Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
da se odruni od klasova. Majka<br />
me je poslala sa vrećom na<br />
obali da donesem klasova za<br />
gorivo, te sam kući donio punu<br />
vreću. Parobrod „Jaroslav“<br />
ostao je kao dar Crnoj Gori i<br />
stacioniran u Risan i tamo propao.<br />
Kada sam dovršio školu moj<br />
skrbnik hotelier Robert Reiter<br />
uzeo me u hotel ”Graz„. Tu sam<br />
postojao nekoliko vrijeme. I<br />
ako sam bio dijete uvidio sam i<br />
dobro razumio da to nije za<br />
mene, i tun mi se nije svidjelo,<br />
jer nisam tun ništa mogao da<br />
postignem no konobar.<br />
52<br />
Na zanat<br />
Otišao sam na postolarski zanat,<br />
gospodar se zvao Josip Talon.<br />
Jednog dana sam utekao<br />
iz radnje i otišao na obalu da<br />
vidim kako vode ranjene vojnike<br />
iz Krivošijske bune, koja je<br />
bila buknula u mjesecu veljača<br />
1882. U radnju se više nisam<br />
vratio, jer je bio prljavi zanat i<br />
moralo se raditi u subotu cijelu<br />
noć, a u nedjelju do podne.<br />
Majka me onda stavila na zlatarski<br />
zanat, kod meštra Bogdana<br />
Kaluđerovića. Ovaj zanat<br />
sam volio, ali kako sam morao<br />
u zemljani lonac rastapati srebro<br />
i zlato, oganj je bacao raznovrsne<br />
boje i veliki smrad pak<br />
bi me zamantralo. Jednog dana<br />
sam panuo u nesvjest u<br />
oganj i srećom da je gospodar<br />
bio u radionici i oslobodio me<br />
od ognja.<br />
Gospodar je pozvao moju<br />
majku i kazao da meni škodi,<br />
i da taj zanat nije za mene, jer<br />
ne mogu podnijeti smrad od<br />
rastapanja srebra i tako me<br />
majka digla. Kaluđerović je<br />
bio za mene najbolji od svije<br />
gospodara što sam ih promjenio.<br />
Bio me je upiso u školu<br />
od crtanja te su morali svi šegrti<br />
raznih zanata svaku nedjelju<br />
od 9 do 11 sati otići u<br />
gimnaziju na nauk crtanja<br />
pod prof. Mani. To sam ja puno<br />
volio pa sam žalio ostaviti<br />
tog zanata.<br />
I dan danas žalim da mi nije<br />
bilo moguće prosljediti ga jer bi<br />
za mene mnogo bilo bolje. Ali<br />
mi sudište nije bilo da budem<br />
zlatar. Tada sam otišao na brijački<br />
zanat, ali mi ni ovi nije bio<br />
po volji, jer se moralo u nedjelju<br />
i svaki svečani dan stati u<br />
radnju, a suviše ono malo vremena<br />
što bi bio slobodan, morao<br />
sam gospodaru nositi za<br />
kuću vodu, i pomagati kućni<br />
posao, pak i taj zanat sam<br />
ostavio.<br />
U ovo vrijeme šegrti su bili robovi,<br />
jer za njih nije bilo nikakvog<br />
reda ni zakona, a gospodaru<br />
je radio po svojoj volji i tukao<br />
nas. God. 1883 primio sam<br />
prvu Svetu pričest u katedrali<br />
Sv. Tripuna na dan Tjeloslav-<br />
nog od vjeroučitelja Don Antuna<br />
Zmajević. God.1884 na dan<br />
Duhova krizmao me biskup<br />
Dr. Casimiro Furlani, a kum<br />
mi je bio Baron Bilinberg sudac.<br />
Imao je dvije kćeri izučene<br />
na klaviru mog pok.oca. Jedna<br />
je bila majka od A. Brainovića.<br />
Prošlo je nekoliko vremena<br />
badava i ništa nijesam razu-
Change language