Sadržaj

sti od Mohenjodaro) zapisano je: "Bhima, jedan od junaka
Mahabharate, letio je u svojim kolima blještavim poput sunca i
glasnim poput groma... Ta leteća kočija nalikovala su plamenu na
noćnom ljetnom nebu, krećući se poput kometa. Izgledalo je kao
da dva Sunca svijede. A onda su se kočije podigle još više i cijelo
se nebo zasjajilo".
U spisu Mahaviri, jainskom tekstu iz osmoga stoljeća (koji zapravo
potječe od znatno starijih tekstova jainske tradicije) a čiji je
autor Bhavabhuti, zapisano je: " U nebeskoj kočiji Pushpaka mnogi
su ljudi prevezeni do glavnoga grada Ayodhye... Nebo je puno
velikih letjelica, tamnih kao noć, ali osvjetljenih žućkastim svjetlima".
U Vedama su opisane vimane različitih oblika i veličina kao
što je, na primjer, Agnihotra-vimana s dva motora, zatim Slon-vimana
s više motora, itd.
Vailixi letjelice
Na žalost vimane su, kao i ostali znanstveni izumi, također bile
korištene u ratne svrhe. Stanovnici Atlantide koristili su svoje leteće
naprave zvane vailixi, vrlo slične današnjim letjelicama. Ako je
vjerovati indijskim tekstovima, stanovnici Adantide su uz pomoć
ovih letjelica putovali po cijelom svijetu. U indijskim se spisima
stanovnici Atlantide spominju kao Asvins. Prema podacima, njihova
je tehnologija bila daleko naprednija od indijske, a njihov ratnički
temperament puno izražaj niji. Iako drevni tekstovi koji
nam govore o stanovnicima Atlantide i vailixi letjelicama više ne
postoje, neke obavijesti o njima dolaze putem ezoterike iz okultnih
izvora. Oblik vailixi letjelica nalikovao je obliku cigarete i
omogućavao jednako manevriranje ispod vode, u zraku ili u svemiru.
Ostale letjelice nalik vimanama, s oblikom tanjura, također
su mogle roniti. Eklal Kues Han, autor djela The ultimate frontier
("Konačna granica"), u svom članku kojeg je napisao 1966.god.,
navodi kako je vailixi letjelica prvi put bila napravljena na Adantidi
prije više od 20.000 godina i da im je najčešći oblik bio tanjur
s tri motora na donjoj strani. Koristile su mehaničku antigravitacijsku
napravu pokretanu motorima koji su razvijali snagu od
približno 80.000 konjskih snaga.
Atomski rat
Ramayana, Mahabharata i drugi tekstovi govore o užasnom ratu
koji se zbio prije 10.000 - 12.000 godina između Atlantide i Rame
i u kojem je korišteno oružje razorne snage o kojoj se nije moglo
ni sanjati sve do druge polovine ovoga stoljeća.
Drevna Mahabharata, jedan od izvora podataka o vimanama,
govori nam o zastrašujućoj razornosti rata: "... (oružje je bilo) jedan
projektil napunjen čitavom snagom svemira. Zasljepljujući
stup dima i vatre sjajan poput tisuću sunaca... Željezni grom, gigantski
vjesnik smrti, koji je spaljivao u pepeo čitavu rasu Vrishnija
i Andhaka... tijela su bila tako spaljena da su bila neprepoznaUjiva.
Kosa i nokti su otpali; posude su se razbile bez vidljiva
uzroka, a ptice pobijelile... Nakon nekoliko sati sva je hrana bila
onečišćena... kako bi pobjegli od te vatre vojnici su se bacali u
potoke kako bi isprali sebe i svoju opremu..."
Izgleda da Mahabharata opisuje atomski rat. Tekstovi poput
ovog nisu rijetkost. Bitke u kojima se koristio fantastični arsenal
Oružja i zračna vozila uobičajena su stvar u svim epskim indijskim
knjigama. Jedna čak opisuje vimana-vailixi rat na Mjesecu.
Gornji odlomak vrlo precizno opisuje izgled atomske eksplozije i
učinak radijacije na populaciju. Skakanje u vodu bila je jedina
odgoda njenog djelovanja.
Tragovi atomske eksplozije
Arheološke iskopine rishi grada Mohenjodaroa otkrile su ko­
sture kako leže po ulicama, neke sa sklopljenim rukama, kao da
ih je snašla iznenadna sudbina. Ti kosturi spadaju medu najradio-
aktivnije ostatke ikad nađene, poput onih u Hiroshimi i Nagasa-
kiju. Drevni gradovi, čije su zidine od cigala i kamenja doslovce
bile postakljene i rastopljene, mogu se pronaći u Indiji, Irskoj,
Škotskoj, Francuskoj, Turskoj i drugim mjestima. Nema logičkog
objašnjenja za postakl jenost kamenih zidina i gradova osim atom­
ske eksplozije jer je za tako nešto potrebna ogromna temperatu­
ra. Nadalje, u Mohenjodaru, dobro planiranom gradu koji je po