politika tabloidizacije - Zarez

politika tabloidizacijeVII/174, 23. veljače 2,,6.27Bilješka iz dnevnikaGüntera Wallraffa(koji je tri mjeseca proveo kao novinar‘Bilda’, pod lažnim imenom Hans Esser):Što li se to zapravo ovdje mijenja? Čovjekprolazi kroz nešto što na njemu ostavlja tragove,i ne bi se smio ponašati tako kao da će izsvega izaći sasvim neoštećen. Nešto ostaje, kaokod pušenja: čovjeku je dok to ne apsorbira,potrebno najmanje isto toliko vremena kao kadne puši, a tako je zaražen i ovdje. Potrebno jedugo vremena. Što se izmijenilo?Čovjek možda postaje više oguglao, hladnijiprema drugima, lakše prelazi preko nekih stvari,ostavlja ga ravnodušnim mnogo toga što biga prije zgranulo.Günter Wallraff: Operacija ‘Bild’, preveo ŽeljkoBrihta, Otokar Keršovani, Rijeka 1978.nešto problematično, ako već ne i vrijedno osude. Izrazprema tome sugerira simpatiju spram predmeta o komegovori – a to je već samo po sebi simpatično. Ali važanje nastavak: jedan od sastojaka “umjerenosti” ili jednaod njenih praktičnih posljedica jest da “umjereni dio”podupire vladu. Ali ako neovisno o članku u Delu pomislimokako je sadašnja talijanska vlada ekstremistička,baš nimalo “umjerena”, da je sastavljaju neofašistii postfašisti – tada nam se može učiniti neobičnim što“umjerenost” podupire neumjerenost. A baš to bizarnomišljenje pokušava nam podmetnuti članak. Iz šireokoline navedene rečenice proizlazi ova slika: “umjereni”su oni koji podupiru “američko bombardiranje” ikoji su na vlasti; u opoziciji je “koalicija”, koja je “lijevicentar”, “lijeva” ili “ljevičarska” (članak bez razlikovanjaupotrebljava sve te izraze), koja je razbijena (izraz se nepojavljuje, ali ipak ga sugeriraju razni opisi) i “po svojprilici još nikad nije bila tako jalova”, a ipak su u njojsimpatičniji dijelovi oni koji “posredno podupiru vladu”i koji su “umjereni”. Slika je egzotična – ali članak jenormalizira, između ostalog retorskom strategijom iznavedenog odlomka.“Prepredenjak” Bin LadenZa kraj još ovaj biser: “Amerikanci i Britanci sve supažljiviji i osjetljiviji, kako o ratu protiv Bin Ladenaizvještavaju njihovi mediji, da taj prepredenjak ne bi bašnjihovom posrednom pomoći razaslao kodirane izvještajesvojim istomišljenicima i preko njih usklađivaoterorističke napade. Sada je i britanska vlada pozvalasvoje najveće i najznačajnije medijske obavještajce nadogovor o tome kako između američkih vojnih operacijapostupati s porukama, koje, preko novinara injihovih medija, u svijet šalju Bin Laden i terorističkaorganizacija Al Qaida”. (Delo, 15. listopada 2001.)O ovoj apologiji cenzure moglo bi se napisati cijelidoktorat. Ali ovdje ćemo upozoriti samo na izraz “prepredenjak”.Dosadašnji primjeri posredne propagandeodnosili su se na izbjegavanje vrijednosnih oznaka(kao kod upotrebe zamjenice “svoj”); upotrebu pozitivnihoznaka za posrednu degradaciju (kao kod izraza“umjereni dio”). Ovdje pak nastupa izravno osuđujućiizraz – iako je riječ književna, nije ni iz svakodnevnognovinarskog, ni iz svakodnevnog običnog govora. Ovuupotrebu moguće je povezati s “nevaljalim državama” i s“nevaljalim svijetom”. Izražavanje je izravno osuđujuće– govor pak visoko književni. Ako se u prijašnjim primjerimaposredne