak u šoder.Kaj ja znam, pitaj. Ja imam love zadva, tri dana. Ono, uz paštete i pivo izdućana.Pa, to sam i mislil. Malo se opacamo,osunčamo i rikverc.Okej, pitaj ih.Ustao sam i prišao njihovom stolu.Oprostite, je’l netko od vas moždavozi do mora?Ja vozim za Begeš – rekao je prvi.Ja za Tuzlu – promumljao je drugi,zijevajući.Treći je šutio. Četvrti se uopće nijeobazirao.Ja vozim za Zadar. Jel vam paše?– upitao me onaj koji je imao taj ajvar.Ma, da bi reč rekel! – oduševljeno samviknuo. – Kad krećete, majstore?Odmah.Dajte, gazda, molim vas, pričekaj desetminuta. Samo da skoknemo doma pokupaće.Koji će vam kurac kupaće? Imate uZadru na pjaci jeftino za kupit.Ma, evo nas natrag za deset minuta,šefe, taman kad završite s ćevapima.Tip je teško uzdahnuo.Ajde, al’ deset minuta!Ma, eno naše zgrade – pokazao samrukom prema zgradi – Eno, moj prozor.Dobričina se zapiljio u prozore, ali tihprozora je bilo nekoliko stotina.Dobro, dobro, ajde momci, požurite.Platio sam ćevape i pivo, a onda smose zatrčali preko šljunka i široke ceste.Dizalo mi se na riganje. Vozači su namtrubili. Naginjali se kroz prozore i psovalinam majke. Kad sam bio na korak dorinzola, začuo sam grozomorno cviljenjekotača. Udarac nije bio jak, ali ipak samse našao na leđima. Starac u crvenom jugićurazrogačenih je očiju buljio u mene.Ustao sam i rekao Miši da mi nije ništa.Uletjeli smo u zgradu. Mišo je ostaočekati lift, a ja sam već grabio stepenicama.Gušila me zaduha. Otključao samstan. Uletio u sobu. Zatvorio prozor. Uhodniku je još uvijek grozno zaudaralo.To sam se dan prije posrao ali nestalo jevode. Potego sam lanac. Pa, koji je ovodrek! Četkom sam sastrugao na suho toskoreno govno. Onda sam uletio u sobu.Iz vufera sam izvadio vrećicu s travom,a iz ladice komode tristo kuna. Zgrabiosam ruksak i pobacao unutra nekolikomajica i kupaće.cmyk

prozaVII/174, 23. veljače 2,,6.43*Stajao sam ispred zgrade, držeći krletkuu jednoj, i ruksak u drugoj ruci.Zurio sam prema kamionskom stajalištui psovao Mišu koji nikako da siđe. Zatimsam pozvonio na portafon, ali, čulo sesamo nekakvo grgoljenje. Zapeklo jepa sam otišao sjesti na klupu u hladuhrastove krošnje. Odigao sam krpu, aMarlon se, drhtureći, skutrio na dnu krletke.Zatim sam pogledao koliko novacaimam na računu – nisam imao dovoljnoza poziv pa sam Miši poslao sms. Doksam čekao odgovor, vidio sam kamionekoji su kretali sa stajališta. Parkiralištese uskoro ispraznilo i sve oko mene jeutihnulo u omari jednog običnog zagrebačkogkolovoškog dana. Odgovor nijestigao. Zurio sam u kamione koji su polakonestajali u vreloj asfaltnoj izmagliciAvenije Večeslava Holjevca. Zapalio samcigaretu i zurio u svoj prozor. Zaključiosam da bih trebao oprati zavjese. Zatimsam bacio cigaretu u sasušenu travu ivratio se u stan.Dugo je zvonilo i baš kad sam odlučiospustiti slušalicu Mišo se javio slomljenim,pospanim glasom. Pa, di si, kaj sedesilo? Teško je uzdahnuo i rekao da muse zacrnilo pred očima kad je otključavaovrata stana i da se skljokao na podu predsoblju, ostavši neko vrijeme bezsvijesti. Nemoj me jebat!, zaprepaštenosam uzviknuo. Čuj, idem sad leći – promumljaoje. Da dođem do tebe, Mišo?Ha? Čuj, idem do dućana po vodu. Pasatće ti hladna, svježa voda. Pa, došla jevoda, čovječe, ne treba, dobro sam, ali…idem odspavat. Sutra se čujemo. Okej,amigo, neću te gnjavit, ajde onda, čujemose. Odmah sam otišao pustiti vodu.Dobro sam očetkao školjku i još samnekoliko puta puštao vodu da isperemsmrad. Zatim sam se skinuo i zavukaose u kadu. Kad sam prekoračio rub kadepresjeklo me u koljenu koje je bilo, teksam tada shvatio, natečeno i poplavjelo.Istuširavši se, ovlaš sam se obrisao i otišaou sobu. Pročeprkao sam po ladicamakomode i baš sam se obradovao kadsam ugledao do pola punu tubu mentolgela kojeg mi je Sandra znala, prvo medobro izmasiravši, utrljati u bolna leđa.Namazavši otečeno koljeno, doskakutaosam do ormara i izvukao šal s dna.Svezao sam ga oko noge, legao i zaklopiooči.*Vreća je bila tako teška da sam je jedvadovukao do vrata lifta.Nisam znao što se to u posljednjevrijeme dešavalo sa mnom; noćima nebih spavao, bio sam umoran i depresivan,a onda bih živnuo i smijao se svakojbudalaštini na programu televizije, pa biopet planuo zbog neke sitnice, poskakujućina lijevoj nozi, protezom bi razbijaostvari po stanu, onda bi bio potišten pabih se opako napio, golubovima bi ostavljaosmrvljeni kruh na balkonu, nosiomlijeko mačkama u parku preko putamoje zgrade. Slijedeći sam dan zračnicomgađao golubove i sipao mišomor uhranu za mačke. Mrzio sam sve što samvidio.Ali, nevjerojatno je kako sam dobropodnio amputaciju. Liječnici su govorilida sam jak duhom i uistinu me sve skupanije slomilo; rehabilitacija, to što menapustila