politika tabloidizacije - Zarez

azgovorVII/174, 23. veljače 2,,6.17činjenica da je SF postao središnjastranka sjevernoirskih katolika soko 25 posto (katoličkih) osvojenihglasova na izborima. Posebno jevažna i povezanost SF i PrivremeneIrske republikanske armije (PIRA),jer je Sinn Fein dovoljno utjecajanda je sposoban djelovati na PIRAu.Taj utjecaj je bio presudan kododluke za mirno rješenje sukoba.Čelnik Sinn Feina Gerry Adamsiz ukupnog konteksta izišao je kaomoderan, suvremen lider ozbiljnepolitičke stranke. Gledano sa straneWestminstera, ono što je dugosmatrano “grupom kriminalaca”u Irskoj/Sjevernoj Irskoj postaloje politička stranka sjevernoirskihkatolika, a sljednik te “grupe kriminalaca”zastupnik u Westminsteru,što ima bitno psihološku dimenziju.Važniji povijesni počecisukoba negoli religijskiKako tumačite situaciju u kojojsu se Irci povijesno “izvukli” odnosnouspjeli ostvariti većinu svojih ciljevas obzirom na to da su Englezi svojedobnovladali cijelim irskim otokomi igrali vrlo čvrstu i grubu igru?Koliko je tomu pomoglo vrijemeodnosno nove povijesne konstelacije?– To je dosta složeno pitanje.U središtu odgovora na to pitanjenalazi se neuništeni irski nacionalniponos i njegove nacionalne aspiracije.Uspjeli su, između ostalog, i zatošto su Irci kao narod prepoznavalii uspješno koristili neke povijesneokolnosti. Primjerice, na čelu irskogpokreta za samostalnost krajem 18.stoljeća bili su protestanti. S aspektasuvremenog sukoba koje poznamoto je teško razumjeti, ali pokazujeupravo to da u temelju sukoba nijebila vjera nego politika odnosnoda su Irci (ne samo katolici nego iprotestanti) željeli vlastitu državui neovisnost. Djelujući na različitenačine, preko stvaranja kulturnogpokreta Keltske lige 1893. kojije obespravljenom narodu vrationadu, postojanost i samopoštovanjedo stvaranja vlastitih stranaka pa ioružanih organizacija, Irci su koristilidoista različita sredstva u ostvarenjucilja te u relaciji s povijesnimokolnostima, primjerice nakonPrvog svjetskog rata stvarali svojudržavu. Republika Irska danas nijecjelovita u tom nekad zacrtanomsmislu, a od nekadašnje 32 grofovijenjih šest danas čini Sjevernu Irsku.Međutim, od potpuno obespravljenognaroda tijekom 16. i 17. stoljećakontinuiranom borbom i temeljnimnacionalnim ponosom Irci su pokazalida je moguće ostvariti državubez obzira na cijenu i vrijemetrajanja.Otkud protestanti na čelu irskogpokreta? Jesu li oni bili Irci?–Protestant Wolf Tone, koji jevodio ustanak 1798., autor je čuvenogdokumenta Argumentima ukorist katolika u Irskoj kojim je daobitan doprinos ostvarivanju prava iemancipaciji obespravljene katoličkezajednice u tadašnjoj Irskoj, paiako jedan od protestanata razbijaoje stereotipe i pokušavao djelovatidrukčije od stereotipa da su katolicizbog svoje vjere nepodesna populacijaza uživanje slobode. Političkivođa pokreta za samoupravu krajem19. stoljeća Charles StewartParnella također je bio protestant,kao i većina važnijih revolucionara(osim Patricka Pearsea i ThomasaMacDonagha) iz Ustanka 1916.Dakle, bilo je uvijek i protestanatakoji su se nacionalno osjećali Ircimai željeli su irsku samoupravu ili državuodnosno koji nisu željeli tutorstvoLondona. Naseljavanje irskogotoka prema želji Londona uspjeloje donekle kompaktno samo na dijelukoji je kasnije i postao SjevernaIrska. To je ujedno i područje kojesu Englezi uvijek smatrali (a povijesnoiskustvo je to opravdavalo upravopokušajima katoličke Španjolskei Francuske) opasnim odnosnopogodnim za prostor invazije naVeliku Britaniju odnosno Škotsku.Na tom dijelu daljina izmeđudva otoka je 21 kilometar. Zato jeBritanija nastojala tamo naseliti štoviše lojalnih protestanata i stvoritištit na zapadnim vratima koja susmatrana opasnim još od 1171.Povijesni počeci sukoba daleko sudulji od religijskog rascjepa.Politika koloniziranjaIrskeU knjizi koristite termin etničkogčišćenja? Je li on upotrijebljenu literaturi ili je jednostavno riječ oparaleli?