Ovidije Metamorfoze

Publije Ovidije Nason: Metamorfoze
TREĆE PJEVANJE.
Treće pjevanje sadrži gotovo same t e b a n s k e priče, kojih je velik dio u vezi s
B a k h o v i m (Dionisovim) kultom. Samo izmjene radi upletena je među njih sjetna
priča o N a r k i s u . Početak se pjevanja nadovezuje na zaglavak drugoga pjevanja.
Agenor zapovijeda sinu Kadmu, da pođe tražiti sestru, pa da se ne povrati, dok je ne nađe.
Kadmo uzalud obilazi zemlje i narode, pa najzad pita Apolonovo proročište, gdje bi
se mogao stalno naseliti i dobi odgovor, neka ide za kravom, što će je sastati na putu, pa
gdje krava legne, tamo neka sazda grad. Tako dođe on u kraj potonje Tebe, pogubi tamo
zmaja, posadi po zapovijedi Minervinoj zube njegove, pa iznikoše iz njih divovi, koji
zametnuše borbu jedan s drugim, dok ih samo petorica ne preostadoše na životu. S
ovom petoricom sazda Kadmo Tebu (st. 1.-130.). S rodom svojim Kadmo je imao malo
sreće. A k t e o n a , njegova unuka pretvorila je Dijana u jelena, jer ju je slučajno zatekao,
dok se kupala, a onda ga vlastiti njegovi psi razderaše (st. 131.-252.). Kći je njegova
S e m e l a ljubovca Jupiterova, no ljubomorna Junona poprimi obličje njezine dadilje, pa
je nagovori, neka zahtijeva od Jupitera, da joj se pojavi u onom obličju, u kojem ljubi Junonu.
Jupiter joj se objavi kao gromovnik, te ona izgorje od strijelâ. B a k h a , što je bio
još u njezinoj utrobi, Jupiter je izvadio i ušio u bedro svoje, a kad se ovaj po drugi put
rodio, predade ga na odgoju najprije tetki Ini, a onda N i s e j s k i m N i m f a m a (st.
253.-315.). U to se vrijeme Jupiter u šali prepirao s Junonom, dali je požuda veća u ženâ
ili u muškaraca. Oni odluče pitati T i r e s i j u , koji je za sedam godina bio pretvoren u
ženu, pa kad je on izjavio, da je požuda veća u ženâ, ote mu Junona vid, no Jupiter mu
dade proročki dar (st. 316.-338.). Njegovo se prvo proroštvo obistinilo na N a r k i s u ,
koji prezire sve djevojke, pa i Nimfu E h o (Jeka), koja se od uzaludne žudnje za mladićem
pretvara u kamen, u kojega samo još glas (jeka) živi. No Narkisa stiže kazan, te se
zaljubio u sama sebe, kad je jednom zapazio svoje lice u izvoru vode, dok od te ljubavi
nije sasvim izginuo i pretvorio se u cvijet, što se po njemu naziva (st. 339.-510.). No
P e n t e j , kralj tebanski, unatoč tomu proroštvu prezire opomene vidioca Tiresije, ne će
da prizna božanstvo Bakhovo i premda novoga boga poštuje majka njegova Agava i čitav
tebanski narod, odlučuje ga uhvatiti i baciti u tamnicu. Ali uhvaćen ne bude bog, nego
jedan od njegovih pratilaca, a taj pripovjedi Penteju kako je Bakho T i r e n s k e
b r o d a r e pretvorio u pliskavice, kad su ga htjeli orobiti. Pentej zapovijedi, da toga
pratioca Bakhova pogube, no u obličju se pratioca krije u istinu sam bog, koji se čudom
izbavi. Sad Pentej sam odluči ići na brdo Kiteron, gdje žene bučno slave novoga boga, ali
ga tamo žene, među njima njegova mati A g a v a , razderaše držeći ga u mahnitanju za
vepra. Odsele se božanstvo Bakhovo općeno priznavalo u Tebi.
50