Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
OOSSVVRRTT NNAA KKUULLTTUURRNNOO LLJJEETTOO UU BBAARRUU<br />
Mijenjati nešto<br />
Ništa novog u<br />
konstatiranju<br />
besmislenosti<br />
održavanja<br />
kulturnih pro -<br />
grama, nerijetko i<br />
jako kvalitetnih,<br />
u prostorima iz<br />
čije neposredne<br />
blizine dolazi<br />
prodorna glazba<br />
Piše:<br />
Vladimir MARVUČIĆ<br />
Budući da smo <strong>društvo</strong><br />
koje jako voli<br />
pribjeći amneziji,<br />
napose selektivnoj, malo<br />
će se tko sjetiti početaka<br />
naših ljetnih festivala, te<br />
načina na koji su se razvijali<br />
proteklih više od dva<br />
desetljeća.<br />
Dok je većina festivala u<br />
našim primorskim gradovima<br />
„poklekla“ pred zamamnom<br />
retorikom „krvi i tla“ koja<br />
je, razumljivo, dobila i svoj<br />
umjetnički iskaz, „Barski ljetopis“<br />
je tih olovnih 90-ih tiho,<br />
nenametljivo i strpljivo<br />
gradio svoj kulturni koncept,<br />
postavši svojevrsnim kreativnim<br />
utočištem svima koji nisu<br />
bili suglasni sa dominantnom<br />
ratnohuškačkom i šovinističkom<br />
zbiljom. Jednako<br />
tako se u političkoj ravni može<br />
reći za grad Bar, jedini u<br />
Crnoj Gori koji je glasačkim<br />
listićima svojih građana<br />
većinski odbio prihvatiti odgovornost<br />
za dubrovačke,<br />
vukovarske ili sarajevske ratne<br />
igre. Aluzija na glasoviti<br />
dubrovački festival je u ovom<br />
slučaju krajnje namjerna i<br />
očita. Retuširanje naše bliže<br />
povijesti kojoj smo svakodnevni<br />
svjedoci, obvezuje nas<br />
govoriti o svemu navedenom<br />
kako umjesto željene katarze<br />
ne bi dobili surogat poželjnog<br />
omjera poluistina, relativizacija<br />
i sofizama koji će umiriti<br />
našu nečistu savjest.<br />
Ovako opor uvod u temu<br />
koja mnoge asocira na ljeto,<br />
more, zabavu i razonodu zapravo<br />
je dokaz koncepcijske<br />
prevaziđenosti ljetnih (?) fešti,<br />
te da se nešto brzo mora<br />
mijenjati. Ništa novog u konstatiranju<br />
besmislenosti održavanja<br />
brojnih kulturnih<br />
programa, nerijetko i jako<br />
kvalitetnih, u prostorima iz<br />
čije neposredne blizine dolazi<br />
prodorna glazba, neovisno<br />
od njezine umjetničke razine.<br />
Jednako su besmisleni<br />
programi kojima nazoči manje<br />
posjetitelja od broja sudionika<br />
kazališne ili glazbene<br />
skupine. Takav „koncept“<br />
može zadovoljiti povrijeđenu<br />
taštinu nekog samoproklamiranog<br />
promicatelja kulture,<br />
ali je poguban za strategiju<br />
koja u oblasti kulture kao<br />
da i ne postoji.<br />
Glede „Barskog ljetopisa“,<br />
nužno je ponovno, ugledajući<br />
se na sjajno tivatsko<br />
iskustvo, stvoriti vlastitu<br />
produkciju, koja ne mora<br />
nužno biti glamurozna i<br />
pompozna, no neizostavno<br />
mora biti autentična, duhovno<br />
uzbudljiva, katkad i provokativna.<br />
Festival mora biti<br />
žanrovski diferenciran i uravnotežen<br />
na način uspostave<br />
balansa između univerzalizma<br />
tako prirođenog kulturi,<br />
ali zavičajne osobenosti koje<br />
krase sve naše primorske<br />
gradove, a na osobit način<br />
grad Bar. Stariji i revniji kroničari<br />
„Barskog ljetopisa“<br />
sjetit će se izuzetnih kazališnih<br />
ostvarenja u vlastitoj<br />
produkciji kao što su „Vladimir<br />
i Kosara“, „Balkanska<br />
carica“ po tekstu Kralja Ni-<br />
27
Change language