– To je samo svojevrsna paralelas nečim što je mnogo kasnije i nadrugim mjestima prepoznato kaoetničko čišćenje. Termin koji seupotrebljava za to vrijeme i politikujest plantation. Iako kod različitihautora nije postignuta potpunasuglasnost oko pojma politike plantation,može se reći da sigurno značikoloniziranje i anglikaniziranjeIrske. Sadržajima koji su uslijedilii zakonima koji su to pratili postignutisu efekti onog što danas prepoznajemokao etničko čišćenje.Kakvo je danas raspoloženjeBritanaca prema tom dijelu zemlje?–Sjeverna Irska je ustavno-pravnodio Ujedinjenog Kraljevstva.No unatoč tome, Engleska iSjeverna Irska su različite, aSjeverna Irska je i danas za većinubritanskih građana nešto posebno.Kolika je ta različitost dovoljnoilustrira činjenica da u svojimmemoarima Margaret Thatcherpriznaje da je zbog nedovoljnogpoznavanja irskog fenomena, posebnopovijesnog aspekta, to dodatnoproučavala dolaskom na premijerskipoložaj. Knjiga, u kojoj sam naveomnoge statistike, pokazuje da velikbroj Britanaca danas smatra kakoSjeverna Irska ne bi trebala bitidijelom Ujedinjenog Kraljevstva(oko 70%) zbog svojih teritorijalnih,sigurnosnih, kulturoloških i političkihposebnosti.Može li se kao granica za razumijevanjeproblema onog štopoznamo kao sjevernoirski sukob irazdoblje terorizma ipak postavitineki datum ili zbivanje iz novijepovijesti?– Za razumijevanje sukobabitno je razdoblje između 1921.kad je osnovana Sjeverna Irska i1968/69. kad su sukobi eskalirali ugrađanski rat i kasnije u terorističkadjelovanja.Povod za novo izbijanje sukoba1969. bio je zahtjev katolika,ali (u početku) ne za stvaranjemjedinstvene irske države nego zareformom sjevernoirske “državice”i ravnopravnošću katolika u njoj.U početnom razdoblju Irska republikanskaarmija (IRA) nije nipostojala, nije bila aktivna i stogane snosi nikakvu odgovornost započetak suvremenog sjevernoirskogsukoba, sjevernoirskih “Nevolja”(najčešće korišten termin za ono sedogađalo). Brutalnost Kraljevskogulsterskog redarstva (sjevernoirskepolicije) i protestantskog stanovništvaprema mirnim marševimakatolika na kojima se izražavanitakvi zahtjevi postupno je eskaliralanasilje, što je dovelo do reaktiviranjaPrivremene IRA-e (PIRA-e)koja je stala u obranu katoličkogstanovništva. U pokušaju da smirinasilje te stvori prostor za reformusjevernoirskih institucija, službeniLondon je u kolovozu 1969.u Sjevernu Irsku uputio vojsku.Daljnju eskalaciju nasilja izazvala jeodluka o uvođenju tzv. internacije,tj. zatočenja bez suđenja u kolovozu1971., u okviru čega je u sljedećemrazdoblju uhićeno tisuće katolika.Definitivnu promjenu uloge britanskevojske označila je tzv. Krvavanedjelja, kada su 30. siječnja 1972.vojnici ubili 13 civila (četrnaestije preminuo kasnije) katolika namirnom maršu u Londonderryju.Ubijanje civila je označilo početakurušavanja britanskog autoriteta uSjevernoj Irskoj.Trećina ljudi u Irskojgovori irskiKorištenje vojske u unutarnjemsukobu neke zemlje nije uobičajenoniti primjereno demokracijama, auporaba kolonijalnih tehnika, kojeje vojska koristila u Sjevernoj Irskoj(internacija, policijski sat, pretresiitd.) pokazuje kako je službeniLondon doživljavao to