Sadržaj

"Nikakvo sunce ili mjesec nije tamo sjalo, ili vatra, ali one su
sjajile sjajem svojih zadobivenih zasluga. Ta svjetla koja se primjećuju
kao zvijezde čine se sićušnima poput plamenova uljanice
uslijed udaljenosti, ali zapravo su vrlo velika. Arjuna ih je vidio
blještave i predivne kako vlastitom vatrom gore u svojim srcima.
Gledajući ove samoobasjane svjetove, Arjuna, zapanjen, prijateljski
je upitao Krishnu, koji mu je odgovorio: 'Ti ljudi koje si ti vidio
ovdje, ljudi su pobožnih djela koji plamsaju u vatri vlastitih srdaca,
a dolje sa zemlje izgledaju kao zvijezde.'"
Ovaj odlomak prikazuje današnjim znanstvenicima mješavinu
poznatih i nepoznatih elemenata. Mi očekujemo da bi, ukoliko bi
putovali između zvijezda, bili predaleko od sunca i mjeseca, te ih
ne bi mogli vidjeti. Također mislimo kako su zvijezde golemi samoobasjani
svjetovi koji se čine malenima zbog svoje udaljenosti.
Međutim, svakako ih ne očekujemo pronaći naseljenim "osobama
pobožnih djela", jer nam se čini vrlo neobičnim obraćati se tim
zvijezdama kao osobama. U vedskim tekstovima sasvim je uobičajeno
da se zvijezde oslovljavaju kao osobe, a te osobe su obično ili
vladari tih zvijezda ili njihovi stanovnici.
Zemlja kao ravna ploha
Može se prigovoriti kako je u drevnoj Indiji planet Zemlja smatran
ravnom plohom. U stvari, u vedskoj književnosti opisane su
dvije misli. U sanskritskom astronomskom tekstu Suiya-siddhanti,
Zemlja je opisana kao globus promjera 1.600 yojana. Yojana je
mjera za udaljenost a iznosi 12,874 km (12 kilometara i 874 metra)
. To bi značilo da promjer Zemlje iznosi oko 20.592 km, što se
podudara s proračunom suvremenih znanstvenika.
Zemlja je također, s druge strane, opisana kao ravna ploča, po
imenu Bhu-mandcda. Navedeno je da njen promjer iznosi
500.000.000 yojana. Međutim, pažljivo proučavanje vedskih tekstova
govori nam da ova "Zemlja" odgovara zapravo ravnini ekliptike.
S geocentričnog gledišta, ova je ravnina određena putanjom
Sunca oko Zemlje. Ova ravnina je naravno ploča, te stoga promatrano
iz tog ugla, vedska književnost nam govori o "ravnoj zemlji".
Ovdje moramo istaći činjenicu da se izraz "Zemlja", korišten u
Vedama, ne odnosi uvijek na naš maleni Zemljin globus. No, što
Vede govore o naseljenosti planeta?
Naseljeni planeti
Za višedimenzionalna, naseljena carstva, u vedskoj se filozofiji
govori kako se protežu unutar i na Zemlji, kao i kroz svemir.
Konkretno, pločasta "Zemlja" Bhu-mandala naseljeno je carstvo
koje se više ili manje prostire kroz ravninu sunčevog sustava i nije
neposredno dohvatljiva našim grubim osjetilima. Općeniti sanskritski
izraz za takva nastanjena carstva je loka, što se obično
prevodi kao "planet" ili "planetarni sustav". Postoji četrnaest razina/o/c«,
sedam viših i sedam nižih. Bhu-mandala ili Bhurloka najniži
je od sedam viših planetarnih sustava, te stoga spada u srednje
sustave.
Sunce, Mjesec i planeti Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn
nazvani su grahama (planetima), te se za njih smatra da su nastanjeni
ljudskim bićima. O Uranu, Neptunu i Plutonu gotovo se ništa
ne spominje. Ne treba se čuditi kako se za stanovnike Sunca
drži da imaju tijela od vatrene energije, a za tijela stanovnika drugih
planeta tvrdi se kako su izgrađena od one vrste energije koja
je dominantna na pojedinom planetu.
Stanovnici svemira
Purane govore o 400.000 vrsta čovjekolikih bića koja žive na
različitim planetima, te o 8.000.000 drugih oblika života, uključujući
životinje, ptice, biljke, insekte i vodena bića. Od 400.000 čovjekolikih
oblika, ljudska bića koja nastanjuju srednji planetarni
sustav (uključujući i naš planet) smatraju se najslabijima u svezi
sa psihofizičkim sposobnostima i tehnologijom koju posjeduju.
To se, naravno, uklapa i povezuje sa slikom koja je stvorena iz
opisanih susreta s današnjim pojavama NLO-a (Neidentificirani
leteći objekt, UFO - Unidentified Flying Object). U daljnjem tekstu
koristit ćemo riječ "humanoid" misleći pri tom na čovjekolika
bića koja su opisana u NLO susretima a koju ćemo češće spominjati
u narednom poglavlju. Također, ovu riječ koristit ćemo i za