Sandra, samoća i jezoviti snovi,uzimanje mjere za protezu. No, nakontri godine sve se stubokom promijenilo.Otprije mjesec dana postao sam grozanveć i sebi samome.Lift se zaustavio. Otvorio sam vrata,pridržao ih protezom i uvukao se unutra,povukavši vreću za sobom. Iz rupe privrhu širio se grozan smrad. Nos samugurao u rever kaputa.Napokon sam se našao u prizemlju.Objema sam rukama zgrabio vreću ivukao je kroz hodnik sve do odškrinutihulaznih vrata. Onda sam čučnuo, prebaciovreću preko leđa i, jedva nekako,ustao.Do smetlarnika je trebalo prijeći nekolikometara i dok sam pogureno koračaomalo se krvi slilo iz rupe na vreći nizvrat mi i kaput. Na svjetlosti ulične lampezaleđena se kvaka bljeskala na vratimasmetlarnika. Bilo je tri ujutro i nijedanprozor na zgradama nije bio osvijetljen.Naslonio sam se na vrata i našao se umraku prostorije. Vrata su se zatvorila zamnom. Ispustio sam vreću na pod. Rukesu mi utrnule.Nisam se iznenadio kad sam plamenomobasjao polomljeni prekidačna zidu. Pička vam materina huliganska!,opsovao sam i prišao kontejneru.Odgurnuo sam poklopac i – razjapiousta.Uglavljena između dviju crnih vreća,u položaju fetusa, ležala je djevojka. Nijemogla imati više od dvadeset. Suknja jojse bila povukla do kukova. Ruke su mizadrhtale i plamen upaljača se ugasio.Onda sam zakoračio unatrag, spotaknuose protezom o vreću na podu i paopreko nje na leđa. Čuo sam kako je upaljačudario o zid i stropoštao se na pod.Skočio sam na živu nogu i stao škiljitiprema tom mjestu. Oprezno sam zakoraknuo,ispruživši obje ruke. Čučnuosam i počeo milovati hladan beton svedok upaljač nisam osjetio pod prstima.Zgrabio sam ga i ustao.Prišao sam kontejneru i obasjao jojlice. Nisam vidio krv niti ranu. Kurac mise digao kad sam se zapiljio u njezina bijelabedra. Položio sam ruku na grudi nebih li doznao da li djevojka diše. Ondasam njezinu ruku povukao u stranu izavukao svoju pod grudnjak.Počeo sam joj mijesiti sise. U tom mitrenutku više i nije bilo briga je li živa ilinije. Ako je i bila mrtva, smrt je nastupilaneposredno prije nego sam je našao.Pomislio sam kako se opet, ako je i živa,ionako neće ničega sjećati. Uzbudio samse i zaključio kako ovakvu priliku čovjekne bi smio propustiti.Ruke sam zavukao ispod nje i uzeo jeu naručje.Iz vreće se u tom trenutku iskobeljaobijeli golub. Bio je ošamućen i nije mogaopoletjeti nego je samo veslao ukrugpo betonu.Dovukao sam se do vrata, otvorio ih,vratio se do goluba i šutnuo ga napolje.Izašao sam na ulicu. Cestom je fijukaovjetar i bacao mi preko lica pramenovedjevojčine kose.Dovukao sam se do lifta i ušao.Kad se zaustavio na mome katu, tihosam izišao, pritisnuo dugme PRIZ i dogegaose do svoga stana. Odnio sam je usobu i polegao na kauč.Upalio sam lampu na komodi.Navukao zastore. Sjeo sam u naslonjač imalo odmorio. Onda sam otišao u kuhinju,uzeo pivo iz frižidera, zapalio cigaretui vratio se u sobu.Zanimalo me kakve su joj oči boje.Jesu li plave, smeđe, zelene? Volio bih dasu zelene. Sa ženom nisam spavao otkakomi je amputirana noga. Sjeo sam natragu naslonjač i gledao je. Bila je uistinulijepa. Ma, možda nije imala ni dvadeset.Onda sam zaključio da bih je trebaookupati. Jadnica se dobrano smrzla itopla bi joj kupka godila. Napunio samkadu vrućom vodom i bacio unutra šakumirisne soli. Kako sam bio sretan!Pažljivo sam je uronio u vodu. Dugosam je i nježno sapunao. Sprao sam sasvoga vrata i tu skorenu golublju krv.Onda sam ispustio vodu, isprao ljepoticutušem, obrisao ručnikom i odnio natragna kauč.Milovao sam je po licu i, nakon dugovremena, bio sam sretan. Čim se razdaniotići ću kupiti joj gaćice i spremit ćunam doručak. Zapalio sam cigaretu,otpio gutljaj piva, i razmišljao kakvo imeda joj dam? Nekako bih je morao zvati.Možda, Maja? Ne, to mi je bilo nekakotrivijalno. Gola Maja… Ne. A, Željka?Ma, bez veze. Svjetlana? Nasmijaosam se. Emilija? Mario, daj… Možda,Veronika? E, čovječe, to! Veronika.U sedam sati sam zavezao protezu,obukao se, i tiho, da ne probudimVeroniku, izvukao se iz stana. Nadao samse da je nije probudilo, kad sam onakosmeten i zbog te automatske brave, zalupiovratima.Pohitao sam na tramvajsku stanicu.Ljudi na stanici su zavukli brade ukapute, a ledeni je vjetar vitlao naokolosol s cesta. Tramvaj je ubrzo stigao iodvezao sam se do placa u Utrinama.Popio sam kavu i lozu u bircu. Unutra jebilo prevruće i ljudi su smrdjeli i pričalio politici. Pio sam do osam, a onda samkrenuo kupiti gaćice.Našao sam butik gdje sam uzeo prekrasancrveni čipkasti grudnjak, hulahopkeboje vanilije i crvene gaćice s izvezenomcrnom ružom. Poslije sam skoknuodo dućana i kupio alpski kruh, pršuta,maslina, tvrdoga sira, paketić smokava,čokoladu s prženim bademima, buteljucrnog