propagande prikrivalo “subjektivnuizravnost”, koju su pokušali potaknuti – ovdje se, upravoobrnuto, vrijednosna izravnost neposredno reklamira.Ono što se prikriva jest pomak u, ako tako mogureći, “horizontu javnoga govora”: prikriva se upravo toda je neke ljude, neke države i neke “svjetove” mogućeneposredno sramotiti. Prikriva se da je moguć rasizam– ako još ne na riječima, onda već nesumnjivo u govornimradnjama.Objavljeno na internetskom portalu MediaWatch,http://mediawatch.mirovni-institut.si/bilten/seznam12/september/#6Sa slovenskoga preveo Srećko PuligNajbolje novine koje se mogu kupitiSrećko PuligČitajući ovu knjigu, onaj tko je još imao iluzijuda je naša medijska malomištansko-kumskokorporativnascena neki hrvatski unikum, doku svijetu velike medije navodno rukovodi samonačelo kvalitete, odmah će je izgubiti. Štoviše, mipo receptu proizvođenja novinara-zvijezda-pisacaintelektualcapodosta kopiramo francuski modelSerge Halimi: Novi psi čuvaji (Les nouveaux chiens de garde/Novi psi čuvari ); s francuskoga na slovenski prevelaJana Pavlič, biblioteka Mediakcije, Maska i Mirovniinštitut, Ljubljana 2003.ko u Hrvatskoj želi doznati nešto više o novinarskomsvijetu i stanju u redakcijama velikih imanje velikih medija (u Hrvatskoj je svaki medijkoji uspije ostvariti kontinuitet od nekoliko sezonana kiosku “velik”), tome je bolje da ne čita suhoparneizvještaje naših mediologa, komunikologa, profesoranovinarstva i drugih akademskih poslenika, kojima jebavljenje medijima ušlo u opis nastavnog predmeta, dakleradnog mjesta, već da gleda televizijske sapunice. Ito ne samo onu, Bumerang, kojoj je svakodnevica jednemale tv-redakcije tema, nego i sve druge.Prijedlozi:Nervoza u masovnim medijimaU jednoj od tih drugih, domaćih sapunica, odigralase sljedeća scena: zgodnog dečka, novinara pred kojimje karijera, zadesila je nezgoda na radu. Naime, rutinskiistražujući još jednu pretvorbenu malverzaciju otkrio jedovoljno toga da napiše članak. Uradak je objavljen, noonda se ispostavilo da je raskrinkao privredni kriminalmuža svoje glavne urednice. Autori sapunice, smjestivšinašega junošu u zagrljaj njegove lijepe mlade djevojke-tješiteljice,da tamo neutješno opsesivno ponavljarečenicu “Koja sam ja budala” (jer nije dovoljno dobroistražio koga istražuje), nude nam usput i pouku iztranzicijske, a vidjeti ćemo i ne samo tranzicijske, moralke.Novinar koji provali kriminalno poslovanje svojihšefova nije junak, nije “zviždač” (kako sami novinarinazivaju svoje izvore, provaljivače kriminalnih rabotadrugih van-medijskih poduzeća ili konkurentskih medija),već ordinarna budala.Činjenica da mediji svakodnevno otkrivaju svakovrsne,pa i kriminalne, društvene devijacije, “naravno” neznači da će blagonaklono gledati na otkrivanje, a kamoli osudu, istih u vlastitoj kući. Slavno pravilo svakog novinskogizvještaja – gdje, tko, kada, kako i zašto? – svakinovinski profesionalac ostavlja na vratima kuće za kojuradi. Serge Halimi, autor knjige Novi psi čuvari, ispisujerečenicu koja je u našem kumsko-korporativnom novomedijskomsvijetu dio folklorne, a ne samo stručne,kolektivne svijesti: “Koji novinar nije barem jednomustanovio što se događa u njegovim novinama tek kadaje