Ovidije Metamorfoze

345
350
355
360
365
370
375
380
Publije Ovidije Nason: Metamorfoze
Ima, i čuvši je svi utišaše. Obale more
Dobiva; korita u se rijeke primaju pune,
Os'jeca voda, već vidiš, pomilaju gdje se brežuljci;
Dižu se polja, zemlja sve veća je, voda sve manja.
Nakon vremena dugog pokazuju ì šume krune
Suhe, al' blato, što je prionulo, drži se lišća.
Svijet je obnovljen već. Deukalìôn videć ga prazna,
Videć, gdje pusta zemlja u muku dubokom leži,
Suze poteku njemu, te prozbori Piri ovako:
"Sestro i ženo, ženska o jedina ostavša glavo, 38
Koja si loze iste sa mnóme: stričeva kćerka,
Otprije veže nas brak, a sada nas pogibli vežu.
Čitave zemlje, što je i zapad gleda i istok,
Mi sad narod smo sav, a ostali odnese voda.
Al' još ni sada mi nijesmo dovoljno za svoj
Sigurni život, jer srce još jednako oblaci plaše.
Kako bi, jadnice, tebi pri duši bilo, bez mene
Da te je samu spasla sudbina? Kako bi sama
Sujmu podnosila, tko l' bi u tuzi ti tješitelj bio?
Vjeruj mi, ženo, da je u vodi nestalo tebe,
Za tobom pošo bih ja, i u vodi bi nestalo mene.
O da je ljudstvo meni obnovit i otac mu biti
I zemlju uređenu oživiti da mi je kako!
Koljeno ostaje ljudsko u dvoma nama i ljudske
Prilike jedine mi smo, kad bozima tako se htjelo".
Na te zaplaču r'ječi i odluče višnjem božanstvu
Molit se i u svetom u proroštvu iskati pomoć.
Časa ne časeć skupa k rijeci odu Kefísu, 39
Koji još ne bješe bistar, al' teko je koritom starim.
Oboje zahvate vode te njome pokrope glavu 40
I odijelo na sebi, a onda zapute k hramu
Boginje svete, kojem od mašine ružne je bio
Zabat uprljan sav, a oltar bez ognja je stajo.
Kad se skalina hramu dotakoše, oboje ničke
Padoše na zemlju i kam poljubivši sa strahom hladni
Rekoše: "Ako pridobit, ublažiti bogove mogu
Pravedne molitve te se od srdžbe daju odvratit,
Reci nam, Temida, kako gubitak se našega roda
Naknadit može; pomozi, o preblaga, propalom sv'jetu".
Gane se boginja te im odgovori: "Id'te iz hrama,
38 351. Deukalion je sin Prometejev, a Pira kći Epimeteja, brata Prometejeva. Pira dakle nije bila
sestra Prometejeva, nego je on tako samo od milja naziva, da pokaže, kako mu je ona sada sve na
svijetu.
39 369. Rijeka Kefis izvire na Parnasu u Fokidi, a utječe u jezero Kopais u Beotiji.
40 371. i d. I kod starih je Grka bio običaj, da su se ljudi, prije nego što će koračiti u koji hram, čistili
pranjem i kropljenjem.
14