Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
skrajno zahvalni.<br />
Od kada sam na čelu Istorijskog<br />
arhiva, evo već šesnaesta<br />
godina, sa svojim dobrim i vrijednim<br />
kolegama, trudila sam<br />
se da se radom obranimo od<br />
„pada nivoa“ Arhiva ili njegove<br />
neuspješnosti. Usluživali smo<br />
korektno istraživače, obrađivali<br />
arhivsku građu, na nov<br />
„elektronski način“ opremili<br />
Arhiv i nastavili rad, objavljivali<br />
knjige i članke, organizirali<br />
razna predavanja, izložbe i sl.<br />
Ali, i kada sam imala najmanju<br />
dilemu, neki problem ili<br />
uspjeh, uvijek sam o tome razgovarala<br />
sa ocem. I danas, iako<br />
je u mirovini i poodmaklom<br />
životnom dobu, volim o svemu<br />
da popričam sa njim i da se<br />
posavjetujem. Samo životni<br />
optimizam koji posjeduje, da<br />
ne spominjem njegovo znanje i<br />
životnu mudrost, i meni daje<br />
neku dodatnu energiju za dalje...<br />
Koliko je ljubav prema<br />
ovom poslu bitna, s obzirom<br />
da nije materijalno isplativ?<br />
- Na to pitanje bi Vam bolje<br />
odgovorio moj muž koji se uvijek<br />
šali sa mnom da sam ja jedina<br />
osoba na ovoj planeti koja<br />
obožava svoj posao iako nije<br />
„materijalno isplativ“! Zamislite<br />
kako bi bilo da imam malu<br />
platu i da ne volim svoj posao.<br />
Ovako imam malu platu ali i<br />
veliku ljubav prema poslu koji<br />
obavljam, i intimno osjećaj zadovoljstva<br />
pa i ogromnog bogatstva.<br />
Mala plata, dakle, u<br />
oba slučaja, pa, što je bolje?!<br />
Božji dar je voljeti ono čime se<br />
čovjek bavi!<br />
Imajući u vidu današnje<br />
preokupacije ljudi, da li je<br />
opala zainteresiranost za<br />
bavljenje arhivskom djelatnošću?<br />
- Pretpostavljam da mislite<br />
na preokupacije poslovima koji<br />
donose veću materijalnu satisfakciju.<br />
Naravno, u prilog toj<br />
činjenici reći ću Vam da kao<br />
<strong>42</strong><br />
rukovodilac već godinama pokušavam<br />
da za Istorijski arhiv<br />
pronađem klasičnog filologa<br />
koji bi bio spreman da se uhvati<br />
u koštac sa srednjovjekovnim<br />
dokumentima pisanim<br />
latinskom goticom. Jednostavno,<br />
taj profil ne mogu da nađem<br />
zbog niskih plata koje se<br />
u arhivu nude. Bilo je više<br />
zainteresiranih. Iako postoji<br />
volja, treba živjeti, platiti<br />
stan... Tom profilu nudi se i<br />
usavršavanje iz oblasti paleografije<br />
u Rimu ili Veneciji, kao<br />
i činjenica da će biti rijedak<br />
stručnjak iz te oblasti na ovim<br />
i širim prostorima, ali, ništa!<br />
Koliko je odgoj Vaših roditelja<br />
utjecao na razvijanje<br />
afiniteta i Vaše životno<br />
opredjeljenje? Da li i Vi svoju<br />
djecu odgajate u istom duhu?<br />
- Možda bih prije kazala da<br />
su moji roditelji na nas prenijeli<br />
jedan stabilan i ispravan<br />
odnos prema životu uopće, to<br />
smatram prvenstveno važnim i<br />
na tome sam im neizmjerno<br />
zahvalna. A što se profesija tiče,<br />
četvoro djece – četiri razne<br />
profesije: najstariji brat Ivan -<br />
doktor bioloških nauka, srednji<br />
Marijan - pravnik (sudac i<br />
danas advokat), najmlađi Ilija -<br />
profesor klavira, i ja – filolog,<br />
arhivista. Interesantno je da<br />
nas naši roditelji, otac arhivista<br />
a majka profesor u Muzičkoj<br />
školi, nisu ni pitali da li<br />
hoćemo u muzičku školu, ni<br />
kasnije da li hoćemo na fakultet.<br />
To se jednostavno podrazumijevalo.<br />
Ne mogu da kažem da sam<br />
imala pravu predstavu o arhivima<br />
prije nego što sam započela<br />
rad u <strong>Kotor</strong>skom arhivu,<br />
iako je u njemu kao arhivski<br />
savjetnik tada radio moj otac<br />
(direktor je bio akad. Slavko<br />
Mijušković). Ali kako je građa<br />
našeg arhiva administrativno<br />
najčešće na talijanskom jeziku<br />
(iako su, kao što sam već kazala,<br />
bile i brojne druge strane<br />
dominacije na ovim prostorima),<br />
moj fakultet je bio sretno<br />
izabran i mogla sam vrlo jednostavno<br />
da se zaposlim i radim<br />
u Arhivu. Onaj pravi kontakt<br />
sa samim dokumentom<br />
jeste mi oplemenio otac, ali tek<br />
kada sam počela da radim. To<br />
je činio ne samo meni, kao<br />
kćerki, već i ostalim mladim<br />
kolegama koje mu i danas<br />
upravo na tome zahvaljuju. Svi<br />
zajedno imali smo sreću da se<br />
pod njegovom redakturom<br />
okupimo oko nekoliko vrijednih<br />
zbirki dokumenata i knjiga,<br />
kao što su „Hajduci u Boki
Change language