vina i Henkelov pjenušac, dvijekutije bijelog Marlbora, Gloriju i Cosmo.Tiho sam zatvorio vrata za sobom.Otišao sam u kuhinju i odložio vrećicu shranom na stol. S drugom u ruci, ušuljaosam se u sobu. Skinuo sam se i pojačaogrijanje. Onda sam joj navukao hulahopke,gaćice, haltere, i na koncu, grudnjakboje krvi. Otišao sam u kuhinju po nož.Kleknuo sam i počeo joj lizati pičkupreko crne ruže. Kad mi se digao, nožemsam rasparao gaćice i ušao u nju.Nisam jebao niti minutu i već sampočeo svršavati kad je Veronika otvorilaoči. Bile su svijetlo plave, prazne i vodnjikave,kao u porculanskih kipova svetica ucrkvama. Ostali smo zaprepašteno zuritijedan u drugoga.Veronika se povukla poviše kauča istala je zuriti u to donje rublje na sebi.Onda je dlanovima pokrila lice i zaridala.Zašto plačeš? – viknuo sam. Bio samstrašno ljutit na njezine oči. Ja mrzimplave oči. Osjećao sam se prevarenim.Nije smjela imati plave oči.Spustila je ruke i pogledala me suznihočiju. Nisam bio siguran zuri li to umoju karu ili protezu.Šta gledaš?Jedva čujnim glasom procijedila jekroz zube “Molim vas, gospodine, pustiteme van”.Povukla je koljena do brade i rukamaje obujmila noge. Drhturila je. Počelame zabavljati njezina nemoć, a njezinsam strah osokolio. Zapalio sam cigaretu,otišao u kuhinju gdje sam otvoriopjenušac i uzeo dvije čaše. Vratio sam sei sjeo u naslonjač. Ruka joj se tresla dokje čašu prinosila ustima.Imaš glupe oči, Veronika – nasmijaosam se.Ja sam Sandra – promucala je.Ti si Veronika. Jasno?Šutjela je.Veronika, kako ti je ime?Veronika.Nisam čuo. Reci glasnije.Veronika.Gledaj me u oči, kurvo, i ponovi!– razbjesnio sam se.Veronika! Ja sam Veronika! Jesi sadsretan!?Rekavši to, skočila je na noge i potrčalaprema vratima.I ja sam skočio, srušivši pri tom pepeljarui čašu sa stola, dostigao je u hodniku,i bacio se na nju. Pali smo. Udariosam je šakom u lice. Pa još jednom.Ostala je nepomično ležati. Naprtiosam je preko leđa i odnio natrag u sobu.Bacio sam je na kauč.Bio sam bijesan zbog pregorjelogtepiha. Teško sam uzdahnuo i pogledaoje. Veronika je tupo zurila u zid.Veronika, dušo, uništila si mi tepih.Kako bi tebi bilo da ti ja sada pocijepamte lijepe i skupe čarape koje sam ti kupio?Šutjela je i nastavila zuriti preda se.Ustao sam i prišao ormaru. Otvoriosam vrata, uzeo zračnicu, kutiju s mecimai konzervu kuhanog kukuruza.Otvorio sam prozor i konzervu. Sipaosam kukuruz na lim i sjeo u naslonjač.Zapalio sam cigaretu, ugurao metaku cijev, i čekao da sleti golub. Sobom seširila studen. Veronika je jecala.Ono čega se sjećam je strašna bolkoja mi je prostrujala od glave do desnenoge.*Susjed, jeste dobro? Hej!Trebalo mi je malo vremena da sesaberem i da mi se oči priviknu na snažansnop svjetlosti baterijske lampe kojuje susjed držao u ruci. Na vratima sepojavila glava susjedove žene. Pozvala gaje unutra. Odmah, dušo, odgovorio jojje i otpratio me do moga stana. Vrata subila odškrinuta. Susjed je podigao šal iprebacio ga preko moga ramena.Šta se desilo? – promucao sam.Malo ste, hm, mjesečarili. Čuo samviku pa sam pogledao što je. I tako, nijevažno, sada si lijepo skuhajte kavu da vasskroz razbudi i osvježi.Oprostite, susjed – rekao sam, pokrivšijaja rukom.Ma, sve je u redu. Nego, što vam je tos koljenom? Baš gadno izgleda.cmyk

44 VIII/174, 23. veljače 2,,6.cmyk

kolumnaVII/174, 23. veljače 2,,6.45EgotripJOJmanŽeljko JermanMislio sam da je vatikanskaKatoliCRKAVELA nešto najgorešto se može događati, danas,početkom 21. stoljeća... Je,da, samo da nije LUĐIH IPRIMITIVNIJIH I GLUPLJIHSLJEDBENIKA nekog bezveznogMuhe, fanatističnijih fanatikaod njihovog FANTASTE– PREDHODNIKA! Jebo te, ko jeluđi i kom treba više zamjeritiovo ludilo (proiza)zvano – SUKOBCIVILIZACIJAa nisu ljeta 2005. samo onaj stol i bakalarna splitski način na lipoj Badiji(kojeg je, uzgred rečeno, napravilapoznata slovenska umjetnica Nika Špan, autoricamoje poštapalice JOJman), bili PODrealističkidogađaj. Sve, ama baš sve toga,a i drugih dana kada se sakupe “Šešulani”,vrijedno je tog vrlog naziva, pa i peripetijekoje nam se, opet ne samo toga dana, ponekad(UF!) zbivaju; kasnije tijekom godišnje“pauze”, (AH!) kada se vrlo, vrlo rijetko susrećemovan virtualnog “Šešula Chat” kontaktiranja…čine mi se (YES!) podrealnimdivnim (ne)zgodama. A zimi na kontinentu vmeglama i smogu zagrebačkom, na Minusici15 stupnjeva, dok ti netko dobronamjeranjavi da ti je orkanska bura potrgala prozore, tese (JOJ!) na Puteljku sv. Nikole u Korčuli navjetru pijano lelujaju, a asfaltom pliva staklo,ne moreš a da se ne unezvjeriš (!) i najradijebi prvim autobusom krenuo doli, međutim,postoje i drugi praktičniji načini, jerbo smostvarno kao konopom brod uz rivu, vezanii nepokretni u Agramiji. Kuda