Ovidije Metamorfoze

140
145
150
155
160
165
Publije Ovidije Nason: Metamorfoze
I blago skrito u zemlji nadomak Stiksovoj tmini 13
Stade iskapat se sad - podjarivalo ljudima na zlo.
Gvožđe i zlato od njega pogubnije iziđe tako
Na svijet, iziđe i rat, što vojuje s onim i s ovim
I što krvavom rukom zveketljivo oružje trese.
Sad se od grabeža živi; domaćina treba se bojat
Gostu, a tastu zeta, rijetka je med braćom ljubav,
Ženama muževi rade o glavi, a mužima žene,
Strašne maćuhe otrov miješaju bjelkasti, a sin
Prije suđenog dana za očeve godine pita.
Satrta pobožnost leži; od sviju bogova zadnja
Zemlju okrvavljenu Astréja 14 ostavi djeva.
A da od zemlje eter sigurniji ne bude višnji, 15
Kaže se, kako Gigànti želeći nebeskog carstva
Brda na brda u vis natrpaše sve do zvijezda.
Tada svemogući otac strijelu bacivši probi
Olimp i odvali Pelij od Ose 16, što ležaše pod njim.
Ležahu grozna tjelesa težinom pokrita svojom,
I kažu, zemlja silnom sinova svojijeh krvlju
Oblita, močvarna da je oživila toplu im krvcu
Te je u oblike ljudske obratila, porodu njenom
Da trag ostane koji. Al' bogove višnje je i taj
Naraštaj prezirao, silovit i odviše željan
Bijesnog bijaše klanja, - ta iz krvi on je i nasto.
To kad s najvišeg vrha Saturnije ugleda otac, 17
Uzdahne, sjetiv se k tom Likaónova 18 stola i gozbe
Gnusne mu, koja se još zbog novosti pročula nije,
Golemu zametne srdžbu i dostojnu Jupiter-boga;
Bogove na zbor pozove, i pozvani ne časeć dođu.
Put u visini ima, a vidi se na nebu vedru, 19
13 139. Stiks je rijeka u carstvu pokojnikâ, koji su nalik na sjene.
14 150. Astreja, božica pravde (Iustitia), bila je kći Astreja, oca sviju zvijezda. Po drugoj tradiciji
bila je ona kći Jupitera i Temide.
15 151.-162. Giganti su divovi, djeca Tartara i Geje, svaki sa stotinom ruku i sa zmajevskim repom
mjesto nogu. Oni su željeli oboriti vladu Jupiterovu, pa su zato naslagali nekoliko gora jednu
povrh druge, da bi dokučili njegovo carstvo. No Jupiter ih svlada strijelom i pokopa ispod bregova,
što su ih naslagali. Naš je pjesnik ovu priču samo poradi toga ukratko spomenuo, da dobije
zgodan prijelaz k priči o Likaonu, koji je nikao iz krvi gigantske, pa je bezbožan kao i ostali ljudski
rod istoga podrijetla.
16 155. Olimp, Pelij i Osa jesu brda u Tesaliji, što su ih Giganti prema priči naslagali jedno povrh
drugoga.
17 163. Jupiter se naziva Saturnijem, jer je sin Saturnov.
18 164. Likaon je mitički kralj Arkadije.
19 168.-176. Crtajući dvorove bogova Ovidije ima na umu Rim svoga doba, pa razlikuje sobe znatnijih
bogova pune posjeta, kako su i sobe rimskih glavara svagda bile pune različnih posjeta, i
sobe nižih bogova (plebs), što se nahode kojegdje. Te dvorove naziva on u stihu 176. Palatia, kako
8