Ovidije Metamorfoze

425
430
435
440
445
450
455
Publije Ovidije Nason: Metamorfoze
Nil sedmeroteki te se u pređašnje korito vraća, 43
Svježo se od zvijezde od eterske ugrije blato;
Onda prevrćuć grude životinje premnoge nađu
Ratari, nekoje od njih u samome vide početku
Rađanja njihova, druge još razvite nisu i koji
Ud im nedostaje još, u istome tijelu često
Jedan je dio živ, a drugi je sirova zemlja.
Jer kad pomiješa toplina i vlaga se pravo,
Bivaju plodne, i od njih sve na svijetu se rađa;
Premda se mrze vatra i voda, al' opet sve para
Vlažna rađa i sloga sa neslogom rasplodu prija.
Dakle kad zamuljena od nedavnog potopa zemlja
Ostade te se blagog od eterskog ražari sunca,
Izrodi nebrojenu množinu vrsta te neke
Oblike obnovi stare, a neke grdosije stvori.
Tada preko volje svoje i tebe porodi zemlja, 44
Pitone, golemi zmaju nečuveni, narodu novom
Strašilo, jer si na gori tolìkô zauzimo mjesta.
Bog strjelonosni, koji dotada samo je brze
Srne i divokoze strijeljao, ubi Pitona
Tisuću pustivši u nj strijela i skoro isprazniv
Tulac; iz rana krv je aždaju oblila crna.
A slavu djela tog da razorile godine ne bi,
Svete igre Apòlôn sa borbama uredi slavnim, 45
Koje se Pitijske zovu po imenu ubitog zmaja.
Koji bi mladić tu u rvanju, trci il' vožnji
Druge nadvladao, bivo vijencem je hrastovim čašćen.
Lovora ne bješe još, te od svakog drveta lišćem
Glavu dugokosu Feb zakićavao sebi je onda.
U kćer Peneja 46 Feb se zaljubio najprije Dafnu
Ne po slučaju sl'jepom, već s ljute Kupídovê srdžbe. 47
Deljanin 48 ponosit, što je pogubio zmaja, Kupída
Opazi jednoć, gdje savija luk natežuć tetívu,
43 423. i d. Stari su Egipćani općeno držali, da od nanosa Nilova, kad ga sunce ugrije, postaju neke
životinje. Ovo se mišljenje još dugo kasnije održalo.
44 438. Piton je prema staroj priči zmaj, sin Zemlje, koji čuva svetište u Delfima, dok ga Apolon
nije pogubio. Ovidije kaže i za njega da je nikao iz mulja iza općenoga potopa.
45 446. i d. Pitijske su se igre svetkovale u Delfima počevši od Olimpijade 48, 3. (586. pr. Hr.) svake
četvrte godine. Pobjednici dobivahu kao nagradu lovorov vijenac. No da bi dobio zgodan prijelaz
k priči o Dafni, Ovidije kazuje, da u doba, kad su te igre osnovane, nije još bilo lovorike i da
su se pobjednici isprva nagrađivali vijencem od hrastova lišća.
46 452. Penej, što se ovdje naziva ocem Dafninim, jest bog rijeke Peneja u Tesaliji.
47 453. Kupido je bog ljubavi, sin Venerin, krilat dječak s lukom i tobolcem, koji sa svojim strjelicama
jednako ranjava srca bogova i ljudi, pa i Apolona, Plutona i rođenu majku. Pjesnici mu često
stavljaju u ruke baklju ili više bakalja, s kojima on raspaljuje ljubav, pa tako i Ovidije u st. 461.
48 454. Deljanin je Apolon, jer se rodio i osobito poštovao na ostrvu Delu.
16