sada srljati,spavati u vjetrom opustošenoj sobi, prostorubez grijanja i tak sliknuto, kada se možejednostavno dragom susjedu poslati prekovozača busa ključ. Pa on sredi stvar, a meni itako po Zagrebu ostaju brojne “uredbivalnice”– od kojekakvih profesionalnih zadataka,do na koncu najvažnijeg – sređivanja samogasebe, ali i svojeg prvog i jedinstvenog asistenta,kompanjončeka gospona Računalića.Glup, glupljiE, dragi Žito (mislim na književnika,likovnjaka, pravnika itd., Davorina Žitnika),tu sam stao i nisam mogel dalje piškati, jerbouistinu postadoh JOJ čovek, a pomoćnikJOJ kompjuter! ZLA KOB nas istodobno(za)udesi!Zato nisi u zadnjem Zarezancu našelmoje veliko JA, duhovite Duhove i Duhice,neki angažiraniji refleks stvarnosti, kojegmoj Ego mora utripati kao npr. već pripremljenoovo: “Mislio sam da je vatikanskaKatoliCRKAVELA nešto najgore štose može događati, danas, početkom 21.stoljeća... Je, da, samo da nije LUĐIHI PRIMITIVNIJIH I GLUPLJIHSLJEDBENIKA nekog bezveznogMuhe, fanatističnijih fanatika od njihovogFANTASTE – PREDHODNIKA! Jebo te,ko je luđi i kom treba više zamjeriti ovo ludilo(proiza)zvano – SUKOB CIVILIZACIJA(on postoji!). Kao duboko uvjereni anarhoindividualist,negiram bilo kakvu vezu s kršćanskimnaslijeđem, ali moram napokon priznati;naši su popovski imbecili genijalci naspramnjima analognim muslimanskim tiposima! Oobičnim vjernicima da ne zborim”.Nu, Ja nebi bio Ja a da i u najtežim situacijamane pokušam, Žito moj, spasiti kajse da spasiti. Pak sam pronašel jedan starineobjavljeni pismovju s svojim psihićem,pisan još na šrajbmašini koja ni valjala pišljivagraška, tako da je Dijana imala fajn problemaprepisivajući tekst, sve da nebi ti i još parnjih što vole moje pisanije, ostali bez jednokratnedvotjedne doze tripa. A da bi stvarbila jasna, stavio sam rukopisom ovakav JOJ– POČETAK:“Kakti uvod:Najjače “Kraj–nad i Podrealističke” kadroveproživljavao sam u specifičnom zatvoru– bolnici. Kako ovih dana ponovno, po tkozna koji puta odlazim tamo na liječenje i,kako mi je kompa Komp na servisiranju(bolesniji je od mene; Ja se još uvijek mogukretati, a on se ne može pokrenuti), dosjetiosam se nikada objavljenog teksta iz 2003.godine, koji nevjerojatno reflektira ovaj mojočajan čas: pun tjeskobe, straha i panike”.Umjetnost tamnog sjajaJebo te! Sred sve gužve pred bolničarenje– trkavele da uplatim dopunsko osiguranje,juriš u SUVAG kako bi ostvario pravo nanadoknadu (novčanu!) za tjelesno oštećenje,što naivac pojma nisam imao da postoji iakosam godinama gluh i 70 % invalid, a ta tije stari moj 380 kn mjesečno, pa sad zbrojikolku sam lovu ostavil (godišnje 4560,00 kumica),zatim dovršavanja hrpe poslova u sveziarta, obiteljskih i osobnih problema… je, da,stigao sam zakrečenih arterija nogu, uz bolnohodanje i do Urezane redakcije, te predaotaj nesretni & ukleti spis: UMJETNOSTTAMNOG SJAJA.Nu, kak si mi lepo, po varaždinski SMSnapisal, nisi me našel vu zadnjem broju od 9.veljače. Kaj ja tu morem? Bilo je preveč kartica,ni bilo mesta jer se prim. dr. sci. LjubomirRadovančević malo previše raspričal općenitoo artu, filozofiji, i tsl. I fala ti kaj si rekel daprvo pročitaš trip, pa ga onda još jenput pročitaš,te tek posle čitaš ostalo. Nisi jedini – taki ja delam kad kupim novi Zarez (J) Hiii !!!HEJ! A čitulje mene neki kroatisti i vuAmeriki! Vid boga ti kaj mi “Fw” zmejlalaprijateljica, taman kad mi se crnilo gledajućicrveni križ (HOPA!):“Subject: hrabra sesulankaBok, Blanka, hrabra Sesulanka. Evo citamZarez no.155. Prelazila sam ocima prekoSesula chat nekoliko puta nastojeci razumjetisto to citam (by Z.Jerman) kad sam uocilatvoje ime. Na prvi moment sam pomislila daje to neka druga Blanka, ali kad rece da vjezbasza... znala sam da si to ti. “Njegov jezikmora biti kakti novi Hrvatski.”mislim. Rijecispikati i mejlanje moraju biti skoro nove rijeciu nasem jeziku iako on koristi pravo bogatstvood rijeci koje mi zvuce kao iz komunistickeere (kur.., pick., piz.. materina, etc.), alisve u svemu procitala sam sve od pocetka dokraja i dobila lijep ugodjaj ljetovanja na hrvatskomotoku. Love...”Nije baš neka velika pohvala, međutimupravo stoga mi zgodno (HAJ!) zvuči. Neznam kada je gospođa otišla u VRLI NOVISVIJET, no znam da smo sve do pred krajSFRJ imali gadnih problema s cenzorima,da su komunistički zaposlenici bili strožiod crkvenih inkvizitora, te da u tisku pa iu knjigama nije olako prolazilo rabljenje“prostih” izraza. Ličnovito mi je neki danmaršal Tito poslao SMS: “Da sam ja sadana vlasti, prvo – nikada ne bi neki Nacionaluspio objaviti svinju Muhameda, pošto nitkone bi smio ugroziti jugoslavensko prvenstvomeđu neutralnim državama, a niti bi smiovrijeđati osjetila moje Muslimanske nacije unašoj