<strong>šume</strong> u književnosti SLIKE PROLJEĆANasmijani svibanjPripremio:Josip VukovićMnogi smatrajuda je proljećenajljepšegodišnje doba, asvibanj najljepšimjesec proljeća.Oko toga supodijeljenihrvatski pai svjetskiknjiževnici kojiu svojim djelimaveličaju proljećekao najljepše, aliu sklopu prirodejer je zapravo onanajljepša, dokje sama šumanjena grandioznametafora.Svekolika ta ljepota u bezbroju raznolikih manifestacijai slika zapravo je vječna igra života.Njemački pisac Herman Hesse to provlači krozsvoje romane i poeziju, očevidno i u pjesmici –PLAVI LEPTIR:Leprša plavi leptir. Diže se, s vjetrom slazi.Taj sedefasti nemir, trepti, sja, prolaziI ko tren oka našeg, netom sreću spazih, već mi napozdrav maše, trepti, sja, prolazi.Leptir je vidljiv, ali on, dašto, nije dominantna slikaprirode koja je vidljiva, ali i nevidljiva. Sve što se zbiva unjoj samoj, u njezinoj nutrini svojebitni je proces, vječnimisterij koji je jedino Stvoritelju do kraja poznat bašzato što i jest Stvoritelj – Neba i Zemlje, kano svega vidljivogai nevidljivoga. Puno znamo o brazilskoj prašumi,a znamo li što ne znamo? Ili o višestoljetnom hrastukoji od sićušnoga žira naraste u prirodnog i šumskogdiva. Ili o jecaju ćuka i glasoviru slavuja. Čujemo zvuk,ali ujedno ne vidimo sliku. Najtajenstvenija je glazba,smatra naš književnik Vlado Vlaisavljević, šumorenje<strong>šume</strong> u daljini, ali tko zapravo progovara kroz šuminošumorenje; ako je to signal svemira, gdje li je čitavojšumi mjesto u svemiru i kako vidjeti baš tu sliku?Ali vratimo se proljeću koje je u tijeku. I svibnju.Nasmijanom svibnju. Preberimo neke vidljive slikekako ih vidi i primjenjuje u svojoj poeziji i lirskoj prozispomenuti književnik dajući šumi prvo mjesto u skupui nizu prirodnih ljepota budući da šuma nije dekorknjiževnosti, već služi kao sredstvo pobližeg razumijevanjaprirode koje je potrebno imati u književnomstvaralaštvu. Pjesnik ima svoj način na koji slika šumuu prirodi i prirodu u šumi. Primjerice:CESTA... Slušati dragu priču duša. Kroz miris cvijećai šapat šuma. Zaboraviti grad gdje se sluša ruganje zvijezdamasrca i uma...RANO PROLJEĆE – Vrhunac gore još se bijeli koprostrt stol za Posljednju večeru. Iz doline pastir krozdan cijeli motri barke na nebeskom jezeru. U suton muruka miluje granu. Ptice prhnu zrakom. Svirala počnepjesmu znanu. Konji jurnu mrakom...DALEKI GLAS – Drhtiš od pogleda rijeke. Što u prozirnojkošulji hiti sjenama <strong>šume</strong> daleke, gdje srna i srndaćsu skriti...VJENČANJE... Mirisno proljeće u frulu svira. Prstenmu na ruci ljubičica resi. Budi se ljubav, snene oči dira,šapćući suncu: dukate ponesi.U Vlaisavljevićevoj poeziji odjekuje misterijska ljepota<strong>šume</strong>, koliko s proljeća toliko u ostala godišnjadoba, ali u prirodnom bitku nalazi jedino mogući načinopstanka, odnosno opsluživanja života. Šuma je nevinai u tom duhu rabi je kao metaforu kako bi predočio– svijet i sebe, djetinjski nevino, jednostavno, čisto,naivno i zadivljeno – što se osobito očituje u njegovojlirskoj prozi, primjerice:Kao čopor pobješnjelih konja duge grive do zemlje,dojurio je s bregova vreli olujni vjetar...Blago, što je paslopo širokim zelenim livadama, uznemiri se i strižućiušesima stade se ogledavati na ustreptalu, nedalekušumu. Sjene crnih gustih oblaka padoše na razlivenozlato sunca poput jata krvožednih orlova...