Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
Glasnik 41-42 - Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
na putu u Petrograd 1833,<br />
kada je trebalo da se zavladiči,<br />
svratio u palac pomorskih<br />
junaka Marka i Joza Ivanovića<br />
gdje je bio najljubaznije<br />
dočekan.<br />
Kada je Njegoš 1834. nabavio<br />
štampariju, kap. Ilija Krstov<br />
Marović iz Dobrote sa<br />
svojim trabakulom „Eneo“<br />
prihvatio ju je u Trstu ( 47<br />
sanduka) i dovezao do <strong>Kotor</strong>a.<br />
Ali, i pored ovakvih prijateljskih<br />
odnosa između crnogorskih<br />
vladika i dobrotskih kapetana<br />
postojala je, može se<br />
reći, stoljetna nesuglasica<br />
oko korištenja ispaša na dobrotskoj<br />
planini i vrtovima u<br />
podnožju planine koje su Dobroćani<br />
obrađivali i držali stoku.<br />
Dobroćani su stajali na<br />
pozicijama „povijesnih prava“<br />
i vlasništva planine, ali kako<br />
su se sve više okretali pomorstvu<br />
i napuštali zemljoradnju<br />
i stočarstvo, to su se Crnogorci<br />
sve više ubacivali u prazan<br />
prostor čak do dobrotskih kuća.<br />
To se naročito dešavalo u<br />
zimskim mjesecima kada bi<br />
snijeg pokrio gornje dijelove<br />
planine, pa bi oni sa stokom<br />
silazili u podnožje brda.<br />
Već je postojala arbitražna<br />
presuda od 8. V. 1621. koju<br />
je donio vojvoda kotorskog<br />
kontada Tripo Bolica u sporazumu<br />
sa glavarima Dobrote<br />
Nikom i Vukom Stijepovima<br />
Oparenović i predstavnicima<br />
Zalaza, u kojoj se vidi da je<br />
bilo došlo do svađa i sukoba<br />
zbog korištenja ispaša. Prema<br />
toj presudi, Zalažanima je bilo<br />
dozvoljeno da koriste ispašu<br />
i u privatnim posjedima<br />
Dobroćana samo kada snijeg<br />
pokrije planinu i to uz davanje<br />
naknade i naplate za procijenjenu<br />
štetu. U ovoj se arbitraži<br />
napominje da se radi o<br />
drevnom običaju, jer je postojala<br />
jedna ranija arbitraža iz<br />
1522. o granicama Dobrote i<br />
Zalaza, za kojom je tragala<br />
austrijska komisija prilikom<br />
58<br />
razgraničenja 1837 – 18<strong>41</strong>.<br />
U siječnju 1839. zaoštrili su<br />
se odnosi između crnogorskih<br />
čobana i Dobroćana. Tada su<br />
napadnute kuće Toma Filipova<br />
Kamenarovića, Grgura Kamenarovića,<br />
Ane Radimir,<br />
Oparenovića i Petričevića. Kako<br />
su ukućani i susjedi pružali<br />
otpor, oštećeni su, uglavnom,<br />
bili krovovi od puščanih<br />
metaka i kamenja.<br />
Teži incident se dogodio u<br />
siječnju 1848. kada su austrijski<br />
vojnici napali zalaske<br />
čobane, pobili ih, a stoku zaplijenili.<br />
I pored Njegoševog<br />
protivljenja eventualnoj osveti,<br />
njeguški kapetan Lazo<br />
Proroković, veoma utjecajan,<br />
inače ujak vladičin,<br />
tajno je organizirao i predvodio<br />
jednu grupu od oko<br />
200 Crnogoraca koji su jedne<br />
noći u veljači iste godine<br />
napali Dobrotu i Ljutu,<br />
opljačkali i popalili<br />
mnoge kuće i sa plijenom<br />
otišli uza strane do vrha<br />
Praćišta iznad <strong>Kotor</strong>a.<br />
Naložili su ognjeve i podijelili<br />
među sobom sve<br />
što su opljačkali, a toga<br />
je bilo dosta - kako kaže<br />
Milorad Medaković, povjesničar<br />
i sekretar vladičin.<br />
Ovo je učinjeno jer su<br />
Dobroćane smatrali austrijskim<br />
podanicima, pa<br />
su iz osvete prema austrijskoj<br />
vlasti napali tvrđavu<br />
Trojicu u namjeri da je unište.<br />
Pošto su bili slabo naoružani,<br />
u napadu su imali troje<br />
mrtvih i nekoliko ranjenih,<br />
koje su pokupili i odnijeli u<br />
Crnu Goru.<br />
Ovo je izazvalo paniku u Boki<br />
i saobraćaj između <strong>Crne</strong><br />
<strong>Gore</strong> i Boke bio je prekinut.<br />
Austrijske vlasti je ovaj događaj<br />
naveo na pretpostavku da<br />
su Crnogorci imali veze sa<br />
francuskom revolucijom, a u<br />
Trstu se ovaj događaj shvatio<br />
kao napad na Boku u namjeri<br />
da je Crnogorci osvoje, kaže<br />
dr. Petar Popović u svojoj<br />
knjizi „Crna Gora u doba Petra<br />
I i Petra II“.<br />
Njegoš je sa svojom pratnjom<br />
krenuo preko Njeguša<br />
za <strong>Kotor</strong>. Na Njegušima se<br />
zaustavio kod svog oca Toma.<br />
To je iskoristio<br />
Lazo Proroković<br />
pa se pridruž<br />
i o<br />
vladič<br />
i n o j<br />
p r a t -<br />
nji. Čim<br />
je vladika<br />
čuo njegov<br />
glas, obratio se<br />
svome doglavniku<br />
Stevanu Perkovu Vukotiću:<br />
„ A kud taj đavo ide?“<br />
„Ne znam ja ništa, gospodaru,<br />
nego eto pa ga ti pitaj“, odgovorio<br />
je Stevan. <strong>Kotor</strong>ski po-
Change language