Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor

Kotor, tradicionalno i kulturno vodeći grad Crne Gore, pruža
slabijem polu ravnopravne mogućnosti s jačim. Žena nije samo
majka, domaćica i supruga, već i uspješna poslovna žena.
Osamljeni primjer našeg „malog mista“, od predsjednice općine
do prvih dama na čelu više sekretarijata, načelnica i direktorica
kulturnih i javnih ustanova i poduzeća, predstavlja unikatan
primjer za crnogorsko podneblje. Da li to govori i još jednom
pokazuje koliko je žena sposobna i svestrana? Ili, pak, dokazuje
da se Kotor i Boka ipak izdvajaju od brdovitih krajeva naše
zemlje koje povijest, more i maestral stoljećima nisu milovali,
pa ni muškarci ne dopuštaju svojim ženama da sebe i grad
propagiraju pored njih - muških, živih i zdravih? Zato, ne treba
zaboraviti pohvaliti bokeljske muškarce, koji su u ovom suludom
vremenu asimilacije i transkulturacije najčešće dobrog zamjenjivanog
lošijim, utrli put i pružili šansu ljepšem polu da dā odraz svoje
ljepote svom gradu.
Piše:
Tina BRAIĆ
Jelena Antović, načelnik Državnog
arhiva -
Istorijs kog arhiva Kotor, ili
jednostavnije -
rukovodilac Istorijskog arhiva Kotor,
bogatstvo svog životnog iskustva
temelji na zdravom odgoju u
obitelji izuzetnih intelektualaca.
- Kakva sreća roditi se, dobiti
šansu živjeti život! Rata više
nema, nema gladi, a vi tamo
negdje u Dobroti, pokraj mora,
u prekrasnoj obiteljskoj harmoniji
odrastate sa divnim ro-
38
KKOOTTOORR ŽŽEENNAAMMAA –– ŽŽEENNEE KKOOTTOORRUU::
JJEELLEENNAA AANNTTOOVVIIĆĆ
Ne postoje
tajne prošlosti
diteljima Irenom i Milošem i
trojicom braće: Ivanom, Marijanom
i Ilijom, u kući Miloševića
vječito ispunjenoj igrom, radom
i muzikom. Pored svega
toga, imate generacijsku sreću
da ste školovanjem šezdesetih
godina pripadali bajkovitom
svijetu kotorske Muzičke škole.
I čini mi se, da se Egziperi
družio sa nama, nikada ne bi
napisao onu poznatu misao:
„Svi ljudi su bili djeca, ali se
malo njih toga sjeća“. Jer mi
ne maštamo o malom princu i
tamo nekoj njegovoj planeti,
mi jesmo bili i prinčevi i patulj-
ci, majmuni i cvrčci, sove i medvjedi,
vuci i miševi, ježevi i
krijesnice. A bili smo i stvarni
pisci tekstova, horski izvođači,
konferansjei, šnajderi, svirali
smo klavir, violinu, melodiku,
ksilofon, frulicu, mandolinu,
udaraljke, harmonij, kastanjete...
I, imali danas i preko 50
godina, jednako se sjećamo da
smo bili djeca (ah, ta Vida Matjan!!!).
A sve to vrijeme Kotor,
pak, sa druge strane, svojom
višestoljetnom kulturnom slojevitošću
za vaše gene jednostavno
„lijepi“ neka prepoznatljiva
pravila ponašanja. Ispra-