područje.Upravo to brutalno nasilje je definitivnoreaktiviralo PIRA-u. Kaoodgovor na aktivnosti PIRA-ei navodnu popustljivost službenogLondona prema katolicima,početkom sedamdesetih nastaoje i niz oružanih organizacija sterorističkim značajkama na straniprotestanata: Ulsterski dobrovoljci(UVF), Ulsterski obrambeni savez(UDA) i Komandosi crvene ruke(RHC). Od tada do danas terorizamje jedno od središnjih obilježjasjevernoirskih sukoba.Kako se u postojećoj literaturigovori o stanovnicima: prema religijskimobilježjima ili kao Ircima,Englezima i sl.?– Ovisi kojeg je datuma literatura,ali uglavnom riječ je o terminimakatolici i protestanti i uvijek sepišu velikim slovom što daje novudimenziju, jer ta dva vjerska entitetase u Sjevernoj Irskoj razlikuju odonih koje ti termini imaju u ostatkuEurope budući da ne uključujuisključivo religijsku dimenziju, veći povijesne, nacionalne, socijalne,političke i ekonomske aspiracije iprivrženosti. Po političkom kriterijustanovnici Sjeverne Irske dijele sena nacionaliste, koje predstavljajukatolici koji pripadaju irskoj nacijii žele jedinstvenu irsku državu,i unioniste – protestanti koji želeostanak Sjeverne Irske unutarUjedinjenog Kraljevstva. U pogledunacionalnog identiteta najveći brojprotestanata se osjeća Britancima(65%), dok se petina njih izjašnjavajukao Sjevernoirci. Oko dvije trećinesjevernoirskih katolika izjašnjavase Ircima, a nešto iznad 20% njihSjevernoircima. Prema podacimaiz 2001., 2% protestanata smatra seIrcima, a 9% katolika Britancima.Što se kroz cijelo vrijeme sukobadogodilo na kulturnom planu? Štoje s irskim jezikom? Postoji li danaskultura Sjeverne Irske kao cjelina?– Baveći se Sjevernom Irskom,bavio sam se dovoljno širokotemom da mislim kako moguodgovoriti na to pitanje koje jeumnogome pitanje RepublikeIrske. Stvaranje Keltske lige 1893.kao institucije koja je trebala vratitisamopouzdanje i samopoštovanjeIrcima kroz kulturološki aspekt(nakon ujedinjenja 1800. Irske iVelike Britanije) odigralo je presudnuulogu i u očuvanju irskog jezikaod izumiranja. Bez obzira na irskiustav, koji kaže da je irski jezik prvičinjenica je da je engleski sveprisutan.Statistike kažu da danas trećinaljudi pozna irski jezik odnosno dase s njime koristi u Republici Irskoj.Ti ljudi žive na područjima koja seslužbeno deklariraju kao područjana kojima se govori irski, tzv.Gaeltacht. On se proučava u školamai na sveučilištu. Danas u Irskojne izlaze ni jedne dnevne novinena tom jeziku, ali postoje one kojeobjavljuju kolumne na irskom. Nairskom izlaze neki tjednici, a oko200 knjiga godišnje objavi se nairskom.Zanimljivo je da je nakon ulaskau Europsku uniju Irska uspostavilazahtjev da irski ne bude službeninego jedan od radnih jezika. KakoEU ne pozna tu razlikovnu kategoriju,taj je zahtjev propao. S drugestrane, da su postavili zahtjev dairski bude službeni jezik – dobili bi.O postojanju kulture Sjeverne Irskekao cjeline teško je govoriti.Segregacija ustanovanju,obrazovanju,gospodarstvu...Postoji li nešto što veže ljude kojižive u Sjevernoj Irskoj ili su to usvemu paralelni svjetovi?