Medvjeđi dlan - Hrvatske šume

šumaVilaKrsniksnom, šteti dječjim pelenama pa djeca plaču. Preko noćiruši kuće u izgradnji, trči i pleše oko kuće i ne dozvoljavaljudima spavati. Međutim, ljudi ga ne smatraju velikomštetočinom, nego često ističu kako im je baš malik, pretvorenu neku životinju, pomogao na putu kući. Tako senavodno dogodilo i nekom istarskom pastiru Andri kojije čuvajući ovce obolio i nije više mogao hodati pa se sjeoispod stabla zazivajući u pomoć. Ubrzo je čuo kako munetko uzvraća i odazivanje je bivalo sve bliže. Nakon nekolikotrenutaka pastir ispred sebe ugleda malenog magarcakoji mu reče: „Zajaši me“. Andre se prvo zbuni, alizajaše magarčića koji ga ubrzo dovede pred kuću. Kadaje Andre sjahao, okrenuo se kako bi zahvalio magarčiću,ali magarčić nestade i pretvori se u malenog patuljka scrvenom kapicom te počne trčati nazad prema šumi.Ljudi iz sela koji su ga vidjeli vikali su: „Eno ga, malik trčipo putiću i nosi crvenu kapicu“. Tako je malik pretvoren umagarčića pomogao pastiru Andri koji je od tog trenutkasvima govorio: „Malik je najbolji!“.Zasigurno će mnogi, kada govorimo o šumskimdemonima, odmah pomisliti na zlu staricu koja u nekommračnom dijelu šume vreba svoje žrtve. Vještice ilištrige, kako ih se naziva u hrvatskom priobalnom pojasu,prema predajama zaista mogu napasti čovjeka u šumi.Vješticama postaju osobe začete na Božić, Uskrs ili okvatrama (posebni dani u godini) ili koji se o kvatramarode. Rađaju se u crvenoj ili crnoj košuljici (placenti). Dodobi od 24 godine vještice su bezopasne, a nakon togapočinju činiti zlodjela i pakosti ljudima. Ako netko otkrijeosobu koja je vještica i viče njezino ime, tada ona gubimoći ili ih nikada ne dobije. Vještice danju žive normalno,kao i svi drugi ljudi. U času kada prestaju sa svakidašnjimposlovima, a to je obično kasna večer ili ponoć, pretvarajuse u žabu, mačku, psa, svinju, vola, leptira ili kakvudrugu životinju. U sumrak i obično noću, a posebno za lošegvremena, lete na sastanke, skupljaju se na posebnimmjestima; raskrižjima, smetlištima, vrhovima planina ilipod orahovim stablom. Među sobom se tuku upaljenimbakljama, pričaju kome su naudile i dogovaraju u kojemće selu ili kraju pronaći iduću žrtvu.No, malo je poznato da se protiv vještica bore dobrabića krsnici. Njih nalazimo pretežno u Istri i na Kvarneru,a vjeruje se da krsnicima postaju osobe koje se rodeu bijeloj košuljici (placenti), dok se s druge strane štrigerađaju u crvenoj ili crnoj košuljici. Za dijete koje se rodi stakvim znakovima govore da će biti krsnik, zaštitnik odštriga, bolesti i drugih nevolja. Babica na porodu, ako jedobra, mora spremiti košuljicu kako bi je dijete mogloimati tijekom cijelog života. Gdjekad se dio takve košuljicenovorođenom djetetu ušivao pod pazuho kako bikošuljica zauvijek bila stopljena s njim, jer se vjerovalo daje upravo košuljica glavni izvor svih sposobnosti i moćikoje će krsnik imati za života i kojima će braniti ljude odzla. Do svoje 7., 17. ili 27. godine krsnici žive kao običniljudi u selu i ni po čemu se ne razlikuju od ostalih suseljana.Međutim, nakon tog razdoblja mladi krsnik dobivasvoju konačnu snagu i moći i postaje istinski borac protivvještica i zala te se zaklinje pomagati ljudima. Čovjekunajčešće pomaže upravo u šumi i to u trenutku kada ganamjerava napasti vještica preobražena u kakvu crnu životinju.Tako je pričao jedan seljak da mu je prišao nekičovjek i rekao mu da će sutra, kad će ići kroz šumu, srestidva psa. Jednog bijelog i jednog crnog. Ta dva psa će sepotući, a on neka baci kamen na onoga crnog. Sutradan,kad je seljak hodao šumom, vidio je crnog i bijelog psakako se tuku te je, kako mu je rekao onaj čovjek, baciokamen na crnog psa koji je odmah pobjegao. Idući dansusreo je opet onog čovjeka koji mu je rekao: „Stani mi nanogu i pogledaj preko lijevog ramena“. Kada je seljak toučinio, čovjek ga je pitao: „Što čuješ?“ Seljak odgovori dačuje zvona kako zvone u drugom selu. Na to mu čovjekkaže: „To zvone zvona za onog crnog psa koji je bio vještica,a ja sam bio bijeli pas koji te čuvao“. BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 39