Šuma i rječica žive kao nerazdružive sestre koje govoreposebnim jezikom, koje plaču posebnim samonjima razumljivim bolom. Zato je, kad bi vjetar zavitlanbijesom zbog svoje skitničke sudbine, počeo čupatizlatne kose šumine i odgrizati joj ledenim zubimanježne vrhove, sestrica rijeka odjedanputa potamnjelakao sunčani sjaj pred olujom...U granju bude se prve ptice... Mutno oko svitanjapolagano, ali sve jače svjetluca zasjenjujući divne zasanjeneboje ljubavi s trava, lišća izgrizenih usana i svakestvarčice, koja je te noći bila budna. Vjetrić, raščupanipastir, tiho, sasvim tiho svira u frulu i ta svirka kao da jenježna budilica nekom drugom samo njemu vidljivomi poznatom biću.S vrbovom sviralom umotanom u djevojačke kose,prošao je selom, sav iskićen rascvalim jorgovanomnasmijani svibanj... Malene okrugle rupice urezane nakori svirale zbog prebiranja – pokrivene su tankim listićimasuhoga zlata. Glasovi svirale sad sanjaju sakriveniu bijelim zvončićima đurđica, dok ih ne probude prvisumraci pogledima svojih zagonetnih očiju...Proljeće je odista najljepše doba godine jer mu todopušta rađajuća priroda, mahom izvan grada i gradovakoji su joj svojim betonskim građevinama oteliljepotu vlastite slobode i slobodu uzbudljivoga buđenja.Ako to otmu ili naruše šumama, književnost ćepostati suhoparnom, a književnici siromašniji u svomliterarnom nadahnuću zbog reduciranog izbora poglavitopjesničkih motiva i tema. Slike prirode na televizijinisu isto što su slike koje rišu pisci i pjesnici, kao i slikariumjetnici. Odveć su mali televizijski ekrani da bi moglidokučiti cjelovitost njihove imaginacije baš kao štoje nedokučiva svekolika zagonetka stvorene prirode ipriroda stvorenih šuma. 40 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
dječji kutak POZDRAVLJAMTE ŠUMO, PJESMOM I PRIČOMPriredila:Ljilja IvkovićPjev ptica u krošnjama drvećaDječji vrtić »Sesvete«, Djeca mješovite odgojne skupineOdgojiteljice: Marijana Hasnek, Sonja Beštak i Višnja Bertović KroflinDječji vrtić »Josipdol«Starija odgojnaskupina »Bubamare«Odgojiteljice: DarinkaSalopek i Nataša JuričićPjev ptica nakrošnjama drvećaStiglo je proljeće.U šumi pjevaju ptičice.Svaka grančicana drvetu ptičicu ima.Djetlić kljuca, sova hučekos pjeva, otišla je zima.Živkaju, cvrkuću,kuckaju, ćivkaju,pjevaju i fućkaju ptičice.Malene, velike,lijepe i šarene!Lijepi pozdrav izDV ≈Josipdol√!Rad u šumiUsred <strong>šume</strong> šumi vjetarDrvosječa drva praviMetar po metarKad u zimu vjetri biju.Da ga ona toplo grijuStari djeda drva sječeKobasicu baka peče.Šumski radnik mnogo patiTo bi moro svatko znatiMjeri trupce drva slažeNovu pilu često maže.Stare hraste vjetar vadiOmladina žira sadiBruje pile i motoriŠumar stalno brižno zboriPuno pažnje ljudi mojiDa ne strada bilo koji.Mato Sarta(1930.—2009.)
Change language