Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
"Reka-Nil-je-prva-po-dužini-u-Africi-a-druga-na-<strong>svet</strong>u..." Reči šikljaju i sustižu jedna drugu.<br />
"Ona-je-kraća-od..."<br />
"Fino. E, pa koja je onda najduža reka u Africi?"<br />
Oči gledaju ne trepćući.<br />
"Ne znam."<br />
"Pa Nil, Tomi."<br />
"Reka-Nil-je-prva-po-dužini-u-Africi-a-druga..."<br />
"Pa koja je onda reka najduža, Tomi?"<br />
Tomi grune u plač. "Ne znam", dreči on.<br />
Ta dreka, razjasni direktor, obeshrabrila je prve istraživače. Prestalo se eksperimentisati. Više se<br />
nije pokušavalo da se deca u snu nauče koliko je dugačak Nil. Sasvim ispravno. Prirodne nauke se ne<br />
mogu naučiti ako se ne zna tačno šta je na stvari.<br />
"Međutim, da su samo počeli s moralnim vaspitanjem", reče direktor, polazeći prema vratima.<br />
Studenti pođoše za njim, očajnički hvatajući beleške u hodu i celim putem u liftu. "S moralnim<br />
vaspitanje, koje nikad, ni u kom slučaju, ne sme da bude racionalno."<br />
"Tišina, tišina", ču se šapat iz zvučnika dok su izlazili iz lifta na četrnaestom spratu; "tišina,<br />
tišina", počeše neumorno da ponavljaju metalna usta u pravilnim razmacima duž hodnika. Čitav<br />
četrnaesti sprat je šišao od kategoričnog imperativa.<br />
Posle pedeset metara pređenih na prstima, stigoše do vrata koja direktor oprezno otvori.<br />
Prekoračiše prag i uđoše u sumrak spuštenih roletni spavaonice. Poreda zida je stajalo osamdeset<br />
krevetaca u jednom redu. Čuo se šum lakog ravnomernog disanja i neki neprekidni mrmor, kao<br />
udaljeni šapat vrlo tihih glasova.<br />
Negovateljica ustade kad su ušli i stade mirno pred direktorom.<br />
"Koji je danas čas?" upita on.<br />
"Prvih četrdeset minuta imali smo početni krus seksualnog vaspitanja", odgovori ona. "Sad smo<br />
prešli na početni kurs kastne svesti."<br />
Direktor pođe laganim korakom niz dugi red krevetaca. Ružičasto i opuštneo u snu, osamdesetoro<br />
muškarčića i devojčica ležalo je tiho dišući. Ispod svakog jastuka se čuo šapat. D. C. se zaustavi,<br />
saže se iznad jednog kreveca i poče pažljivo slušati.<br />
"Kažete, početni kurs kastne svesti? Da ga čujemo malo jače preko žvučnika."<br />
Na drugom kraju sobe štrčao je zvučnik. Direktor mu priđe i pritisnu prekidač.<br />
"...sva nose zeleno", reče tih ali vrlo jasan glas uhvaćen usred rečenice, "a Delta deca nose<br />
sivomaslinasto. Ja neću da se igram s Delta decom. A Epsiloni su još gori. Što su oni glupi! Ne znaju<br />
ni da čitaju ni da pišu. I još nose crno, a to je toliko ružna boja. Ja baš volim što sam Beta."<br />
"Alfa deca nose grao. Oni rade mnogo više nego mi zato što su tako strašno pametna. Ja baš volim<br />
što sam Beta, stvarno volim, zato što ne radim toliko mnogo. I još smo mi mnogo bolji nego Game i<br />
Delte. Gama deca su mnogo glupa. Ona sva nose zeleno, a Delta deca nose sivomaslinasto. Baš neću<br />
da se igram s Delta decom. A Epsiloni su još gori. Što su oni glupi! Ne znaju ni..."<br />
Direktor ponovo pritisnu prekidač. Glas ućuta. Samo je njegov tanušni duh i dalje mrmorio ispod<br />
osamdeset jastučića.<br />
"Ovo će im se po<strong>novi</strong>tit još trideset-četrdeset puta pre nego što se probude; pa onda ponovo u<br />
četvrtak i u subotu. Sto dvadeset puta dnevno po tri puta nedeljno; i tako trideset meseci. Posle toga<br />
prelaze na teže gradivo."<br />
Ruže i električni udari, sivomaslinasta boja Delta i miris smrdljevka - neraskidivo spojeni pre<br />
nego što dete nauči da govori. Ali obrada bez reči je gruba i suviše uopštena; njome se ne mogu uliti