Ovidije Metamorfoze

65
70
75
80
85
90
95
Publije Ovidije Nason: Metamorfoze
I ka gorama, rane na koje padaju zrake;
Zefir se večernje strane i obala drži, što grije
Sunce ih zapadnog neba; a Skitiju s nebeskim kolma
Osvoji Borej ljuti; nasuprot ovom je zemlja,
Koju oblaci vječni i južnjak kišoviti kvasi.
Bog iznad svega toga još čisti postavi eter,
U kom nema težine ni ikakvog gada zemaljskog.
Čim je sigurnim međama sve odijelio tako,
Kad li po nebu buknu cijelom zvijezde, što dugo
Skrite i pritisnute pod onom gomilom bjehu.
Pa kraj nijedan bez svojih da ne bi ostao bića,
Zato drže zvijezde i likovi bogova nebo, 8
Vode se ribama glatkim otvoriše, da stân im budu,
Zemlja zvijeri dobi, a uzduh kolebljivi ptice.
Al' uzvišenijeg bića, sposobnijeg visoko mislit,
Koje bi moglo vladat nad drugima, ne bješe jošte,
Zato nastade čovjek, - il' iz sjemena božanskog
Načini majstor ga onaj, satvoritelj svijeta boljeg,
Ili odružena od visokog etera skoro
Zemlja čuvaše klice u sèbi srodnoga neba;
Od nje Japetov sin 9 pomiješav je s kišnicom vodom
Načini bogova - svemu vladárâ - priliku pravu.
I dok prignute zemlju životinje gledaju druge,
Lice čovjeku on u visinu digne, da gleda
U nebo i da gore k zvijezdama upravlja pogled.
Tako nedavno grdna, bez oblika zemlja se sada
Promijeni i primi čovječje oblike nove.
Najprije zlatno bješe vrijeme vjernosti, pravdi 10
Odano samo od sebe bez zakona i kažnjiváča.
Kazni ne bješe ni strâ, sa pribitih mjedenih ploča
Nisu se čitale grožnje, još ponizna čeljad se nije
Bojala sučeva lica, bez braniča sigurni bjehu.
Sječena još se iz svoje iz gore omorika nije
Spuštala bistre u vale, da tuđe krajeve gleda,
Drugih obala ljudi do svojih poznavali nisu.
8 73. Zvijezde su prema starinskom vjerovanju i pjesničkom prikazivanju živi stvorovi božanskoga
podrijetla.
9 82. Japetov je sin Prometej. Priče, da je Prometej od zemlje i vode stvorio čovjeka, ne poznaje još
Eshil.
10 89.-150. Vjerovanje je grčko i rimsko odavno razlikovalo više različnih vijekova ljudskih nazivajući
ih obično po rudama različne vrijednosti. Već je stari pjesnik grčki Hesiod u pjesmi "Djela i
dani" poznavao pet različnih vijekova: zlatni, srebrni, mjedeni, četvrti bez imena i peti željezni.
Za Hesiodom su se još prije Ovidija povodili mnogi pjesnici, pa i sam Ovidije slijedi Hesiodovo
crtanje, samo što je izostavio onaj četvrti Hesiodov vijek bez imena. Drugi pjesnici poznaju još
manje vijekova nego Ovidije. Tako Arat (oko 305.-240. prije Hr.) govori samo o zlatnom, srebrnom
i mjedenom ljudskom vijeku, a Vergilije razlikuje samo zlatni Saturnov vijek, za kojega je
život bio lakši i bolji, pa Jupiterov vijek, koji od dana u dan postaje gori.
6