Sadržaj

čine sami čitatelji ovoga teksta.
Kako dokazati da su Vede starije više od 5.000 godina te da nisu
surogat europske kulture? Postoje brojni primjeri, lzaberimo jedan.
Astronomija ili znanost o zvijezdama bila je vrlo razvijena u
vrijeme vedske kulture. Tako su mudraci svoje računanje vremena
temeljili na znanosti o astronomiji. Zanimljivo je kako se još i
danas na Zapadu smatra da su astronomsku znanost prvi razvili
Arapi. No to ne odgovara istini. U Rig-Vedi nalazimo da su stanovnici
starodrevne Indije mnogo ranije razvili vrlo snažnu agrokulturu
za koju su, što nam je poznato i danas, kiše i padavine od
esencijalnije važnosti. Za svoje vremenske prognoze oni su se obilato
koristili astronomijom. Koji su dokazi za to?
1. Rig-Veda (6.32.5) objašnjeno kako kiša dolazi u Dakshinayani
ili u periodu kada sunce putuje na jug.
2. R\g-Veda (10.18.1) govori o Devayani ili putovanju sunca na
sjever.
Mudraci i učenjaci Indije točno su znali da kišno doba počinje
s ljetom za vrijeme perioda Mrigashira nakshatre (zvijezde). Tako
su znanstveno povezivali astronomiju s meteorologijom kako bi
utvrdili točnu vremensku prognozu. Rig-Veda (1.101.13) u svom
stihu kaže: "Tko je probudio Ribhus (oblake)? A sunce odgovori
kako je to učinio pas, budući daje već kraj godine". Ovdje se riječ
"pas" odnosi na zvijezdu Mriga nakshatru a Ribhusi označavaju
oblake. Kada se sunce nalazi u Mriga nakshatri, tada dolaze oblaci
koji izlijevaju svoju kišu. Pomoću ovoga podatka možemo vidjeti
kako je kišna sezona povezana s ljetnjim solsticijem ili suncostajem
i da se sunce tada nalazi u jednoj od 27 zvijezda koje se nazivaju
nakshatre.
Suvremeni astronomi uz pomoć ovih podataka mogu u potpunosti
izračunati kada je ovaj period zapisan u Rig-Vedi. Uz pomoć
moderne znanosti o astronomiji u svezi toga da ekvinocij
kasni 50,2 sekunde po godini (ili drugim riječima nakshalra sunca
na ekvinocij kasni 960 godina po nakshatri), možemo izračunati
period koji je spomenut u Rig-Vedi. Uzimajući u obzir podatak
koliko sunce prođe za jednu godinu i ukoliko od tog iznosa oduzmemo
50,2 sekunde pomnoženu s razdaljinom između zvijezda,
dobit ćemo da je razdaljina između zvijezda 960 godina. Dakle,
svakih 960 godina sunce iz ekvinocija ili položaja jedne zvijezde
ili nakshatre prede u drugu nakshatru.
Budući da prema Vedama postoji 27 glavnih zvijezda ili nakshatri
suncu je potrebno 960 godina kako bi prevalilo put od
jedne nakshatre do druge. Ukoliko iznos od 960 godina pomnožimo
sa 27 zvijezda dobit ćemo podatak kako se spomenuti događaj
opisan u Rig-Vedi (1.101.13) dogodio prije točno 25.920 godina, ili
23.920. godina pr.n.e.
Prema Mahabharati svjetleća tijela koja se ne kreću na nebu
nazivaju se nakshatre. Vedski mudraci također su poznavali utjecaj
mjeseca na um čovjeka. Promatrajući kretanje mjeseca zabilježili
su kako on svaki dan mijenja svoje mjesto u odnosu prema
zvijezdama. Tako je mjesečev put zapravo zvjezdani put. Prema
dobivenim podacima oni su selektirali sve zvijezde i konstelaciju
u određenim intervalima na zvjezdanom putu mjeseca i nazvali
ga određenim imenom budući da su zapazili kako se mjesec približi
određenoj zvijezdi u razmaku od jednog dana. Tako su nazvali
svoje dane u ovisnosti u kojoj se zvijezdi nalazi mjesec, što
se čini i u današnjoj Indiji (Chitra, Svati, Vishakha, itd.).
Promatrajući tako kretanje mjeseca medu nepokretnim zvijezdama,
mudraci su pronašli devet planeta koji su spomenuti u
Rig-Vedi (1.105.10, 10.55.3, 5.41.14, 4.50.4, 10.123). Na taj način
utvrđena je razlika između pokretnih planeta i nepokretnih zvijezda.
U Vedama tih devet planeta nazivaju se vrlo znanstvenim
terminima. Na primjer, Guru ili Brihaspati znači "veliki" i tim
imenom nazvan je Jupiter koji je doista najveći između tih planeta.
Iako gledano običnim okom, Jupiter izgleda manji od Venere i
začuđuje kako su vedski mudraci znali daje Jupiter najveći. Shani
ili Saturn znači "spor" budući da je on najsporiji od svih devet
planeta. Shukra ili Venera znači "sjajnost" a ona je najsjajnija.
Promatranjem Mjeseca vedski učenjaci su shvatili kako on nakon
nekoliko dana raste ili se smanjuje, ili potpuno nestaje. Tako su
vrijeme od jednog punog mjeseca do drugog nazvali Masa, a dan
kad je Mjesec pun naziva se Puniima (u Indiji ovi nazivi su i danas
u upotrebi). Također su znali da nakon 15-16 dana Mjesec postaje
pun a znali su i zašto Mjesec opada. Razlog leži u tome što se
on više približava Suncu te zbog toga postaje manje vidljiv.