zemlji… a drugo; svi bi ti Nacional(isti)završili po Golim i Obućenim ostrvima, gdebi bolan svaki dan 100 puta morali uzvikivati– ALAH AKBAR, makar sam ja mason,(A?) nikomkomuništa “komunista” & bre,ateista”.Pacijent Židov i bolničarkaNadčovjek!OK. Ajde, sad smo oživjeli moja desnastrana mozga dundo Pisallo i moje (AHA!)veliko Ja, te možemo djelovati i svima daljeEgotrip najaviti (bok Žito, vidimo se negdjena skorom suncu u Suncu, onom čumezudo ribarnice na Dolcu) – s time da slijeditijek misli, automatizam pisanja što samuvijek volio. BOLnica. Yes, yes, bio sam samojedan dan, a i to je bilo too much! Neviđenbezobrazluk od samoga dolaska, i odnososoblja zbog kojeg bi u svakoj civiliziranojsredini takvo dobilo automatski otkaz. Toje nažalost Hrvatska, usađen balkanizam!NADmoć neke polupismene nižerangiranekretenke koja se na svom odjelu ponašakao šef logora! Bez zakačene žute zvijezdepacijent je Židov, a ONA NADČOVJEK!Plus svega, morao bi biti sretan da imamneko poznanstvo i da sam uopće dospio u tajkonc-logor. Ali u meni popizdio JOJman!Nećeš ti NITKOINIŠTA jebat moje velikoJA! No, ta šporka mizerija koja prima uletjelejoj u kanđe “vezere”, što uloviše “njen” kreveti dalje se ponaša histerično, ljuti se na me štosam gluh, što bi mi morala pisati (a neće ni uludilu), a meni ostaje da se mučim – što tražiod mene? Legoš, zdrastvenu, uputnicu … (?).Šizi zašto sam došao bez pratnje, žene kojaradi! JOJmanu puko film! Isusa ti, il ak smijemreći – Muhameda?! “NISAM DEBIL!!!Shvatite i imajte malo obzira prema 100%gluhom čovjeku, 70% invalidu! Nisam odrođenja bez sluha i ne mogu naučiti što vašeizbezumljene usnice kazivaju” – digao samglas a tada se jedino ne mogu kontrolirati, tenaravno, ne čujem kako urlam (GRRR!!!).Onda, da ne duljim, završih na masakriranju,i to poslije dugog čekanja, dok jedošao nalaz krvi. Sve na “nevinoj” Radiologiji.Valjda takve bolove (UH) osjećaju žene prirađanju. Snimanje i možda (što ja znam, tkošljivi artiste, nitko mi ništa nije pojasnio, a ida čujem, mislim da nebi), pokušaj čišćenjaarterija nogu “u živo” je nešto što se ne damjeriti s bolovima koje sam do sada iskusio…uho, zub, pluća, lomovi kostiju… apsolutni jesitniš…Poslije bijah sasvim tropa, uništen… upolukomi, NI SAN NI JAVA (Kate moja).Sva predhodna izviđanja duž cijeloga logora,tj. tzv. bolnice: gdje zapaliti cigaretu (duvanjesu zabranili čak i u dnevnoj sobi socijalne psihijatrije)te pronađena ipak moguća mjesta,sve je to bilo nepotrebno. Na momente sampomišljao s gađenjem na pljuganje, a onajmali, koji je nekada (možda) bio ja, s guštomje likovao: “Sada dok crkavaš, kada po glavnoj(AHA!) verziji doktora imaš tek 2 – 3 AnkeAlahove življenja, žališ što si potpuno zapustiozdrav način življenja”. “Fuck your self– odgovorim smetalu – pusti me da uživam udražesnoj SNO – JAVI”!Živi sine!Baka mi dolazi do kreveta u božićno jutro,donosi mirišavo razrijeđeno kuhano vino,vanilija kifliće i kekse u obliku polumjeseca,sunca i tsl…. Na sanjkama (“ribice”) nemogu savladati zavoj na spustu niz ulicuHorvatovac, glavom udaram u isti stup gdjeje lupio i moj otac. Sa strahom krvav dođemdoma. Tata se samo nasmiješi… Plivamopreko Bakarskog zaljeva, na drugu obalu.Klinci iz sela Praputnjaka, pokojne mi mameMarte. Dvojica veslaju na maloj drvenojbarci. MORSKI PAS! Zadnji sam ušao učamac. Oko nas kruži peraja. Mnogo samnaučio iz knjiga o tome. Savjetujem dečke;mir i ni makac. Nakon otprilike pola sata jeotišao (UF/JOJ!)… Došla je nona u Zagreb!Svaki dan igramo tombolu. Ja izvlačim brojkei namještam one koje njoj trebaju. Dragastarica uživa! Cinkvina, tombola – sve jenjeno…Onda mi se pojave sve moje brodicenaziva Šešula, te svi dragi ljudi vezani uznjih, moji Šešulani. Jel to znak približavanjaSmrti? Ma, đe je ona? Nisam nikada u pijanoji buntovnoj mladosti mislio da ću doživjeti21. stoljeće, pedesetu godinu, a kada seto dogodilo, jasno mi je bilo da će mi sin, štoni sanjao nisam, doživjeti ljeta koja ja nisamu svog tate. Njegova smrt okrenula mi jeSvijet naopačke! Posljednje naše viđanje biloje nešto što je učinilo malog Jermana velikim(naravno – postupno)… to je duga priča, no uskraćenici bilo je ovako: jedva je disao u plućnojbolnici u Rokfelerovoj, prsti su mu počeližutjeti (siguran znak odlaska), rukom mi jepokazao na ladicu noćnog ormarića, jedvaga se čulo… lisnica… uzmi… (ko danas oko200 kn)… Ja: “Tata, što će mi tvoji dinari”?Jedvice sam, tada skoro normalnog čujenjarazabrao: “Kupi si cigarete, pođi nekamo vans curom koja ti se najviše sviđa, popijte nešto.ŽIVI SINE”!