– Gledano sa svih tih aspekata,teško je govoriti o jedinstvenosti. OSjevernoj Irskoj se u literaturi čestogovori kao o “državici”(statelet).Bez dileme, to je entitet s obilježjimadržavnosti, ali nije državanego je to sastavni dio UjedinjenogKraljevstva i središnja vlast je uLondonu. Sjeverna Irska ima policiju,parlament, političke stranke, teritorij,i to je ono što je jedinstvenou Sjevernoj Irskoj.Pitanje endogamije i segregacijeje posebno zanimljivo. Danas je97-98% brakova u Sjevernoj Irskojtakvo da katolici sklapaju brakoveunutar svoje vjerske zajednice, aprotestanti unutar svoje. Između– ništa. Stambena segregacijaizražena je kroz četvrti katolika iprotestanata. Unutar takvih četvrtiteško bi bilo pronaći nekog tko jedrukčiji. Ako postoji nešto takvoto može biti neka manja enklava iona je zabarikadirana unutar veće,dakle segregirana. Kulturološkiutjecaj vjere je izrazit, ali kodkatolika je značajniji i veći brojkatolika je praktičnih vjernika.Gospodarska segregacija podrazumijevada protestantski poslodavcizapošljavaju protestante, katoličkikatolike. Međutim, kako je protestanataviše i jer dominiraju državom,a i s obzirom na zapošljavanjau državnim službama uglavnomprotestanata, nezaposlenost jemeđu katolicima u određenimrazdobljima bila i 300 posto veća uodnosu na protestante. Segregacijau obrazovnom smislu je moždanajvažnija. Od 1400 škola kojedanas postoje u Sjevernoj Irskojsamo 46 (podatak iz 2002.) imaloje integrirane obrazovne programe.Inače, katolici idu u katoličke,protestanti u protestantske školei mladi ljudi različitih vjera uSjevernoj Irskoj sretnu se tek ukolikoidu na fakultet.Postoji niz sličnosti izmeđujednog i drugog naroda, u svakomslučaju više nego su i sami svjesniili barem to voljni vidjeti. Najvećasličnost je da djeluju unutar isteparadigme, što znači da su zahtjevii nastojanja jedne i druge straneopravdani, ali im se u isto vrijemenalaze i značajni argumenti protiv;realizacija tih ciljeva nije mogućabez oduzimanja nečega drugojstrani; obje zajednice imaju dubokoukorijenjene, teško promjenjivei isključive osjećaje i stavove upogledu sukoba; djelovanje drugestrane se doživljava kao opasnost;a u djelovanju jedni druge cikličkikopiraju. Najpresudnija sličnostu činjenici je da su ta dva narodasposobna razumjeti i uvažiti težnjeonog drugog.Sukob nije završenKoliko ste uvjereni da je sukobzavršen?– Sjevernoirski sukob je tolikosložen da ne samo da nije rješiv, većje pitanje da li je uopće rješiv zbogdijametralno suprotnih interesa suprotnihstrana. Ako je mir rješenjesukoba i problema, onda je sjevernoirskisukob završen. Međutim,i nakon uspostave mira 1998., uSjevernoj Irskoj je nešto manje od150 poginulih i 6500 ranjenih. Tojest bitno manja razina nasilja uodnosu na prethodno razdoblje,ali pokazuje da sukob nije završen.Pacifikacija sjevernoirskog sukoba jenapravljena, ali su suprotni interesidviju strana u Sjevernoj Irskoj ostali.Bit mirovnog sporazuma jest da jeuvažavao sve zahtjeve sukobljenihstrana i da su za uspostavu mira svibili prisiljeni na određene kompromise.Ako gospodarstvo SjeverneIrske postane prihvatljivijekatolicima uz oblike ponašanjau EU, mogu li neka pitanja postatiirelevantna?–Sklapajući mirovni sporazum,svi su ponešto žrtvovali u idejiodnosno odustali od dijela svojihzahtjeva: katolici su pristajanjem namir priznali sjevernoirski entitet ipostojanje određene etničko-političkezajednice, protestanti su priznalipostojanje legitimnih ideja i željakatolika za cjelovitom irskom državom– dakle uključujući i SjevernuIrsku, Republika Irska je pristala naizmjenu članaka 2. i 3. ustava koji sugovorili o legitimitetu i jurisdikcijiRepublike Irske nad cijelim irskimotokom, a Britanija je pristala nazaključak sporazuma prema kojemse mirnim, legitimnim, demokratskimsredstvima može promijenitipostojeći ustavnopravni položajSjeverne Irske ako to odluče njezinistanovnici.Evolucija i evaluacija svakogkoraka koji je doveo do uspostavemira i potpisivanja Sporazuma naVeliki petak objektivno je najvećaporuka završetka sukoba.cmyk