pročitao što piše konkurencija?”Paradoks da su mediji, ti nesmiljeni kritičari svihdruštvenih devijacija, sasvim drukčije raspoloženi kadasami dođu na tapetu javnosti, davno je uočen. Takosociolog Paul Lazarsfeld još 1972. piše: “Ako postojiikakva institucionalna bolest, od koje posebno obolijevajumasovni mediji, onda je to njihova nervoznareakcija na kritiku”. (U Culture, society and the media,ured. Michael Gurevich, Tonz Bennett, James Currani Janet Woollacott, Rotledge, London and New York,1998.) A kada je prvi put Halimova knjižica, tj. poduljiesej, stigla pred francusku publiku, mnogi su ljudi umedijskom svijetu upravo zbog njene razorne kritičnostiimali razloga da budu nervozni (prvo izdanje knjigeizašlo je u Francuskoj 1997., a novo, aktualizirano iprošireno 2005.; slovenski prijevod, koji ovdje prikazujemo,sačinjen je po prvom izdanju).Korporativna zloupotreba medijaSerge Halimi, francuski novinar, pisac i znanstvenik(doktorat Barkeleya u političkim znanostima, profesurana univerzitetu Pariz – VIII, rad u specijalističkimorganizacijama UN-a, uz istovremeno aktivno novinarstvou mjesečniku Le Monde diplomatique) pozornostizaziva već naslovima svojih knjiga i filmova (kolegeredatelja Pierrea Carlesa). Tako mu se jedna knjigazove Sizif je umoran (Sisyphe est fatigué, 1993.), a film,jedan od dva u kojima i u tom mediju izlaže svojestavove, Sociologija je borilački sport (La sociologie estun sport de combat). Svoje najpoznatije djelo Novi psičuvari – koja je, zaslugom prije nekoliko godina pokrenuteljubljanske biblioteke Mediakcije, sada i prednama (u Francuskoj je izašla u izdanju Liber Raisonsd’ agir, gdje i knjižica pokojnog sociološkog klasikaPierrea Bourdieua Sur la télévision, koju, pod naslovomNarcisovo ogledalo, možete čitati u biblioteci Clio,Beograd 2000.) – započinje i završava citatom-hommageomPaulu Nizanu, piscu, intelektualcu, komunistikoji je djelovao između dva svjetska rata, autoru knjigeiz tridesetih Psi čuvari (Le Chiens de garde), čiji naslovHalimi parafrazira.Uvodno taj citat glasi: “Nećemo vječno dopuštati dapoštovanje iskazano gledištu filozofa na koncu koristesamo moćni bankari”. Sve to samo je zagrijavanje zaglavnu temu ovoga eseja, a to je propadanje (i mogućiotpor) novinarstva, u doba njegove korporativne zlo/upotrebe.U maniri koja je više aktivistička negoli teorijskasecira se ovdje francuska medijska scena druge polovicedevedesetih godina. Za uvođenje u problematikunajbolje je još jednom misao koju stalno varira drugi1. Moram vas obavijestiti da svi užasno loše pišete. Poradite na tekstovima. Samo pročitajte vašu verzijuteksta i verziju kakva je objavljena u novinama i shvatit ćete gdje griješite.2. Ne čekajte temu, nego je sami režirajte. Uzmite za primjer Tomislava Gabelića, dopisnika sportskerubrike iz Splita, koji svakodnevno puni jednu stranicu u novinama. On ne sjedi u Hajduku i čeka da munetko priđe, nego smišlja teme i cake, prilazi igračima, trenerima, Upravi, a zatim sve to novinarski obradi iodradi.Matija Babić, glavni urednikZoran Turković, urednik regijaIva Uščumlić Gretić, urednica deskaIz internog naputka za novinare 24 sataObjavljeno na internetskom portalu Lupiga.com, http://lupiga.com/cmyk