“Kaj velite gospon doktor? I ti stari prijatelju,Puhić moj. Da promijenim način životaza koju (i to eventualno) godinu viška bivstva?Nakon 40 let! Jok! Ne dolazi u obzir…”!Jerman: “Sjećate li se? Poslije razgovoradošao sam na kliniku pijan i pod utjecajemtableta, kako bi “u živo” završili terapeutskuseansu. (1990, čini mi se).dr. Radovančević: “Sjećam se ugodnograzgovora, interesantnog, telefonom, i Vašegdolaska. Ostao sam s Vama prijateljski, ljudskirazgovarati i nakon radnog vremena a otišlismo zajedno niz Rebarski brijeg, noću, nemogavši prekinuti taj za obojicu ilustrativan,heuristički i nadahnjujući, ne samo suportivnii persuazivni psihoterapijski razgovor. “It was,maybe, the begining of a wanderful frendship”!Tada još niste bili gluhi. Djelovali stedobrodušno, dobrohotno, puni poštovanja,puni dragosti, koncilijalnosti. Trebali ste jošpouzdanja, nade, podrške... optimizam stepostepeno stjecali. Već na telefonu prepoznaosam izuzetnu ličnost genuinog umjetnika,koji živi da radi, stvara, a ne radi da živi. Kao ija, i neki moji prijatelji, mogli ste što nitko nemože, a niste mogli što svatko može”.cmyk

46 VIII/174, 23. veljače 2,,6.kolumnaNoga filologaPepysov blogNeven Jovanovićhttp://filologanoga.blogspot.comIz sedamnaestog stoljećana Internet, s metafizičkimposljedicamama jedan posve običan čovjek iz17. stoljeća o kome cijeli svijetzna mnogo, možda više nego obilo kojem njegovu suvremeniku. Taj sečovjek zove Samuel Pepys (izgovara se“Pips”). Živio je uglavnom u Londonu,rodio se 23.veljače 1633. – dan izlaskaovog Zareza njegov je 373. rođendan– a umro nešto više od sedamdesetgodina kasnije, 26. svibnja 1703.KnjigovođaPepys je za život zarađivao kaoadministrator: radio je za britanskudržavu vodeći, više-manje, knjigovodstvoMornarice, napredujući u službido položaja tajnika Admiraliteta (tijelakoje zapovijeda britanskom mornaricom).Poznavao je klasike i matematiku,pjevao je, svirao i komponirao, volioknjige (njegova knjižnica, brižljivokatalogizirana, ima više od 3000 svezaka),patio od grižnje savjesti i mokraćnogkamenca, varao ženu, gnjavio sei spletkario na poslu, doživio obnovumonarhije, Veliku kugu 1665., Velikipožar u Londonu 1666., Drugi englesko-nizozemskirat 1665.-1667., biočlan Parlamenta i Kraljevskog društvau Londonu za napredak prirodoznanstva(kraće Royal Society), itd. itd.Sve to znamo prvenstveno zato štoje Samuel Pepys vodio dnevnik.Pisao ga je od 1660. do 1669.; dnevnikobuhvaća šest svezaka, naknadnouredno prepisanih i uvezanih, kataloškije uveden kao dio njegove knjižnicei zapisan je jednim od tadašnjih stenografskihsustava (prilikom prvogizdavanja, 1825., mislili su da je riječ ošifriranom pismu). Pepys je bilježio svešto je činilo njegov svakodnevni život,javni i privatni, tijekom desetak godina.Činio je to iskreno i otvoreno – kako toveć u dnevnicima biva, i što se tiče pikanterijai što se tiče banalnosti. Sve jeto učinilo Pepysov dnevnik jednim odnajvažnijih primarnih povijesnih izvoraza doba Restauracije u Engleskoj.BlogPepysov dnevnik možemo čitatiu bezbrojnim izdanjima, kritičkim,“običnim”, skraćenim (1980. Grafičkizavod Hrvatske objavio je izbor naPepysov dnevnik za 23. veljače 1663.stao, bio Mesopust, i u uredu sjedio cijelo jutro, u podne do Burze, ondjesreo Sir W. Ridera, i namah, znajući što imam kod kuće, doveo njega i g.Cutlera i g. Cookea, pisara g. tajnika Morricea, trijezna i ugodna čovjeka, ikoga sam znao odranije, kad je bio Milordov tajnik u Dunkirku. Ja oko njih sve ušesnaest, i objed sasvim pristojan za tako namah. Razgovarali vrlo ugodno, a onipuno finih priča o svojim putovanjima u inozemstvo. Nakon objeda oni odoše,ja u ured, gdje puno poslova jako dokasna, ali s velikim zadovoljstvom: vidimkako mi ugled raste iz dana u dan sve više i više, kako dobivam stvari češćenego što je bilo prije, kao na primjer set vrlo zgodnih noževa s drškama odahata od gđe Russell. Pa kući i u krevet. Na današnji dan, s Božjim blagoslovom,proživio sam na svijetu trideset i jednu godinu; i, milošću Božjom, vidim da samne samo dobra zdravlja što se svega tiče, a naročito što se tiče kamena, nego dabolujem samo kad se prehladim, i da sam na dobrom putu da zadobijem višeugleda i imutka u ovome svijetu no što sam se ikad nadao. Ali molim Boga dami da srca da se bojim pada, i spremam se za nj!hrvatskom), uključujući i cjelovito abesplatno elektroničko izdanje ProjektaGutenberg. Za mene je, međutim,najinteresantnije što, zahvaljujući londonskomfrilenseru-programeru PhiluGyfordu, Pepysov dnevnik možemočitati kao blog (www.pepysdiary.com).Osnova je pothvata jednostavna.Budući da polazni format bloga i jestdnevnički, Pepysovi se svakodnevnizapisi ovamo savršeno uklapaju. Blogih objavljuje svakog dana po jedan, od1. siječnja 2003. (sam je Pepys počeopisati 1. siječnja 1660.); dosad su stiglido veljače 1663. Ali, s obzirom na toda je