Sadržaj

ića je u tome što se živa bića, kada su bogata pobožnim djelima
predanog služenja Vishnua i kada izgube želju da vladaju materijalnom
energijom, unapređuju na položaje polubogova kojima je
Vishnu povjerio upravljanje kozmičkim zbivanjima.
Dužnost polubogova je da štite autoritet Veda. Riječ devata
odnosi se na onoga tko slijedi autoritet Veda, dok su asure oni koji
se protive vedskom autoritetu. Ako je autoritet izgubljen, čitav
svemir postaje kaotičan. Zato je dužnost polubogova, kraljeva i
vlada da pruže potpunu zaštitu vedskom autoritetu. Budući daje
tijekom vremena vedski autoritet bio izgubljen, ovi polubogovi
vlastitim su moćima zaštitili vedski autoritet.
U ovoj manvantari polubogovi su Aditye, Vasui, Rudre, Vishvadeve,
Maruti, dva brata Ashvini-kumare i Ribhui. Njihov glavni
kralj (Indra) je Purandara.
Postoje tri vrste polubogova ili deva - Aditye, Vasui i Rudre.
Drugi polubogovi poput Maruta i Sadhva su niži od njih. Zato se
svi polubogovi nazivaju tripishtapa.
Vede daju prošireni opis u kojem možemo pronaći kako postoji
osam vrsta stvorenih polubogova:
1. Polubogovi
2. Propreci
3. Asure ili demoni
4. Gandharve i Apsare ili anđeli
5. Yakshe i Rakshase
6. Siddhe, Charane i Vidvadhare
7. Bhute, Prete i Pishache
8. Nadljudska bića, nebeski pjevači, itd.
Sve njih stvorio je Brahma, stvoritelj svemira. Duhovi i sablasti
spomenuti u svezi s tim, također se ubrajaju u polubogove, jer su
sposobni vršiti neobična djela, nemoguća ljudskim bićima.
Obožavanje polubogova
Prema Vedama, polubogovi nisu izmišljena tj. mitološka bića
već osobni izvršitelji vrhovne volje za upravljanjem nad različitim
aspektima sveopćih poslova u materijalnom kozmosu. Rečeno je
da postoji 33.000.000 različitih deva -polubogova, od kojih je manji
broj najvažniji. Oni utječu na sve stupnjeve cjelokupnih zbivanja
u našem svemiru, uključujući vrijeme, ili su obdareni posebnim
obiljima kao što su bogatstva, lijepom ženom ili mužem, velikom
obitelji, dobrim zdravljem, itd.
Odnos između polubogova i društva objašnjen je u Bhagavadgiti
(3.10-12). Rečeno je da je u početku Gospodar svih stvorenja
stvorio ljude i polubogove zajedno sa žrtvovanjima za Vishnua
koja se trebaju obavljati. Gospodar ih je blagoslovio dajući im mogućnost
da ta žrtvovanja omoguće čovjeku napredak i postizanje
svih željenih stvari. S ovim žrtvenim dužnostima polubogovi će
biti zadovoljni te će također zadovoljiti osobu sa svim potrebama
za život. Ali onaj tko uživa ono što je dato od polubogova bez nuđenja
toga polubogovima zauzvrat, u Vedama se naziva prevarant.
Na ovaj način ljudi mogu obavljati žrtvene rituale darivanjem
raznih poklona i prinosa kako bi ostvarili svoje želje, ali izvođenjem
ovakvih aktivnosti trebaju shvatiti svoj ovisan položaj, ne
samo u odnosu na polubogove, već u krajnjem slučaju u odnosu
na samog Vrhovnog stvoritelja.
Sva živa bića egzistiraju zahvaljujući žitaricama koje se pro­
izvode od kiše, a koja nastaje izvršavanjem propisanih dužnosti tj.
žrtvovanja. Ove propisane dužnosti opisane su u vedskoj literaturi
koja se pojavljuje od Vrhovnog Bića. Iako polubogovi mogu pri­
hvatiti obožavanje od ljudskih bića i blagosloviti ih posebnim bla­
goslovima u skladu sa žrtvovanjima koja se izvode, oni ipak nisu
na stupnju Vrhovnog Vishnua (koji je inkarnacija ili ekspanzija
Krishne).
Rig-veda (1.22.20) objašnjava: "Polubogovi uvijek imaju na
umu vrhovno prebivalište Vishnua". Bhagavad-gita (17.23) također
ističe da su se od početka stvaranja tri sloga om tat sat koristila
kako bi označila Vrhovnu Apsolutnu Istinu (Brahman). Koristili
su ih brahmane-svećenici dok su recitirali vedske himne i
vršili žrtvovanja za zadovoljstvo Svevišnjeg. Na taj način, uporabom
riječi om tat sat, koje je preporučeno u Vedama, izvođači
obreda žrtvovanja za obožavanje polubogova također su odavali
štovanje Vishnuu radi postizanja uspjeha.