Sadržaj

godina dana. Prema lunarnim proračunima jedan mjesec čine
dvije četmaestodnevnice - jedna kada Mjesec raste, a druga kada
opada. To isto razdoblje predstavlja jedan dan i noć na planeti
Pitriloki (planet predaka). Prema zvjezdanim proračunima, jedan
mjesec predstavlja dva cijela i jednu četvrtinu sazviježda. Kada se
sunce kreće dva mjeseca, prođe jedno godišnje doba i zato se
promjene godišnjih doba smatraju dijelovima tijela godine.
Vrijeme koje je potrebno suncu da obiđe polovinu izvanjskog
prostora naziva se ayana ili razdoblje sunčevog kretanja (na sjeveru
ili na jugu).
Utvrđena putanja
Polubog sunca ima tri brane - sporu, brzu i umjerenu. Vrijeme
koje je potrebno suncu da s ove tri brzine obiđe raj, zemlju i prostor
učeni ljudi nazivaju imenima Samvatsara, Parivatsara, Idavatsara,
Anuvatsara i Vatsara.
Prema solarnim astronomskim proračunima svaka godina šest
dana je duža od kalendarske godine, a prema lunarnim proračunima
svaka godina šest dana je kraća. Uslijed kretanja sunca
i mjeseca postoji razlika od dvanaest dana između solarne i lunarne
godine. Kada prođu Samvatsara, Parivatsara, Idavatsara,
Anuvatsara i Vatsara, svakih pet godina dodaju se dva nova mjeseca.
Tako nastaje nova samvatsara, ali budući da je ona dodatna,
proračun solamog sustava vrši se prema pet gornjih imena.
Prema suvremenim astronomima sunce se nalazi na jednom
mjestu okruženo sunčevim sustavom, ali u gornjem opisu nalazimo
da nije nepokretno već kruži po propisanoj putanji. Ova činjenica
potvrđena je u Brahma-samhiti (5.5 2): sunce kruži po svojoj
određenoj putanji u skladu s naređenjem Boga. Prema Jyotir-Vedi,
znanosti o astronomiji u vedskim spisima, sunce se šest mjeseci
kreće sa sjeverne strane brda Sumeru, a šest mjeseci s južne. Imamo
praktično iskustvo na našem planetu da kada je ljeto na sjeveru,
na jugu je zima i obrnuto. Prema Vedama očigledno je Sunce,
a ne Mjesec, planet koji je najbliži Zemlji. To je potvrđeno na više
mjesta u Shrimad-Bhagavatamu. Najbliže je Sunce, zatim Mjesec,
a nakon Mjeseca Mars, Jupiter i drugi planeti.
2. MJESEC - CHANDRA
Mjesec se nalazi na 100.000 yojana (1.287.400 km) iznad sunčevih
zraka i kreće se brže od sunca. U dvije lunarne četmaestodnevnice
mjesec prođe put kojeg sunce prevali u jednoj samvatsari.
U dva cijela i jednu četvrtinu dana on prođe put kojeg sunce
prođe za mjesec dana, a u jednom danu prođe put kojeg sunce
prevali u jednoj četrnaestodnevnici.
Kada mjesec raste njegovi svjetli dijelovi svakim danom sve više
se povećavaju i stvaraju dan za polubogove i noć za pite. Kada
mjesec opada, nastaje noć za polubogove i dan za pite. Na taj
način mjesec prolazi kroz svako sazviježđe u vremenu od trideset
muhurta (čitav dan). Mjesec je izvor svježine koja utječe na rast
žitarica i zato se smatra da je polubog mjeseca život svih bića.
Zbog toga se naziva Jiva, glavno živo biće u svemiru.
Budući da je pun svih potencijala Mjesec predstavlja utjecaj
Boga. Mjesec je vladajuće božanstvo svačijeg uma i zato se polubog
Mjeseca naziva Manomava. Također se naziva Annamava jer
daje moć svim ljekovitim i ostalim biljkama, a naziva se i Amritamava
jer je izvor života za sva bića. Mjesec pruža zadovoljstvo
polubogovima, pitama, ljudskim bićima, životinjama, pticama,
reptilima, drveću, biljkama i svim drugim živim bićima. Prisustvo
Mjeseca pruža zadovoljstvo svakome. Zato se također naziva Sarvamaya
(sveprožimajući).
Kao i Sunce, Mjesec mora biti pun plamenova, jer bez plamenova
ne može biti svjetlosti. Međutim, za razliku od plamenova
na Suncu, plamenovi na Mjesecu moraju biti blagi i prijatni. Suvremena
teorija po kojoj se smatra da je Mjesec pun prašine nije
sukladna sa stihovima Shrimad-Bhagavatama. U svezi s ovim opisom
Shrila Vishvanatha Chakravarti Thakura kaže: kliska trava
osvjetljava sve smjerove, ali njeni plamenovi vrlo su blagi i prijatni.
To daje određenu sliku o plamenovima koji postoje na Mjesecu.
Prema znanstvenoj teoriji Mjesec je pun prašine. No to nam ne
objašnjava kako onda daje osvježujuće zrake s razdaljine od više
milijuna kilometara. U ovoj knjizi slijedimo autoritet Vyasadeve i
Shukadeva Gosvamija koji su opisali svemir u skladu s vedskom