blog ipak internetski dnevnik (ida je Pepysov dnevnik istovremeno idokument prošlog vremena), Pepysovblog ponešto i dodaje svome predlošku.Najprije, na blogu postoji prostor zabilješke, gdje ljudi komentiraju – pitajušto ne razumiju, upozoravaju na stvarikoje su zamijetili, daju daljnje informacijeo ljudima, prostoru, ustanovama,riječima, običajima. Potom, sam tekstzapisa obogaćen je hipervezama – svakije spomen ljudi, prostora, ustanova,običaja itd. povezan s tumačenjem (u“Pepysovoj enciklopediji” na istomportalu), kao i sa svim drugim spominjanjimaistoga pojma u dosad objavljenomdijelu dnevnika; programeritakvu infrastrukturu zovu “topičkommapom”. Dakle, kad Pepys kaže “mojažena otišla je u Chelsey s bratom isestrom i gđom Lodum da vide wassellkod škole”, uputnice vas vode dopodataka o ženi, bratu, sestri, gospođiLodum – kao i do objašnjenja što je igdje je Chelsey (današnji Chelsea) i štoje wassell (svečanost s pijankom) – aodande možete vidjeti i što je još Pepyspisao o tim pojmovima. U tiskanimknjigama, dakako, takve veze i informacijedaju indeksi i rječnici iza teksta,praćeni listanjem stranica.Kap po kapPepysov dnevnik u blog-inačici bioje hit. Potvrdila je to nagrada lista TheGuardian za najbolji specijaliziranibritanski weblog 2003.; no, još važnijeod toga, potvrđuje to zajednica ljudikoji vjerno prate Pepysov život iz danau dan, navijaju i komentiraju; pravomalo misto na Internetu – jedinstvenou akciji zavirivanja u tuđi lonac – samošto je ovaj lonac zadnji put bio na vatriprije tri stoljeća.I tu se otvara mjesto za nogofilološkekomentare: jedan posve pragmatičan,i jedan lagano metafizički.Prvo, pragmatično. Format Pepysovabloga – i, istovremeno, format dnevnika– odličan je okvir za “kućne” znanstveneradove, za projekte koji su na granicihobija (te mogu, poput svakog hobija,vrlo lako postati posve ozbiljni). Pričakoja, u malim dozama, kaplje iz danau dan nudi nam mogućnost da je takoi obrađujemo: da, ulažući dnevno polasata ili sat, postupno stvorimo neštosasvim pristojno (osobito ako privučemopubliku koja će nas bodriti daustrajemo). Građe ima i u Hrvatskoj;od važnih intimnih dnevnika dovoljnoje spomenuti onaj Dragojle Jarnević(pisan od 1833. do 1874., napokonga je u cijelosti objavila Irena Lukšić2000.) ili Josipa Horvata (od 1943.do 1945., objavljen kao samostalnaknjiga 1989.). Jedan pak dokumentposebno golica – to je mladenačkidnevnik Ivana Kukuljevića, književnoznanstvenezvijezde među hrvatskimpreporoditeljima; dnevnik je vođen od1834. do 1840., a, iz meni nepoznatihrazloga (možda zbog obilja, kakobi rekao Nikola Batušić, “galantnihzgoda” – preporoditeljima Domovinenepriličnih?), do dana današnjeg ostaoje neobjavljen.Medij za usporavanjeDrugo, metafizički. Čitatelji koji naInternetu prate Pepysovu priču pristajuna jednu igru: prave se da ta priča nijezavršena. Oni čitaju (barem u idealnomslučaju) u “stvarnom vremenu”: jedanzapis za jedan dan, i to upravo za današnjidan. Tako nastaje napetost (“što ćebiti dalje”); tako nastaje i blago ovisničkiritual, sličan čitanju dnevnih novina;ali sve je to manje važno. Takvimčitanjem nastaje i poseban odnos premavremenu.Što se događa ako 23. veljače 2006.na Internetu čitamo dnevnički zapisSamuela Pepysa od 23. veljače 1663.?Naš dan postaje odjek Pepysova;Pepysov postaje arhetip našeg. To neznači, naravno, da očekujemo da namse dogodi ono što se na današnji dandogodilo Pepysu – jednostavno, vezadvaju dana koju ovako osjećamo (iliuspostavljamo) jača je nego da, sjedećiu fotelji ili za radnim stolom, pročitamou dva-tri sata sve Pepysove zapiseza godinu 1663. Drukčija je vrsta osjećajapovijesti.U čemu je točno razlika?Recimo da otkrijete pisca, ili bend,koji vam se jako sviđa; nabavite svenjihove knjige ili albume; za to vamtreba recimo mjesec dana, ili pola godine,ili godina i pol. To znači da unutargodine i pol prođete kroz sve što jenetko stvarao cijeli život. Nastaje efektteleskopa: sve se sažima, sve se skraćuje,sve se ubrzava. Zahvaljujući tome,naravno, neke stvari uočavamo bolje:poveznice, razvojne linije, kontinuitet(ili diskontinuitet). Istovremeno, nekestvari više ne možemo vidjeti: na primjer,koliko je zaista trebalo vremenada tako nešto nastane. Na našoj supolici nanizana instant remek-djela,magično stvorena u vremenu koje namje trebalo da ih donesemo iz knjižareili cedeterije; elegantno su eliminiranisvi zastoji, kašnjenja, pogreške, problemi,blokiranja i trokiranja, čekanje naizdavača, na odobrenje, na financije – ubiti, elegantno je eliminiran cijeli stvaralačkiproces. Za vjerno praćenje togprocesa naš je život, dakako, prekratak;Borgesov junak koji je pokušavao proživjetipisanje DonQuijotea jest hiperbola;ali ponekad je korisno promijenitimjerilo – promijeniti ritam – prisjetitise kojom zapravo brzinom teče stvarnovrijeme; ponekad je korisno – ili poučno– umjesto da tuđi život ispijemonadušak, pijuckati ga kap po kap. Ablog, ta pomodna razbibriga, fetišiziranakoliko i prezirana, pokazuje se (moždaneočekivano) kao odličan medij zausporavanje.cmyk

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,VII/174, 23. veljače 2,,6.47NizozemskaNjemačkaRembrandt i CaravaggioGioia-Ana UlrichRodin kao prije sto godinaCaravaggio, Večera u EmmausuCaravaggio, Izakovo žrtvovanjeRodin, Pigmalion i Galatea, oko 1900.-1905., dvobojni gipsembrandt van Rijn (1606.-1669.) i Michelangelo Merisi daCaravaggio (1571.-1610.) dvasu velika genija baroknoga slikarstva.Obojica su stekla svjetsku slavu zbogsnažnog izražavanja svojih emocija,dramatične rasvjete i senzacionalnogarealizma. Ova dva revolucionarnaumjetnika prvi put se susreću na velikojizložbi u amsterdamskom MuzejuVan Gogh, u suorganizacijis Rijksmuseumom, čije jeotvorenje najavljeno za24. veljače. Jedinstvenosuočenje neprijepornihmajstora iz Sjevernei Južne Europe nudivizualni spektakl s višeod 25 najznačajnijihslika iz različitih velikihmuzeja u svijetu.Iako je Caravaggioumro četiri godinenakon Rembrandtovarođenja, iako se nikadanisu susreli, postojemnoge paralele izmeđutih dvaju majstorai njihova rada. Oba seumjetnika smatrajurevolucionarnim reformatorimajužnoeuropskog, odnosnosjevernoeuropskog slikarstva. Odgojeniu različitim slikarskim tradicijama,obojica su razvijali vlastiti dramatičnislikarski jezik.Caravaggio, čija djela u Nizozemskojnisu izložena od 1952., na retrospektivije predstavljen s remek-djelima iz međunarodnihmuzeja, kao što su Večerau Emmausu iz Londona, Amor VincitOmnia iz Berlina i Izakovo žrtvovanjeiz Firence. I Rembrandtovi radovi zaRembrandt, Lazarovo uskrnućeVan Gogh, Lazarovo uskrsnućeovu su priliku posuđeni iz međunarodnihmuzeja, među kojima Samsonovooslijepljenje iz Frankfurta i Belsasarovazabava iz Londona. Većina slika izloženaje u parovima s po jednim radom obaumjetnika.Osim toga, na izložbi je predstavljenrad takozvanih caravaggista (nizozemskihumjetnika koji su u Italiji bili podutjecajem Caravaggija) – Honthorsta iVan Baburena. Preko ovih umjetnikaRembrandt se upoznaos Caravaggiom i u svojojje mladosti vježbao tajcaravaggistički stil,kako se može vidjeti nanekolicini malih izloženihslika. Istodobnoje posvećena pažnjaRembrandtovu stilu,tematici i tehnici.Izložba će bitiotvorena isključivo uAmsterdamu i to do18. lipnja.U isto vrijeme ugrafičkom kabinetuMuzeja Van Goghjedna je izložba posvećenaVan Goghu iRembrandtu. Na temeljuradova obaju umjetnika – ukupnooko 25 slika, crteža i pisama – izložbapokušava pokazati način na koji je VanGogh upoznao opus Rembrandta ikako je njegovo divljenje prema tomstarom majstoru postajalo sve intenzivnije.Posebna pozornost posvećena jeLazarovom uskrsnuću iz 1890., premaistoimenom Rembrandtovom bakropisu,na kojemu je Van Gogh motiv iz 17.stoljeća pretočio u boju.Rodin, Balsac, 1897., broncazložba pod nazivom Prije stogodina. Rodin u Njemačkoj u galerijiBucerius Kunst Forum uHamburgu od 18. veljače do 25. svibnjapredstavlja 65 kapitalnih djela i studijaAugustea Rodina (1840.-1918.), kao štoih je sam umjetnik izlagao za vrijemeživota. Početkom 20. stoljeća Rodin jenjemačku publiku osvojio spektakularnimizložbama koje su trebale predstavitinjegov stvaralački proces. Na tisuće posjetiteljaposjećivalo je velike izložbe ugradovima, kao što su Dresden, Leipzigi Düsseldorf. Samo 1904. u Njemačkojje imao četiri izložbe. Prema zamislimaumjetnika njemački su muzeji njegoveskulpture inscenirali zajedno s fotografijamana kojima je prikazan njihov nastanaku različitim fazama umjetničkoga rada.Rodin, Meditacija, 1886., gipsRodin je izlagao fragmente, studije ivarijacije svojih velikih djela rađenih ponarudžbi kao što su Vrata pakla, GrađaniCalaisa i spomenik Victoru Hugou i uzdignuoih u rang samostalnih skulptura.Velika većina u Njemačkoj prikazanihdjela bila je rađena u gipsu. Dotad su sesmatrala studijama, početnim fazama unastajanju skulptura u visokokvalitetnimmaterijalima poput mramora ili bronce.No, Rodin ih je predstavljao na ukrašenimstupovima i postoljima poput savršenih,dovršenih djela. Rodinove izložbe uNjemačkoj bile su složene inscenacije kojesu kod posjetitelja trebale izazvati dojamda se nalaze u njegovu ateljeu. Procesnastajanja njegovih djela učinili su transparentnimana dotad nepoznat način.cmyk

EKSKLUZIVNOANA LOZICAPrvo majka, aonda top modelANA LOZICA I NIKOLASTOJADINOVIĆNovi preljubrazara brak?ANA LOZICANa snimcinisam bila jaANA LOZICALjubavnapriča kao izsapunicaProjekt umjetnice Ane Lozice u Galeriji VNcmyk